REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1776/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Mirjane Magud predsjednice vijeća, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja H., OIB ... , Z., protiv tuženika A. ... d.d., Z., OIB ... , (ranije pod nazivom J. ... d.d.), kojeg zastupaju punomoćnici, odvjetnici iz Odvjetničkog društva G. d.o.o. iz Z., radi isplate, odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2219/2019-5 od 10. studenog 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P- 584/2018-5 od 15. veljače 2019., u sjednici održanoj 9. lipnja 2021.,
r i j e š i o j e:
Odbacuje se prijedlog za dopuštenje revizije tuženika A. d.d., kao nedopušten.
Obrazloženje
1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-2219/2019-5 od 10. studenog 2020., kojom je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Osijeku poslovni broj P- 584/2018-5 od 15. veljače 2019.
2. U prijedlogu za dopuštenje revizije tuženik postavlja pitanja za koja navodi da su važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
3. Postupajući sukladno odredbama čl. 385.a i čl. 387. ZPP ovaj sud je ocijenio da postavljena pitanja (navedena u prijedlogu kao prvo i drugo) za dopuštenje revizije nisu važna za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njihovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu. Naime, u odnosu na prvo i s njim u vezi drugo postavljeno pitanje, ističe se da je da je u pobijanoj odluci zauzeto shvaćanje da je za odluku o sporu koje pokreće H. protiv osiguratelja štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime mirovine mjerodavan zakon koji je bio na snazi u vrijeme kada su izvršene isplate mirovine, pa pobijana odluka ne odstupa od prakse revizijskog suda (tako i u odluci poslovni broj Rev-1067/12-2 od 5. prosinca 2017.), a niti je praksa viših sudova nejedinstvena.
4. O treće postavljenom pitanju ne ovisi odluka o sporu, s obzirom da nižestupanjski sudovi polaze od utvrđenja da tuženik nije dokazao činjenice da ozljede iz prometne nezgode nisu uzrok invalidnosti ili da jesu, ali u drugom (manjem) omjeru.
5. U odnosu na četvrto postavljeno pitanje tuženik polazi od drugačijeg činjeničnog stanja nego li je to u konkretnom slučaju s obzirom da tuženik u predmetnom sporu nije predložio nikakve dokaze na temelju kojih bi se odlučna činjenica (o kojima ovisi odluka suda o uzročno-posljedičnoj vezi između štetnog događaja i štete – isplate mirovina) mogla utvrditi.
6. Slijedom navedenog, u ovoj pravnoj stvari nisu ispunjene pretpostavke za intervenciju revizijskog suda iz čl. 385.a st. 1. ZPP i za dopuštenost revizije, pa je na temelju odredbe čl. 387. st. 5. ZPP riješeno kao u izreci.
Zagreb, 9. lipnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Mirjana Magud, v.r.
