REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U POŽEGI

Sv. Florijana 2, Požega

Poslovni broj: 6. Pr-285/2021-10

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Požegi, po sucu ovoga suda Snježani Polgar, u pravnoj stvari tužiteljice S. Č.-B., OIB:…, N. S., P., zastupana po L. F. Ž., B. & A. d.o.o. Z., protiv tuženika zavoda, Z., OIB:…, za obaveze zavoda Područni ured P., zastupan po M. I., dipl.iur. radi isplate, v.p.s. 9.164,94 kuna, nakon glavne javne rasprave zaključene 26. travnja 2021. u prisutnosti zamjenika opunomoćenika tužiteljice I. D. odvjetnika iz P., i punomoćnika tužene, na temelju čl. 335. st. 4. ZPP-a, dana 9. lipnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku zavodu Z., OIB:… za obveze zavoda - Područni ured P., , da tužiteljici S. Č.-B., OIB:…, N. S., P., isplati razliku plaće u ukupnom bruto iznosu od 9.164,94 kuna sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, osim u dijelu koji se odnosi na isplatu zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu, tekućom na iznose:

- na bruto iznos od 666,53 kn počevši od dana 16. siječnja 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 668,41 kn počevši od dana 16. veljače 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 668,40 kn počevši od dana 16. ožujka 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 668,40 kn počevši od dana 16. travnja 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 668,40 kn počevši od dana 16. svibnja 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 668,40 kn počevši od dana 16. lipnja 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 668,41 kn počevši od dana 16. srpnja 2016. godine do isplate, - na bruto iznos od 668,40 kn počevši od dana 16. kolovoza 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 668,40 kn počevši od dana 16. rujna 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 668,40 kn počevši od dana 16. listopada 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 668,40 kn počevši od dana 16. studenoga 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 668,41 kn počevši od dana 16. prosinca 2016. godine do isplate,

- na bruto iznos od 669,78 kn počevši od dana 16. siječnja 2017. godine do isplate,

- na bruto iznos od 476,20 kn počevši od dana 16. veljače 2017. godine do isplate, a sve to u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženiku zavodu Z., OIB:… za obveze zavoda - Područni ured P., da tužiteljici S. Č.-B., OIB:…, N. S., P., naknadi trošak parničnog postupka u iznosu od 3.984,37 kuna sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na taj iznos od 9. lipnja 2021. godine pa do isplate, po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a u roku od 15 dana.

Obrazloženje

Tužiteljica S. Č.-B. podnijela je tužbu protiv tuženika zavoda Z., Područni ured P., radi isplate razlike plaće.

Navodi da je u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženika koji sukladno odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01 i 39/09) predstavlja javnu službu. Nadalje navodi da je 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske (nastavno: Vlada RH) i Sindikata javnih službi sklopljen Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Sporazum), a kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. Dana 13. svibnja 2009. Vlada RH i Sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (nastavno: Dodatak Sporazumu). Dodatkom Sporazumu osnovica je privremeno zamrznuta na razini iz 2008. na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno članku III Dodatka Sporazuma. Odredbom čl. IV. - V. Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje povećanje osnovice radi usklađenja plaća u javnim službama s prosječnom plaćom u Republici Hrvatskoj. Dana 26. listopada 2011. zaključene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama koje su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. godine. Istim izmjenama ugovoreno je trajanje Ugovora od pet godina, te da je s toga primjena Dodatku istekla s danom 26. siječnja 2017., a to zbog pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora iz čl.199. stavak 1. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14 - dalje ZR).

Nadalje navodi da je 28. prosinca 2012. usvojeno Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV stavak 5. u svezi s članka VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu, a odredbom čl. III ugovoreno je da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji zavoda RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno 2 ili više posto i primjenjivat će se do prve sljedeće promjene.

Tužiteljica ističe da je zavod objavio dana 28. kolovoza 2015 prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. godine i procjenom ukazuje da je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti pokazatelji potvrđeni su i procjenom zavoda od 4. rujna 2015.

Zavod je dana 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8% u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom zavoda od 4. prosinca 2015.

S obzirom na rast BDP-a za 2 %, krajem studenog 2015. ispunjen je uvjet iz članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu, a isplata odnosno povećanje osnovice, a time i plaća vrši se u slijedećem mjesecu, te su poslodavci radnicima u javnim službama bili u obvezi obračunati i isplaćivati plaće od mjeseca prosinca 2015. a koja plaća dospijeva u mjesecu siječnju slijedeće godine, prema osnovici od 5.415,37 kuna. Unatoč navedenom tuženik je i nadalje nastavio obračunavati i tužiteljici isplaćivati plaću primjenom osnovice od 5.108,84 kune.

Stoga tužiteljica potražuje isplatu razlike plaće za razdoblje od 1. prosinca 2015. do 31. siječnja 2017. godine u ukupnom iznosu od 9.358,16 kuna.

Tužena u odgovoru na tužbu (list br. 97) ističe prigovor promašene pasivne legitimacije. Ne osporava da je tužiteljica radnica tuženika te da tuženik predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br. 27/01 i 39/09). U cijelosti osporava pravnu osnovu tužbe i visinu postavljenog tužbenog zahtjeva, ističući da je tuženik u cijelosti ispravno obračunao i isplatio plaću tužiteljici, poštujući sve važeće zakonske propise kojima se uređuje visina osnovice plaće u javnim službama. Navodi, naime, da je odredbom čl. 1. Zakona o osnovici plaća u javnim službama (Narodne novine br. 39/09 i 124/09) propisan način određivanja osnovice plaće u javnim službama. Odredbom čl. 2. istog zakona propisano je da se osnovica plaće u javnim službama utvrđuje kolektivnim ugovorom zaključenim između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi, a ako kolektivni ugovor nije potpisan do donošenja državnog proračuna RH za narednu godinu, da osnovicu plaće u javnim službama određuje Vlada Republike Hrvatske posebnom odlukom. Vlada Republike Hrvatske je na Sjednici održanoj 1. travnja 2009. godine donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" br. 40/2009) kojom se utvrđuje osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.108,84 kune bruto i primjenjuje se od 1. travnja 2009. godine, dok je na Sjednici održanoj 29. prosinca 2016. godine Vlada RH donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama ("Narodne novine" br. 123/2016), kojom se utvrđuje osnovica za obračun plaće u javnim službama u visini od 5.211,02 kuna bruto i primjenjuje se od 1. siječnja 2017. godine.

Slijedom navedenog predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

Očitujući se na navode odgovora na tužbu (list br. 107) tužiteljica ističe da su navodi iz odgovora na tužbu potpuno neosnovani i pravno neutemeljeni, a posebno da je neosnovan istaknut prigovor promašene pasivne legitimacije. Napominje da tuženik sam u odgovoru na tužbu navodi da tuženik predstavlja javnu službu, što je jedino relevantno u predmetnom postupku za odlučivanje o pasivnoj legitimaciji tuženika. Pasivna legitimacija tuženika temelji se na odredbi čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama. U istom podnesku tužiteljica se poziva na recentnu sudsku praksu u istovrsnim predmetima, u kojima su u potpunosti potvrđeni navodi tužiteljice, napose Odlukom Vrhovnog suda br. Rev-1111/2020-2 od 1.12.2020.

Tuženik u podnesku od 9. travnja 2021. godine (list br. 122) napominje da je prilikom obračuna plaće primijenio jedini mogući važeći dokument, Odluku Vlade Republike Hrvatske od 1. travnja 2009. godine i od 30. prosinca 2016., a budući da osnovica plaće u javnim službama nije bila utvrđena Kolektivnim ugovorom. Tuženik smatra kako izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. nisu sastavni dio Kolektivnog ugovora tako da navodi tužiteljice da je ispunjen uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, a jer je došlo do poboljšanja stanja rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, nisu relevantni za utvrđivanje osnovice za izračun plaće.

Tuženik je uz navedeni podnesak dostavio i izračun razlike plaće (list br. 124) prema kojem razlika bruto plaće, zbrajanjem pojedinačnih mjesečnih iznosa, iznosi ukupno 9.164,94 kuna.

Tužiteljica je sukladno dostavljenom izračunu razlike plaće podneskom od 13.4.2021. specificirala tužbeni zahtjev potražujući iznos od 9.164,94 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom na iznose pobliže označene u izreci presude.

Tuženik na pripremnom ročištu nije osporio visinu smanjenog tužbenog zahtjeva, dok i nadalje osporava osnov tužbenog zahtjeva.

Prijeporna je pasivna legitimacija tuženika.

Prijeporno je da li su ispunjene pretpostavke za primjenu osnovice u iznosu od 5.415,37 kuna u utuženom razdoblju, odnosno prijeporna je pravna valjanost pravnih izvora na kojima se temelji tužbeni zahtjev.

U dokaznom postupku sud je izvršio uvid u Ugovor o radu od 21. veljače 2005., Dodatak Ugovora o radu od 19. ožujka 2013., Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 28. prosinca 2012., Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2005., Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., Arbitražnu odluku od 7. prosinca 2011., Priopćenje za javnost zavoda od 28. kolovoza 2015., Zaključke sa sastanka od 8. prosinca 2016. predstavnika Vlade RH s profesorima pravnih fakulteta RH, Katedre radnog prava na temu Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama, u dostavljenu sudsku praksu općinskih sudova, izračun tužene te ostale priloge u spisu i u revizijsku odluku VSRH br. Rev- 1111/2020-2.

Nakon tako provedenog dokaznog postupka, analizirajući dokaze sukladno čl. 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj:35/91, 53/91, 91/92, 112/99, 88/01 – čl. 50. Zakon o arbitraži, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 43/2013, - Rješenje USRH, 89/14 – OUSRH i 70/19 dalje: ZPP.-a) sud je zaključio da je tužbeni zahtjev osnovan do presuđenog iznosa odbivši tužiteljicu s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva u iznosu od 0,03 kn.

Među strankama nije sporno:

- da je tužiteljica zaposlenica tuženika u utuženomu razdoblju,

- da je u utuženom razdoblju od 1. prosinca 2015. do zaključno siječnja 2017., tuženik tužiteljici isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kune, odnosno za siječanj 2017. po osnovici od 5.211,02 kuna,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi, i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikati znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi, dana 23. studenog 2006. zaključili Sporazum o osnovici za plaću u javnim službama, kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., u 2008. te u 2009. kao i da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine,

- da su Vlada RH i isti Sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili sa zamrzavanjem osnovice za izračun plaća u 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto, s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, na način da se osnovica za obračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji zavoda ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, te su u članku IV. odredili i način usklađivanja pariteta između prosječne mjesečne bruto plaće početnika sa VSS u javnim službama (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu bruto minimalnu plaću u RH,

- da su Vlada RH i Sindikati javnih službi dana 26. listopada 2011. zaključili Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama s tim da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su parafirane po predstavnicima tog sindikata, a kojim izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka, te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka te Izmjena i dopuna i to na način da se, ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativni rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III. do V. ovih Izmjena i dopuna, uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliki je pad realnog tromjesečnog BDP-a trajao (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine),

- da je 7. prosinca 2011. Arbitraža koja je sastavljena na temelju Sporazuma o arbitraži donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće, a kako je to prethodno i opisano,

- da su vlada RH te Sindikati javnih službi koji su potpisali navedene Izmjene od 26. listopada 2011., donijeli dana 28. prosinca 2012. Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici plaće za javne službe i to odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu,

- da je negativni rast BDP-a prema službenim podacima zavoda trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno,

- da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP-a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0% time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane zavoda objavljen dana 4. prosinca 2015.,

- da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., odnosno počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017.

Prigovor promašene pasivne legitimacije, sud ocjenjuje neosnovanim.

Naime, iz obračunskih isprava za isplatu plaće proizlazi da je poslodavac tužiteljice upravo tuženik koji je isplaćivao tužiteljici plaću, te je isti obvezan naknaditi i sve razlike neisplaćene plaće.

Sud smatra kako je prigovor tuženika vezano za neprimjenjivost Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011., kasnije Arbitražne odluke, te konačno i Vjerodostojnog tumačenja, u odnosu na određivanje visine osnovice plaće u javnim službama za utuženo razdoblje, u cijelosti neosnovan.

Sud smatra da su Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama zakonite i pravno valjane, te stoga proizvode pravne učinke. Takav stav proizlazi i iz Odluka Vrhovnog suda RH (Revr-408/12-2 od 3. travnja 2013., zatim Revr-847/2010-2 od 7. prosinca 2011., kao i Odluke Revr-1797/2009-2 od 7. veljače 2012.), te Odluke Ustavnog suda RH br. U-III/3535/2013 od 5. ožujka 2015., a navedene Izmjene i dopune unesene su i u Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama od 12. prosinca 2012. i to u članku 51. stavak 4. ("Narodne novine" br.141/12-dalje TKU/12), koji Kolektivni ugovor je potpisan između ostalih i po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune.

Zbog navedenoga su, po mišljenju suda, navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazuma o osnovici plaće postale i dio Kolektivnog ugovora, čiji su sadržaj u cijelosti prihvatili svi Sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju, a koji su ga kasnije i potpisali.

Plaće zaposlenih u javnim službama su regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama ("Narodne novine" br.27/01 i 39/09), ali prema odredbi iz članka 192. ZR-a Kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja, te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom, čiji su važan dio svakako plaće, koje upravo članak 51. TKU/12 uređuje i definira za zaposlene u javnim službama. Iz navedenoga proizlazi da su Sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazuma zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojima se odlučivalo i o plaćama tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama. Navedene izmjene i dopune su zaključene na rok od 5 godina, a kako to proizlazi iz čl. XI. navedenih Izmjena, što znači da bi istekle s danom 25. listopada 2016. Sukladno odredbi iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni Kolektivnih ugovora, što znači da važe i 3 mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Iz navedenoga proizlazi da je rok važenja navedenih Izmjena istekao s danom 26. siječnja 2017.

Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. prihvaćene su i u formi Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. u kojoj je navedeno da se članak III Dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. mijenja i glasi: " Osnovica za obračun plaće u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji zavoda RH ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine prosječno 2 ili više posto, mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja i primjenjivat će se iza toga do prve slijedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama".

U članku IV Izmjena Dodatka Sporazumu o osnovnici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. kao i u Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011. kojom je također utvrđen sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. određeno je da će se usklađivanje pariteta učiniti na način da će se točno šest mjeseci nakon objave podataka iz članka III Izmjena i dopuna, utvrditi odnos (kvocijent) pariteta između pariteta mjesečne osnovne bruto plaće početnika sa VSS u javnim službama prosječno za 12 mjeseci (koeficijent 1,25) u odnosu na prosječnu mjesečnu nominalnu bruto plaću u RH u prethodnoj godini i istog pariteta iz prethodne alineje u 2008. godini, a sve prema podacima zavoda.

Člankom V Izmjena i dopuna određeno je da se nakon 11 mjeseci od zadnje korekcije osnovice prema člancima III i IV Izmjena i dopuna, Vlada RH obvezuje započeti obračun i isplatu radi dostizanja ciljane cijene rada u paritetu između mjesečne osnovne bruto prosječne plaće VSS početnika u javnim službama (koeficijent 1,25) i prosječne bruto plaće u privredi RH u omjeru 95:100 na način da će se osnovica povećati za međugodišnji rast prosječne bruto plaće u privredi RH za zadnjih šest mjeseci za koje postoje podaci zavoda, uvećana za 1,5 %.

Vlada RH donijela je novu Uredbu o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama ("Narodne novine" broj 25/13), kojom je umanjila koeficijente za 3%, što znači da je tom Uredbom smanjen koeficijent sa 1,25 na 1,2125.

Članak VII stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu propisuje da odgoda nastupa ako bi u nekom u razdoblju opisanih u članku III-V Izmjena bio zabilježen negativan rast BDP-a.

Iz odredbe članka III proizlazi da se ista odnosi na razdoblje od trenutka ispunjenja uvjete za povećanje osnovice pa nadalje, odnosno ubuduće.

Iz podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a, a koje je objavio zavod vidljivo je da od IV kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a. Naprotiv, vidljivo je da je BDP stalno rastao. Odredba članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazuma o osnovici plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. ne odnosi se na povrat osnovice iz članka III, već isključivo na usklađenje osnovice iz članka IV i V Izmjena Dodatka Sporazumu. Namjera Vlade RH je bila povrat osnovice na razinu iz 2009. i to na iznos od 5.414,37 kn. Odgoda usklađenja dvanaest neprekidnih kvartala je konzumirana kroz članak IV stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012., jer je odredbom članka IV stavak 5. Izmjena Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da će Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje, ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz članka III. Osim toga i Vrhovni sud Republike Hrvatske je u svojoj odluci broj Rev- 1111/2020-2 od 1. prosinca 2020., kojom je odbio reviziju Republike Hrvatske kao umješača, naveo da dan početka primjene uvećane osnovice iz čl. III nije odgođen primjenom odredbe članka VII stavak 1. Izmjena i dopuna Sporazuma o osnovici plaća u javnim službama od 26. listopada 2011; za tri godine, iako je realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježio negativan rast od listopada 2011. do rujna 2014. (za 12 tromjesečja).

U citiranoj presudi se također navodi da ispunjenje uvjeta iz članka III nije preduvjet primjene članka IV, a ispunjenje uvjeta iz članka III i IV nije preduvjet primjene članka V, a članak VII, na članak III do V primjenjuje se na sve faze koje se odnose na buduća postupanja u vidu vraćanja osnovice za plaće koja je vrijedila za siječanj 2009; vraćanje pariteta (jednakosti) između plaća u javnim službama i prosječne plaće u privredi koji su bili u 2008. godini i dogovor o ostvarenju ciljane cijene rada i dinamici njenog dosezanja (konvergenciji).

Zaključak je Vrhovnog suda da odredbom članka VII IDDS o osnovici plaće u javnim službama, zaključenog 26. listopada 2011; nije odgođena primjena odredbe članka III o "povratu" osnovice, jer se odredba članka VII IDDS odnosi na način "usklađivanja pariteta" (članak IV i članak V).

Iz svega navedenoga proizlazi da je tužena tužiteljici od 1. prosinca 2015. bila u obvezi obračunavati i isplatiti plaću po osnovici od 5.415,37 kn, odnosno tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatu razlike plaće u utuženom razdoblju je osnovan. Naime, među strankama nije sporno da je tužena u razdoblju od prosinca 2015. – siječnja 2017. isplaćivala tužiteljici plaću prema osnovici u iznosu od 5.108,84 kn te 5.211,02 kn, a što je manje od osnovice od 5.415,37 kn, slijedom čega je tužiteljici nastala određena razlika. Prema izračunu tuženika proizlazi da je tužiteljici zbog pogrešnog obračuna plaće s manjim osnovicama u spornom razdoblju isplaćena plaća u manjem iznosu od ukupno 9.164,94 kuna, specificirana po mjesecima kako je naznačeno u izreci ove presude, te je sud naložio tuženiku isplatu navedenog iznosa.

Na dosuđeni iznos ovaj sud je tužiteljici dosudio i zakonsku zateznu kamatu sukladno odredbi članka 277. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05,41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 dalje: ZOO) u visini propisanoj važećom Uredbom o visini stope zatezne kamate te odredbi članka 26. i 29. ZOO-a, počev od nespornog dospijeća do isplate.

Iz dosuđene bruto razlike plaće izuzete su zatezne kamate na iznose poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak jer prema odredbi članka 45. stavak 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("Narodne novine" broj 177/04 - dalje: ZPD), porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijeva tek s isplatom neto iznosa plaće što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate jer do trenutka isplate u potpunosti nije dospjela na naplatu bruto razlika plaće.

Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i čl. 155. Zakona o parničnom postupku.

Tužiteljici je dosuđen trošak u iznosu od 3.984,37 kuna. Trošak se odnosi na sastav tužbe u iznosu od 750,00 kn, sastav obrazloženog podneska od 16. ožujka 2021. u iznosu od 750,00 kn, 25 % nagrade za pripremno ročište od 13. travnja 2021. u iznosu od 187,50 kuna, nagradu za sastav podneska od 13. travnja 2021. godine u iznosu od 750,00 kuna i nagradu za zastupanje na glavnoj raspravi održanoj 26. travnja 2021. u iznosu od 750,00 kuna. Ukupno troškovi na ime zastupanja iznose 3.984,37 kuna. Temeljem čl. 155. ZPP-a nije priznata nagrada za ostale radnje.

Zbog svega navedenoga odlučno je kao u izreci presude.

Požega, 9. lipnja 2021.

S u d a c :

Snježana Polgar, v.r.

Pouka o pravu na žalbu:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba u roku 15 dana od dana objave presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka ovome sudu, a o istoj odlučuje županijski sud.

Dna:

1. Odvjetnici: Ž., B. & A. d.o.o. Z.

2. zavod Zagreb, za obveze zavoda - Područni ured P.

3. Porezna uprava P., po pravomoćnosti