- 1 -              Revd 803/2024-2

 

 

 

 

 

Broj: Revd 803/2024-2

 

 

 

R E P U B L I K A   H R V A T S K A

R J E Š E N J E

 

              Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Đura Sesse predsjednika vijeća, mr. sc. Dražena Jakovine člana vijeća i suca izvjestitelja, Ljiljane Hrastinski Jurčec članice vijeća, Goranke Barać-Ručević članice vijeća i Mirjane Magud članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice I. K. iz Z., OIB ..., koju zastupa punomoćnik Đ. A., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. l. k., Z., OIB ..., kojeg zastupa punomoćnik A. T., odvjetnik u Odvjetničkom društvu T. & p. u Z., radi utvrđenja otkaza nedopuštenom, te po protutužbi tuženika H. l. k., Z., OIB ..., protiv tužiteljice I. K. iz Z.,  OIB ... koju zastupa punomoćnik Đ. A., odvjetnik u Z., radi sudskoga raskida ugovora, odlučujući o prijedlogu tužiteljice za dopuštenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-264/2022-3 od 18. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2333/2019-24 od 8. prosinca 2021. na sjednici održanoj 28. veljače 2024.

 

 

r i j e š i o   j e:

 

Tužiteljici se dopušta podnošenje revizije protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-264/2022-3 od 18. svibnja 2023. u odnosu na slijedeće pravno pitanje:

 

 

„Je li sud, u slučaju kada odbije provesti predložene dokaze, provođenje kojih je prethodno usvojio, dužan obrazložiti razloge radi kojih je odbio provesti te dokaze?“

 

 

Obrazloženje

 

1. Tužiteljica je predložila da Vrhovni sud Republike Hrvatske dopusti reviziju protiv presude Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R-264/2022-3 od 18. svibnja 2023., kojom je potvrđena presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2333/2019-24 od 8. prosinca 2021., postavljajući slijedeća pravna pitanja:

 

„1. Da li su sudovi dužni paziti po službenoj dužnosti na zajamčeno pravo pravičnog suđenja, sukladno čl. 29. st. 1 Ustava RH i čl. 6. st. 1. Europske konvencije za zaštitu ljudskih prava?

2. Da li su sudovi dužni omogućiti strankama postupka ravnopravan položaj imajući u vidu načelo „jednakosti oružja“ koje je izvedeno iz prava na pravično suđenje?

3. Da li u parničnim postupcima, kada postoje materijalni dokazi (isprave), koji dokazuju osnovanost i točnost navoda stranke, u konkretnom slučaju tužiteljice, a koji se nalaze kod protivne stranke, ovdje tuženika, sud može odbiti naložiti stranci kod koje se ti materijalni dokazi (isprave) nalaze, a imajući u vidu kogentnu odredbu čl. 233. st. 1. ZPP-a?

4. Da li su sudovi ovlašteni samostalno i bez ikakve intervencije stranaka u postupku, sami prekvalificirati povrede obveza iz radnog odnosa na način da sami odrede kvalifikaciju težine povrede radnih obveza na način drugačiji od onog kako je to Poslodavac učinio u odluci o otkazu?

5. Da li se u radnim sporovima može primijeniti načelo zabrane reformatio in peius, a koja se odnosi na pravne lijekove koji predstoje radnicima u slučaju otkaza ugovora o radu?

6. Da li je sud, u slučaju kada odbije provesti predložene dokaze, provođenje kojih je prethodno usvoji, dužan obrazložiti razloge radi kojih je odbio provesti te dokaze?

7. Da li je sud dužan primijeniti za radnika najpovoljnije pravo, kako to propisuje odredba čl. 9. st. 3. ZOR-a?

8. Da li su sudovi prilikom odlučivanja u radnim sporovima dužni primijeniti odredbe internih akata Poslodavaca, kojima su prava radnika drugačije utvrđena od onih Zakonom o radu, ukoliko su istima radnicima priznata veća prava od onih zajamčenih Zakonom o radu?

9. Da li sudovi u radnim sporovima po službenoj dužnosti moraju paziti na prekluziju prigodom utvrđivanja opravdanosti odluke o otkazu?

10. Da li je odluku o otkazu dužna potpisati ovlaštena osoba Poslodavca?

11. Da li neovlašteno vođenje prethodnog postupka radi utvrđivanja odgovornosti za povrede iz radnog odnosa ima za posljedicu i nezakonitost i nedopuštenost odluke o otkazu ugovora o radu koja je donesena temeljem rezultata toga nezakonitog prethodnog postupka?

12. Da li radnik može odgovarati za povrede radnih obveza u slučaju da obavlja radne zadatke koje s poslodavcem nije ugovorio u ugovoru o radu?

13. Da li se ne nalaganje tuženiku na dostavu isprava koje se kod njega nalaze, a na koje se tužiteljica poziva, smatra uskratom prava na raspravljanje, a što sve spada pod zajamčeno pravo na pravično suđenje?

14. Da li radnik može snositi posljedice rada izvršenog izvan opisa poslova ugovorenih ugovorom o radu, ukoliko mu poslodavac taj rad, koji nije uvršten u opis poslova ugovorenih ugovorom o radu, dodatno ne plati?

15. Da li je za redoviti otkaz uvjetovan skrivljenim ponašnjem radnika bitno jesu li se povrede iz radnog odnosa dogodile nakon pisanog upozorenja u smislu čl. 119. st. 1.ZOR-a odnosno može li se odlukom o otkazu teretiti radnika za povrede koje su se dogodile prije pisanog upozorenja iz čl.119. st. 1. ZOR-a?

16. Može li uskrata pisanog upozorenja u postupku prije otkazivanja redovitim otkazom radi skrivljenog ponašanja radnika u smislu čl.119.st.1. ZOR-a ovisiti isključivo o karakteru same povrede?

17. Može li uskrata iznošenja pisane obrane u postupku prije otkazivanja redovitim otkazom radi skrivljenog ponašanja radnika u smislu čl. 119. st. 2. ZOR-a ovisiti isključivo o intenzitetu i karateru povreda iz radnog odnosa?“ pozivajući se na razlog propisan čl. 385.a st. 1. i 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP) navodeći da pravno shvaćanje pobijane presude odstupa od pravnog shvaćanja revizijskog suda (Rev 3727/2019 od 9. listopada 2019.), te da u pogledu spornog pravnog potanja praksa viših sudova nije jedinstvena (Županijski sud u Varaždinu Gž 1031/10 od 25. listopada 2010.). U odnosu na razloge propisane čl. 385.a st. 2. ZPP poziva se na povredu temeljnih prava zajamčenih Ustavom Republike Hrvatske "Narodne novine" br. 56/90, 135/97, 8/98, 113/00, 124/00, 28/01, 41/01, 76/10, 85/10, 5/14, dalje: Ustav) i to pravo na pravično suđenje – čl. 29. Ustava te čl. 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda  ("Narodne novine – Međunarodni ugovori" broj: 18/1997, 6/1999, 14/2002, 13/2003, 9/2005, 1/2006, 2/2010, i 13/2017.; dalje: Konvencija).

 

2. Odgovor na prijedlog nije podnesen.

 

3. Postupajući u skladu s čl. 385.a st. 2. ZPP vijeće revizijskog suda je ocijenilo da pitanje koje je u prijedlogu naznačeno pod rednim brojem 6. predstavlja važno pravno pitanje u pogledu primjene čl. 292. ZPP.

 

3.1. Naime, tužiteljica je predložila provođenje dokaza uvidom u isprave i saslušanjem svjedoka, a o tom dokaznom prijedlogu, kao i o dokaznim prijedlozima tuženika se raspravljalo na pripremnom ročištu te je prilikom zaključenja prethodnog postupka odlučeno da se dokazni prijedlozi stranaka prihvaćaju.

 

3.2. U daljnjem tijeku postupka dokazi koje je predložila tužiteljica nisu provedeni, a sud nije iznio razloge (bilo na raspravi ili u obrazloženju presude) zašto te dokaze nije proveo.

 

3.3. Tužiteljica je u žalbi protiv presude suda prvog stupnja pozivajući se na bitnu povredu odredaba parničnog postupka između ostalih iznijela i ove žalbene razloge na koje sud drugog stupnja nije odgovorio.

 

4. Stoga je ocijenjeno da pravno pitanje citirano u izreci ovoga rješenja udovoljava uvjetima propisanim čl. 385.a st. 1. ZPP u smislu važnosti osiguravanja jedinstvene primjene prava i ravnopravnosti svih u njegovoj primjeni, te je temeljem čl. 389.b st. 3. ZPP odlučeno kao u izreci.

 

5. U pogledu ostalih postavljenih pravnih pitanja, kao i istaknutih povreda temeljnih prava zajamčenih Ustavom i Konvencijom prijedlog za dopuštenje revizije temeljem čl. 389.b smatra se povučenim.

 

Zagreb, 28. veljače 2024.

 

                            Predsjednik vijeća:

              Đuro Sessa, v.r.