Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 77 Gž-1181/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Daniele Ukić kao predsjednika vijeća, suca izvjestitelja Diane Preglej i Suzane Radaković, kao članova vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja Z.-M. J. iz P., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik M. P.1 , odvjetnik u P. i 2. tužiteljice S. J. iz P., OIB: …, koju zastupa punomoćnik I. D., odvjetnik u P., protiv tuženika B. K. d.o.o. Z., OIB: …, kojeg zastupaju punomoćnici Z. B., S. P.-M., M. P.2 i M. P. , odvjetnici Odvjetničkog društvu B. & P. d.o.o. Z., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, odlučujući o žalbama 1. tužitelja Z.-M. J. i 2. tužiteljice S. J. te tuženika protiv presude Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-366/2018-49 od 1. prosinca 2020., na sjednici vijeća održanoj dana 8. lipnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba 1. tužitelja Z.-M. J. i 2. tužiteljice S. J. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-366/2018-49 od 1. prosinca 2020. u pobijanom dijelu pod točkom II. izreke.

II Odbija se žalba tuženika kao djelomično neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-366/2018-49 od 1. prosinca 2020. pod točkom I izreke u dijelu u kojem je proglašena nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-144/2018 od 27. kolovoza 2018. za iznos novčane tražbine od 84.465,70 eura te pod točkom III izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi 1. tužitelju Z.-M. J. parnični trošak u iznosu od 20.000,00 kn te 2. tužiteljici S. J. trošak parničnog postupka u iznosu od 16.250,00 kn, sve u roku 15 dana.

III Preinačuje se presuda Općinskog suda u Požegi poslovni broj P-366/2018- 49 od 1. prosinca 2020. pod točkom I. izreke u dijelu u kojem je proglašena nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-144/2018 od 27. kolovoza 2018. preko iznosa od 84.465,70 eura do iznosa od 88.327,70 eura (za iznos od 3.862,00 eura) te pod točkom III. izreke u dijelu u kojem je 1. tužitelju Z.-M. J. dosuđen parnični trošak preko iznosa od 20.000,00 kn do iznosa od 30.000,00 kn (za iznos od 10.000,00 kn) i 2. tužiteljici S. J. dosuđen parnični trošak preko iznosa od 16.250,00 kn do iznosa od 24.375,00 kn (za iznos od 8.125,00 kn) i sudi:

1. Odbija se dio tužbenog zahtjeva za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi broj Ovr-144/2018 od 27. kolovoza 2018. za iznos novčane tražbine od 3.862,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju A. B. d.d. na dan isplate, kao neosnovan.

2. Odbija se zahtjev 1. tužitelja Z.-M. J. za naknadu parničnog troška u iznosu od 10.000,00 kn i zahtjev 2. tužiteljice S. J. za naknadu parničnog troška u iznosu od 8.125,00 kn, kao neosnovan.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troška žalbenog postupka, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja pod točkom I. izreke je proglašena nedopuštenom ovrha određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-144/2018 od 27. kolovoza 2018. za iznos novčane tražbine od 88.327,70 eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju A. B. d.d. na dan isplate.

U točki II izreke je odbijen preostali dio zahtjeva tužitelja radi proglašenja nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi broj Ovr-144/2018 od 27. kolovoza 2018. za iznos novčane tražbine od 66.164,94 eura u protuvrijednosti u kunama prema srednjem tečaju A. B. d.d.

Pod točkom III izreke je naloženo tuženiku naknaditi 1. tužitelju Z.-M. J. parnični trošak u iznosu od 30.000,00 kn te 2. tužiteljici S. J. trošak parničnog postupka u iznosu od 24.375,00 kn, sve u roku 15 dana, dok je preostali dio zahtjeva tužitelja za naknadu troškova parničnog postupka odbijen kao neosnovan.

2. Protiv navedene presude pod točkom II izreke žale se 1. tužitelj Z.-M. J. i 2. tužiteljica S. J. zbog svih zakonskih razloga iz odredbe čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", br. 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) te predlažu preinačiti prvostupanjsku presudu pod točkom II izreke te prihvatiti tužbeni zahtjev i u tom dijelu ili u istom dijelu pobijanu presudu ukinuti i vratiti predmet na ponovno suđenje. Trošak sastava žalbe ne zahtijevaju.

3. Protiv presude pod točkom I izreke te pod točkom III izreke u dijelu u kojem je naloženo tuženiku naknaditi 1. tužitelju Z.-M. J. parnični trošak u iznosu od 30.000,00 kn te 2. tužiteljici S. J. trošak parničnog postupka u iznosu od 24.375,00 kn, žali se tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava iz odredbe čl. 353. st. 1. t. 1. i 3. ZPP-a te predlaže presudu u pobijanom dijelu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, uz naknadu troška žalbenog postupka.

4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

5. Žalba 1. tužitelja Z.-M. J. i 2. tužiteljice S. J. je neosnovana.

6. Žalba tuženika je djelomično osnovana.

7. Predmet spora je zahtjev 1. tužitelja Z.-M. J. i 2. tužiteljice S. J. za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi broj Ovr-144/2018 od 27. kolovoza 2018. za iznos novčane tražbine od 154.492,64 eura.

U odnosu na žalbu 1. tužitelja Z.-M. J. i 2. tužiteljice S. J.

8. Suprotno žalbenim navodima, prilikom donošenja prvostupanjske presude pod točkom II. izreke, nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Također nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2, 4, 8, 9, 13. i 14. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a.

9. U tijeku prvostupanjskog postupka je sud utvrdio sljedeće:

- da je 1. tužitelj Z.-M. J. radi isplate kupoprodajne cijene za poslovni prostor u P. (koji je predmet kupoprodajnog ugovora sklopljenog 17. ožujka 2003. između kupca obrtničke radnje B., vlasnika Z.-M. J. i prodavatelja K. I. d.d. V., list 10-11 spisa) sa S. b. d.d. O., Podružnica P., sklopio Ugovor o dugoročnom kreditu broj … od 5. travnja 2003. sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretninama upisanima u zemljišne knjige,

- da je 1. tužitelju Z.-M. J., kao vlasniku soboslikarskog i ličilačkog obrta B., odobren kredit u iznosu od 67.013,99 € u kunama po srednjem tečaju S. b. d.d. O. na dan isplate, a za kupovinu poslovnog prostora s rokom otplate od 8 godina i kamatnom stopom od 8,5%,

- da je radi osiguranja tražbine davatelja kredita u članku 13. Ugovora o kreditu zasnovano založno pravo na nekretnini založnih dužnika J. Z.- M. i J. S. iz z.k. ul. br. 2522 k.o. P., k.č.br. 5733/6, a člankom 21. je ugovoreno da se davatelj kredita ima pravo naplatiti iz prodanih nekretnina ukoliko korisnik kredita zakasni s ispunjenjem osigurane tražbine,

- da je u Obavijesti o raskidu ugovora o kreditu od 14. rujna 2009. (list 19 spisa), izdanoj od strane H.-A.-A. B. d.d., navedeno da ukupan dug dužnika J. Z.-M., soboslikarski i ličilački obrt B., iznosi 89.563,99 eura i 957,84 kn, a uvećava se za zatezne kamate i ostale troškove, a koja kamate teče od 14. rujna 2009., a u tome iznosu glavnicu čini 56.369,03 eura, redovnu kamatu 13.657,91 eura, a zatezne kamate 19.537,05 eura,

- da je između 1. tužitelja Z.-M. J. i prednika tuženika S. b. d.d. raskinut Ugovor o kreditu dana 14. rujna 2009., a prijedlog za ovrhu zaprimljen je kod prvostupanjskog suda 27. kolovoza 2018. pa u konkretnom slučaju nije protekao desetogodišnji zastarni rok, došlo je i do prekida zastarnog roka jer je pravni prednik tuženika još u srpnju 2005. dostavio zadužnicu na naplata predmetnog potraživanja putem FINE P.,

- da je među strankama nesporno da je 1. tužitelj Z.-M. J. po osnovi otplate kredita predniku tuženika platio iznos od 134.632,72 kn i da se na temelju zadužnice u postupku kod FINE pod brojem Ovr-5028/03 ustežu 1. tužitelju iznosi radi naplate potraživanja po ugovoru o kreditu, a ustege na računu 1. tužitelja provode se i nakon raskida ugovora o kreditu,

- da je prijedlogom za ovrhu, a radi ovrhe na nekretninama tužitelja, tuženik kao ovrhovoditelj zatražio naplatu potraživanja prema Ugovoru o dugoročnom kreditu u iznosu od 154.492,64 eura u kunskoj protuvrijednosti prema srednjem tečaju A. b. d.d. na dan isplate zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim na iznos od 56.645,62 eura od 5. lipnja 2018. do isplate, te da se taj iznos odnosi na glavnicu kredita od 56.645,62 eura, redovnu kamatu od 74.845,87 eura i zateznu kamatu od 23.001,14 eura,

- da iz nalaza i mišljenja knjigovodstvenog vještaka D. H. proizlazi da dug 1. tužitelja Z.-M. J. po predmetnom Ugovoru o kreditu, na dan raskida Ugovora, iznosi 70.026,94 eura od čega se iznos od 56.369,03 eura odnosi na glavnicu kredita, a iznos od 13.657,91 eura dug po osnovi ugovorenih kamata, s time da ni tuženik niti prednici tuženika ne raspolažu valjanom knjigovodstvenom dokumentacijom iz koje bi bilo vidljivo koliko je 1. tužitelj Z.-M. J. kasnio s plaćanjem pa nije moguće na pravilan način utvrditi visinu dospjele zatezne kamate.

10. Polazeći od naprijed navedenih utvrđenja, sud prvog stupnja je zaključio:

- da je dopuštena ovrha na nekretninama tužitelja radi naplate iznosa od 66.164,94 eura protuvrijednosti u kunama koji iznos čini utvrđenu neplaćenu glavnicu kredita u iznosu od 56,369,03 eura i iznos neplaćene redovne kamate od 13.657,91 kn umanjen za iznos od 3.862,00 eura koji iznos je plaćen u postupku prisilne naplate putem FINE,

- da nije dopuštena ovrha na nekretninama tužitelja, a radi naplate iznosa od 88.327,70 eura u protuvrijednosti u kunama jer je prvostupanjski sud utvrdio da ukupno neplaćena redovna kamata iznosi 9.795,91 euro, a ne 74.845,87 eura kako je to tuženik u ovršnom postupku na ime redovne kamate zatražio, te da nije osnovan zahtjev tuženika za isplatom zatezne kamate u iznosu od 23.001,14 eura jer je utvrđeno da ni tuženik niti njegov pravni prednik ne posjeduju valjanu knjigovodstvenu evidenciju prema kojoj bi na ispravan način utvrdili postojanje kašnjenja 1. tužitelja u plaćanju rata kredita, broj dana zakašnjenja kao i ispravan iznos visine zakonske zatezne kamate.

11. Naprijed opisana utvrđenja i zaključke prvostupanjskog suda 1. tužitelj Z.-M. J. i 2. tužiteljica S. J. nisu uspjeli dovesti u sumnju svojim žalbenim navodima.

12. Na žalbene navode 1. tužitelja Z.-M. J. i 2. tužiteljice S. J. da je sudski vještak utvrdio da je do 30. kolovoza 2019., naplatom po zadužnici kod FINE, 1. tužitelj Z.- Mi. J. uplatio A. b. d.d. iznos od 29.357,31 kn, dok prvostupanjski sud nije uzeo u obzir razdoblje naplate po zadužnici od rujna 2019. do donošenja prvostupanjske presude 1. prosinca 2020., valja odgovoriti da žalitelji nisu dostavili dokaz na temelju kojeg bi prvostupanjski sud uopće mogao utvrditi koji iznos je naplaćen 1. tužitelju Z.-M. J. do 1. prosinca 2020. Osim toga, iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka D. H. (list 161 spisa) proizlazi da su naplate koje su izvršene od strane FINE korištene za zatvaranje zateznih kamata (a ne ugovornih kamata), pa stoga po osnovi ugovornih kamata ne može biti umanjena tražbina tuženika prema tužiteljima u visini iznosa ustegnutog putem FINE (odnosno ne može biti umanjen iznos koji je "utvrđen kao dopušten", kako to navode žalitelji, jer se radi o tražbini na ime glavnice i ugovornih kamata), dok je u pogledu zateznih kamata ovrha u ovoj pravnoj stvari proglašena nedopuštenom.

12. Nadalje, tužitelji navode da prvostupanjski sud nije mogao utvrditi dopuštenost ovrhe u iznosu iz točke II izreke prvostupanjske presude jer sudski vještak D. H. nije mogla potvrditi točnost podataka u izvodu iz poslovnih knjiga na dan 4. lipnja 2018. na temelju koje je pokretnu ovršni postupak jer nedostaje dokumentacija od 5. travnja 2002. do 2. kolovoza 2008.

13. Iz stana spisa proizlazi da je sudski vještak D. H. u svom nalazu i mišljenju od 28. listopada 2019. (zaprimljenom u spis 31. listopada 2019., list 152-189 spisa) utvrdila visinu neplaćene tražbine ovršenika u odnosu na glavnicu i ugovorne kamate, a što je bilo moguće na temelju dokumentacije koju je dostavio tuženik te na taj dio nalaza tužitelji nije iznio jasne i valjano obrazložene prigovore (podnesak tužitelja od 27. studenoga 2019., list 194-195 spisa), dok u odnosu na zatezne kamate nije mogla dati stručno i objektivno mišljenje o visini zatezne kamate za razdoblje do 28. veljače 2008. jer nedostaje dokumentacija, ali za taj dio je utvrđena nedopuštenost ovrhe pa su i u tom dijelu tužbeni navodi neosnovani.

14. Stoga je valjalo odbiti žalbu 1. tužitelja Z.-M. J. i 2. tužiteljice S. J. kao neosnovanu te odlučiti kao u točki I izreke ove presude.

U odnosu na žalbu tuženika

15. Na žalbene navode tuženika da je na tužiteljima bio teret dokaza da tuženik potražuje zakonske zatezne kamate (ili bilo koji drugi dio njegovog potraživanja) u previsokom iznosu, odnosno da iste uopće nema pravo potraživati, valja odgovoriti da su upravo 1. i 2. tužitelji s uspjehom osporili tvrdnje o visini zateznih kamata koje tuženik nastoji naplatiti po rješenju o ovrsi, a sukladno odredbi čl. 219. st. 1. ZPP-a.

16. Nevjerojatni su žalbeni navodi da je na tužiteljima bilo da predlože prvostupanjskom sudu na koji način će se pribaviti sva dokumentacija koja je prema mišljenju stalnog sudskog vještaka bila nužna za izradu nalaza i mišljenja (a tuženik tu dokumentaciju nema iako bi je morao imati). Naime, radi se o dokumentaciji koju je trebao sačiniti i voditi upravo pravni prednik tuženika (evidentiranje uplata 1. tužitelja Z.-M. J., rokovi dospijeća rata kredita, preostali iznosi glavnice te podaci o tijeku zateznih kamata) pa ne postoji drugi način za pribavljanje te dokumentacije osim da je u spis dostavi isključivo tuženik ili njegov pravni prednik (a oboje su se izjasnili da dokumentacijom do 28. veljače 2008. ne raspolažu) jer se radi o dokumentaciji koju je jedino pravni prednik tuženika trebao uredno voditi i čuvati.

17. Budući da tuženik nije dostavio dokumentaciju kojom je trebao raspolagati te nije na nedvojbeni način dokazao visinu tražbine po osnovi zateznih kamata koja je predmet ovrhe, to je pravilno prvostupanjski sud u tom dijelu ovrhu proglasio nedopuštenom. U odnosu na visinu tražbine na ime glavnice i redovne kamate, tuženik se na ročištu održanom dana 6. ožujka 2020. (list 241 spisa) izjasnio da je suglasan s nalazom utvrđenom glavnicom i ugovornom kamatom (na ime glavnice 56.369,03 eura i ugovorne kamate 13.657,91 eura, list 161 spisa), što znači da je sud prvog stupnja pravilno proglasio ovrhu nedopuštenom i za iznos novčane tražbine od 61.187,96 eura na ime ugovorne kamate, a s obzirom da je tuženik po rješenju o ovrsi potraživao po osnovi redovne (ugovorne) kamate iznos od 74.845,87 eura.

18. Također tuženik ističe da je stalni sudski vještak bio dužan nakon provedenog financijskog vještačenja izraditi nalaz i mišljenje iz kojeg bi bilo vidljivo potraživanje tužitelja na dan 4. lipnja 2018., a s obzirom da je tuženik kao ovrhovoditelj pokrenuo predmetni ovršni postupak sa stanjem potraživanja na taj dan, kao i da je sud prvog stupnja trebao kritički ispitati nalaz i mišljenje sudskog vještaka te primjenom relevantnih odredbi materijalnog prava zaključiti da je isti bio u mogućnosti obračunati zakonske zatezne kamate od datuma raskida Ugovora o kreditu do datuma sastavljanja izvoda iz poslovnih knjiga.

19. U odnosu na ove posljednje žalbene navode valja reći da je prema izvodu iz poslovnih knjiga pravnog prednika tuženika na dan raskida Ugovora o kreditu (14. rujna 2009.), potraživanje pravnog prednika po osnovi dospjelih i neplaćenih zateznih kamata iznosilo 19.537,05 eura (list 20 spisa), dok je u rješenju o ovrsi određena naplata po istoj osnovi u iznosu od 23.001,14 eura, tako da se radi o razlici od 3.464,09 EUR-a, koja se odnosi na razdoblje od dana raskida Ugovora o kreditu pa do dana sastavljanja izvoda iz poslovnih knjiga od 4. lipnja 2018. No, ovdje valja istaknuti da je pravni prednik tuženika do 28. veljače 2017., dakle prije pokretanja ovršnog postupka od strane tuženika, od 1. tužitelja Z.-M. J. putem FINE naplatio po osnovi zateznih kamata iznos od 19.087,28 kn, što prema nalazu i mišljenju vještaka od 3.862,00 eura, koju činjenicu tuženik ispušta iz vida.

20. Dakle, kada se zbroji visina tražbine koju je pravni prednik tuženika imao prema tužitelju po osnovi zatezne kamate, prema vlastitom obračunu, na dan raskida Ugovora o kreditu (14. rujna 2009.) u iznosu od 19.537,05 eura, a za koje razdoblje do dana raskida Ugovora i sam tuženik u žalbi ističe da je moguće zanemariti (jer se sudski vještak D. H. izjasnila da nije u mogućnosti sačiniti izračun zateznih kamata jer nedostaje dokumentacija) sa iznosom naplaćenih zateznih kamata od 3.862,00 eura putem FINE, dobije se iznos od 23.399,05 eura, što je veći iznos od 23.001,14 eura, koji je određen rješenjem o ovrsi po osnovi zateznih kamata i za koji tužitelji traže proglašenje ovrhe nedopuštenom u ovom postupku. Drugim riječima, kada se od iznosa koji tuženik želi naplatiti po rješenju o ovrsi na ime zateznih kamata (23.001,14 eura) oduzme iznos koji je pravni prednik tuženika naplatio od 1. tužitelja Z.-M. J. temeljem zadužnice (3.862,00 eura) putem FINE, dobije se iznos (19.139,14 eura) koji je manji od onoga što je pravni prednik tuženika potraživao od 1. tužitelja Z.-M. J. na dan raskida Ugovora o kreditu (a do tog datuma nije moguće sačiniti valjani obračun zateznih kamata). Stoga nije bilo potrebe zahtijevati od vještaka da sačini nalaz i mišljenje o visini zateznih kamata od dana raskida Ugovora o kreditu (14. rujna 2009.) do dana sastavljanja izvoda iz poslovnih knjiga od 4. lipnja 2018. jer je taj dio zateznih kamata (u onoj visini koju je sam tuženik obračunao za razdoblje od 14. rujna 2009. do 4. lipnja 2018. /23.001,14 eura – 19.537,05 eura = 3.464,09 eura) 1. tužitelj Z.-M. J. nedvojbeno podmirio pravnom predniku tuženika.

21. No, ispitujući postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka po službenoj dužnosti, sukladno ovlaštenju iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a kada je zaključio da je ustegom putem FINE iznosa od 29.357,31 kn, što čini protuvrijednost od 3.862,00 eura, smanjen dug 1. tužitelja Z.-M. J. po spornom kreditu na ime redovne ugovorene kamate.

21.1. Naime, iz sadržaja bjanko zadužnice od 23. travnja 2003. (list 80 spisa), koja je popunjena na iznos tražbine od 1.000.000,00 kn sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 30. studenoga 2003., specifikaciji izvršenja osnove za plaćanje OV- 5028/03 od 10. lipnja 2019. (list 78 spisa) te mišljenja vještaka (list 161 spisa) i usmenog očitovanja vještaka na ročištu održanom 28. listopada 2020. (list 259-261 spisa), kojega je prvostupanjski sud prihvatio u cijelosti kao objektivnog i danog u skladu s pravilima struke, jasno proizlazi da je iznos od 29.357,31 kn naplaćen od 1. tužitelja Z.-M. J. po osnovi zateznih kamata pa je zaključak prvostupanjskog suda o naplati tog iznosa po osnovi redovne ugovorene kamate proturječan ispravama u spisu te je u tom dijelu počinjena bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a. Međutim, koristeći ovlaštenje iz odredbe čl. 373.a st. 1. i 3. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je tu povredu otklonio te odlučio kao u točki III 1. izreke ove presude.

21.2. S obzirom da je iznos od 29.357,31 kn (što odgovara protuvrijednosti od 3.862,00 eura) naplaćen po osnovi zateznih kamata, za taj iznos ne može biti proglašena nedopuštenom ovrha radi naplate ugovornih kamata, a kako je to pogrešno učinio prvostupanjski sud.

21.3. Stoga je u visini tog iznosa valjalo djelomično preinačiti pobijanu presudu pod točkom I. izreke te odbiti dio tužbenog zahtjeva za proglašenje ovrhe nedopuštenom za iznos od 3.862,00 eura.

22. Ispitujući po službenoj dužnosti pravilnost primjene materijalnog prava prilikom donošenja odluke o troškovima postupka, sukladno ovlaštenju iz odredbe čl. 365. st. 2. ZPP-a, a s obzirom na činjenicu da je postupak pokrenut 9. listopada 2018. (primjena čl. 117. st. 1. ZID ZPP-a - "Narodne novine", br. 70/19), ovaj sud drugog stupnja je utvrdio da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio odredbu čl. 154. st. 2. ZPP-a kada je priznao 1. tužitelju, s obzirom na uspjeh od 75% u sporu, trošak u iznosu od 30.000,00 kn te 2. tužiteljici iznos od 24.375,00 kn.

22.1. Naime, sud prvog stupnja je ocijenio da je uspjeh 1. i 2. tužitelja u sporu 75%, a uspjeh tuženika 25% u sporu, a nakon toga je 1. i 2. tužitelju dosudio parnični trošak u omjeru od 75%, iako je pravilnom primjenom odredbe čl. 154. st. 2. ZPP-a trebao od utvrđenog omjeru uspjeha 1. i 2. tužitelja oduzeti omjer uspjeha tuženika (75%-25%), što iznosi 50% te u toj visini priznati tužiteljima naknadu parničnog troška.

22.2. Stoga je 1. tužitelju Z.-M. J. trebalo dosuditi 50% od pravilno utvrđenog parničnog troška u iznosu od 40.000,00 kn, što znači iznos od 20.000,00 kn, u kojoj visini je odluku pod točkom III izreke valjalo potvrditi, a za preostali dosuđeni dio od 10.000,00 kn je odluku valjalo preinačiti i odbiti zahtjev 1. tužitelja Z.-M. J.

22.3. Nadalje, 2. tužiteljici S. J. je također trebalo dosuditi 50% od ukupno priznatog parničnog troška od 32.500,00 kn, to jest 16.250,00 kn, a za preostali dosuđeni dio od 8.125,00 kn odluku je odluku valjalo preinačiti i odbiti zahtjev 2. tužiteljice S. J.

23. Slijedom svega navedenoga i temeljem odredbe čl. 368 st. 1. ZPP-a je odlučeno kao u točkama I i II izreke, na osnovi odredbe čl. 373.a st. 1. i 2. ZPP-a kao u točki III 1. izreke, a na temelju odredbe čl. 373. t. 3. ZPP-a kao u točki III 2. izreke ove presude.

24. Budući da je tuženik pobijao prvostupanjsku presudu pod točkom I. izreke u kojoj je proglašena nedopuštenom ovrha za iznos novčane tražbine od 88.327,70 eura, a donošenjem ove drugostupanjske presude je tuženik uspio u pogledu glavnog zahtjeva u visini od 3.862,00 eura, to znači da je u žalbenom postupku uspio u omjeru od 4,37%, to mu u smislu odredaba čl. 35. st. 1., čl. 154. st. 5. i čl. 166. st. 2. ZPP-a ne pripada pravo na naknadu zatraženog troška za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu (točka IV izreke).

U Zagrebu 8. lipnja 2021.

Predsjednik vijeća:

Daniela Ukić, v.r.