- 1 -              Revd 804/2024-2

Broj: Revd 804/2024-2

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

R J E Š E N J E

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Renate Šantek predsjednice vijeća, dr. sc. Ante Perkušića člana vijeća i suca izvjestitelja, mr. sc. Igora Periše člana vijeća, Željka Šarića člana vijeća i Josipa Turkalja člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. d.d. Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva B., D. i partneri, sa sjedištem u Z., protiv tuženika O. B., B., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva I. i partneri, sa sjedištem u S., radi utvrđenja i dr., odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž - 449/2023-2 od 2. studenog 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj broj P - 855/2019-38 od 4. studenog 2022., u sjednici održanoj 28. veljače 2024.,

r i j e š i o   j e:

              Prijedlog za dopuštenje revizije se odbija.

              Zahtjev tužitelja za naknadu troška odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tuženik je podnio prijedlog za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Osijeku broj Gž - 449/2023-2 od 2. studenog 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog suda u Makarskoj broj P - 855/2019-38 od 4. studenog 2022.

2. U odgovoru na prijedlog za dopuštenje revizije tužitelj osporava istaknute navode tuženika, s prijedlogom da ovaj sud donese rješenje kojim se odbija prijedlog za dopuštenje revizije.

3. Postupajući sukladno odredbama članka 385.a i članka 387. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), ovaj je sud ocijenio da na temelju onoga što prijedlog sadrži i što je uz njega dostavljeno, nije riječ o važnim pravnim pitanjima u smislu članka 385.a stavak 1. ZPP-a.

4. Naime, pobijana presuda temelji se na činjeničnom utvrđenju da je tužitelj u konkretnom slučaju dokazao pretpostavke stjecanja prava vlasništva u smislu odredbe članka 390.a Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 i 94/17), tj. da je vrijednost predmetne nekretnine procijenjena u kapital društva i po nadležnom tijelu u kapitalu društva iskazana, da društveno poduzeće čiji je tužitelj pravni slijednik imalo izvanknjižno pravo upravljanja, korištenja i raspolaganja spornom nekretninom te da je nekretnina mogla biti predmet stjecanja prava vlasništva. U tom smislu materijalnopravna pitanja kako ih je tuženik naznačio u prijedlogu ne proizlaze iz razloga na kojima se temelji pobijana presuda, te tako nisu važna za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava u sudskoj praksi. Preostalim pitanjima predlagatelj zapravo, kroz revizijski razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka, dovodi u pitanje činjenična utvrđenja sudova koja ne mogu biti predmet razmatranja u revizijskom stupnju postupka. Uz navedeno, čak i u slučaju postojanja bitne povrede u konkretnom slučaju, njezine posljedice ne premašuju dosege ovog konkretnog slučaja, čime takva pitanja nemaju važnost za ujednačenje sudske prakse, što je osnovni smisao postupka koji se vodi povodom revizije koju je revizijski sud ovlašten dopustiti u smislu odredbe čl. 385.a st. 1. ZPP- a, kao niti važnost za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za razvoj prava kroz sudsku praksu.

5. Kako, dakle, nije riječ o pravnim pitanjima važnim za odluku u sporu i za osiguranje jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni ili za

razvoj prava u sudskoj praksi, na temelju odredbe članka 389.b stavak 1. ZPP-a, riješeno je kao u izreci.

6. Zahtjev tužitelja za naknadu troška sastava odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije odbijen je kao neosnovan, jer isti nije bio potreban u smislu odredbe čl. 155. st. 1. ZPP-a.

Zagreb, 28. veljače 2024.