1

Poslovni broj: Gž 414/2022-2

 

Poslovni broj: Gž 414/2022-2

 

 

 

 

U   I M E    R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

I

R  J E Š E N J E

 

 

Županijski sud u Dubrovniku, u vijeću sastavljenom od sudaca Josite Begović kao predsjednice vijeća, Đorđa Benussi kao člana vijeća i suca izvjestitelja i Kate Brajković kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja R. L. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica T. M. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika C. b. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici u Odvjetničkom društvu M. i S. j.t.d. Z., radi utvrđenja ništetnosti, odlučujući o žalbama tužitelja i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P-1113/2019-41 od 21. prosinca 2021., u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2024.,

 

p r e s u d i o  i  r i j e š i o  j e

 

I. Žalba tuženika se prihvaća, a žalba tužitelja se odbija kao neosnovana, te se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, broj: P-1113/2019-41 od 21. prosinca 2021.

 

a)       preinačuje

 

-            u točki I. i II. izreke tako da sada glasi:

 

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

 

"I. Utvrđuje se ništavim Sporazum od 10. lipnja 1993. sklopljen u predmetu Općinskog suda u Zagrebu broj I-1535/93 između tuženika C. b. d.d. Z. kao vjerovnika i zalogodavca O. L. iz Z..

 

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda uknjižba brisanja prinudnog prava zaloga upisanog pod brojem Z-9221/93 = I-1535/93 na nekretnini upisanoj u zkul. broj … k.o. R. na 1/4 suvlasničkog dijela L. O., iz Z., za glavnicu od dinarske protuvrijednosti 55.621 DEM i 15 % kamata godišnje od 1.6.1993. do podmirenja potraživanja upisanog u korist C. b. d.d., Z.."

 

b)       ukida

 

-            u točki V. izreke kojom je odlučeno o troškovima postupka, o čemu će prvostupanjski sud odlučiti konačnom odlukom.

 

c)        potvrđuje

 

-            u točki III. i IV. izreke.

 

II. O troškovima žalbenog postupka odučiti će se u konačnoj odluci.

 

Obrazloženje

 

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je doslovno:

 

"I. Utvrđuje se ništavim Sporazum od 10. lipnja 1993. sklopljen u predmetu Općinskog suda u Zagrebu broj I-1535/93 između tuženika C. b. d.d. Z. kao vjerovnika i zalogodavca O. L. iz Z..

 

II. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda uknjižba brisanja prinudnog prava zaloga upisanog pod brojem Z-9221/93 = I-1535/93 na nekretnini upisanoj u zkul. broj … k.o. R. na 1/4 suvlasničkog dijela L. O., iz Z., za glavnicu od dinarske protuvrijednosti 55.621 DEM i 15 % kamata godišnje od 1.6.1993. do podmirenja potraživanja upisanog u korist C. b. d.d. Z..

 

III. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu u kojem zahtjeva da sud utvrdi da je ništav u cijelosti Sporazum od 10.06.1993. godine sklopljen u predmetu Općinskog suda u Zagrebu broj I-1535/93 između tužitelja R. L. iz Z., u svojstvu zalogodavca i tuženika C. b. d.d. Z. te kojim zahtijeva da ovaj sud naloži brisanje zaloga upisanog pod brojem Z-9221/93 = I-1535/93 na 3/4 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zkul. br. … k. o. R. u suvlasništvu tužitelja.

 

IV. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja da pravno ne postoji i da je bez pravnih učinaka Sporazum od 10.06.1993. godine sklopljen u predmetu Općinskog suda u Zagrebu broj I1535/93 između tužitelja R. L. iz Z., u svojstvu zalogodavca i tuženika C. b. d.d. Z. te kojim zahtijeva da ovaj sud naloži brisanje zaloga upisanog pod brojem Z-9221/93 = I-1535/93 na 3/4 suvlasničkog dijela nekretnine upisane u zkul. br. … k. o. R. u suvlasništvu tužitelja.

 

V. Nalaže se tužitelju R. L., iz Z., naknaditi tuženiku C. b. d.d. Z., troškove parničnog postupka u iznosu od 9.125,00 kn sa zateznom kamatom tekućom od dana 21. prosinca 2021. godine do dana isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana."

 

2. Protiv navedene presude, pravodobnu i dopuštenu žalbu, podnijeli su tužitelj i tuženik pobijajući presudu u dijelu u kojem nisu uspjeli i to iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavak 1. točke 1.- 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/2022 i 155/23 – u daljnjem tekstu: ZPP). Žalbama predlažu da sud pobijanu presudu preinači, a podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.

 

3. Tuženik je na žalbu odgovorio. Predlaže odbiti žalbu tužitelja kao neosnovanu.

 

4. Žalba tužitelja nije osnovana, dok je žalba tuženika osnovana, iako nisu osnovani svi tuženikovi žalbeni navodi.

 

5. Predmet spora je zahtjev za utvrđenje ništavosti Sporazuma radi osiguranja od 10. lipnja 1993. sklopljenog u predmetu Općinskog suda u Zagrebu broj: I-1535/93 (dalje: Sporazum), kojim je zasnovano založno pravo na nekretninama tužitelja i njegove majke O. L., radi osiguranja kredita broj … korisnika B. B. te zahtjev za brisanje založnog prava upisanog tim Sporazumom. Tužitelj je istaknuo i eventualni tužbeni zahtjev kojim traži da se utvrdi da Sporazum ne postoji i da je bez pravnog učinka, a i u eventualnom zahtjevu ističe identični zahtjev za brisanje založnog prava.

 

6. Prvostupanjski sud je utvrdio:

 

- da je Općinski sud u Zagrebu donio rješenje o ovrsi broj I-1535/93 od 10. lipnja 1993. na temelju Sporazuma koji ima snagu sudske nagodbe, a stranke sporazuma su bili C. b. d.d. kao vjerovnik, R. L. i pok. O. L. kao zalogodavci te B. B. kao dužnik,

- da je radi osiguranja kredita broj … korisnika B. B. predmetnim Sporazumom pod brojem Z-9221/93  zasnovano i upisano založno pravo u iznosu od 55.621,00 DEM na nekretnini oznake kat. čest. … k.o R. i to na ¾ suvlasničkog dijela tužitelja i ¼ suvlasničkog dijela majke tužitelja, pok. O. L., a sve radi osiguranja kredita broj … korisnika B. B. pod brojem Z-9221/93,

- da iz zapisnika od 10. lipnja 1993. proizlazi da je predmetni Sporazum sastavljen pred Općinskim sudom u Zagrebu pred sutkinjom tog suda, Zdenkom Rukavinom,

- da su sklapanju Sporazuma pristupili B. K. kao opunomoćenik vjerovnika  C. b. d.d., B. B. kao dužnik, te tužitelj kao zalogodavac osobno i kao opunomoćenik svoje majke, pok. O. L., a koja punomoć se nalazi u spisu I-1535/93 Općinskog suda u Zagrebu,

- da je tužitelj pred uredujućim sucem potpisao zapisnik od 10. lipnja 1993. ali nije se potpisao kao opunomoćenik pok. O. L.,

- putem grafološkog vještačenja da potpis na punomoći od 22. travnja 1993. nije vlastoručni potpis pok. O. L., majke tužitelja, već je isti krivotvoren,

- da se između istih stranaka vodio parnični postupak pred Općinskom sudom u Zagrebu pod brojem P-11851/10, a predmet tog postupka je bio zahtjev tužitelja za utvrđivanje ništetnosti Sporazuma radi osiguranja od 23. rujna 1994. sklopljen u predmetu Općinskog suda u Zagrebu broj I-2964/94, a u tom predmetu je tužitelj iskazivao kako je vlastoručno pred sudom potpisao sporazum u predmetu broj I-1535/93, ali da se nije potpisao kao "opunomoćenik majke" niti da mu je poznato tko je u spis predao punomoć kojom ga se ovlašćuje da u ime i za račun pok. O. L. sklopi Sporazum,

- da u spisu Općinskog suda u Zagrebu broj I-1535/93 ne postoji naredba suca o zakazivanju ročišta za dan 10. lipnja 1993., dostavnice da su stranke zaprimile poziv na ročište niti je u popisu pismena bio unesen zapisnik o održanom ročištu od 10. lipnja 1993.

 

7. Na temelju navedenih utvrđenja prvostupanjski sud je odbio tužbeni zahtjev tužitelja u dijelu kojim se zahtijevalo utvrđenje ništetnosti Sporazuma koji se odnosi na tužitelja kao neosnovan pa je odbijen i zahtjev za brisanje uknjižbe založnog prava sa suvlasničkog dijela tužitelja kao neosnovan, a prihvatio je tužbeni zahtjev kojim se tražilo utvrđenje ništetnosti Sporazuma u dijelu koji se odnosi na majku tužitelja, pok. O. L., te je u tom dijelu prihvatio i zahtjev za brisanje uknjižbe prava zaloga upisanog u korist tuženika sa suvlasničkog dijela pok. O. L.. S obzirom da je djelomično odbio prvi tužbeni zahtjev, prvostupanjski sud je odlučivao i o eventualnom tužbenom zahtjevu da Sporazum u odnosu na tužitelja ne postoji i da je bez pravnog učinka, te je i taj zahtjev odbio kao neosnovan pa je posljedično tome odbijen i zahtjev za brisanje uknjižbe prisilnog prava zaloga sa suvlasničkog dijela tužitelja. Prvostupanjski sud nije odlučivao o eventualnom tužbenom zahtjevu u dijelu koji se odnosi da Sporazum ne postoji i ne proizvodi pravne učinke u odnosu na pok. O. L. jer je u tom dijelu prihvaćen prvi tužbeni zahtjev.

 

8. Ispitujući pobijanu presudu na temelju članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj sud nije našao da bi prvostupanjski sud počinio neku od bitnih povreda parničnog postupka na koju tako pazi po službenoj dužnosti, pa ni onu iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a na koju konkretno upućuje tužitelj. Presuda se može ispitati, u njoj su dati razlozi o odlučnim činjenicama i nema proturječnosti.

 

8.1. Tužitelj u žalbi neosnovano ističe i bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s odredbom članka 8. ZPP-a uz tvrdnje da je prvostupanjski sud propustio savjesno i brižljivo ocijeniti sve izvedene dokaze. Po ocijeni ovog suda, prvostupanjski sud je provedene dokaze cijenio po svom slobodnom uvjerenju, sukladno članku 8. ZPP-a utvrđujući relevantne činjenice na kojima temelji svoju ocjenu osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, pri čemu navedeno uvjerenje prvostupanjskog suda u odnosu na utvrđenje relevantnih činjenica ima pravnu i činjeničnu osnovu u sadržaju dokaza provedenih tijekom postupka, zbog čega ocjena provedenih dokaza nema za posljedicu nepravilnost ni nezakonitost pobijane presude, pa se žalbeni razlog relativno bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 1. u vezi s člankom 8. ZPP-a, na način kako je to obrazloženo u žalbi tužitelja, ukazuje neosnovnim.

 

9. Tužitelj žalbom prvenstveno napada utvrđenje prvostupanjskog suda o tome da je pristupio na ročište od 10. lipnja 1993. pred Općinskim sudom u Zagrebu te u prisutnosti sutkinje Zdenke Rukavine potpisao Sporazum. Kao glavni argument za pobijanje tog utvrđenja, uz vlastiti iskaz u kojem navodi kako nikad nije bio na sudu vezano za postupak I-1535/93 odnosno kako bi se toga sjećao, ujedno ukazuje i na činjenicu kako uredujući sudac nije izdao pisanu naredbu za zakazivanje tog ročišta, nisu upućeni pozivi strankama za pristup na navedeno ročište, u popisu pismena tog predmeta nisu evidentirani svi listovi spisa, a naknadno je u popis pismena, drugim rukopisom, dodan zapisnik i to s datumom od 30. lipnja 1993., a sve s namjerom kako bi se opravdalo da je ročište pred sudom održano. Navodi kako je takva intervencija izvršena nakon 6. srpnja 2018. jer popis pismena priklopljen od strane suda ne odgovara preslici koju je dostavio tužitelj u ovom spisu. Međutim, prvostupanjski sud je analizirajući sve dokaze dao dostatne razloge zbog čega ne prihvaća takvu tvrdnju tužitelja. Pravilno je prvostupanjski sud ocijenio iskaz tužitelja kao nelogičan i paušalan ispravno navodeći kako je suprotan od navoda iznesenih u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu pod posl. br. P-11851/10 u kojem je u nekoliko navrata naglasio kako je u predmetu I-1535/93 bio na sudu i pred sucem potpisao Sporazum. I prema shvaćanju ovog suda, činjenice koje se odnose na neurednost vođenja popisa pismena te drugih sličnih nedostataka koje se odnose na vođenje predmeta I-1535/93 nisu od značaja za ocjenu valjanosti Sporazuma jer se radi o nedostacima koji se odnose na upravljanje spisom, pa je zaključak prvostupanjskog suda o tome kako ti nedostaci ne čine Sporazum ništetnim odnosno bez pravog učinka pravilan. Druge dokaze tužitelj na te okolnosti nije predložio pa je prvostupanjski sud pravilno, temeljem pravila o teretu dokazivanja iz članka 221. ZPP-a, zaključio kako tužitelj nije dokazao da je Sporazum sklopljen izvan zgrade suda bez prisutnosti uredujućeg suca. Ovdje je potrebno dodati kako je i svjedok B. K., djelatnik tuženika koji je u ovom postupku saslušan kako svjedok, naveo kako su takve zapisnike odnosno Sporazum potpisivali pred sudom. Za istaknuti je kako nisu od značaja žalbeni navodi tužitelja kojim se poziva na utvrđenja iz predmeta koji se vodio pred Općinskim sudom u Zagrebu pod brojem P-11851/10 jer se ne radi o istoj činjeničnoj i pravnoj osnovi budući se ne radi o istom sporazumu, a tužitelj je u tom postupku dugim dokaznim sredstvima dokazao kako sporazum u predmetu I-2964/94 Općinskog suda u Zagrebu nije sklopljen na valjani način.

 

10. Tuženik žalbom dovodi u pitanje zaključak prvostupanjskog suda kako potpis na punomoći od 22. travnja 1993. nije vlastoručni potpis pok. O. L., a koji  zaključak prvostupanjski sud temelji na provedenom grafološkom vještačenju dipl. dizajnerice J. Ž. G.. Tuženik u prilog tim navodima upire na izjave samog tužitelja koji je u parnici P-11851/10 u više navrata naveo kako je Sporazum potpisao u svoje ime te kao opunomoćenik pok. O. L. koja je bila o svemu upoznata i suglasna sa zasnivanjem založnog prava na svom suvlasničkom dijelu. Također navodi da je istinitost potpisa ovjerena od strane Gradskog sekretarijata za upravu i pravosuđe G. Z. Klasa: … URBROJ: …. Međutim, prvostupanjski sud je po prijedlogu tužitelja na okolnost istinitosti potpisa na navedenoj punomoći proveo grafološko vještačenje po navedenoj vještakinji koja je u svom nalazu i mišljenju navela kako potpis na punomoći od 22. travnja 1993. nije istovjetan potpisu pok. O. L.. Tuženik je prigovorio nalazu i mišljenju iznoseći iste navode, ali nije predložio provođenje novog grafološkog vještačenja, a prigovori odnosno navodi koje iznosi nisu potkrijepljeni drugim provedenim dokazima, a i sam tužitelj je u ovom postupku naveo kako njegova majka nije potpisala ništa vezano za spornu punomoć. Prvostupanjski sud je na prijedlog tužitelja proveo dokaz vještačenjem jer sam nema potrebno stručno znanje za utvrđivanje odlučne činjenice  odnosno za utvrđivanje istovjetnosti potpisa pok. O. L. danog na punomoći s potpisom sadržanog u kartonu osobne iskaznice serijski broj … koji predstavlja nesporni potpis pok. O. L.. Uz pomoć tog dokaznog sredstva utvrđeno je kako potpis na punomoći nije napisan rukom O. L. nego je krivotvoren. Tuženik ničim to utvrđenje nije doveo u pitanje, a prema shvaćanju ovog suda prvostupanjski sud je taj dokaz pravilno ocijenio, te i ovaj sud nalaz i mišljenje vještakinje prihvaća kao logičan i dan u skladu s pravilima struke. Tuženik pravilno navodi kako je predmetna punomoć javna isprava, međutim u parničnom postupku dopušteno je dokazivati da su u javnoj ispravi neistinito utvrđene činjenice ili da je isprava nepravilno sastavljena, a tužitelj je dokazao da spornu punomoć nije potpisala njegova majka radi čega je i oborena presumpcija vjerodostojnosti (istinitosti) koju je ta punomoć imala kao javna isprava.

 

11. Ipak u pobijanoj presudi prvostupanjski sud je jednim dijelom nepravilno primijenio materijalno pravo na štetu tuženika. Na trećoj sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske održanoj 14. studenoga 2013. (Su-IV-127/13) zauzeto je pravno shvaćanje: "Tužbenim zahtjevom se ne može osnovano zahtijevati utvrđenje ništavosti pravnog posla koji je sklopljen od strane neovlaštene osobe jer je odredbom članka 88. stavka 3. Zakona o obveznim odnosima propisano da se smatra da takav ugovor nije ni sklopljen.". Člankom 88. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 53/91, 73/91, 111/93, 3/94, 7/96, 91/96, 112/99, 88/01 dalje: ZOO) propisano je: „(1) Ugovor što ga neka osoba sklopi kao punomoćnik u ime drugoga bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri. (2) Strana s kojom je ugovor sklopljen može zahtijevati od neovlašteno zastupanog da se u primjerenom roku izjasni da li ugovor odobrava. (3) Ako neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri, smatra se da ugovor nije ni sklopljen.“

 

12. S obzirom na utvrđenje kako je punomoć kojom je pok. O. L. ovlastila tužitelja na sklapanje Sporazuma krivotvorena radi čega se treba smatrati kako nije niti potpisala predmetni Sporazum, a niti ga je naknadno odobrila, dok iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi kako takav Sporazum nije ništav, već je u odnosu na nju nepostojeći i bez ikakvih pravnih učinaka. Dakle, prvostupanjski sud je pogrešno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev na utvrđenje ništetnosti spornog Sporazumu u dijelu koji se odnosi na pok. O. L.. Budući je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti predmetnog Sporazuma to nema mjesta niti prihvaćanju tužbenog zahtjeva za brisanje prinudnog založnog prava, a koji zahtjev je tužitelj postavio kao kondemnatorni zahtjev uzročno-posljedično i činjenično povezanim sa tužbenim zahtjevom za utvrđenje ništetnosti predmetnog Sporazuma, koji zahtjev je odbijen radi čega treba odbiti zahtjev za brisanje prinudnog založnog prava, radi čega je odlučeno kao pod I. a) izreke ove drugostupanjske odluke temeljem članka 373. točke 3. ZPP-a.

 

13. Ovdje je potrebno istaknuti kako nisu osnovani tuženikovi navodi, o tome kako je smrću O. L. tužitelj postao njezin univerzalni pravni slijednik preuzimajući sva prava i obveze radi čega je prestala postojati razlika između punomoćnika i opunomoćitelja, a ujedno je time i prestala potreba za postojanjem punomoći jer je ugovor u odnosu na nju "ratihibiran". Točno je da je smrću svoje majke kao pravne prednice preuzeo njezina prava i obveze, ali time je ujedno preuzeo i njezino pravo da kao navodna sudionica Sporazuma istakne zahtjev kojim će se utvrditi kako Sporazum ne postoji i ujedno pobijati učinke koje je proizveo nepostojeći Sporazumom, a što tužitelj kao njezin nesporni sljednik također ima pravo isticati.

 

14. Neosnovano je pozivanje tuženika na članak 107. stavak 2 ZOO-a kojim je propisano da ukoliko je uzrok ništetnosti bila zabrana manjeg značenja, a ugovor u cijelosti ispunjen, ništetnost se ne može isticati jer se ovdje ne radi o ništetnom ugovoru nego eventualno o nepostojećem ugovoru pa se ne može niti govoriti da je ugovor ispunjen, a nedostatak punomoći u svakom slučaju nije zabrana manjeg značenja već glavni razlog zbog čega se treba smatrati da ugovor nije niti sklopljen.

 

15. Žalbeni navodi tužitelja kojim smatra kako je prvostupanjski sud na njegovu štetu pogrešno primijenio materijalno pravo nisu osnovani jer je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo jer Sporazum u dijelu koji se odnosi na tužitelja nije sklopljen protivno članku 251. c Zakona o izvršnom postupku („Službeni list SFRJ" broj 20/78, 6/82, 74/87, 57/89, 20/90, 27/90, 35/91 – "Narodne novine" broj 26/91, 53/91, 91/92, 57/96) pa je pravilna odluka prvostupanjskog suda kojom je odbio tužbeni zahtjev tužitelja kojim je tražio da se utvrdi da je Sporazum ništetan u dijelu koji se odnosi na njega kao i podredni tužbeni zahtjev kojim je tražio da se utvrdi da Sporazum ne postoji zajedno sa kondemnatornim dijelom zahtjeva kojim se tražila uknjižba brisanja založnog prava zasnovanog Sporazumom na suvlasničkom dijelu nekretnine tužitelja radi čega je u odlučeno kao pod I.c) ove drugostupanjske odluke temeljem članka 368. stavak 1. ZPP-a.

 

16. U nastavku postupka, prvostupanjski sud će odlučiti o eventualnom tužbenom zahtjevu da Sporazum u odnosu na pok. O. L. ne postoji i ne proizvodi pravne učinke, kao i o zahtjevu za brisanje uknjiženog založnog prava koji je upisan temeljem spornog Sporazuma u dijelu koji se odnosi na suvlasnički dio pok. O. L., a koji zahtjev za brisanje založnog prava kao kondemnatorni zahtjev je uzročno-posljedično povezan sa deklaratornim zahtjevom za utvrđenje da sporazum ne postoji i ne proizvodi pravne učinke te je posljedica tog činjeničnog utvrđenja, a pri tome će uzeti u obzir pravno shvaćanje izraženo u odluci ovog drugostupanjskog suda.

 

17. U nastavku postupka prvostupanjski sud će donijeti novu odluku o troškovima parničnog postupka pri čemu će voditi računa o uspjehu stranaka u svim postavljenim zahtjevima, pa tako i o zahtjevima o kojima je već pravomoćno odlučeno.

 

18. O troškovima žalbenog postupka odlučeno je kao u točki II. izreke na temelju članka 166. stavak 3. ZPP-a.

 

Dubrovnik, 28. veljače 2024.

 

Predsjednica vijeća:

 

Josita Begović, v.r.