Pristupanje sadržaju
- 1 - Rev 986/2023-2
|
REPUBLIKA HRVATSKA VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE Z A G R E B |
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr.sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. M., OIB … iz K. S., kojeg zastupa punomoćnica I. B. L., odvjetnica u Z., protiv tuženika Z. b. d.d., OIB … Z., kojeg zastupa punomoćnik K. K. iz Odvjetničkog društva M., K. & p., u Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o reviziji tuženika protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1666/2022-2 od 22. studenoga 2022., kojom je djelomično potvrđena i djelomično preinačena presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5968/2020-20 od 21. travnja 2022., u sjednici održanoj 28. veljače 2024.
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se revizija tuženika podnesena protiv presude Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1666/2022-2 od 22. studenoga 2022.
II. Odbijaju se zahtjev tuženika za sastav revizije i sudske pristojbe na reviziju te zahtjev tužitelja za sastav odgovora na reviziju i sudske pristojbe na odgovor na reviziju kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom u točki I. utvrđene su ništetnim odredbe čl.2. i čl. 7. Ugovora o kreditu broj 3208501145/07 koji su dani 27.02.2007. sklopili tužitelj kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor u dijelu u kojem je ugovorena otplata kredita uz korištenje valutne klauzule vezane za CHF. U točki II. naloženo je tuženiku isplatiti iznos od 41.595,72 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa do isplate, kako je to pobliže navedeno u izreci prvostupanjske presude . U točki III. odbijen je tužbeni zahtjev u dijelu kojim potražuje od tuženika iznos od 9.336,43 kn zajedno sa zakonskom zateznom kamatom. U točki IV naloženo je tuženiku naknaditi trošak parničnog postupku u iznosu od 6.622,75 kn sa zateznim kamatama tekućim od 21. travnja 2022. do isplate u roku od 15 dana. Rješenjem je utvrđeno da je tužba povučena u dijelu za utvrđenje ništetnim odredbe čl.2. Ugovora o kreditu koji se odnosi na plaćanje kamate po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno Odluci banke o kreditiranju građana, apreko ugovorene kamatne stope od 4,90% godišnje.
2. Presudom suda drugog stupnja u točki I. odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5968/2020-20 od 21. travnja 2022. u točkama I. i II. izreke u cijelosti. U točki II. odbijena je kao neosnovana žalba tuženika i potvrđena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5968/2020-20 od 21. travnja 2022. u točki IV. izreke u dijelu kojim je tužitelju priznato pravo na naknadu troška postupka za iznos od 6.369,62 kn/845,40 EUR. U točki III. preinačena je presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-5968/2020-20 od 21. travnja 2022. u točki IV. Izreke u dijelu kojim je tuženiku naloženo naknaditi trošak parničnog postupka u iznosu od 253,13 kn/33,60 EUR-a te je suđeno na način da je odbijen kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška postupka u iznosu od 253,13, kn /33,60 EUR.U točki IV. odbijen je kao neosnovan zahtjev tuženika za naknadu troška sastava žalbe. U točki V. odbijen je kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na žalbu.
3. Ovaj sud je rješenjem poslovni broj Revd-1607/2023-2 od 9. svibnja 2023.dopustio reviziju protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:
„Treba li sud u postupcima u kojima tužitelj postavlja restitucijski zahtjev a isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, tužbeni zahtjev umanjiti s tzv. potplaćenim iznosima, točnije umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita?“
4. Postupajući po navedenom dopuštenju protiv navedene presude tuženik je podnio reviziju pozivom na odredbu članka 382. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22 dalje: ZPP-a.). Traži trošak za sastav revizije i sudske pristojbe na reviziju.
5. Odgovor na reviziju je podnesen. Tužitelj traži trošak za sastav odgovora na reviziju i sudske pristojbe na reviziju.
6. Revizija je neosnovana.
7. Predmet spora u revizijskom stupnju postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli sadržanih u ugovoru o potrošačkom kreditu i zahtjev za povrat preplaćenih iznosa po osnovi ništetnih odredbi ugovora o kreditu temeljem stečenog bez osnove.
8. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđene su slijedeće činjenice:
- da je 27. veljače 2007. sklopljen među strankama ugovor o kreditu u valuti švicarskog franka te da se radilo o ugovoru o kreditu s ugovorenom promjenjivom kamatnom stopom u skladu s Odlukom tuženika o kamatnim stopama kreditora, time da je početna kamatna stopa ugovorena u visini 4,90% godišnje
- tijekom otplate kredita početno ugovorena kamatna stopa mijenjana je u više navrata, a i tečaj švicarskog franka je rastao
9. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja nižestupanjski sudovi su prihvatili tužbeni zahtjev u dijelu u kojim je tuženik tražio utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu te isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u CHF. Pri tome nižestupanjski sudovi nisu uzimali u obzir i nisu umanjivali preplaćene iznose kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita uz obrazloženje da ne postoji nikakva osnova za umanjenje iznosa koje je tuženik nesporno temeljem ništetnih ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli u CHF stekao od tužitelja po predmetnom ugovoru o kreditu.
10. Suprotno navedenom tuženik smatra kako je plaćene iznose zbog nepoštenosti i ništetnosti odredbi o valutnoj klauzuli trebalo umanjiti za one iznose za koje je tužitelj platio manji anuitet zbog toga što je tečaj CHF bio manji od onog na dan isplate. Pri tome tuženik smatra da Ugovor o kreditu treba gledati kao cjelinu i tužitelju je trebalo ukupno zatraženi iznos na ime preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovi ništetnosti odredbe CHF o valutnoj klauzuli umanjiti s negativnim tečajnim razlikama nastalim u razdoblju kada je tečaj CHF bio niži od tečaja CHF na dan isplate kredita.
11. Prema odredbi članka 391. stavka 1. ZPP-a u povodu revizije iz članka 382. tog zakona revizijski sud ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojeg je dopuštena.
12. U reviziji prema odredbi članka 391. stavka 3. ZPP-a stranka treba određeno navesti i obrazložiti razloge zbog kojih je podnosi, uz određeno pozivanje na propise i druge izvore prava, a razlozi koji nisu tako obrazloženi neće se uzeti u obzir.
13. Sporno je, trebaju li se plaćeni iznosi zbog nepoštenosti i ništetnosti odredbi o CHF valutnoj klauzuli umanjiti za one iznose za koje je tužitelj platio manji anuitet zbog toga što je tečaj CHF bio manji od onoga na dan isplate.
14.O tome je revizijski sud izrazio pravno shvaćanje u odluci Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., a koje shvaćanje glasi:
„…Međutim, da bi se uopće moglo odlučivati o potraživanju jedne od strane ugovor koji je djelomično ništetan potrebno je da takva strana u tom smilsu postavi tužbeni zahtjev, odnosno ako se radi o tuženiku da postavi protutužbeni zahtjev ili procesnopravni prigovor radi prebijanja. Također je moguće da se postavi materijalnopravni prigovor prijeboja u smislu odredbi čl.195. i čl. 196. ZOO. Jedino tada sud može odlučivati o potraživanju tuženice na ime restitucije temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu. Kod toga prošireno vijeće ističe da protutužba i procesni prigovor radi prebijanja mogu staviti do zaključenja prethodnog postupka, a materijalnopravni prigovor prijeboja može se istaknuti do zaključenja glavne rasprave, s time da sukladno odredbi čl. 288. a st.6. ZPP se radi opravdanja takvog prigovora ne mogu iznositi nove činjenice niti se mogu predlagati novi dokazi osim u slučaju iz čl.299. st.2. ZPP-a. Slijedom toga, valja naglasiti da prigovor radi prebijanja (sudski prijeboj do kojeg dolazi u parnici odlukom suda) u postupovnopravnom smislu ne postoji ako ga tuženik na nesumnjiv način ne istakne te ako određeno ne navede koju tražbinu stavlja prijeboj, s tim da tražbina koju je tuženik istaknuo takvim prigovorom mora biti kvantitativno određena. Jednako je tako i u odnosu na građanskopravni prijeboj, ali uz razlike koje proizlaze iz pravne prirode ovih instituta i odredbi čl.333.st.3. ZPP-a, kao i onih prekluzivne naravi iz čl. 288. a st.6. ZPP-a. U tom smislu, ako u postupku u odnosu na potraživanje tužene stranke, nije na određeni način istaknut procesnopravni prigovor radi prebijanja iz čl.333. ZPP-a ili materijalnopravni prigovor prijeboj (kompenzacija) iz čl. 195. i čl. 196. ZOO, odnosno ako nije podnesena protutužba , tada nema ni postupovnopravnih pretpostavki za bilo kakvo odlučivanje o osnovanosti ili neosnovanosti potraživanja tuženice na ime restitucije u vezi s negativnim tečajnim razlikama temeljem nepoštenih i ništetnih odredbi ugovora o kreditu u CHF…“
14.1. Stoga odgovorom na postavljeno pitanje reafirmira se pravno shvaćanje izraženo u odluci Rev-549/2023-4 od 18. prosinca 2023., a koje glasi:
„U slučaju izostanka prigovora radi prebijanja ili materijalnopravnog prigovora prijeboja ili protutužbenog zahtjeva, u postupcima u kojima tužitelji potražuju isplatu preplaćenih mjesečnih iznosa po osnovni ništetnosti odredbe o CHF valutnoj klauzuli, sud nije ovlašten niti dužan umanjiti tužiteljevu tražbinu s tzv. potplaćenim iznosima, odnosno negativnim tečajnim razlikama koji se odnose na razdoblje kada je tečaj HRK-CHF bio manji od tečaja HRK-CHF na dan isplate kredita.“
15. Obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl.391. st. 6. ZPP-a odbiti reviziju tuženika kao neosnovanu i presuditi kao u izreci pod točkom I.
16. Temeljem odredbe članka 166. stavka 1. ZPP-a odlučeno je o zahtjevima tužitelja i tuženika za naknadu troškova za sastav revizije i odgovora na reviziju te sudskih pristojbi. Zahtjev tuženika za naknadu troška za sastav revizije i sudske pristojbe na reviziju je odbijen, jer tuženik nije uspio u revizijskom stupnju postupku, dok je zahtjev tužitelja za naknadu troška za sastav odgovora na reviziju i sudske pristojbe na odgovor na reviziju odbijen, jer takav trošak nije bio neophodan za vođenje postupka te je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.
Zagreb, 28. veljače 2024.
Predsjednik vijeća:
Đuro Sessa, v.r.