REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Revd 1303/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Hrastinski Jurčec predsjednice vijeća, Mirjane Magud članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice G. M. iz P., OIB: ..., koju zastupa punomoćnik M. Z., odvjetnik u P., protiv tuženice Republike Hrvatske, OIB: ..., koju zastupa Općinsko državno odvjetništvo u P., Građansko-upravni odjel, radi isplate, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-701/2020-2 od 28. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr- 230/19-29 od 23. prosinca 2019., u sjednici održanoj 9. lipnja 2021.,
r i j e š i o j e :
Prijedlog za dopuštenje revizije se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužiteljica je podnijela prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Zagrebu broj Gž R-701/2020-2 od 28. listopada 2020., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Puli-Pola broj Pr-230/19-29 od 23. prosinca 2019., radi pravnih pitanja naznačenih u prijedlogu.
2. Odgovor na prijedlog za dopuštenje revizije nije podnesen.
3. Postupajući po odredbi članka 385., članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 88/08 i 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19 - dalje: ZPP) vijeće Vrhovnog suda Republike Hrvatske je ocijenilo da postavljena pitanja u prijedlogu nisu važna u smislu odredbe članka 385.a stavak 1. ZPP za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
4. Naime, postavljena pitanja nisu važna za odluku o sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu, jer u situaciji kada je u postupku utvrđeno da je tužiteljica za 2013. godinu iskoristila u cijelosti svoj godišnji odmor, što je utemeljeno na potvrdi poslodavca, o odgovorima na navedena pitanja, kojima se polazi od toga da tužiteljica nije iskoristila godišnji odmor u cijelosti, ne ovisi ishod spora. Dakle, pitanja koja su utemeljena na činjeničnim okolnostima koje nisu utvrđene u postupku, ne mogu biti važna pitanja za odluku o sporu, jedinstvenu primjenu prava i ravnopravnost svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.
5. Valja dodati i da se odluke Suda Europske Unije, na koje se tužiteljica poziva kao revizijske razloge ne mogu smatrati kao odluke u kojima bi se radilo o usporedivim činjeničnim i pravnim situacijama s ovopredmetnom situacijom. Niti u jednoj od odluka na koje se tužiteljica poziva nije zauzeto shvaćanje koje bi bilo suprotno zauzetom shvaćanju suda drugog stupnja. Npr. predmeti broj C-619/16 i broj C- 684/16 se odnose na slučaj kada u zakonodavstvu države članice postoji nacionalni propis kojim se propisuje gubitak neiskorištenog godišnjeg odmora i novčane naknade za navedeni odmor kad radnik nije podnio zahtjev za godišnji odmor prije prestanka radnog odnosa, koja odredba u našem zakonodavstvu (Zakonu o radu) nije propisana, dok su predmeti broj C-337/10 i broj C-214/16 doneseni radi tumačenja odredbe članka 7. Direktive 2003/88 kojom je u stavku 1. propisano da države članice poduzimaju potrebne mjere kako bi svaki radnik imao pravo na plaćeni godišnji odmor u trajanju od najmanje četiri tjedna, ovisno o uvjetima za stjecanje prava i za odobravanje takvog odmora utvrđenim nacionalnim propisima i/ili praksom.
6. Stoga je valjalo na temelju odredbe članka 392. stavak 1. u vezi s člankom 387. stavak 1. i 5. ZPP riješiti kao u izreci.
Zagreb, 9. lipnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Ljiljana Hrastinski Jurčec, v.r.
