Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 4 Gž-135/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja tog suda Andrine Raspor Flis, predsjednice vijeća, Željke Rožić Kaleb, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Ane Gradišek, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. M. iz T., OIB…, koju zastupa punomoćnik T. B., odvjetnik u O., protiv tuženika Z. b. d.d. sa sjedištem u Z., OIB:…, kojeg zastupa punomoćnica S. P., odvjetnica u Odvjetničkom društvu P. & P. u Z., radi utvrđenja i isplate, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P-2770/19-33 od 6. studenog 2020., u sjednici vijeća održanoj 8. lipnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tuženika Zagrebačka banka d.d. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Osijeku, Stalna služba u Belom Manastiru, poslovni broj P-2770/19-33 od 6. studenog 2020.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja je odlučeno:

"I/ Utvrđuje se da je ništetna odredba Ugovora o kreditu broj 3214279976/08, kreditna partija 7104305135, sklopljenog dana 4. rujna 2008. godine između tužiteljice I. M. i tuženika Z. b. d.d. Z., koji je dana 8. rujna 2008. potvrđen kod javnog bilježnika Z. P. – M., pod rednim brojem OV-16.712/08, a koja u članku 1. glasi: "…u kunskoj protuvrijednosti …CHF obračunato prema srednjem tečaju HNB na dan isplate kredita"; u članku 2. glasi: "…kamatu koja je tijekom postojanja obveze po ovom Ugovoru promjenjiva u skladu s promjenama tržišnih uvjeta, a temeljem Odluke o kamatnim stopama Z. b. d.d…sve u kunskoj protuvrijednosti, obračunato po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja"; u članku 6. glasi: "…u kunskoj protuvrijednosti CHF obračunatoj po srednjem tečaju HNB važećem za CHF na dan plaćanja…Za slučaj izmjene redovne kamatne stope sukladno Odluci o kamatnim stopama kreditora korisnik kredita pristaje da kreditor povisi ili snizi iznos anuiteta iz prethodnog stavka te se obvezuje plaćati tako izmijenjene anuitete"; u članku 18.J) glasi: "Ugovorne strane pristaju da se u skladu s Općim uvjetima poslovanja Zagrebačke banke d.d. na ovaj ugovorni odnos primijene i sve izmjene i dopune navedenih Općih uvjeta poslovanja koje budu donesene za vrijeme trajanja ovog Ugovora", a u članku 18.P) glasi : "Korisnik kredita i ostale ugovorne strane na strani korisnika kredita izjavljuju kreditoru da su upoznati sa činjenicom da su kredit iz članka 1. ovog Ugovora te sve obveze na povrat kredita iz ovog Ugovora vezani uz valutnu klauzulu, pa ovime i izrijekom potvrđuju da pristaju na sve rizike i učinke koji mogu proizaći iz promjena tečajnih odnosa nastalih za vrijeme postojanja ugovornog odnosa na temelju ovog Ugovora."

II/ Nalaže se tuženiku Z. b. Z. d.d., OIB:…, da tužiteljici I. M. iz T., OIB:…, isplati ukupan iznos od 15.000,00 kn (petnaest tisuća kuna) sa zateznom kamatom od dospjelosti svakog pojedinog iznosa do 31. srpnja 2015. godine po eskontnoj stopi HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. godine pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena i to na iznos od:

- 11,36 kn od 2. listopada 2008. godine do isplate,

- 96,32 kn od 2. studenog 2008. godine do isplate,

- 33,96 kn od 2. prosinca 2008. godine do isplate,

-103,19 kn od 2. siječnja 2009. godine do isplate

-112,59 kn od 2. veljače 2009. godine do isplate

-117,33 kn od 2. ožujka 2009. godine do isplate

-106,09 kn od 2. travnja 2009. godine do isplate

-104,46 kn od 2. svibnja 2009. godine do isplate

- 86,82 kn od 2. lipnja 2009. godine do isplate

- 71,32 kn od 2. srpnja 2009. godine do isplate

-102,87 kn od 2. kolovoza 2009. godine do isplate

-114,65 kn od 2. rujna 2009. godine do isplate

-107,93 kn od 2. listopada 2009. godine do isplate

-101,38 kn od 2. studenog 2009. godine do isplate

-116,42 kn od 2. prosinca 2009. godine do isplate

-130,68 kn od 2. siječnja 2010. godine do isplate

-145,67 kn od 2. veljače 2010. godine do isplate

-141,74 kn od 2. ožujka 2010. godine do isplate,

-166,99 kn od 2. travnja 2010. godine do isplate

-160,49 kn od 2. svibnja 2010. godine do isplate

-173,19 kn od 2. lipnja 2010. godine do isplate

-244,74 kn od 2. srpnja 2010. godine do isplate

-228,45 kn od 2. kolovoza 2010. godine do isplate

-289,53 kn od 2. rujna 2010. godine do isplate

-257,31 kn od 2. listopada 2010. godine do isplate

-233,08 kn od 2. studenog 2010. godine do isplate

-306,78 kn od 2. prosinca 2010. godine do isplate

-352,33 kn od 2. siječnja 2011. godine do isplate

-319,30 kn od 2. veljače 2011. godine do isplate

-324,13 kn od 2. ožujka 2011. godine do isplate,

-300,42 kn od 2. travnja 2011. godine do isplate

-307,74 kn od 2. svibnja 2011. godine do isplate

-388,40 kn od 2. lipnja 2011. godine do isplate

-399,74 kn od 2. srpnja 2011. godine do isplate

-489,01 kn od 2. kolovoza 2011. godine do isplate

-456,61 kn od 2. rujna 2011. godine do isplate

-406,10 kn od 2. listopada 2011. godine do isplate

-404,79 kn od 2. studenog 2011. godine do isplate

-399,26 kn od 2. prosinca 2011. godine do isplate

-417,60 kn od 2. siječnja 2012. godine do isplate

-437,79 kn od 2. veljače 2012. godine do isplate

-438,39 kn od 2. ožujka 2012. godine do isplate,

-425,71 kn od 2. travnja 2012. godine do isplate

-430,86 kn od 2. svibnja 2012. godine do isplate

-438,43 kn od 2. lipnja 2012. godine do isplate

-430,27 kn od 2. srpnja 2012. godine do isplate

-430,97 kn od 2. kolovoza 2012. godine do isplate

-423,44 kn od 2. rujna 2012. godine do isplate

-409,51 kn od 2. listopada 2012. godine do isplate

-426,49 kn od 2. studenog 2012. godine do isplate

-432,67 kn od 2. prosinca 2012. godine do isplate

-430,19 kn od 2. siječnja 2020. godine do isplate

-405,40 kn od 2. veljače 2013. godine do isplate

-422,59 kn od 2. ožujka 2013. godine do isplate,

-186,34 kn od 2. travnja 2013. godine do isplate

sve u roku od 15 dana.

III/ Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 11.000,00 kn, sa zateznom kamatom od 7. studenoga 2020. godine do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom, presudu preinačiti a podredno, ukinuti i predmet vratiti na ponovno suđenje, uz naknadu troškova žalbe.

3. Žalba je neosnovana.

4. Ispitujući presudu suda prvog stupnja kao i postupak koji joj je prethodio nije utvrđeno da bi bile počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8. 9., 11., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP), na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.

5. Prvostupanjski sud je također ispitao sve okolnosti bitne za donošenje pravilne i zakonite odluke u ovom prijeporu te je ocjenom dokaza, i to svih koje su stranke predložile budući da na ročištu održanom 29. rujna 2020. nisu imale daljnjih dokaznih prijedloga, sukladnoj odredbi čl. 8. ZPP, pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje.

6. Predmet prijepora je zahtjev tužiteljice na utvrđenje ništetnim odredbi Ugovora o kreditu kojega su 4. rujna 2008. zaključili tužiteljica (tada prezimena V.) kao korisnica kredita i tuženik kao kreditor, za kupnju motornog vozila na svotu od 13.061,16 CHF sa rokom otplate od 72 mjeseca (dalje: Ugovor o kreditu) i to onih odredbi koje se odnose na promjenjivu kamatnu stopu kao i otplatu kredita u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju Hrvatske narodne banke važećem za CHF na dan plaćanja kao i zahtjev za isplatu preplaćenih kamata i razlike u tečaju valute CHF u odnosu na dan zaključenja Ugovora o kreditu i svota isplaćenih po tužiteljici.

7. Prvostupanjski sud nakon utvrđenja sadržaja Ugovora o kreditu prihvaća dio tužbenog zahtjeva koji se odnosi na utvrđenje ništetnim točno određenih odredbi Ugovora o kreditu zbog toga, što se radilo o standardnom ugovoru kojim je ugovorena promjena kamatne stope u skladu s promjenama tržišnih uvjeta a na temelju Odluke o kamatnim stopama banke kao i kreditu u protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju HNB na dan plaćanja a Ugovor o kreditu ne sadrži točno određen način utvrđivanja promjene kamatne stope i tečaja CHF, već su ove ključne odredbe ostale ovisne isključivo o odluci banke čime je tuženik kao vjerovnik jednostrano određivao obvezu dužnika koji te promjene nije mogao predvidjeti niti provjeriti pa se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama stranaka na štetu tužiteljice a, u smislu odredbe čl. 96. Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14 – dalje: ZZP), ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

8. Prigovor zastare prvostupanjski sud ocjenjuje neosnovanim a odredbe Ugovora o kreditu kojima je uređena promjena kamatne stope i tečaja CHF tijekom otplate ništetnim te nakon provedbe knjigovodstvenog vještačenja tužiteljici dosuđuje zatraženih 15.000,00 kn kao razliku između obračuna rata koje je banka obračunavala sukladno važećim tečajevima na dan plaćanja i rata obračunatih prema početno ugovorenom tečaju CHF što iznosi 20.456,07 kn a glede promjene kamatne stope 1.916,38 kn.

9. Tužiteljica je tužbenim zahtjevom zatražila isplatu svote od 15.000,00 kn koji je određen i bio podoban za raspravljanje zbog čega nije osnovan žalbeni razlog bitne povrede odredbe čl. 354. st. 1. ZPP u svezi odredbi čl. 109., 186. i 186.b ZPP kojega ističe tuženik u žalbi.

10. Podneskom od 25. svibnja 2020. tužiteljica nije preinačila glavni zahtjev nije niti povrijeđena odredba čl. 191. st. 1. i 2. ZPP budući da je tužbeni zahtjev ostao istovjetan i nije povećan u odnosu na postojeći dok kamate predstavljaju tek sporedno traženje pa nije ostvaren niti žalbeni razlog iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP jer je presuda razumljiva u odnosu na ukupno dosuđenu svotu od 15.000,00 kn koja ne ovisi o zbroju mjesečnih svota glede kojih je zatraženo plaćanje kamata a koji je za 0,18 kn niži od zatražene glavnice.

11. U ovom postupku kao pojedinačnom nije bilo potrebno provoditi dokazni postupak bilo kakvim saslušanjima što je izraženo i u stavu Vrhovnog suda Republike

Ovo stoga, jer p rema

Hrvatske odlukom br. Rev-3142/2018 od 19. ožujka 2019.

odredbi čl. 502.a st. 1. ZPP udruge, tijela, ustanove ili druge organizacije koje su osnovane u skladu sa zakonom, koje se u sklopu svoje registrirane ili propisom određene djelatnosti bave zaštitom zakonom utvrđenih kolektivnih interesa i prava građana, mogu kad je takvo ovlaštenje posebnim zakonom izrijekom predviđeno i uz uvjete predviđene tim zakonom, podnijeti tužbu (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) protiv fizičke ili pravne osobe koja obavljanjem određenih djelatnosti ili općenito radom, postupanjem, uključujući i propuštanjem, teže povrjeđuje ili ozbiljno ugrožava takve kolektivne interese i prava. Odredbom čl. 502.b ZPP propisan je sadržaj tužbe iz čl. 502.a ZPP, dok je u čl. 502. c ZPP propisan učinak presude donijete po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava. Tom odredbom propisano je da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz čl. 502.a st. 1. ZPP, da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanje tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi. U tom će slučaju sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Tako označene odredbe propisuju izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača i obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača za naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude kojom je prihvaćen zahtjev postavljen tužbom iz čl. 502.a st. 1. ZPP-a. te nije bilo potrebe ponovno provoditi dokazni postupak jer bi u suprotnom, drugačije postupanje bilo nesvrsishodno neekonomično i previše tegobno za potrošača, kao što bi bilo i u suprotnosti sa odredbama ZPP i ZZP.

12. Predmetni Ugovor o kreditu zaključen je 4. rujna 2008. u vrijeme važenja Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“ br. 79/07, 125/07, 79/09, 89/09, 75/09, 133/09, 78/12, 56/13 i 41/14, dalje-ZZP) kojim je u odredbi čl. 138.a propisano kako odluka suda donijeta u postupku za zaštitu kolektivnih interesa potrošača obvezuje ostale sudove u postupku koji potrošač osobno pokrene radi naknade štete koja mu je uzrokovana postupanjem tuženika. Odredbom čl. 502.c ZPP propisan je izravni učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača na način da obvezuje sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača pozovu na utvrđenje iz pravomoćne presude kojim je prihvaćen zahtjev postavljen u tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava.

13. Pravnim utvrđenjima iz presude i rješenja Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev 2221/2018-11 od 3. rujna 2019. kojom je potvrđena presuda Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018. u dijelu, gdje je potvrđena presuda Trgovačkog suda u Zagrebu od 4. srpnja 2013. je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, sklapanjem ugovora o kreditima koristeći u njima nepoštene i ništetne ugovorne odredbe tako, da je u ugovorima o potrošačkom kreditiranju-ugovorima o kreditu ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije sklapanja i u vrijeme sklapanja tih ugovora nisu kao trgovci potrošače u cijelosti informirali o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi sklapanja tih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka čime je postupljeno suprotno odredbama čl. 96. i 97. ZZP.

14. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja je djelomično potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske broj Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. a povodom tužbe tužitelja potrošač-Hrvatski savez udruga za zaštitu potrošača radi zaštite kolektivnih interesa potrošača protiv osam banaka, je pravomoćno utvrđeno kako su banke u razdoblju od 10. rujna 2003. do 31. prosinca 2008., a koja povreda traje i nadalje, povrijedile kolektivne interese i prava potrošača-korisnika kredita tako, što su u potrošačkim ugovorima o kreditima koristili ništetne i nepoštene ugovorne odredbe gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva, u skladu s jednostranom odlukom i drugim internim aktima banke a da prije i u vrijeme zaključenja ugovora banka kao trgovac i korisnici kreditnih usluga kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili egzaktne parametre i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku banke o promjeni stope ugovorene kamate a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenoj na jednostranom povećanju kamatnih stopa, sve na štetu potrošača.

15. Označenim dijelovima Ugovora o kreditu gdje je određena promjenjiva visina kamatne stope i isplata protuvrijednosti CHF po srednjem tečaju HNB na dan isplate te obveza tužiteljice na pristanak primjene Odluke o kamatnim stopama kreditora i konačno, rizika i učinaka vezanih uz promjenu tečajnih odnosa tuženik je, ugovarajući ih, postupio suprotno odredbi čl. 96. ZZP Ugovora o kreditu, što je uzrokovalo posljedicu iz odredbe čl. 96. st. 1. i 2. ZZP i naročito odredbi čl. 97. alineja 10., 11. i 12. ZZP, sa posljedicom predviđenom odredbom čl. 102. st. 1. ZZP koji predviđa da je nepoštena ugovorna odredba ništava.

16. Posljedica takvih nepoštenih odredbe jest njihova ništetnost budući da kamata i obveza mora biti određena odnosno, odrediva u smislu odredbe čl. 269. st. 2. i čl. 272. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, dalje u tekstu: ZOO) dok su označene ugovorne odredbe, zavisne odluci banke jasne i lako uočljive ali nisu razumljive a jedino je sigurno kako ovise isključivo o odluci banke odnosno promjeni tečajnih odnosa.

17. Presudom Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. je u predmetu broj C- 26/13 odlučeno da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 koji iz testa poštenosti isključuje odredbe koje definiraju glavni predmet ugovora i adekvatnost cijene pod uvjetom da su izražene jasnim i razumljivim jezikom treba tumačiti na način, da ugovorna odredba potrošaču ne samo mora biti gramatički razumljiva što znači da su u ugovoru o kreditu tužitelju morali biti na jasan način objašnjeni razlozi i pojedinosti načina promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora o kreditu tako, da on na temelju razumljivih kriterija može predvidjeti njihove ekonomske posljedice.

18. Odredba o promjeni kamatne stope je odlučujuća ugovorna odredba a ona je zavisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja i to tuženika, bez istovremeno jasno određenih uvjeta promjenjivosti i referentne stope za koju se veže promjena pa tako ove odredbe u dijelu čl. 2. a posljedično čl. 18. J. Ugovora o kreditu uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu tužitelja te dovodi do toga da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika a dužnik svaku promjenu ne može predvidjeti niti provjeriti. Stoga se radi o znatnoj neravnoteži u pravima i obvezama između stranaka na štetu tužiteljice jer su predmet i cijena bitni sastojci Ugovora a putem označene ugovorne odredbe tuženik je onemogućio utjecaj druge ugovorne strane na visinu kamate što je suprotno odredbi čl. 26. ZOO koja propisuje da je Ugovor sklopljen kad su se ugovorne strane suglasile o bitnim sastojcima Ugovora. Uz iznijeto, označena odredba čl. 2. Ugovora o kreditu suprotna je odredbi čl. 12. ZOO gdje je određeno da su se stranke u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveze iz tih odnosa, dužne pridržavati načela savjesnosti i poštenja odnosno, da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obiju strana, vodeći računa o smislu i svrsi obveznog odnosa a mjerilom ponašanja se procjenjuje ponašanje prosječnog čovjeka ili prosječnog potrošača s jedne strane te urednog i savjesnog gospodarstvenika s druge strane, kada je riječ o profesionalnoj djelatnosti.

19. S obzirom da je kamata cijena a cijena je bitan element Ugovora o kreditu te ne mora biti određena odnosno, odrediva prema odredbama Ugovora, samim time već odredba ugovora koju koristi tuženik a na temelju koje se cijena određuje prema njegovoj jednostranoj odluci bez unaprijed određenog čvrstog kriterija za promjenu, upućuje na ocjenu kako je označena odredba suprotna načelu savjesnosti i poštenja.

20. Predmetni Ugovor o kreditu je u cijelosti ispunjen a ništetnost nastaje na temelju zakona i djeluje od trenutka sklapanja pravnog posla (ex tunc) a prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka je ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora dok je odredbom čl. 1111. st. 1. i 2. ZOO propisano kako je, kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga odnosno, naknaditi vrijednost postignute koriste s time da se pod prijelazom imovine razumijeva i stjecanje koristi izvršenom radnjom.

21. Kako je tuženik sastavio predmetni Ugovor o kreditu i isključivo on predložio prema unaprijed pripremljenom sadržaju taj Ugovor, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da je tuženik nepošteni stjecatelj te u smislu odredbi čl. 1111. i čl. 1115. ZOO mora vratiti ne samo ono što je stekao na temelju ništetnih odredbi već i platiti zateznu kamatu od dana stjecanja s time, da odredba čl. 1115. ZOO ne ostavlja nikakve sumnje od kojeg dana nepošteni stjecatelj mora platiti zateznu kamatu budući da određuje kako, kad se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti plodovi zatezne kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja a inače od dana podnošenja zahtjeva.

22. I naposlijetku, Građanski odjel Vrhovnog suda Republike Hrvatske u odnosu na početak tijeka zastare je na svojoj sjednici od 30. siječnja 2020. donio zaključak Broj:

Su-IV-47/2020-2 kojim je određeno da zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno, u slučaju zahtjeva iz čl. 323. st. 1. ZOO kao posljedicu utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. Tako nisu osnovani niti navodi žalbe tuženika gdje upućuje da podnositelj kolektivne tužbe ne može svojom voljom odrediti vrijeme zastare kao i da hrvatski zakonodavac nije odredio prekid zastare u slučaju podnošenja tužbe za zaštitu kolektivnih interesa drugačije nego prema općim pravilima.

23. Provedenim knjigovodstvenim vještačenjem, po provedbi kojeg tuženik, nakon očitovanja vještaka nije imao primjedbi, utvrđena je visina zahtjeva tužiteljice pa je neosnovan i žalbeni razlog pogrešno utvrđenog činjeničnog stanja budući da je knjigovodstveni vještak jasno utvrdio kako su sve svote isplaćene u otplati predmetnog Ugovora o kreditu, pri čemu je cijenio i vrijeme njihove uplate a oznaka platitelja kao treće osobe nije od značaja s obzirom da je nesporno da su uplate vršene za otplatu upravo predmetnog Ugovora o kreditu.

24. Kako je prvostupanjski sud vrlo razumljivo protumačio odluke sudova na kojima je utemeljio svoju odluku a te su odluke vrlo jasne kako glede valutnog rizika zaduživanja tako i promjene kamatne stope, nije osnovan niti žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava s obzirom da je kondemnatorni tužbeni zahtjev, koji je bio jasan i uredan te podoban za raspravljanje, podnijet 13. lipnja 2019. dok podneskom od 25. svibnja 2020. tužiteljica nije preinačila tužbeni zahtjev nisu ostvareni žalbeni razlozi tuženika glede pobijane prvostupanjske presude u dijelu pod točkom I. i II. izreke.

25. Odluka o parničnom trošku donijeta je također pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 1. ZPP i čl. 155. ZPP a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj: 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 – dalje: Tarifa) pa budući da je obrazloženi podnesak tužiteljice od 25. svibnja 2020. bio potreban za provedbu parnice, nisu osnovani niti žalbeni razlozi u odnosu na dio prvostupanjske odluke pod točkom III. izreke.

26. Slijedom iznijetog je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. ZPP valjalo odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu.

U Zagrebu 8. lipnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Andrina Raspor Flis, v.r.