Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava fašizma 7
Poslovni broj: Pn-413/2018-41
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Ivi Ivanišević Mostovac, u pravnoj stvari tužiteljice S. T. iz V., OIB … , zastupana po punomoćniku D. B., odvjetniku u R. protiv tuženika W. o. V. I. G. d.d. , Z., OIB … , zastupan po odvjetnicima iz OD I. i C. iz P., radi naknade štete, nakon održane glavne rasprave zaključene 26. travnja 2021., u prisutnosti tužiteljice osobno i punomoćnika stranaka, 8. lipnja 2021.
p r e s u d i o j e
I Nalaže se tuženom tužiteljici na ime naknade štete isplatiti iznos od 74.579,92 kn zajedno sa zateznim kamatama koje na iznos neimovinske štete od 49.800,00 kn teku od 9. listopada 2018. do isplate, na iznos imovinske štete od 13.800,00 kn od 8. lipnja 2021. do isplate, te na iznos izgubljene zarade od 10.979,92 kn kako slijedi:
- na iznos od 214,57 kn od 15.11.2015. do isplate,
- na iznos od 976,82 kn od 15.12.2015. do isplate,
- na iznos od 430,26 kn od 15.1.2016. do isplate,
- na iznos od 781,62 kn od 15.2.2016. do isplate,
- na iznos od 976,82 kn od 15.3.2016. do isplate,
- na iznos od 430,26 kn od 15.4.2016. do isplate,
- na iznos od 781,62 kn od 15.5.2016. do isplate,
- na iznos od 703,54 kn od 15.6.2016. do isplate,
- na iznos od 703,54 kn od 15.7.2016. do isplate,
- na iznos od 781,62 kn od 15.8.2016. do isplate,
- na iznos od 430,26 kn od 15.9.2016. do isplate,
- na iznos od 703,54 kn od 15.10.2016. do isplate,
- na iznos od 781,62 kn od 15.11.2016. do isplate,
- na iznos od 703,54 kn od 15.12.2016. do isplate,
- na iznos od 508,34 kn od 15.1.2017. do isplate,
- na iznos od 703,54 kn od 15.2.2017. do isplate,
- na iznos od 368,41 kn od 15.3.2017. do isplate, sve po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
II Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice preko dosuđenog u točki I izreke presude.
III Nalaže se tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 21.352,50 kn zajedno sa zateznim kamatama koje na ovaj iznos teku od 8. lipnja 2021. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita određenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana
Obrazloženje
Tužiteljica u tužbi navodi da je po zanimanju zubni tehničar zaposlen u Stomatološkoj poliklinici R. Težu ozljedu na radu da je zadobila 13. listopada 2015. kada se u laboratoriju poskliznula na ostatke akrilata koji su se nalazili na podu te se pri padu dočekala na dlan lijeve ruke, prilikom čega da je zadobila ozljedu – lom donjeg dijela palčane kosti. Od siline boli da je oko 15-tak minuta bila u polusvjesnom – košmarnom stanju. Na prvoj pomoći da joj je stavljena longeta do lakta, a drugi dan da su joj utvrdili lom kosti. Svaki dan da je pila tablete protiv bolova, a na drugoj kontroli da su joj stavili gips, nakon čega da je obavila još dvije kontrole. Tek na magnetnoj rezonanci da su joj utvrdili napuknuće ligamenta u zglobu. U lipnju 2016. da joj je određena operacija, a prije operacije da je obavila fizikalnu terapiju u L. u trajanju od tri mjeseca. Nakon operacije da je nosila gips 7 tjedana, a svaki tjedan da je išla na kontrolu u L. U zglob da joj je stavljen implantat nakon čega da je uslijedila nova terapija u trajanju od 6 tjedana u L. Bolovanje da joj je zaključeno u veljači 2017. Tužiteljica nadalje navodi da je tijekom godinu i pol dana bolovanja pretrpjela duge intenzivne bolove, da su joj zaostale trajne posljedice jer da ima bolove u zglobu, posebno zimi i kod promjene vremena, smanjena joj je gruba snaga ruke te joj je bolna ako radi iole teži posao ili pokuša nositi malo veći teret. Tužiteljica da se više ne može baviti sportom, kod same nezgode i nastavno za ishod liječenja da je pretrpjela jaki strah, bila joj je potrebna tuđa pomoć i njega ukućana gotovo cijelo vrijeme bolovanja te pojačana ishrana radi bržeg ozdravljenja. Nadalje navodi kako je zaostalo i srednje nagrđenje na vanjskoj strani zgloba i to uvidu operativnog ožiljka od oko 6 cm te da je imala i određene troškove liječenja za lijekove protiv bolova. Tužiteljica da je imala i povelike prijevozne troškove, a za vrijeme bolovanja od 13. listopada 2015. pa do kraja veljače 2017. da je gubila mjesečno na zaradi oko 3.000,00 kn. Stoga potražuje neimovinsku štetu radi povrede prava osobnosti u iznosu od 48.000,00 kn te imovinsku štetu i to tuđu pomoć i njegu (7.000,00 kn), troškove liječenja (700,00 kn), pojačanu ishranu (2.000,00 kn), troškove puta (5.000,00 kn), izgubljenu zaradu (51.000,00 kn).
U odgovoru na tužbu tuženik ne osporava pasivnu legitimaciju temeljem police osiguranja. Također ne osporava da je tužiteljica za vrijeme rada zadobila ozljede opisane u medicinskoj dokumentaciji. Osporava stav tužiteljice da bi za pad, a posljedično i za štetu bio odgovoran poslodavac jer da je isključivi razlog pada tužiteljice njezina gruba nepažnja. Također, osporava visinu neimovinske i imovinske štete.
Podneskom od 19. ožujka 2021. tužiteljica je, nakon izvršenog vještačenja, konačno precizirala tužbeni zahtjev na način da za povredu prava osobnosti potražuje iznos od 60.000,00 kn te imovinsku štetu i to tuđu pomoć i njegu (10.800,00 kn), troškove liječenja (700,00 kn), pojačanu ishranu (2.000,00 kn), troškove puta (5.000,00 kn), izgubljenu zaradu (51.000,00 kn). Navodi kako je velika razlika između iznosa kojeg je utužila na ime izgubljene zarade i onog iz nalaza i mišljenja vještaka rezultat činjenice da je ona, dok je radila, dio plaće primala na ruke te je njena zarada prije predmetne ozljede i bolovanja realno bila daleko veća od one na papiru. Međutim radi ekonomičnosti postupka prihvatila je utvrđenja vještaka o izgubljenoj zaradi od 10.979,92 kn. Međutim u konačno preciziranom tužbenom zahtjevu nije smanjivala utuženi mjesečni gubitak te zarade.
Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u prijavu o ozljedi na radu (list 4 do 7 spisa), izjavu ozlijeđenog radnika u svezi nastanka ozljede na radu (list 8 spisa), policu osiguranja od odgovornosti (list 9 i 45 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 10 do 38 spisa), dopis zavoda od 3. listopada 2019. (list 54 do 55 spisa), obračunske isprave za isplatu plaće (list 58 do 102 spisa), medicinsku dokumentaciju (list 103 do 104 spisa), proveden je dokaz saslušanjem svjedokinje A.
V. (list 105 spisa), D. I. (list 106 spisa) i tužiteljice kao stranke (list 106 do 107 spisa) izvršen je uvid u osobni liječnički karton tužiteljice (list 101 do 123 spisa), provedeno je medicinsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku doc.dr.sc. N. B., kirurgu – ortopedu (list 131 do 136 spisa) te financijsko knjigovodstveno vještačenje po vještaku I. M. (list 152 do 153 spisa).
Nakon ocjene dokaza u smislu čl. 8. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan.
U svojem iskazu svjedokinja A. V. je navela kako ona nije vidjela kako je tužiteljica pala već je, kada je ušla u prostoriju, vidjela tužiteljicu kako ozlijeđena leži na podu. Navela je da je izgledala dosta loše, kao da će pasti u nesvijest, bila je blijeda i jako ju je boljelo. Pozvali su medicinsku sestru da ju pregleda, a svjedokinja da se ponudila odvesti ju na Hitnu. Ozljeda da se dogodila u Odjelu za kombinirane radove gdje inače radi 12 radnika u istoj prostoriji. Na podu da se nalaze bijele pločice, koje nisu sjajne ali nisu ni matirane. Tijekom vremena te pločice da su se izlizale i znaju biti skliske. Svi djelatnici da su se već znali i ranije poskliznuti po tim pločicama, ali nema saznanja je li se netko ozlijedio kao tužiteljica. Svjedokinja je navela kako se i ona osobno znala tamo poskliznuti. Kada je tužiteljica malo došla k sebi ispričala joj je što se dogodilo te joj je rekla kako je otvorila vrata, ušla u prostoriju i kada je krenula prema svom radnom mjestu poskliznula se i svom svojom težinom pala na lijevu ruku i ozlijedila ju. Svjedokinja je navela kako je ona vidjela na podu prašinu od akrilata koja se tamo nakupila. Dio prašine od akrilata sa kojom rade da padne u ladicu, a dio padne i oko stola te su pločice uslijed te prašine skliske i pod nije najsigurniji za hodanje. Osim akrilata na podu da se može naći i prašina od metala koja je jako sitna i koja se ne može vidjeti, a na podu da se nađe i prašina od kompozit materijala od kojeg rade toronto most, a ta prašina da se vidi ako je ima više jer je bijele boje. Misli da se nezgoda dogodila oko podneva, ali se nije mogla točno sjetiti. Čistačice da čiste pod svaki dan nakon radnog vremena, ali ne čiste pod za vrijeme radnog vremena. Djelatnici da samo sami nekada znaju počistiti radni stol ali ne i pod. Svi zaposlenici imaju istu odjeću i obuću te je i tužiteljica tom prilikom imala na nogama gumene crocs-ice koje im je poslodavac kupio. Tog dana svjedokinja da je bila na poslu i radila, ali u trenutku kada je tužiteljica pala ona da je bila u susjednoj prostoriji. Uobičajeno da izlaze iz zgrade i odlaze u Polikliniku kada imaju pregled pacijenta, i to sve da rade u crocsicama. Ne sjeća se kakvo je bilo vrijeme tog dana. Tužiteljica da je pala između dvije stolice kada je išla prema svom radnom mjestu. Pojasnila je da oni svi rade za jednim velikim dugačkim stolom. Na prvoj stolici sjedila jedna kolegica, a tužiteljicu da je zatekla na leđima između prve i druge stolice gdje inače ona sjedi. Sa njom da je bila medicinska sestra T.
Svjedok D. I. je u svojem iskazu naveo kako je tužiteljica bila na podu, u sobi gdje se rade kombinirani radovi, nakon ulaza lijevo, pored radnog mjesta. Bila je u bolovima i blijeda, a kolegica da ju je onda odvezla na Hitnu pomoć. Svjedok da je razgovarao sam s njom i ona da mu je rekla da se poskliznula i pala. Pod da je od lijevane smole i sam po sebi da nije sklizak ali ako ima prašine od akrilata onda da je sklizak i tada da je vjerojatno bilo prašine. Nezgoda da se možda dogodila oko 11,00 sati ali ne zna točno. U toj prostoriji da se na podu može naći i prašina od kompozita ili metala koji se obrađuju. Čistačice da čiste prostoriju jednom dnevno i to nakon radnog vremena, a tehničari po potrebi ako se nešto prosulo ili se prolije. Svi zaposlenici imaju na nogama crocsice. Svjedok je nadalje naveo kako se i on u nekoliko navrata poskliznuo te je čak jedanput ili dvaput pao. Kasnije se svjedok ispravio te naveo kako se u toj protoriji gdje se nezgoda dogodila nalaze pločice, te da je lijevana smola u prvom dijelu laboratorija. Pločice isto same po sebi nisu skliske ali postaju skliske kada se na njima nalazi akrilna prašina. On da radi u istoj sobi sa tužiteljicom te u sobi do te sobe te je nadređena osoba tužiteljici. Ne zna točno što je tog dana tužiteljica radila ali njezini poslovi da su više-manje uvijek isti, te da uvijek koristi iste materijale i to metal, akrilat i kompozit. Taj materijal prilikom obrade zna završiti na podu. Akrilat da je inače svijetlo roza boje te se vidi jedino ako ga na pod padne puno, međutim ako padne samo fini sloj te prašine onda se ne vidi. Do pada akrilne prašine na pod može doći i dolazi prilikom miješanja 2 komponente od koje se sastoji taj akrilat. Vjerujem da je tužiteljica tog dana miješala akrilat na svojem radnom mjestu. Nakon što se akrilat stvrdne on se obrađuje sa frezama i od te obrade isto komadići mogu pasti na pod. Za izradu proteze mi stavljamo na oko materijal. Čašice pomoću kojim vršimo miješanja su nešto manje od 1 dcl. Svjedok je nadalje naveo da je on voditelj laboratorija, te su tog dana bile poduzete mjere zaštite na radu. U toj se prostoriji nalazi i metla i lopatica za smeće te mali usisavač. U svojem iskazu tužiteljica je navela kako je tog dana, kao i svakog dana, imala više radova u radu. Kako se jedan rad završi onda da počne raditi drugi, a neki poslovi da se rade paralelno. Negdje oko 10 ili 11 sati, da je išla u ljevaonicu ispjeskariti sekundar (komad ljevanog metala). Kada se vraćala i kada se približila svojem radnom mjestu, poskliznula se i pala na pod. Kao i uvijek pod da je bio pun sitnih mikročestica. Metalne čestice koje se nađu na podu da se slabije vide, a prašina od akrilata da se vidi ovisno o debljini obrade (čestice da mogu biti veće ili manje). Prostorija u koju je išla pjeskariti da se nalazi u zgradi, a u tu prostoriju da je išla istim putem kojim se i vraćala. Pjeskarenje da traje 5 do 10 minuta. Na podu se nalaze velike keramičke pločice, a u toj prostoriji da radi između 12 do 14 osoba. U prostoriji da se nalazi jedan veliki stol u samom centru i sa obje strane stola da ima oko 8 stolica i svi rade isti posao. Kada se poskliznula, primila se za stolicu od kolegice sa desnom rukom, međutim noga da joj je proklizala i ona je pala. Pojasnila je da se najprije poskliznula sa desnom nogom te sam se sa desnom rukom ulovila za stolicu od kolegice, potom nagnula nazad, prebacila težinu naprijed, i pokušala se zaustaviti sa lijevom nogom, međutim lijeva noga da joj je proklizala naprijed i pala je bočno lijevo na lijevu ruku. Kolegica za čiju stolicu se ulovila da se zove D. M. Na nogama da je imala crocsice. Kada je pala prvo da je osjetila jaku bol, oblio ju je hladan znoj i zujalo joj je u ušima. Sjeća se da ju je sestra T. dozivala, dali su joj šećer i vode, digli noge u zrak, a ona da nije imala zraka i nije mogla disati. Sjeća se da su ju svi dolazili vidjeti je li u redu. Dvije kolegice da su ju odvezle na Hitnu gdje nije radila Rtg zbog sumnje na trudnoću, međutim kasnije odnosno drugi dan da su joj u L. napravili rtg i utvrdili lom donjeg dijela palčane kosti. Svaki tjedan da je išla na preglede i slikanja, nekada čak i po dva puta i to u L. do svibnja 2016. kada je išla na fizikalnu terapiju, a u lipnju 2016. da je operirana. Na terapije da je išla u pratnji svoje majke i bivšeg supruga. Mjesečno da je trošila između 600,00 kn i 700,00 kn za prijevoz, a nekada da bi išla i autobusom u pratnji svoje majke. Prva dva do tri mjeseca da ju je majka kupala i pomagala u oblačenju. Pila je vitamine za brže zaraštanje kostiju i ligamenata, i to Solgar koji je dosta skup (200,00 kn do 300,00 kn) i to godinu dana, s tim da je kupovala i Dikloduo i Ibrufen protiv bolova koji koštaju 30,00 do 40,00 kn. Danas da ne može nositi teške terete, svi pokreti koji zahtijevaju rotaciju ruke su joj problem. Prije da je odlazila i u teretanu, ali sada više ne može jer se ne može osloniti na ruku. Ortozu da nosi kako bi relaksirala zglob te da ju je sama kupila po preporuci ortopeda. Longetu da je nosila ukupno 14 tjedana. Sud je utvrdio da tužiteljica i na ročištu ima ortozu, te je nakon skidanja ortoze utvrdio da tužiteljica ima ožiljak na lijevoj ruci s vanjske strane zgloba veličine cca 5-7 cm te bočno 4 ožiljka od kirchnerovih žica.
Sud je u cijelosti poklonio vjeru iskazima saslušanih svjedoka i tužiteljice budući da su svi suglasno iskazivali, njihovi iskazi se u pogledu odlučnih činjenica ne razlikuju, detaljni su, životno logični i uvjerljivi.
Stoga je sud sukladno iskazima svjedoka i tužiteljice utvrdio kako je tužiteljica zadobila ozljedu na radu 13. listopada 2015. kada je obavljajući svoj redoviti posao zubnog tehničara, prilikom približavanja svojem radnom mjestu, poskliznula se na pod na kojem su se nalazile mikročestice od materijala sa kojim radnici redovito rukuju kod poslodavca tužiteljice, uslijed čega je pala na lijevu ruku.
Neosnovan je prigovor tuženika da bi tužiteljica pala uslijed grube nepažnje, pa da za štetu ne bi bio odgovoran poslodavac tužiteljice, a posljedično niti tuženik. Naime, nije sporna pasivna legitimacija tuženika budući da je poslodavac tužiteljice zaključio policu osiguranja od odgovornosti broj … (list 9 spisa) sa tuženikom. Predmet osiguranja je javna odgovornost osiguranika i to građanskopravna izvanugovorna odgovornosti prema trećim osobama i prema vlastitim djelatnicima nastala iz djelatnosti osiguranika kao izvora opasnosti prema čl. 3. i čl. 4. Uvjeta.
Ni iz iskaza tužiteljice, a ni iz iskaza saslušanih svjedoka ne proizlazi da bi do štetnog događaja došlo uslijed grube nepažnje tužiteljice. Naime, odgovornost poslodavca je održavanje sigurnih uvjeta rada. Činjenica što na pod u prostoriji gdje tužiteljica pored 12 do 14 ostalih radnika svakodnevno obrađuje materijale sitne, fine čestice padaju na njega i čine ga vrlo skliskim, ne može ići na teret tužiteljice ako se prilikom normalnog, uobičajenog kretanja posklizne. Uostalom, i ostala dva svjedoka su iskazala da su se također znala poskliznuti u toj prostoriji, doduše ne sa posljedicama koje je imala tužiteljica, međutim to ne umanjuje spoznaju o neadekvatnosti poda ili njegovog nedovoljnog održavanja u smislu čišćenja, u predmetnoj prostoriji a kako bi bio siguran za kretanje radnika. Pored navedenog ističe se da je tužiteljica imala na nogama obuću koju joj je upravo poslodavac nabavio kao radnu obuću (crocsice).
Slijedom navedenog, ne postoje okolnosti koje bi se mogle pripisati u grubu nepažnju tužiteljice te je stoga ovaj prigovor tuženika neosnovan. Budući da je sukladno čl. 111. st.1. Zakona o radu („Narodne novine“ 93/14) poslodavac dužan radniku naknaditi štetu koju radnik pretrpi na radu ili u vezi s radom, po općim propisima obveznog prava, to je i tuženik, sukladno ugovorenoj polici osiguranja sa poslodavcem dužan tužiteljici naknaditi štetu nastalu na radu. Odgovornost poslodavca, a posljedično i osiguratelja je objektivna, a teret dokaza da je do štete došlo uslijed više sile, radnjom treće osobe ili krajnjom nepažnjom radnika je na poslodavcu, odnosno u konkretnom slučaju tuženiku kao osiguratelju. Budući da iz provedenog dokaznog postupka ne proizlazi da tužiteljica ne bi upotrijebila ni onu pažnju koju bi upotrijebio svaki prosječni čovjek prilikom obavljanja svojeg posla, to je mišljenje ovog suda kako tuženik odgovara za štetu koja je nastala tužiteljici.
Stalni sudski vještak prof.dr.sc. N. B., dr.med., specijalist kirurgije i traumatologije je u svojem nalazu naveo kako je uvidom u sudski spis i medicinsku dokumentaciju u spisu i nakon pregleda tužiteljice ustanovio slijedeći nalaz. Iz subjektivnog iskaza tužiteljice da je utvrđeno kako tužiteljica ima velikih problema s rukom posebno po zimi kad joj natiče, poplavi i nema snage u njoj. Bolovi da su svakodnevni posebno kada malo više radi što joj predstavlja problem jer radi kao zubni tehničar i mora izvoditi fine pokrete dok brusi zube i biti u prisilnom položaju s rukom koja ju onda počne boljeti. Ruku da više ne može zavrnuti prema gore niti prema dolje kao prije nesreće. Osjeća da joj je pala snaga u ruci, a posebno da joj je teško kod kuće dok obavlja kućne poslove pranja podova i pločica, ribanja po kući te dok postavlja zavjese po kući. Bolovi da joj se pojavljuju i kod promjene vremena, naročito kada okreće na južinu. Noću da ju ponekad probudi bol i to kada je prethodnog dana puno radila kod kuće i na poslu. Povremeno da uzima analgetike i zabrinuta je da li će se ti bolovi povući i proći da bude zdrava. Kad se vraća s tržnice i nosi stvari u obje ruke da ima problema jer mora stati premještati stvari iz ruke u ruku i odmarati, a svako istezanje ručnog zgloba da joj izaziva bol. Na dorzalnoj strani 1. ručnog zgloba da je vidljiv ožiljak u duljini od 5,5 cm. U srednjoj trećini podlaktice, a stisak lijeve ruke da joj je oslabljen 3/5, desno 5/5. Sve kretnje u 1. ručnom zglobu da su reducirane više od trećine i terminalno bolne. Naročito palmarna i dorzalna fleksija. Jaču bolnost da osjeća kod forsirane palmarne i dorzalne fleksije naročito palmarne. Palpatorna osjetljivost ožiljka, koža da je malo lobidnija u odnosu na desnu ruku i sjajnija. Bolovi jakog intenziteta kod tužiteljice da su trajali 3 dana i to neposredno nakon traume i pada kad je palčana kost pukla te dok je nastajao lokalni hematom oko mjesta prijeloma koji pritišće na okolne strukture, žile i živce, i nakon operacijskog zahvata te na početku fizikalnih terapija. Bolove srednjeg intenziteta tužiteljica da je trpjela tijekom 1,5 mjeseca, a to da je vremenski period dok postupno ne dođe do početne sanacije prijeloma i dok se ulomci kosti ne učvrste da se više ne pomiču. Svako pomicanje ručnog zgloba da uzrokuje bolove srednjeg intenziteta bez obzira što se on ne opterećuje i postoperativno nakon artroskopije. Nakon toga tužiteljica da trpi bolove slabijeg intenziteta, a oni da traju još tijekom 2 mjeseca dok se prijelom skroz ne konsolidira i očvrsne. Bolovi da su kod pomicanja ručnog zgloba i obavljanja fizikalnih terapija i vježbanja, a prikazani su kumulativno. Primarni strah jakog intenziteta da je trajao nekoliko sekundi odnosno za vrijeme samog incidenta, srednjeg intenziteta par minuta, dok se ne vidi o čemu se radi, a slabijeg intenziteta nekoliko sati (3 do 4 sata) dok su i bolovi u razvoju i jaki prvog dana po prijelomu i dok se situacija ne smiri te dok tužiteljica ne shvati što je ustvari čeka narednih nekoliko tjedana i mjeseci. Nakon tog perioda da nastupa sekundarni strah u vidu brige za ozdravljenje. Sekundarni strah jačeg intenziteta da traje 5 dana, a to da je vrijeme dok su bolovi jaki i vrijeme boravka u bolnici, srednjeg intenziteta oko 2 mjeseca dok traje liječenje i kontrolni pregled specijalista, a sve popraćeno bolovima uz obavljanje fizikalnih bolnih terapija te sekundarni strah slabijeg intenziteta u trajanju od oko 6 mjeseci (vrijeme dok se nije uspostavilo definitivno stanje nakon početnog konzervativnog, a kasnije operacijskog liječenja koje je tužiteljica imala). Strahovi da su također prikazani kumulativno. Ozljeda koju je tužiteljica zadobila u ovoj nezgodi da je teška tjelesna ozljeda. Kod tužiteljice da postoje ograničene kretnje u lijevom ručnom zglobu i oslabljena GMS lijeve ruke uz povremenu bol koja se javlja sama od sebe i prilikom promjene vremena te u naporu zahtjeva pojačana ulaganja u obavljanju životnih i radnih obaveza. S obzirom na navedeno i s obzirom na trenutni klinički nalaz kod tužiteljice vještak je mišljenja da je sveukupno smanjenje opće životne aktivnosti kod tužiteljice oko 12 %. Ožiljci od operativnog zahvata da čine laki stupanj naruženja ili kozmetički defekt. Tužiteljica da je imala potrebu za tuđom pomoći i njegom zbog ozljede koju je zadobila u predmetnom štetnom događaju, a koja se sastojala od pomoći u kući, poslova žene i domaćice u kući, nošenja tereta, rad oko kuće i odlazaka na tržnicu, kuhanja, pranja, peglanja i čišćenja po kući i oko kuće te bilo koji rad koji bi inače obavljala kao prije nezgode. Vremenski period u kojem joj je bila potrebna tuđa pomoć i njega da je 2 mjeseca po 4 sata na dan te daljnja 2 mjeseca po 2 sata na dan. Tužiteljica da nije imala posebnih troškova za liječenje osim putne karte ili benzina za automobil kod kontrolnih pregleda kod liječnika i kupovanje tableta protiv bolova. Imala je osiguranje preko zavoda te joj nije bila potrebna pojačana ishrana zbog ozljeda. U svojem iskazu je naveo kako u cijelosti ostaje kod nalaza i mišljenja od 7. rujna 2020. u kojem da je detaljno opisao cijeli tijek liječenja, te se očitovao sukladno točki 2. rješenja suda, te je ostao kod svojeg mišljenja da pojačana ishrana nije bila potrebna jer se pojačana ishrana odnosi na situacije kroničnih rana koje teško zarastaju, dugotrajnih ostemielitisa- upala kostiju s curenjem gnoja, vlaženjem rana, stafilokoknim infekcijama, kahektičnosti bolesnika i vezanosti uz krevet, inaktiviteta.
Sud je u cijelosti poklonio vjeru nalazu i mišljenju vještaka budući da je nalaz i mišljenje detaljno obrazložio, objektivno, poštujući pravila struke, a ni same stranke nisu imale primjedbe na njega.
Stoga je sud temeljem nalaza i mišljenja vještaka mišljenja da tužiteljici pripada pravo na pravičnu novčanu naknadu zbog povrede prava osobnosti na fizičko i psihičko zdravlje, a uzimajući u obzir fizičke bolove, trajne posljedice, strah i nagrđenje koje je sud i osobno vidio, u ukupnom novčanom iznosu od 49.800,00 kn, od čega za kriterij fizičke boli 22.800,00 kn, za kriterij straha 10.000,00 kn, za kriterij smanjene životne aktivnosti 12.000,00 kn, za kriterij nagrđenja 5.000,00 kn).
Sud je nadalje tužiteljici dosudio i imovinsku štetu u vidu tuđe pomoći i njege u ukupnom iznosu od 10.800,00 kn, cijeneći vrijednost jednog sata nekvalificirane pomoći iznosom od 30,00 kn, troškove liječenja i to lijekova u iznosu od 500,00 kn, te troškove odlazaka na liječenje automobilom u iznosu od 2.500,00 kn na relaciji V. – L. – V. (38 km u oba smjera).
Dalje tijekom postupka sud je proveo i financijsko vještačenje po stalnom sudskom vještaku I. M. na okolnost visine izgubljene zarade tužiteljice u razdoblju bolovanja od 13. listopada 2015. do kraja veljače 2017. Prilikom utvrđenja prosjeka plaća vještak je u nalazu za komparaciju sa naknadama za vrijeme bolovanja uzeo razdoblje u spisu prikupljenih podataka o neto plaći u mjesecima s punim radnim vremenom i to od 5 mjeseci (svibanj-rujan). Mjesečna neto plaća tužiteljice za 5/15 iznosila je 7.735,00 kn, 6/15 iznosila je 5.353,76 kn, 7/15 iznosila je 8.995,00 kn, 8/15 iznosila je 5.353,76 kn i 9/15 iznosila je 10.045,00 kn, što čini mjesečni prosjek zarade od 7.496,50 kn. Gubitak na zaradi tužiteljice vještak je utvrdio temeljem prosječne neto plaće za petomjesečno razdoblje prije nesreće i isplaćivane neto naknade za vrijeme bolovanja u zadanom razdoblju. Iz tabelarnog prikaza na listu 153 spisa vještak je izračunao da gubitak na zaradi tužiteljice u razdoblju od 14. listopada 2015. do zaključno 11. veljače 2017. Iznosi ukupno 10.979,92 kn. Budući da stranke nisu imale primjedbe na nalaz i mišljenje vještaka te su se na ročištu održanom 26. travnja 2021. suglasile da se koristi pisani nalaz i mišljenje vještaka stoga sud nije pozivao da posebno usmeno iznese svoj nalaz i mišljenje već je u potpunosti poklonio vjeru pisanom nalazu i mišljenju vještaka koji je detaljno obrazložen, izrađen sukladno pravilima struke i na temelju spisu priležeće dokumentacije.
Stoga je sud, u nedostatku drugih dokaza, iako tužiteljica potražuje veći iznos izgubljene zarade od onog koji je vještak utvrdio tvrdeći da je dio plaće primala „na ruke“, dosudio izgubljenu zaradu sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka u iznosu od 10.979,92 kn.
Sud je tužiteljici dosudio i pripadajući zateznu kamatu koja za neimovinsku štetu teče od dana podnošenja tužbe do isplate, a za imovinsku od presuđenja do isplate, osim za štetu koja se tiče izgubljene zarade koja teče od svakog petnaestog u mjesecu počevši od studenog 2015. pa do ožujka 2017., a sve kako je dospijevala na naplatu plaća tužiteljice.
Slijedom navedenog, valjalo je tužiteljici dosuditi ukupan iznos naknade štete od 74.579,92 kn, i odlučiti kao u točki I. izreke presude, dok je tužbeni zahtjev tužiteljice preko dosuđenog valjalo odbiti kao u točki II. izreke presude.
Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 154. st. 2. i 155. ZPP-a, a primjenom tarife o nagradama i naknadama za rad odvjetnika. Omjer uspjeha u parnici ocijenjen je prema konačnom tužbenom zahtjevu te se vodilo računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove tužbenog zahtjeva. Tužiteljica je uspjela u sporu sa 58% te joj je sukladno tom postotku dosuđen trošak parničnog postupka i to za sastav tužbe (1.450,00 kn – tbr 7/1), sastav podneska od 02.04.2019., 23.09.2020, 19.03.2021. (1450,00 kn, svaki podnesak-tbr 8/1), pristup na ročišta 30.09.2019., 28.10.2019., 15.10.2020. i 26.04.2021. (1450,00 kn, svako ročište – tbr 9/1), te sastav podneska od 11.11.2019. (290,00 kn-tbr 8/3), sve uvećano za pripadajući PDV, trošak pristojbe na tužbu u iznosu od 1490,00 kn, trošak provedenog medicinskog vještačenja (3.000,00 kn), te trošak knjigovodstvenog vještačenja (2.000,00 kn).
Slijedom navedenog odlučeno je kao u točki III izreke presude.
U Rijeci, 8. lipnja 2021.
Sutkinja
Iva Ivanišević Mostovac, v.r.
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa istih. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka, a o žalbi odlučuje nadležni županijski sud.