Republika Hrvatska

Trgovački sud u Zadru

Zadar, Dr. Franje Tuđmana 35

Poslovni broj: 4 Povrv-417/2019-54

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Trgovački sud u Zadru, sudac pojedinac Tomislav Jurlina, u pravnoj stvari tužitelja S. d.o.o., O.: 50056415529, K., K. c. 57/A, kojeg zastupa punomoćnik A. I., odvjetnik u Z., protiv tuženika ad.1. D. R., O.: 29691245210, N., P. K. I. i ad.2. A. R., O.: 75149886999, N., O. kralja P. K. I., vlasnika ugostiteljskog obrta A. N., P. K. I. 15, zastupani po punomoćnicima iz OD Ž. & partneri d.o.o., Z., P. Z.,Z. F. 38, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave 5. svibnja 2021., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomoćnice tuženika, te nakon ročišta radi objave i uručenja presude 10. lipnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se u cijelosti platni nalog iz rješenja o ovrsi javnog bilježnika E. Š. iz P., poslovni broj Ovrv-244/2018 od 20. prosinca 2018. kojim je naloženo tuženicima da tužitelju solidarno namire tražbinu u iznosu od 9.445,41 kn, zajedno s zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava po čl. 12a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena, s time da je referentna stopa jednaka prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu umanjenoj za 3 postotna poena, tekućom od 21. lipnja 2017. pa do isplate, da mu solidarno namire tražbinu u iznosu od ukupno 40,00 EUR, plativo u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava po čl. 12a Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena, s time da je referentna stopa jednaka prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razbolje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima koja je izračunata za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu umanjenoj za 3 postotna poena, tekućom od 21. lipnja 2017. pa do isplate, te da mu solidarno nadoknade nastali trošak ovršnog postupka od 1200,00 knzajedno sa zakonskim zateznim kamatama po stopi koja je propisana čl.

29. ZOO-a, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena koje na iznos nastalih troškova ovrhe teku od 20. prosinca 2018. pa do isplate a na predvidive troškove iznosu od 662,50 kn od dana pravomoćnosti i ovršnosti rješenja o ovrsi pa do tužiteljeva namirenja, sve to u roku osam dana, nakon dostave rješenja o ovrsi, te se tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

i

r i j e š i o  j e

I Obustavlja se postupak osiguranja po prethodnoj mjeri donesenoj rješenjem ovog suda od 23. listopada 2020., koja prethodna mjera glasi:

"I Radi osiguranja novčanog tražbine tužitelja S. d.o.o., K., K. cesta 57/A, O.: 50056415529, kao predlagatelja osiguranja, prema tuženiku D. R., O.: 29691245210 i A. R., O.: 75149886999, kao vlasnicima ugostiteljskog obrta A. N., P. K. I. br. 35, kao protivnicima osiguranja u iznosu od ukupno 9.445,41 kn zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 21. lipnja 2017. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za pet postotnih poena, kao i radi osiguranja posebne naknade za troškove prouzročene vjerovniku dužnikovim zakašnjenjem u iznosu od ukupno 40,00 EUR, plativo u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom po stopi koja se obračunava po čl. 12a Zakona o financijsko poslovanju i predstečajnoj nagodbi, a jednaka je referentnoj stopi HNB-a uvećanoj za 8 (osam) postotnih poena, s time da je referentna stopa jednaka prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu umanjenoj za 3 postotna poena, tekućom na navedeni iznos od 21. lipnja 2017. pa do isplate, te radi osiguranja tužitelju nastalog troška ovršnog postupka, poslovni broj Ovrv-244/18 u iznosu od 1.200,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 20. prosinca 2018. pa do isplate, po stopi koja je propisana čl. 29. ZOO-a, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena,

prethodna mjera

1. Zabranom bankama da tuženiku ili trećoj osobi po nalogu tuženika, isplati s njegova računa novčani iznos za koji je određena prethodna mjera.

2. Ovo rješenje dostaviti će se Financijskoj agenciji na provedbu.

3. Provedbom prethodne mjere tužitelj stječe založno pravo na predmetu osiguranja.

4. Iznos novčanih sredstava tuženika kod banaka, za koji je određena zabrana isplate, ne smije se prenijeti s navedenih računa dok zabrana traje, osim u svrhu namirenja osigurane tražbine.

5. Žalba protiv ovog rješenja o osiguranju ne odgađa provedbu prethodne mjere.

6. Ova prethodna mjera trajat će do proteka 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu."

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 6.925,00 kn.

III. Odbija se tuženikov zahtjev za naknadu parničnih troškova u iznosu od 2.312,50 kn.

Obrazloženje

1. Povodom prijedloga tužitelja, tada ovrhovoditelja, javni bilježnik E. Š. iz P. donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, poslovni broj O.-244/2018 od 20. prosinca 2018., kojim je rješenjem tuženicima naloženo da solidarno namire tužitelju iznos glavnog potraživanja od 9.445,41 kn, uvećano za zakonske zatezne kamate i troškove ovršnog postupka, kao i tražbinu u iznosu od 40,00 EUR u protuvrijednosti HRK na dan isplate, također uvećano za zatezne kamate.

2. Protiv tog rješenja ovršenik, sada tuženik, podnio je prigovor, povodom kojeg je prigovora O. sud u Z., S. služba u P., svojim rješenjem poslovni broj 3-JM Povrv-46/2019-4 od 3. travnja 2019. navedeno rješenje o ovrsi stavio izvan snage u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinuo provedene radnje i odlučio da će postupak nastaviti kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Nakon toga, isti se sud svojim rješenjem od 28. kolovoza 2019. oglasio nenadležnim za postupanje u ovoj pravnoj stvari i, nakon pravomoćnosti tog rješenja, predmet ustupio ovom sudu.

4. U ranijem prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik (list spisa 8), tada ovršenik, u bitnome, navodi kako račun koji je izdan za ovdje spornu tražbinu nema u svojoj knjigovodstvenoj evidenciji. Ističe da je tijekom 2017. podmirio četiri tužiteljeva računa u iznosu od 9.000,15 kn, a to da su računi broj 99-905-1, 94-905-1, 135-905- 1 i 285-905-1. Tvrdi da je u više navrata od tužitelja tražio da mu dostavi sporni račun, ali da ovaj to nikada nije učinio.

5. U odnosu na navode tuženikova prigovora, tužitelj se očitovao podneskom (l.s. 17), a u kojem podnesku otklanja tvrdnje tuženika. U bitnome, ističe da su stranke 1. lipnja 2017. zaključile ugovor o prodaji, te da se sporna tražbina odnosi na robu koja je temeljem tog poslovnog odnosa tuženiku isporučena, ali nije plaćena.

6. S druge strane, tuženici u podnesku od 5. veljače 2020. (l.s. 37 i 38) ne spore da su bili u poslovnom odnosu s tužiteljem, ali tvrde da robu navedenu na spornom računu nikada nisu zaprimili, a da potpis na otpremnici od 13. lipnja 2017. nije potpis tuženika, te da na istoj otpremnici ne postoje niti pečat tuženika, niti njihov OIB. Postavlja pitanje zbog čega je tužitelj uopće izdavao elektronski račun 13. lipnja 2017., ako je na taj isti dan već izdao otpremnicu – račun. Ukazuje da je na elektronskom računu kao način prodaje označen cjenik za ljeto 2018., a račun da je izdan u 2017.

7. U odnosu na dodatne tvrdnje tuženika, tužitelj u podnesku od 22. travnja 2021. (l.s. 112 i 113) ukazuje i na činjenicu da su tuženici, kao osiguranje plaćanja, tužitelju izdali i bjanko zadužnicu ovjerenu od strane javnog bilježnika E. Š. iz P., ali da je ta zadužnica bila nepodobna za provedbu, jer da nisu pravilno navedeni podaci o dužniku s obzirom da obrt nema pravnu osobnost. Također, ukazuje i na činjenicu da su tuženici, tijekom poslovne suradnje, plaćali i tužiteljeve račune na kojima nije bio otisnut pečat, a da ovdje sporni račun predstavlja prvu isporuku robe između stranaka, a temeljem međusobnog ugovora. Također, ističe i da su u obrtnom registru oba tuženika ovlaštena za zastupanje obrta.

8. U dokaznom postupku sud je saslušao svjedoka M. Z. (l.s. 70), kao i prvotuženika, D. R., kao stranku (l.s. 72). Provedeno je grafološko vještačenje po vještaku I. J., koji je u spis dostavio svoj pisani nalaz i mišljenje (l.s. 99 do 107), te je saslušan na ročištu od 5. svibnja 2021. (l.s. 127). Pregledane su i isprave u spisu i to: izvod otvorenih stavki (l.s. 6), ugovor o prodaji (l.s. 22 do 25), račun broj 102/905/1 (l.s. 26 i 27), otpremnica – račun broj 102/905/1 (l.s. 28 i 29), račune (l.s. 39 do 42), izvadak iz prometa na žiro računu (l.s. 44), dopis P. uprave, I. G. (l.s. 53), izvadak iz obrtnog registra (l.s. 81),

bjanko zadužnicu (l.s. 114 do 117) te dopise FINA-e (l.s. 118 i 119).

Nisu provedeni daljnji dokazi predloženi po strankama, prvenstveno financijsko- knjigovodstveno vještačenje te saslušanje svjedoka B. R., kao i preostalih stranaka, budući je sud te dokaze smatrao suvišnim, imajući u vidu utvrđenja iz dokaza koji su provedeni tijekom postupka.

9. Tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

10. Odredbom čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 dalje: ZPP) propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.

Odredbom čl. 7. istog zakona propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

11. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je tužiteljev zahtjev za isplatu iznosa od 9.445,41 kn, sve uvećano za zatezne kamate i troškove postupka, a koja se tražbina temelji na ugovoru o kupoprodaji iz čl. 376. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18; dalje ZOO).

Tužitelj u ovom postupku također potražuje iznos od 40,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti prema prodajnom tečaju HNB-a na dan isplate, sve uvećano za zatezne kamate, a koji iznos prema navodima prijedloga za ovrhu (l.s. 2), očito predstavlja uglavničene kamate na naprijed naznačeni iznos od 9.445,41 kn, odnosno zatezne kamate na tih 40,00 EUR, a temeljem odredbe čl. 31. ZOO-a.

12. U ovoj fazi postupka između parničnih stranaka nije sporno da su bili u poslovnom odnosu upravo temeljem ugovora o kupoprodaji, i to tužitelj kao prodavatelj, a tuženici, vlasnici obrta, kao kupci.

Tuženici ne spore da su s tužiteljem zaključili ugovor o prodaji, te da im je tužitelj temeljem tog ugovora u više navrata isporučio mješovitu robu iz svog asortimana, a za potrebe njihova ugostiteljskog obrta. Točnije, tuženici već u prigovoru protiv ranijeg rješenja o ovrsi priznaju da im je tužitelj isporučio robu po četiri računa, i to onima broj 99-905-1, 94-905-1, 135-905-1 i 285-905-1, ali da su ti računi plaćeni. Ovu tvrdnju ne spori ni sam tužitelj.

13. Međutim, između stranaka je sporna predaja robe taksativno naznačena na računu, odnosno otpremnici broj 102/905/1 od 13. lipnja 2017. na iznos 9.445,41 kn. Naime, tuženici tijekom postupka izričito osporavaju da im je tužitelj predao robu navedenu na spornom računu.

S obzirom na stipulaciju odredbe čl. 376. st. 1. ZOO-a, prema kojoj se ugovorom o kupoprodaji prodavatelj obvezuje predati kupcu stvar u vlasništvo, a kupac se obvezuje platiti mu cijenu, očito je da u konkretnom slučaju sporna činjenica predstavlja bitan sastojak ugovora.

14. Na okolnost predaje robe sud je tijekom postupka saslušao svjedoka M. Z., te prvotuženika, D. R.. Pregledao je isprave u spisu, posebno sporni račun i otpremnicu od 13. lipnja 2017., te je proveo grafološko vještačenje.

Svjedok M. Z., komercijalist tužitelja, u svom iskazu, u bitnome ističe da sporni račun predstavlja prvu isporuku temeljem narudžbe tuženika, a koja je izvršena na temelju zaključenog ugovora o prodaji. Pojašnjava da je dostava izvršena na način da je iz tužiteljeva skladišta po vozaču B. R. roba otpremljena tuženicima, a da je uz robu dostavljena i otpremnica koju je potpisao upravo svjedok. Na posebna pitanja navodi da je poslovnu suradnju stranaka dogovorio s prvotuženikom, D. R., te da je i spornu otpremnicu dogovorio s njim. Neke narudžbe

da je dogovarao sa sinom prvotuženika, kojemu ne zna ime. Potvrđuje i da je nekoliko isporuka robe u cijelosti realizirano, odnosno da je predana roba i plaćena, ali da je ostao dug po ovdje spornom računu.

Prvotuženik, D. R., u svom stranačkom iskazu potvrđuje da je poslovnu suradnju s tužiteljem dogovorio sa svjedokom Z.. Tvrdi da je od tužitelja dva puta naručio robu koja je i plaćena, a da sve narudžbe i primitak robe u lokalu radi samo on i nitko drugi. Nakon druge narudžbe da je svjedoku Z. rekao da mu roba ne odgovara, te da je više neće naručivati od tužitelja. U odnosu na sporni račun ističe da robu nikada nije naručio, niti mu je dostavljena u njegov lokal u N.. Što se tiče priložene otpremnice od 13. lipnja 2017., navodi da na njoj nije njegov potpis, te da ne zna na što se odnose brojevi ispod potpisa i da se ne radi o njegovom OIB- u.

Također, pojašnjava i da je robu, prije i nakon poslovnog odnosa s tužiteljem, naručivao od L., a da nije tražio povrat zadužnice koju je dao tužitelju, jer da je mislio da će tužitelj tu zadužnicu sam vratiti, a nakon što su prestali surađivati. Konačno, potvrđuje da je A. R. njegov sin, a da su podijelili posao na način da sin vodi poslove u sali i ugostiteljstvu, a on narudžbe, primitak robe i plaćanje.

Uvidom u sporni račun broj 102/905/1 proizlazi da je izdan od strane tužitelja 13. lipnja 2017., na iznos od 9.445,41 kn, da se odnosi na različitu robu – prehrambene proizvode, te da je izdan tuženicima, odnosno njihovu obrtu. Uz navedeni račun istog dana izdana je i otpremnica – račun s istim brojem, a u rubrici primio navedeno je ime prvotuženika te se ispod imena nalazi potpis i broj 0207983383136 (dio otpremnice sa spornim potpisom nalazi se i u nalazu vještaka na l.s. 102).

Sporni račun, očito je proknjižen i u evidenciji tužitelja, što je vidljivo iz priložene kartice otvorenih stavki.

Tuženici nisu koristili pravo na odbitak pretporeza po spornom računu, a što je vidljivo iz dopisa P. uprave – I. G. od 17. rujna 2020. (l.s. 53).

Prema nalazu i mišljenju vještaka grafologa I. J. iz Z. proizlazi da je vještačenje temeljeno na usporedbi utvrđenih elemenata rukopisa spornog i nespornog materijala pri čemu su posebno analizirane psihomotorna vještina, spontanost, dinamika poteza, prostorni odnosi, te specifični oblikovni detalji, uz korištenje stereomikroskopa, te druge optičke i računalne opreme. Usporedbom spornog i nespornih potpisa, vještak zaključuje da prvotuženik nije potpisao otpremnicu – račun broj 102/905/1 od 13. lipnja 2017. čija se kopija nalazi na l.s. 28 i 29.

Vještak je na utvrđenjima iz pisanog nalaza i mišljenja ustrajao i u svom iskazu na ročištu od 5. svibnja 2021., s tim da stranke niti na tom ročištu nisu imale posebnih pitanja za vještaka ili primjedbi na njegov rad.

15. S obzirom na naprijed navedena utvrđenja koja se odnose na spornu činjenicu primitka robe od strane tuženika, sud smatra da iz provedenih dokaza nije utvrđeno da bi tužitelj, u odnosu na robu iz spornog računa, ispunio svoju ugovornu obvezu.

Naime, prvotuženik, čiji se potpis navodno nalazio na spornom računu – otpremnici od 13. lipnja 2017. poriče da bi roba naznačena na otpremnici bila predana tuženiku. Pritom je za naglasiti da su doista oba tuženika vlasnici obrta ovlašteni za njegovo zastupanje, što proizlazi iz izvatka iz obrtnog registra, ali da je na otpremnici u rubrici "primio" izričito navedeno ime prvotuženika, D. R., a iz iskaza tog tuženika te svjedoka Z. proizlazi da su upravo njih dvojica dogovorili poslovnu suradnju, a svjedok Z., komercijalist tužitelja, dodatno tvrdi da je spornu isporuku robe u cijelosti dogovarao upravo s prvotuženikom. Kraj tih činjenica, sud zaključuje da bi tužitelj osnovanost svog zahtjeva temeljio na činjenici da je robu primio prvotuženik, a što se nakon provedenih dokaza utvrdilo netočnim, odnosno iz provedenih dokaza ne proizlazi takav zaključak.

S obzirom da iz činjeničnih navoda, ali i provedenih dokaza, sud ne može zaključiti da bi postojala realna mogućnost da je robu u ime i za račun tuženika primio netko drugi tko je za to bio ovlašten, jedini je zaključak da u konkretnom slučaju nisu ispunjene zakonske pretpostavke iz čl. 376. ZOO-a, a temeljem kojih bi tuženici bili dužni namiriti spornu tražbinu. Ovo stoga, kao što je već ranije rečeno, jer nema dokaza da bi tuženici spornu robu primili, a onda ne postoji ni njihova obveza namirenja utužene tražbine. Pritom je za naglasiti, da za dio tražbine od 40,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti spisu ne prileže nikakvi dokazi o njezinom postojanju, tek iz navoda samog prijedloga za ovrhu, sud kako je već ranije rečeno, zaključuje da se radi o uglavničenoj kamati na glavnicu iz spornog računa te kamate iz čl. 31. ZOO-a, ali u prilog postojanja tog dijela tražbine tužitelj nije priložio niti predložio bilo kakve dokaze, u vezi čega je dodatno i naglasiti da se niti predloženo financijsko- knjigovodstveno vještačenje, očito ne odnosi na taj dio tražbine, a cijeneći sam dokazni prijedlog tužitelja iz podneska na l.s. 17.

16. Za ocjenu osnovanosti tužiteljeve tražbine nije odlučna činjenica izdavanja bjanko zadužnice od strane tuženika, a koja bi moguće utjecala na njegovu aktivnu legitimaciju. To stoga jer iz sadržaja same bjanko zadužnice, ali i dopisa FINA-e proizlazi, zapravo, da je bjanko zadužnica, zbog pogrešnog sadržaja, zapravo ništetna, jer je izdana od osobe koja nema pravnu sposobnost, pa se ima cijeniti kao da nije nikad ni izdana.

17. S obzirom na odluku suda o glavnoj stvari, trebalo je ukinuti i prethodnu mjeru određenu rješenjem ovog suda od 23. listopada 2020. Naime, odredbom čl. 501.a ZPP-a, propisano je da Trgovački sud, u postupku koji se vodi povodom pravnog lijeka protiv platnog naloga na temelju rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, najkasnije do zaključenja glavne rasprave, na prijedlog tužitelja, neovisno o uvjetima za određivanje prethodne mjere, tu mjeru osiguranja odrediti, osim ako iz navoda u pravnom lijeku i spisu priloženih isprava proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.

Imajući u vidu utvrđeno činjenično stanje, te odluku o glavnoj stvari, očito je da u konkretnom slučaju postoji veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu (u kojem je i uspio po nepravomoćnoj odluci) pa nema uvjeta da bi određena prethodna mjera i nadalje egzistirala.

18. Rezimirajući izrečeno, trebalo je odbiti tužbeni zahtjev tužitelja i ukinuti platni nalog iz rješenja o ovrsi (pa i u dijelu koji se odnosi nat troškove ovrhe), te ukinuti prethodnu mjeru i obustaviti postupak osiguranja.

19. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je primjenom odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a.

Tuženicima koji su u cijelosti uspjeli u sporu, a cijeneći određenu vrijednost predmeta spora i njihov zahtjev za naknadu parničnih troškova, trebalo je priznati trošak zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika i to za sastav obrazloženih podnesaka od 5. veljače 2020. i 14. travnja 2021., kao i zastupanje na ročištima od 27. srpnja 2020., 23. studenog 2020. i 5. svibnja 2021., svaka radnja u iznosu od 750,00 kn uvećano za PDV, što iznosi ukupno 3.750,00 kn, sve primjenom Tbr. 8. t. 1. i Tbr. 9. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj 142/12; dalje Tarifa). Ovaj iznos treba uvećati za 10%, odnosno 375,00 kn, sukladno odredbi Tbr. 35., tako da s osnove zastupanja po punomoćniku iz reda odvjetnika tuženicima pripada naknada troškova od 4.125,00 kn. Tuženicima također pripada zatražena naknada troškova s osnove uplaćenog predujma za grafološko vještačenje od 2.800,00 kn, tako da im je trebalo, u konačnici, dosuditi naknadu troškova postupka u ukupnom iznosu od 6.925,00 kn.

20. U preostalom iznosu od 2.312,50 kn, zahtjev tuženika za naknadu troškova nije osnovan jer se odnosi na trošak žalbenog postupka protiv rješenja o prethodnoj mjeri, a s kojom žalbom tuženici nisu uspjeli. Također, dio zahtjeva za naknadu troškova koji nije osnovan odnosi se i na činjenicu da su tuženici svoj zahtjev za naknadu troškova uvećali za 10% u odnosu na sve troškove (pa i one koji se ne odnose na zastupanje po punomoćniku), a to uvećanje može se odnositi samo na troškove zastupanja po odvjetniku.

21. Radi izloženog, odlučeno je kao u izreci.

U Zadru 10. lipnja 2021.

Sudac

Tomislav Jurlina

POUKA O PRAVNOM LIJEKU

Protiv ove presude može se podnijeti žalba Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 8 (osam) dana od dana dostave, putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- tužitelju po punomoćniku uz poziv za plaćanje sudske pristojbe na presudu u iznosu od 400,00 kn

- tuženicima po punomoćniku

- u spis

Broj zapisa: eb2fb-e474a

Kontrolni broj: 00ff8-88392-84339

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=TOMISLAV JURLINA, L=ZADAR, O=TRGOVAČKI SUD U ZADRU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web

adresi: https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-

dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Trgovački sud u Zadru potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.