REPUBLIKA HRVATSKA

VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE

Z A G R E B

Broj: Rev 821/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

R J E Š E N J E

Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Ivana Vučemila, predsjednika vijeća, Jasenke Žabčić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice, te Viktorije Lovrić, Marine Paulić i Dragana Katića, članova vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. K. pok. Z. iz V., OIB …, koga zastupa punomoćnik L. V., odvjetnik u Z., protiv I. tuženice I. S. rođ. S. iz B., OIB …, koju zastupa punomoćnik D. V., odvjetnik Z. i II. tuženika Z. D., sina O., iz Republike Slovenije, L., OIB …, koga zastupa punomoćnica S. M., odvjetnica u Z., radi utvrđenja ništetnosti ugovora i vraćanja u posjed nekretnine, odlučujući o reviziji tužitelja protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž-2768/2017-3 od 6. prosinca 2018. kojom je preinačena presuda Općinskog suda u Zadru broj P-231/2017 od 5. listopada 2017., u sjednici održanoj 8. lipnja 2021.,

r i j e š i o  j e:

Odbacuje se revizija kao nedopuštena.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja utvrđen je ništetnim ugovor od kupoprodaji nekretnine od 10. ožujka 2016. zaključen između prodavateljice I. S. i kupca Z. D., u odnosu na nekretninu oznake čest. zem. 13334 upisane u zemljišnoknjižni uložak broj 3288 k.o. V., na kojem Ugovoru je istinitost potpisa navedenih ugovornih stranaka ovjerena pred javnim bilježnikom T. S., Z., istog dana, pod brojem Ov- 3661/16, te je naloženo brisanje prava vlasništva iste nekretnine izvršeno u korist Z. D., u roku od 15 dana (točka I. izreke). II. tuženiku Z. D. naloženo je vratiti u posjed i na slobodno raspolaganje tužitelju M. K. nekretninu oznake čest. zem. 13334 upisane u zemljišnoknjižni uložak broj 3288 k.o. V., u naravi kuća i dvorište, slobodnu od njegovih stvari te trećih osoba i njihovih stvari, u roku od 15 dana (točka II. izreke). Rješenjem suda prvog stupnja prihvaćen je tužiteljev prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine tužitelja (točka I. izreke). Tuženicima je naloženo naknaditi tužitelju parnični trošak u iznosu od 8.750,00 kn, a preostali dio tužiteljevog zahtjeva za naknadu parničnog troška u iznosu od 3.875,00 kn je odbijen (točka II. izreke). Odbijen je zahtjev I. tuženice za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.300,00 kn kao i zahtjev II. tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 7.300,00 kn (točke III. i IV. izreke).

2. Presudom suda drugog stupnja uvažene su žalbe I. i II. tuženika kao osnovane te je preinačena prvostupanjska presuda tako da je odbijen tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji nekretnine od 10. ožujka 2016. koji je zaključen između prodavateljice I. S. i kupca Z. D., u odnosu na nekretninu označe čest. zem. 13334 upisane u zemljišnoknjižni uložak broj 3288 k.o. V., ovjeren pred javnom bilježnikom T. S., Z., istog dana, pod brojem Ov-3661/16 kao i zahtjev za brisanje prava vlasništva iste nekretnine izvršenog u korist Z. D. te zahtjev da se naloži II. tuženiku Z. D. vratiti u posjed i na slobodno raspolaganje tužitelju nekretnine oznake čest. zem. 13334 upisane u zemljišnoknjižni uložak broj 3288 d.o. V., u naravi kuća i dvorište, slobodnu od njegovih stvari te trećih osoba i njihovih stvari.

Rješenjem suda drugog stupnja preinačeno je prvostupanjsko rješenje tako da je tužiteljev prijedlog za donošenje privremene mjere odbijen. Preinačena je i odluka o troškovima parničnog postupka te je naloženo tužitelju isplatiti I. tuženici parnični trošak u iznosu od 5.000,00 kn i II. tuženiku parnični trošak u iznosu od 9.050,00 kn. 3. Protiv drugostupanjske presude tužitelj je podnio reviziju pozivom na čl. 382. st. 1. t. 3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 28/13, dalje: ZPP) zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava, a podredno je podnio reviziju temeljem odredbe čl. 382. st. 2. ZPP-a. Predlaže preinačiti pobijanu presudu te potvrditi prvostupanjsku presudu, a podredno pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti na ponovno postupanje.

4. Odgovor na reviziju nije podnesen.

5. Revizija je nedopuštena.

6. Prema odredbi čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP-a stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako je drugostupanjska presuda donesena prema odredbama članka 373.a i 373.b toga Zakona.

Iz sadržaja obrazloženja drugostupanjske presude proizlazi da je ta presuda donesena na temelju čl. 373. t. 3. ZPP-a, a ne na temelju čl. 373.a ZPP-a, kako to neosnovano tužitelj navodi u reviziji. Stoga pretpostavke za podnošenje revizije na temelju čl. 382. st. 1. t. 3. ZPP-a nisu ispunjene.

7. Tužitelj je podnio i reviziju iz čl. 382. st. 2. ZPP-a (tzv. izvanrednu reviziju).

7.1. Prema odredbi čl. 382. st. 2. ZPP-a u slučajevima u kojima je ne mogu podnijeti prema odredbi čl. 382. st. 1. ZPP-a, stranke mogu podnijeti reviziju protiv drugostupanjske presude ako odluka u sporu ovisi o rješenju nekog materijalnopravnog ili postupovnopravnog pitanja važnog za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

Prema odredbi st. 3. navedenog članka u reviziji iz čl. 382. st. 2. ZPP-a stranka treba određeno naznačiti pravno pitanje zbog kojeg ju je podnijela uz određeno navođenje propisa i drugih važećih izvora prava koji se na njega odnose te izložiti razloge zbog kojih smatra da je ono važno za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni.

7.2. Podnoseći izvanrednu reviziju tužitelj je naznačio sljedeća materijalnopravna pitanja:

1. Je li ugovor o kupoprodaji ništetan ukoliko su obje ugovorne strane smišljeno i s namjerom sklopile predmetni ugovor znajući da je riječ o tuđoj stvari?

2. Predstavlja li ugovor o kupoprodaji koji nije faktično realiziran i sklopljen je radi osujećenja prava treće osobe fiktivan ugovor, a time i ništetan ugovor, koji je onda opetovano sam po sebi protivan moralu?

U reviziji je postavljeno i postupovnopravno pitanje koje se „odnosi na obvezu drugostupanjskog suda da u svojoj presudi iznese sve relevantne i odlučne razloge“, jer da je navedeno u konkretnom slučaju izostale glede činjenice poštenja i dobre vjere drugotuženika.

7.3. Obrazlažući razloge važnosti navedenih pitanja revident se pozvao na odluku revizijskog suda broj Rev-1780/11 od 15. rujna 2015.

8. Predmet spora po prvopostavljenom tužbenom zahtjevu (o kojem je odlučeno nižestupanjskim presudama) je utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji nekretnine koji su I. tuženica I. S. i II. tuženik Z. D. sklopili 10. ožujka 2016. te zahtjev za brisanje prava vlasništva II. tuženika i vraćanje nekretnine u posjed tužitelja.

9. U postupku pred nižestupanjskim sudovima utvrđeno je:

- da su tužitelj kao zajmoprimac i I. tuženica I. S. kao zajmodavac 24. siječnja 2003. sklopili ugovor o zajmu koji je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Zadru broj P-565/11 od 17. srpnja 2014. utvrđen ništetnim,

- da se I. tuženica I. S. na temelju navedenog ugovora o zajmu upisala kao vlasnica nekretnine oznake čest. zem. 13334 upisane u zk. ul. broj 3288 k.o. V.,

- da su I. tuženica I. S. i II. tuženik Z. D. 10. ožujka 2016. sklopili kupoprodajni ugovor predmet kojeg je nekretnina oznake kč.br. 13334 k.o. V.,

- da je I. tuženica I. S. znala da je navedeni ugovor o zajmu utvrđen ništetnim i da nije vlasnica predmetne nekretnine te da je unatoč tome sklopila ugovor o kupoprodaji s II. tuženikom.

10. Prvostupanjski sud je ocijenio da je predmetni ugovor o kupoprodaji ništetan jer je protivan moralu te je prihvatio prvopostavljeni tužbeni zahtjev primjenom odredbe čl. 322. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05, 41/08 i 78/15, dalje: ZOO), a ostala dva (eventualna) zahtjeva nije razmatrao.

11. Polazeći od odredbe čl. 382. ZOO-a koja propisuje da kupoprodaja tuđe stvari obvezuje ugovaratelje, drugostupanjski sud je ocijenio da činjenica da je predmet kupoprodaje tuđa stvar nema za posljedicu ništetnost ugovora, a da bi dobra vjera stranaka ugovora bila od značaja u vlasničkopravnom sporu. Stoga je preinačio prvostupanjsku presudu i odbio zahtjev za utvrđenje ništetnosti predmetnog kupoprodajnog ugovora te zahtjev za brisanje prava vlasništva koji je istaknut kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora kao i zahtjev za vraćanje nekretnine u posjed tužitelja.

12. Odluka revizijskog suda broj Rev-1780/11 od 15. rujna 2015. na koju se tužitelj pozvao kao razlog važnosti postavljenih pitanja nije donesena u usporedivoj činjeničnoj i pravnoj situaciji. Naime, tužbeni zahtjev u tom predmetu temelji se na činjeničnoj osnovi da nekretnine koje su predmet kupoprodaje predstavljaju zajedničku imovinu bračnih drugova stečenu tijekom trajanja bračne zajednice, a kojom je jedan bračni drug raspolagao bez suglasnosti i znanja drugog bračnog druga. Budući da je u toj odluci revizijski sud izrazio pravno shvaćanje u odnosu na činjeničnu i pravnu situaciju koja nije usporediva sa stanjem u ovom predmetu, navedena odluka ne predstavlja odgovarajući razlog važnosti za naznačena materijalnopravna pitanja, dok o naznačenom postupovnopravnom pitanju ne ovisi odluka u ovom sporu budući da drugostupanjska presuda sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

13. Slijedom svega iznesenog valjalo je na temelju odredbe čl. 392. st. 1. i čl. 392.b st. 3. ZPP-a reviziju odbaciti kao nedopuštenu.

Zagreb, 8. lipnja 2021.

Predsjednik vijeća:

Ivan Vučemil, v.r.