Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj: 12 Gž R-727/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, po sucu toga suda Sanji Joka Umićević kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja I. M. iz S., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik A. G., odvjetnik iz Odvjetničkog društva R. i k. j.t.d. Z., Pisarnica u S. B., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: 52634238587, za Ministarstvo obrane Republike Hrvatske, OIB: 66486182714, koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u Karlovcu, Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-48/2019-22 od 4. veljače 2021., dana 9. lipnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Karlovcu, poslovni broj Pr-48/2019-22 od 4. veljače 2021. u točki I. izreke te u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženici tužitelju naknaditi parnični trošak u iznosu od 10.035,00 kuna.

II. Preinačuje se navedena presuda u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženici naknaditi tužitelju parnični trošak preko iznosa od 10.035,00 kuna do iznosa od 12.421,88 kuna (za iznos od 2.386,88 kuna) i odlučuje:

Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.386,88 kuna.

III. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.

IV. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom i rješenjem presuđeno je i odlučeno je:

"I. Nalaže se tuženici isplatiti tužitelju na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor iznos od 7.050,86 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

-za kolovoz 2012.g. na iznos od 448,87 kn počev od 16. rujna 2012.g. do isplate -za siječanj 2013.g. na iznos od 233,89 kn počev od 16. veljače 2013.g. do isplate -za ožujak 2013.g. na iznos od 40,75 kn počev od 16. travnja 2013.g. do isplate -za kolovoz 2013.g. na iznos od 470,32 kn počev od 16. rujna 2013.g. do isplate -za siječanj 2014.g. na iznos od 154,79 kn počev od 16. veljače 2014.g. do isplate -za travanj 2014.g. na iznos od 193,71 kn počev od 16. svibnja 2014.g. do isplate -za kolovoz 2014.g. na iznos od 1.049,06 kn počev od 16. rujna 2014.g. do isplate -za prosinac 2014.g. na iznos od 284,02 kn počev od 16. siječnja 2015.g. do isplate -za siječanj 2015.g. na iznos od 445,39 kn počev od 16. veljače 2015.g. do isplate -za travanj 2015.g. na iznos od 148,46 kn počev od 16. svibnja 2015.g. do isplate -za svibanj 2015.g. na iznos od 233,30 kn počev od 16. lipnja 2015.g. do isplate -za lipanj 2015.g. na iznos od 148,46 kn počev od 16. srpnja 2015.g. do isplate -za kolovoz 2015.g. na iznos od 1.166,50 kn počev od 16. rujna 2015.g. do isplate -za prosinac 2015.g. na iznos od 365,26 kn počev od 16. siječnja 2016.g. do isplate -za siječanj 2016.g. na iznos od 240,03 kn počev od 16. veljače 2016.g. do isplate -za travanj 2016.g. na iznos od 320,04 kn počev od 16. svibnja 2016.g. do isplate -za kolovoz 2016.g. na iznos od 1.022,73 kn počev od 16. rujna 2016.g. do isplate -za listopad 2016.g. na iznos od 85,28 kn počev od 16. studenog 2016.g. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za 5%-tnih poena do 31. srpnja 2015.g., a od 01. kolovoza 2015.g. do isplate po stopi u visini prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate od strane Hrvatske narodne banke za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanom za 3%-tna poena, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće, u roku od 8 dana.

II. Odbija se ostali dio tužbenog zahtjeva za iznos od 268,59 kuna, dio zahtjeva za isplatom zatezne kamate na pojedine mjesečne iznose za dan 15.- ti u mjesecu za prethodni mjesec, te dio tužbenog zahtjeva za isplatom zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanim u dosuđenim iznosima bruto plaće naknade plaće u t. I. izreke presude.

III. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi parnični trošak u iznosu od 12.421,88 kuna, sa zateznom kamatom tekućom od 4. 2. 2021. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućom polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

r i j e š i o  j e

Odbacuje se tužba u dijelu u odnosu na potraživanje tužitelja za razdoblje od 29. 11. 2016. do 17. 5. 2017. za iznos od 1.094,23 kune."

2. Protiv dijela te presude pod točkom I. i točkom III. izreke žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se prvostupanjska presuda u pobijanom dijelu preinači prema žalbenim navodima. Traži trošak žalbe.

3. U odgovoru na žalbu tužitelj osporava osnovanost žalbenih navoda te predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu. Traži trošak odgovora na žalbu.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja kao djelatne vojne osobe za isplatu razlike naknade za korištenje godišnjeg odmora.

6. U ovome predmetu radi se o sporu male vrijednosti, a presuda kojom se završava spor u postupku u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13 i 89/14 - dalje: ZPP) i zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP).

7. U postupku prvog stupnja nisu ostvarene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP u svezi čl. 365. st. 2. ZPP i čl. 467. st. 1. ZPP na koje ovaj sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti, a nije ostvarena niti bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP koju žalitelj ističe u žalbi jer su u prvostupanjskoj presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji su jasni i neproturječni pa prvostupanjska presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati.

8. U prvostupanjskom postupku utvrđeno je da je tužitelj zaposlen kod tuženice kao djelatna vojna osoba; da je tužitelju u odnosu na razdoblje od 8. svibnja 2014. pa nadalje (kada je stupio na snagu Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba – "Narodne novine" broj 54/14 – dalje: Pravilnik/14) i za redovnog radnog vremena isplaćivan dodatak za posebne uvjete vojne službe i da je tužitelju u spornom razdoblju (za kolovoz 2012., siječanj, ožujak i kolovoz 2013., siječanj, travanj, kolovoz i prosinac 2014., siječanj, travanj, svibanj, lipanj, kolovoz i prosinac 2015. i siječanj, travanj, kolovoz i listopad 2016.) tuženica manje isplatila naknadu za korištenje godišnjeg odmora u iznosu od 7.050,86 kuna.

9. Na utvrđeno činjenično stanje sud prvog stupnja pravilno je primijenio materijalno pravo kada je prihvatio dio tužbenog zahtjeva i naložio tuženici tužitelju isplatiti na ime razlike naknade plaće za godišnji odmor iznos od 7.050,86 kuna tj. kada je odlučio kao u točki I. pobijane prvostupanjske presude.

10. Odredbom članka 60. Zakona o radu ("Narodne novine", broj: 149/09, 61/11, 82/12, 73/13, dalje ZR) i čl. 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14) propisano je da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora radnik ima pravo na naknadu plaće u visini određenoj Kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu, a najmanje u visini njegove prosječne mjesečne plaće u prethodna tri mjeseca (uračunavajući sva primanja u novcu i naravi koja predstavljaju naknadu za rad).

11. Odredbom članka 14. stavak 1. Kolektivnog ugovora za državne službenike i namještenike ("Narodne novine", broj: 93/08, dalje KU) propisano je, da se za vrijeme korištenja godišnjeg odmora službeniku i namješteniku isplaćuje naknada plaće u visini kao da je radio u redovnom radnom vremenu, a odredbom stavka 2. istoga članka KU, da državnom službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću ili nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene mu u prethodna tri mjeseca.

12. Odredbom članka 4. stavak 2. Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj: 140/02) propisano je, da za vrijeme korištenja godišnjeg odmora djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku isplaćuje se naknada plaće u istom iznosu kao da radi, dok je odredbom stavka 3. istoga članka koji je dodan prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba, službenika i namještenika ("Narodne novine", broj: 68/11) propisano, da djelatnoj vojnoj osobi, službeniku i namješteniku čija je narav službe (posla) takva da mora raditi prekovremeno ili noću, nedjeljom ili blagdanom odnosno zakonom predviđenim neradnim danom, pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće koja mu je isplaćena u prethodna tri mjeseca.

13. Valja reći da je Zakonom o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske ("Narodne novine" broj 73/13 – dalje: ZSOS), a koji je stupio na snagu 26. lipnja 2013. godine, u čl. 142. propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora i plaćenog dopusta pripada naknada plaće kao da je radila u redovnom radnom vremenu. Člankom 219. ZSOS propisano je da će se plaće i druga materijalna prava djelatnih vojnih osoba do stupanja na snagu podzakonskih propisa donesenih na temelju ZSOS kojima će se urediti to područje, određivati u skladu s propisima donesenih na temelju Zakona o službi u oružanim snagama Republike Hrvatske – "Narodne novine" broj 33/02, 58/02, 175/03, 136/04, 76/07, 88/09 i 124/09) kojima se uređuje to područje. Budući u razdoblju do 8. svibnja 2014. godine kada je stupio na snagu Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjeg odmora djelatnih vojnih osoba ("Narodne novine" broj 54/14) donesen na temelju ZSOS, bio na snazi Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjih odmora djelatne vojne osobe, službenika i namještenika – "Narodne novine" broj 140/02 i 68/11, donesen na temelju odredbe čl. 99. ZSOS/2002 (čl. 219. ZSOS) tužitelju prema izmijenjenom Pravilniku iz 2011. godine od lipnja 2011. godine pripada pravo na naknadu plaće za godišnji odmor u visini prosječne mjesečne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca (čl. 4. st. 3.). Nakon 8. svibnja 2014. godine u primjeni je Pravilnik o uvjetima i načinu korištenja godišnjih odmora djelatne vojne osobe – "Narodne novine" broj 54/14, kojim je u čl. 4. propisano da djelatnoj vojnoj osobi za vrijeme godišnjeg odmora pripada naknada plaće kao da je radio u redovnom radnom vremenu i da se redovnim radnim vremenom smatra radno vrijeme određeno u skladu s odlukom kojom se određuje raspored radnog vremena (čl. 4. st. 3.), a u postupku je utvrđeno da je tužitelju tuženica i za redovnog radnog vremena isplaćivala dodatak za posebne uvjete vojne službe slijedom čega i navedeno primanje treba biti uzeto prilikom obračuna naknade plaće za godišnji odmor.

14. Na žalbene prigovore koji se odnose na razdoblje od 8. svibnja 2014. pa nadalje treba reći da je prvostupanjski sud pravilno ocijenio da se prilikom obračuna neisplaćene razlike za godišnji odmor uzima u obzir i dodatak za vojnu službu jer je Pravilnikom/14 u čl. 6. propisano da sve djelatne vojne osobe ostvaruju dodatak za vojnu službu pa je za zaključiti da navedeni dodatak djelatne vojne osobe ostvaruju kada rade u redovnom radnom vremenu. Naime, plaća koju tužitelj kao djelatna vojna osoba prima za svoj redovni rad je njegova uobičajena plaća (čl. 7. st. 1. Konvencije o plaćenom godišnjem odmoru koja se primjenjuje temeljem točke III. Odluke o objavljivanju Konvencija međunarodne organizacije rada kojih je Republika Hrvatska stranka na temelju notifikacije o sukcesiji – "Narodne novine", Međunarodni ugovor 6/95).

15. Iz svega iznesenog proizlazi da je sud prvog stupnja na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je u dijelu prihvatio tužbeni zahtjev i naložio tuženici tužitelju platiti iznos od 7.050,86 kuna.

16. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženice kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točki I. izreke (čl. 368. st. 1. ZPP).

17. Žalitelj djelomično osnovano prigovara odluci o parničnom trošku (točka III. izreke), a to stoga jer je tužitelj u ovom postupku uspio s 83,80% te trošak tužitelja u odnosu na trošak zastupanja po punomoćniku – odvjetniku iznosi 6.000,00 kuna, a uvećano za iznos PDV-a daje iznos od 7.500,00 kuna odnosno sukladno uspjehu u postupku (83,80%) 6.285,00 kuna što uz trošak vještačenja od 3.750,00 kuna daje iznos od 10.035,00 kuna. Pritom valja reći da žalitelj osnovano prigovara da trošak sastava podneska od 27. veljače 2019. nije bio potreban u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP), dok neosnovano prigovara odmjerenoj naknadi za pristup ročištu 12. srpnja 2017. jer se radilo o pripremnom ročištu. No, međutim, prvostupanjski je sud pogrešno postupio kada je odmjerio tužitelju trošak zastupanja za pristup ročištu 24. svibnja 2017. jer tužitelj nije tražio trošak pristupa na to ročište (po punomoćniku – odvjetniku), a sve to sukladno čl. 154. st. 2. ZPP, čl. 155. st. 1. ZPP i Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa).

18. Stoga je valjalo odbiti žalbu tuženika kao djelomično neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 10.035,00 kuna te preinačiti prvostupanjsku presudu u dijelu točke III. izreke kojim je naloženo tuženiku tužitelju naknaditi parnični trošak preko iznosa od 10.035,00 kuna do iznosa od 12.421,88 kuna (za iznos od 2.386,88 kuna) i odbiti zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 2.386,88 kuna (čl. 380. toč. 2. i toč. 3. ZPP).

19. Odbijen je zahtjev tuženika za naknadu troška žalbe temeljem čl. 35. ZPP, čl. 166. st. 2. ZPP i čl. 154. st. 2. ZPP.

20. Odbijen je zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na žalbu jer ta parnična radnja nije bila potrebna u postupku (čl. 155. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 9. lipnja 2021.

Sudac:

Sanja Joka Umićević, v.r.