Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 14 Gž-1389/2021-2

I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Sanje Joka Umićević kao predsjednice vijeća, sutkinje izvjestiteljice Sandre Artuković Kunšt i mr. sc. Iris Gović Penić kao članica vijeća, u pravnoj stvari I-tužitelja D. Ž. OIB:…, II-tužiteljice D. Ž., OIB:… oboje iz Z¹., III-tužiteljice A. Š., OIB:… iz R. i IV-tužiteljice V. M., OIB:… iz Š., zastupanih po punomoćnicima J. P.-Ć. i dr., odvjetnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda P.-D. u Z., protiv I-tuženika Z. z. h. m. Š.-k. Ž. OIB:… iz Š., zastupanog po punomoćniku I. G., odvjetniku u Š., i II-tužene dr. J. D. Č. OIB:… iz S., zastupane po punomoćnicima K. Š. i dr., odvjetnicima u Odvjetničkom društvu K. Š. i p. u Z²., radi naknade štete, odlučujući o žalbi i dopuni žalbe I-IV-tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku posl. br. Pn- 67/2017 od 5. siječnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 8. lipnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I Odbijaju se žalba i dopuna žalbe I-IV-tužitelja kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Šibeniku posl. br. Pn-67/2017 od 5. siječnja 2021. u pobijanom dijelu iz stavka I i II izreke te u dijelu iz stavka III izreke do iznosa od 90.105,00 kn.

II Preinačava se presuda Općinskog suda u Šibeniku posl. br. Pn-67/2017 od 5. siječnja 2021. u pobijanom dijelu iz stavka III izreke u dijelu preko iznosa od 90.105,00 kn do iznosa od 116.825,00 kn ili za iznos od 26.720,00 kn i sudi:

Odbija se zahtjev II-tužene za naknadu parničnog troška u iznosu od 26.720,00 kn.

III Odbija se zahtjev I-IV-tužitelja za naknadu troška sastava žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja posl. br. Pn-67/2017 odbijeni su zahtjev I-IV- tužitelja za naknadu neimovinske štete zbog smrti bliskog srodnika u iznosima od po 345.000,00 kn i zahtjev I-tužitelja za naknadu imovinske štete u iznosu od 11.048,82 kn te II-IV-tužiteljica u iznosima od po 2.500,00 kn, sve sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od 25. siječnja 2016. do isplate i zahtjev za naknadu parničnog troška, kao u stavku I izreke prvostupanjske presude.

Naloženo je I-IV-tužiteljima da naknade parnični trošak I-tuženiku u iznosu od 70.137,50 kn i II-tuženoj u iznosu od 116.825,00 kn, kao u stavku II i III izreke prvostupanjske odluke.

2. Protiv ove presude žale se I-IV-tužitelji zbog svih žalbenih razloga i predlaže prvostupanjsku presudu preinačiti u skladu sa žalbenim navodima odnosno ukinuti ju predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje, uz naknadu troška sastava žalbe kao u dopuni žalbe.

3. Žalba i dopuna žalbe su neosnovane.

4. Tvrdnja iz žalbe tužitelja da prvostupanjska presuda predstavlja arbitrarnu odluku je netočna jer je prvostupanjski sud svrhovito tumačio i primjeno mjerodavno materijalno pravo i iznio relevantne i dostatne razloge za svoju odluku koja ne odstupa od ustaljene sudske prakse. Stoga se kao neosnovan otklanja žalbeni prigovor o povredi prava na pravično suđenje iz članka 29. Ustava Republike Hrvatske ("Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 55/01, 76/10, 85/10, 05/14).

5. Za razliku od žalbenih navoda, u presudi suda prvog stupnja nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2, točka 11 Zakona o parničnom postupku ("Službeni list SFRJ" br. 4/1977, 36/1977, 36/1980, 6/1980, 69/1982, 43/1982, 58/1984, 74/1987, 57/1989, 20/1990, 27/1990, 35/1991 i "Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) jer je presuda suda prvog stupnja razumljiva, nije proturječna i sadrži jasne i dostatne razloge o odlučnim činjenicama koji nisu u proturječnosti s izrekom presude i sukladni su stanju spisa, dakle u presudi su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama te se presuda kao takva može ispitati.

Ujedno se u prvostupanjskoj presudi i u postupku koji joj je prethodio ne uočavaju bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 2, 4, 8, 9, 13 i 14 ZPP na koje ovaj sud kao sud drugog stupnja pazi po službenoj dužnosti prema odredbi članka 365. stavak 2 ZPP.

6. Predmet spora je zahtjev za naknadu neimovinske i imovinske štete zbog smrti bliske srodnice odnosno supruge, majke i kćeri, za koju I-IV-tužitelji tvrde da je nastupila kao posljedica propusta II-tužene da kao dežurna liječnica u službi hitne medicine u Skradinu prepozna stanje akutnog koronarnog sindroma tj. akutnog infarktu lateralne stjenke lijeve klijetke koja je nalagala hitnu hospitalizaciju i adekvatan sanitetski prijevoz. Tijekom postupka su tužitelji tvrdili da II-tužena kao dežurna liječnica nije prepoznala nastale promjene ni ukazala na opasnost stanja već da je pacijenticu uputila kući da se odmori dok su tuženi tvrdili da je II-tužena kao liječnica u hitnoj službi postavila pravilnu dijagnozu i upozorila pacijenticu na nužnost daljnje kardiološke obrade nudeći joj sintetski prijevoz kolima službe hitne medicinske pomoći što je pacijentica odbila.

7. Kada je otklonio kao neuvjerljive navode iz iskaza I-tužitelja da II-tužena kao dežurna liječnica nije prepoznala nastale promjene ni ukazala na opasnost stanja već da je pacijenticu uputila kući da se odmori, sud prvog stupnja dao je odgovarajuće razloge utemeljene na valjanoj ocjeni sadržaja iskaza svjedoka

– medicinskog tehničara A. V-.i svjedoka – vozača službe hitne pomoći M.

V. pojedinačno, njihovom usporedbom i u odnosu na sadržaj iskaza II-tužene te vezano za utvrđenja iz nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka specijaliste interniste - kardiologa Doc. dr. sc. R. M. te je utvrdio da je II-tužena kao dežurna liječnica u hitnoj službi postupala u skladu sa protokolom upozorivši kontaktibilnu i pri pružanju heteroanamnestičkih podataka potpuno svjesnu pacijenticu na potrebu odmah ide u pripadajuću Opću bolnicu u Š. kao najbližu medicinsku ustanovu koja ima koronarnu jedinicu, nudeći joj prijevoz kolima hitne pomoći, što je pacijentica odbila navodeći da će daljnju obradu izvršiti u Općoj bolnici u Z¹.

8. U postupku je utvrđeno da se pacijentica pok. T. Ž., koja je po struci bila medicinska sestra zaposlena u O. b. u Z¹. gdje je radila i na kardiološkom odjelu, dana 24. siječnja 2016. oko 11 h javila u ambulantu hitne medicine u S. te je II- tužena kao dežurna liječnica, nakon što je tehničar izmjerio tlak i saturaciju, ponovo izmjerila tlak i saturaciju te je učinila auskultaciju a potom je učinjen elektrokardiogram i to u četiri navrata od razdoblju od 11.13 h do 11.15 h, koji je ukazao na akutni infarkt miokarda anterolateralne stjenke lijeve klijetke sa ST elevacijom (STEMI).

Kao što je prvostupanjski sud iz nalaza i mišljenja vještaka utvrdio, protokol postupanja liječnika u službi hitne medicinske pomoći u slučaju ovakvog elektrokardograma nalaže uputiti pacijenta u najbližu medicinsku ustanovu koja ima koronarnu jedinicu. Ujedno je prvostupanjski sud utvrdio da su iskazi svjedoka

–medicinskog tehničara A. V. i II-tužene sukladni u odnosu na upozorenje koje je II- tužena, pregledavajući nalaz elektrokardiograma, dala pacijentici kako hitno treba učiniti detaljnije kardiološke pretrage nudeći joj raspoloživi sanitetski prijevoz u bolnicu u Š., što je pacijentica odbila odgovorivši da će preglede izvršiti kod svojih u O. b. u Z¹. gdje je zaposlena a što je potvrđeno i iskazom svjedoka – vozača hitne medicinske pomoći M. V.

9. Time je prvostupanjski sud pravilno utvrdio odlučnu činjenicu da je postupanje tuženika bilo u skladu sa medicinskim protokolom, čime su tuženici, postupajući u skladu sa odredbama članka 7. stavak 1, članka 219. stavak 1 i članka 299. stavak 1 ZPP oborili zakonsku predmnijevu svoje obične nepažnje kao subjektivne pretpostavke odgovornosti za štetu iz članka 1064. u vezi članka 1063. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje: ZOO). Tuženici odgovaraju po načelu presumirane krivnje, što znači da moraju dokazati kako je postupak u svemu proveden na način koji je propisan pravilima liječničke struke te da do štete nije došlo ni zbog obične nepažnje pri provođenju pretrage. Postupanje tuženika sukladno je odredbama članka 109. stavak 2 Zakona o zdravstvenoj zaštiti ("Narodne novine" br. 150/08, 155/09, 71/10, 139/10, 22/11, 84/11, 154/11, 12/12, 35/12, 70/12, 144/12, 82/13, 159/13, 22/14, 154/14, 70/16, 131/17, 96/18 i 100/18, dalje ZZZ) kojom je propisano da djelatnost hitne medicine obuhvaća provođenje mjera hitnoga zdravstvenog zbrinjavanja, hitnog prijevoza oboljelih i ozlijeđenih osoba u odgovarajuću zdravstvenu ustanovu i zdravstvenog zbrinjavanja za vrijeme prijevoza, članka 111. ZZZ o poslovima I-tuženika kao Zavoda za hitnu medicinu jedinice područne (regionalne) samouprave te članka 124. stavak 3 ZZZ kojim je propisana obveza zdravstvenih radnika da pri pružanju zdravstvene zaštite postupaju prema pravilima zdravstvene struke na način da svojim postupcima ne ugroze život i zdravlje ljudi.

Sud prvog stupnja je navedenu odlučnu činjenicu pravilnog postupanja tuženika utvrdio u skladu sa odredbom članka 8. u vezi članka 220., članka 244. stavak 1 i 2 i članka 250. ZPP odgovarajućim vrednovanjem izvedenih dokaza o čemu je dao valjane razloge sukladne sadržaju zapisnika o izvođenju tih dokaza.

Ujedno je prvostupanjski sud temeljem nalaza i mišljenja vještaka utvrdio da se smrtna posljedica, koja je nastupila po proteku 2 sata od javljanja u hitnu službu, mogla izbjeći da je pacijentica otišla u najbližu bolnicu na daljnje liječenje. Budući da pravodobno upozorena pacijentica isto nije učinila, postupanje II-tužene pri pregledu pacijentice u hitnoj službi nije u uzročnoj vezi sa naknadnim nastupom smrti.

10. Stoga se otklanjaju neosnovani žalbeni navodi o ekscentričnom, i formalno logički defektnom zaključivanju i izostanku analize dokaznih rezultata. U tom smislu na pravilnost činjeničnog utvrđenja ne utječu žalbeni navodi o sadržaju podnesaka priloženih spisu niti je za pravilno utvrđenje odlučne činjenice upotrebe uobičajene liječničke pažnje bitno je li II-tužena, kada je pacijentici ponudila prijevoz sanitetskim vozilom, inzistirala na tom prijevozu.

11. Zaštita prava pacijenata u Republici Hrvatskoj se provodi u skladu sa pravom na suodlučivanje pacijenata i prema odredbi članka 6. Zakon o zaštiti prava pacijenata ("Narodne novine" br. 169/04 i 37/08, dalje ZZPP) pacijent ima pravo odbiti pojedini dijagnostički ili terapijski postupak. U tom je smislu vještak ukazao da u medicinskom protokolu ne postoje postupci, mehanizmi ili alati kojima bi se pacijenta moglo natjerati ili uvjeriti o nužnosti hospitalizacije. Pretpostavka obaviještenosti iz članka 8. stavak 1 ZZPP je u okolnostima predmetnog slučaja bila ostvarena, uzimajući u obzir da je pacijentica bila svjesna i kontaktibilna, po struci zdravstveni djelatnik te da je iz iskaza svjedoka A. V. utvrđeno kako je II- tužena sa pacijenticom razgovarala kao sa kolegom a ne laikom te da ju je upozorila na ozbiljnost njezine zdravstvene situacije u smislu obavljanja detaljnih pregleda u O. b. u Š. nudeći joj prijevoz kojima hitne pomoći koja su bila na raspolaganju na punktu u Skradinu.

12. Za razliku od žalbenih navoda, II-tuženoj se ne može stavljati na teret propust da sastavi Izjavu o odbijanju preporučenog dijagnostičkog ili terapijskog postupka. Kada se u žalbi pozivaju na nalaz i mišljenja vještaka, tužitelji citiraju dio nalaza vještaka u kojem se navodi kako se ista Izjava sastavlja u pravilu, dakle ne proizlazi obveza sastavljanja Izjave o odbijanju preporučenog dijagnostičkog ili terapijskog postupka u svakom slučaju. Prema odredbi članka 16. ZZPP pacijent ima pravo prihvatiti ili odbiti pojedini dijagnostički odnosno terapijski postupak, osim u slučaju neodgodive medicinske intervencije čije bi nepoduzimanje ugrozilo život i zdravlje pacijenta ili izazvalo trajna oštećenja njegovoga zdravlja, pri čemu prihvaćanje pojedinoga dijagnostičkog ili terapijskog postupka pacijent izražava potpisivanjem suglasnosti. U okolnostima predmetnog slučaja se nije radilo o neodgodivoj medicinskoj intervenciji jer su centri za koronarnu intervenciju i u Š. a i u Z. bili dostupni u razdoblju kraćem od dva sata a u ovom je slučaju smrt nastupila po proteku dva sata.

Nije od utjecaja žalbeno pozivanje na Pravilnik o obrascu suglasnosti te obrascu Izjave o odbijanju pojedinog dijagnostičkog odnosno terapijskog postupka (“Narodne novine” br. 10/2008) s obzirom da je svrha navedenog podzakonskog propisa urediti sadržaj obrasca izjave o odbijanju pojedinog preporučenog dijagnostičkog, odnosno terapijskog postupka.

13. U odnosu na žalbeno pozivanje na dio sadržaja nalaza i mišljenja vještaka u kojem se navodi da je II-tužena propustila prepoznati da nalaz nije uredan i uputiti pacijenticu kao hitan slučaj u bolnički hitni prijem valja reći da je prvostupanjski sud cijenio i iskaz vještaka i dao razloge o odlučnoj činjenici protokola u slučaju dijagnoze akutnog koronarnog sindroma i infarkta miokarda. Prvostupanjski je sud uzeo u obzir i činjenicu da je vještačenje izvršeno na temelju uvida u nalaz elektrokardiograma i potvrde o smrti dok druge anamnestičke podatke vještak nije imao. S obzirom da vještak nije nazočio pregledu pacijentice 24. siječnja 2016., prvostupanjski je sud odlučne okolnosti odgovarajućeg postupanja II-tužene utvrdio iz iskaza svjedoka – medicinskog tehničara A. V. koji je nazočio tom pregledu i svjedoka – vozača hitne medicinske pomoći kojem je rečeno da pacijenticu ne treba voziti u Š. jer je odbila prijevoz sanitetskim vozilom navodeći da će sama otići u bolnicu, povezujući ista utvrđenja sa sadržajem iskaza II-tužene. Suprotno navedenom utvrđenju prvostupanjskog suda za koje su dani odgovarajući razlozi, tužitelji, osim iskaza I-tužitelja suprotnog ovim utvrđenjima, nisu ponudili druge dokaze iz kojih bi proizlazilo da tuženici nisu oborili presumpciju svoje odgovornosti.

14. Slijedom navedenog i za razliku od žalbenih navoda, prvostupanjski je sud stečeno uvjerenje o pravilnom postupanju tuženika koje isključuje odgovornost po odredbama članka 1064. u vezi članka 1063. ZOO te članka 6. i članka 16. ZZPP i članka 109., članka 111. i članka 124. stavak 3 ZZZ opravdao provjerljivim razlozima sukladnima stanju spisa. U tom smislu ne stoje žalbeni navodi da su izostali analiza dokaznog materijala i obrazloženje iznesene odluke te da je osporena presuda u svojoj srži i svim svojim segmentima negacija svih temeljnih principa poštenog i pravednog suđenja, kao što se u žalbi neosnovano tvrdi.

Stoga nisu ostvareni ni žalbeni razlozi pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja iz članka 355. ZPP niti pogrešne primjene materijalnog prava iz članka 356. ZPP jer tužitelji svojim žalbenim navodima nisu osnovano osporili pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke i ovaj je sud primjenom članka 368. stavak 1 ZPP u odnosu na stavak I izreke prvostupanjske presude odlučio kao u izreci.

15. Žalbom se posebno ne osporava odluka iz stavka II izreke prvostupanjske presude o naknadi parničnog troška I-tuženiku, utemeljena na pravilnoj primjeni članka 154. stavak 1 i članka 155. ZPP, u odnosu na koju je primjenom članka 380. točka 2 ZPP odlučeno kao u stavku I izreke.

16. U odnosu na žalbeno osporavanje odluke o naknadi parničnog troška II- tuženoj valja reći de je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe članka 154. stavak 1, članka 155. i Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" br. 142/12, 103/14 i 118/14, dalje: Tarifa), osim u dijelu koji se odnosi na vrednovanje sadržaja podnesaka II-tužene od 31. srpnja 2020. i od 3. studenog 2020. Osnovano su tužitelji ukazali da II-tuženoj umjesto odmjerenih 13.985,00 kn za svaki od ta dva podneska pripada nagrada u vrijednosti od po 50 bodova temeljem tbr. 8. točka 3 Tarife, što uz obračun po tbr. 50 Tarife iznosi 500,00 kn a uz uvećanje po tbr. 42 od 25% za PDV iznosi po 625,00 kn ili ukupno 1.250,00 kn.

Stoga je primjenom članka 380. točka 2 ZPP odbijena žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđena je odluka suda prvog stupnja o naknadi parničnog troška II-tuženoj iz stavka III izreke prvostupanjske presude do iznosa od 90.105,00 kn, kao u stavku I izreke.

Primjenom članka 380. točka 3 ZPP u vezi tbr. 8. točka 3 Tarife preinačena je ista odluka u dijelu preko iznosa od 90.105,00 kn do iznosa od 116.825,00 kn ili za iznos od 26.720,00 kn, kao u stavku II izreke.

17. U stavku III izreke je odučeno o zahtjevu tužitelja za naknadu troška sastava žalbe s kojom su neznatno uspjeli u odnosu na sporednu odluku o parničnom trošku, primjenom članka 166. stavak 1 i 2 u vezi članka 154. stavak 3 ZPP.

U Zagrebu 8. lipnja 2021.

Predsjednik vijeća:

Sanja Joka Umićević, v.r.