P-5752/2017-33

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Jasenki Pavlović, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. P. Č., OIB * * * , iz S, K Z i

tužiteljice pod 2. B. Č., OIB***, iz S., K. Z. 95,

zastupani po opunomoćeniku V. L. odvjetniku u odvjetničkom društvu

L.-V. & partneri u S., protiv tuženice pod 1. V. B. S.,

OIB *** iz S., R. 60, zastupane po opunomoćenici D.

K., odvjetnici u S. i tuženice pod 2. A. G., OIB *** iz S.,

V. P. 76, zastupane po opunomoćenicama E. K.-B. i M.

B. P., odvjetnicama u S., radi pobijanja pravne radnje dužnika,

nakon glavne i javne rasprave, održane 17. ožujka 2021. u prisutnosti tužiteljice pod 2. i opunomoćenika tužitelja pod 1., te zamjenice opunomoćenika tuženice pod 1. i zamjenika opunomoćenika tuženice pod 2. na ročištu za objavu održanom 7. lipnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Utvrđuje se da je postavljanje zahtijeva na nužni dio tužene pod 1.

V. B. S. kao zakonske nasljednice iza pok. N.

B.-B. u ostavinskom postupku vođenom od strane A.

Z., javnog bilježnika u S., pod poslovnim brojem O-461/13 ne proizvodi pravne učinke prema tužiteljima u dijelu u kojem je to potrebno za ispunjenje tražbina tužitelja prema tuženoj pod 1. i to u iznosu od 726.403,4 kune sa zakonskom zateznom kamatom koje teku na iznos od 682.500,00 kuna od 3. rujna 2012. do isplate, a na iznos od 53.903,40 kuna od 2. rujna 2016. do isplate, pa je tužena pod 2. A.

G. dužna trpjeti da tužitelji namire svoju tražbinu u ukupnom iznosu od 726.403,4 kune uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 682.500,00 kuna od 3. rujna 2012. do isplate, a na iznos od 53.903,40 kuna od 29. rujna 2016. do isplate, sve iz ½ idealnog dijela nekretnine koja čini 71/6415 idealnog dijela cjeline zgrade sagrađene na čest. zem. ** ZU *** KO S.(prvo ZK tijelo zgrada površine 174 m2) anagrafske oznake P. 12 (ranije R. 52) u

naravi stan na etaži nadgrađa u elaboratu etažiranja D. R.

„P.“d.o.o. S., označen slovom D, smješten na nadgrađu zapad

koji se sastoji od ulaznog prostora, kupaonice, kuhinje, dnevnog boravka s blagovaonicom, dvije sobe, garderobe ukupne površine 60,19 m2, te pripatka balkona površine 21,50 m2 korisne površine 10,75 m2 sveukupne površine 70,94 m2, a kojem stanu pripada i idealni dio dvora od 115/739 idealnog dijela čest. Zem* Z.U.

**** KO S. površine 739 m2 zemljišta pa je stoga tužena pod 2.

dužna trpjeti da se tužitelji za ovo potraživanje prema tuženoj pod 1. uvećano za zakonske zatezne te naprijed označne nekretnine.

r j e š i o j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za određivanje privremene mjere;

„Zabranjuje se tuženoj pod 2. opterećenje ili otuđenje nekretnine označene kao izvanknjižno vlasništvo jednog stana na etaži nadgrađa u elaboratu etažiranja D. R. „P.“d.o.o. S., označen

slovom D, smješten na nadgrađu zapad koji se sastoji od ulaznog prostora, kupaonice, kuhinje, dnevnog boravka s blagovaonicom, dvije sobe, garderobe ukupne površine 60,19 m2, te pripatka balkona površine 21,50 m2 korisne površine 10,75 m2 sveukupne površine 70,94 m2, a kojem stanu pripada i idealni dio dvora od 115/739 idealnog dijela čest. zem. *** Z.U. * * * * KO S. površine 739 m2

zemljišta."

II. Dužne su tuženice u roku od 15 dana solidarno naknaditi tužiteljima parnični trošak u iznosu od 129.790,00 kuna.

Obrazloženje

1.Tužitelji P. Č. u B. Č. ustali su tužbom naspram tuženica

V. B. S. i A. G. u kojoj navode je pred O. sudom u S.

pod poslovnim brojem Pnš-487/12 od 12. prosinca 2014. donesena pravomoćna i ovršna presuda prema kojoj je tužena pod 1. tužiteljima dužna iznos od po 227.500,00 kuna uz iznos od 43.903,40 parničnog troška na ime naknade štete zbog ubojstva sina tužitelja. Tužitelji da su na temelju presude poslovni broj Pnš-487/12 podnijeli zahtjev za izravnu naplatu 10. lipnja 2016., ali da svoje potraživanje nisu naplatili niti djelomično. Javni bilježnik A. Z. vodio je ostavinski postupka pod poslovnim brojem O-461/13 te je donio rješenje o nasljeđivanju iz pok. N.

B.-B., koja je majke tuženice pod 1., na osnovu kojeg je tuženica pod 2.

proglašena njezinom jedinom nasljednicom. Na prihvat nasljedstva da je bila pozvana tuženica pod 1.koja nije postavila zahtjev za nužni dio, iako joj kao jedinoj zakonskoj nasljednici pripada najmanje ½ dijela cjelokupne ostavine. Takovo postupanje tuženice pod 1. da je usmjereno isključivo na izbjegavanje podmirenja tražbine tužitelja , pa pobijaju pravnu radnju dužnika na štetu vjerovnika. Tužitelji su podnijeli prijedlog za određivanje privremene mjere zabrane tuženici pod 2. da optereti ili otuđi nekretninu opisanu u izreci rješenja. U svom podnesku od 2. siječnja 2019. navode kako se tuženica pod 1. V. B. S. na ostavinskoj raspravi

21. srpnja 2017 odrekla od nasljeđivanja. Ona da se odrekla u ime svoje rođakinje, tuženice pod 2. u vrijeme izdržavanja kazne zatvora, pa da u postupku nije moglo ostati nepoznato kako treće osobe, rodbina ubijenog ima pravo na novčanu naknadu prema zakonskom nasljedniku. Konačni tužbeni zahtjeve tužitelji su postavili podneskom od 24. siječnja 2019. na način opisan u izreci presude.

2.Tuženici su se u odgovoru na tužbu usprotivili tužbi i tužbenom zahtjevu, te prijedlogu za određivanje privremene mjere. Navode kako je ostaviteljica vlastoručnom oporukom sačinjenom 17. srpnja 2011. isključila iz nasljedstva svoju kćer, tuženu pod 1. zbog njezina načina života. Naime, način života tužene pod 1. da je ostaviteljici nanio veliku sramotu, da je tužena pod 1. financijski iskorištavala ostaviteljicu, da ju je u potpunosti zanemarivala, da je ugrozila njezinu egzistenciju i onemogućila joj dostojanstven život, te da je počinila teško kazneno djelo ubojstva, zbog čega da ju je ostaviteljica isključila iz nasljedstva.

3.U dokaznom postupku sud je izveo dokaz pregledom spisa O. suda

u S. poslovni broj Pnš-487/12, te poslovni broj O-461/13, spisa Županijskog suda poslovni broj K-33/12, zahtjeva za izravnu naplatu od 27. ožujka 2017., saslušanjem svjedoka S. K., L. Š., D. R., D. B. i saslušanjem

stranaka. Tužitelj je predlagao po potrebi provesti građevinsko vještačenje na okolnost vrijednosti stana koji bi pripao tuženici pod 1., a tuženica pod 1. pribavu kupoprodajnog ugovora od 21. travnja 2011. iz zbirke isprava zemljišno-knjižnog odjela u S., koje dokazne prijedloga je sud odbio kao suvišne, pa je po prijedlogu stranaka zaključio raspravljanje.

4.Kako ovaj sud, a sve sukladno odredbi članka 2. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 117/03), više nije ovlašten i obvezan potpuno i istinito utvrditi sporne činjenice o kojima ovisi osnovanost zahtjeva, to je sud po prijedlogu stranaka i zaključio raspravljanje u ovoj pravnoj stvari. Valja naglasiti da su od 1. prosinca 2003. godine, a sukladno odredbi članka 282. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku, stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice.

5. Naime, sudovi odlučuju o tužbenom zahtjevu na temelju činjenica koje utvrde u postupku, sukladno odredbi članka 7. Zakon o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14,70/19 dalje: ZPP) (načelo materijalne istine), a stranke su dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze koji te činjenice potvrđuju.

6.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

7.Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za pobijanje dužnikovih pravnih radnji.

8.Pregledom pravomoćne presude Općinskog suda u S. poslovni broj Pnš- 487/12 od 12. prosinca 2014. (pravomoćna 29. rujna 2016.) proizlazi kako je tužena V. B. S. dužna u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima pod 1/ i 2/ iznos od po 220.000,00 kn, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, te u roku od 15 dana isplatiti tužiteljima pod 1/ i 2/ iznos od 15.000,00 kn zajedno sa zateznom kamatom koja teče od dana podnošenja tužbe pa do isplate, dok se za više zatraženi iznos od 6.000,00 sa pripadajućom zateznom kamatom zahtjev odbija kao neosnovan, te je dužna tužiteljima naknaditi prouzročeni parnični trošak zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate u iznosu od 80.440,00 kuna.

9.Pregledom presude Županijskog suda u S. broj GŽ-277/15 kojom je odlučeno o žalbama tužitelja i tuženice protiv presude Općinskog suda u S.

poslovni broj Pnš-487/12 od 12. prosinca 2014. odbijene su žalbe tužitelja i tuženice kao neosnovane i potvrđena je presuda Općinskog suda u S. poslovni broj Pnš-

487/12 od 12. prosinca 2014. , te je ista preinačena u odluci o troškovima postupka te se nalaže tuženici da u roku od 15 dana isplati tužiteljima parnični trošak u iznosu od 64.855,00 kuna.

10.Pregledom zahtjeva za izravnu naplatu ovrhovoditelja B. Č. proizlazi kako je ovrhovoditelja podnijela zahtjev za izravnu naplatu ovršeniku V. B. S., a na temelju ovršne odluke Općinskog sud u S. P.- od 12.

prosinca 2014.

11.Pregledom spisa poslovni broj O-461/2013 iza pok. N. B.-

B. proizlazi kako je javni bilježnik A. Z. donio rješenje o nasljeđivanju kojim je nasljednicom nekretnina i pokretnina iz točke I. rješenja proglašena, na temelju oporuke A. G., nećakinja ostaviteljice, za cijelo.

12.Pregledom spisa Županijskog suda u S. poslovni broj K-33/2012

proizlazi kako je optužena V. B. S. proglašena krivom zbog kaznenog

djela ubojstva te je osuđena na kaznu zatvora u trajanju od deset godina.

13.Svjedokinja L. Š. u svom iskazu je navela kako je s V.

B. S. išla u osnovnu školu, a kasnije da je živjela u Z. i da su

održavale samo površan kontakt, a kada je čula što se dogodilo i da je V. završila u zatvor, da ju je redovito posjećivala jer da je osjetila takvu potrebu. Povremeno da je posjećivala i njezinu majku. Navela je kako ne pozna njihovu financijsku situaciju niti da joj je itko ikada rekao da je majka sastavila oporuku i sve ostavila A. G., a niti da joj je V. ikada išta govorila vezano uz taj stan. Još je navela kako je V. majke bila ogorčena i žalosna zbog V. i kako bi znala reći da ima samo A., a A. da je njezina rodica i A. da pozna površno.

14.Svjedokinja S. K. u svom iskazu je navela kako je bila susjeda i prijateljica pokojne majke V. B. S., pokojne N.. Družile su se od 2000. godine, pa do njene smrti 2012. Ona da je dolazila kod N. u stan, ali je češće N. dolazila kod nje. Zna da je N. imala vrlo kompliciran odnos s kćerkom V. i da nije s njom bila zadovoljna. V. je čitavo vrijeme živjela kod majke i po njezinom mišljenju da ju je majka financirala jer je imala nešto veću mirovinu od pokojnog supruga, a također da je majka prodala pola stana u Z. i to 1998. kada je umrla njezina druga kći. Koliko zna da je V. radila jedno kraće vrijeme u N. listu, a da je živjela na "visoku nogu", putovala je, a i njoj da je jednom za rođenje djeteta poklonila zlatnu narukvicu. Pokojna N. da bi joj znala reći da je puno V. za života dala i da ona sve potroši i zato da će sve svoje ostaviti A. G.. Ana je bila njezina rodica. Kasnije, kada je N. onemoćala, u dogovoru s A. da su našli osobu koja će se brinuti o N. i ta osoba je bila plaćena od N. mirovine. Kada je V. završila u zatvoru N. je

"poludjela", ali joj je bilo teško. Tada više nije puno govorila o V. jer je nakon par mjeseci završila u bolnici, pa onda kući i već je polako bila dementna. Navela je kako joj je poznato da je N. prodavala neke umjetničke slike iz stana i kako je jednu osobu čak i ona zatekla kod nje u stanu, a pregovaralo se oko prodaje slike, a kako je N. bila skromna, pretpostavlja da je novac išao V.. Nakon N.

smrti da nju nitko nije pitao, niti da je ona pitala što je sa stanom, a da je imala ključ, ali da je nekako između nje i A. to bilo u zraku, a kasnije da je V. izašla iz zatvora i da je došla u stan i očistila ga zajedno s A., i kako se to podrazumijevalo. Još je dodala da je odnos između V. i N. bio takav da je

N. zbog zdravstvenih razloga završila u bolnicu i po nju da je došla hitna, a da je N. zvala nju i pri izlasku joj je dala ključ i rekla kako V. spava, što da je nju zaprepastilo i da ju je pitala zašto je zvala nju kada joj je kći u stanu, a da je N. samo odmahnula rukom.

15.Svjedok D. R. u svom iskazu je naveo kako je on susjed tuženice

pod 1. i kako je bio u korektnim odnosima s njezinom majkom pok. N. koja je bila povjesničarka umjetnosti, a kako je on arhitekt da su imali zajedničkih tema. Naveo je kako je bio nekoliko puta u njezinom stanu u kojem je bilo nekih umjetnina, slika, skulptura i namještaja. Pokojna N. da bi mu se požalila na svoju kći

V. da može puno potrošiti i bila je nezadovoljna njezinim načinom života, a A.

G. je prihvatila kao svoju kćer, iako joj je nećakinja, a i da je on A. viđao kada bi odlazila kod N.. Njegov dojam je da je odnos N. i V. bio traumatičan

i da je N. davala novac kako bi financirala V.. Kada je V. završila u

zatvoru, N. je bila shrvana, ali kako mu nikada ništa drugo nije pričala tako da on drugih saznanja nemam.

16.Svjedok D. B. u svom iskazu je naveo kako je bio u braku sa sada pokojnom M. B. B., sestrom tuženice pod 1. tako da je poznavao i

V. i njihovu majku negdje od 1985. Nikada nije živio s V. , niti njezinom majkom jer su on i M. nakon ženidbe živjeli u Z., prvo u iznajmljenom stanu,

a nakon toga u stanu njegovog oca. Odnosi između V. i M. i njihove majke nisu bili prisni, štoviše njihova majka pok. N. uglavnom je bila okrenuta svom poslu i bavila se arheologijom. Imali su kuću u S. i jednu nekretninu na V..

Koliko mu je poznato N. da nije radila, imala je mirovinu od supruga, održavala je predavanja i objavljivala knjige. V. i M. također nisu bile prisne. V. da nije odskakala u svom ponašanju od uobičajenih društvenih normi, ali kako on i prije Domovinskog rata više s njima nije imao kontakt jer je okončan brak s V. sestrom, koja je naknadno i preminula. N. da nije financirala M. dok su bili u braku. N. i V. da su bile u uobičajenim, nešto hladnijim odnosima, ali kako nije svjedočio nikakvom sukobu. Naveo je kako je upoznao A. G. kao rodicu

V. i M. i kako misli da su V. i A. G. bile u prisnim odnosima, a u kakvim su odnosima bile A. i N., to da ne zna, a još se sjećam da je A.

imala bolesno dijete, što su respektirale V. i M., a i N. u smislu A.

brižnosti prema tom djetetu.

17.Tužitelj pod 1. P. Č. u svom iskazu je naveo kako je 2012. preminuo njegov sin zbog čega da je proglašena krivom V. B. S., te da je sud odlučio da se njemu i supruzi naknadi određena šteta. Pokušali su se naplatiti, ali neuspješno.

18.Tužiteljica pod 2. B. Č. u svom iskazu je navela kako je 2012.

preminuo njezin sin te je zbog toga proglašena krivom V. B. S. koja je zbog toga bila dvije godine u zatvoru. 2016. godine da je presuda postala pravomoćna. Na temelju presude da je ona dužna isplatiti njoj i suprugu na ime naknade štete utvrđene iznose. Na temelju pravomoćne presude da su se pokušali naplatiti, ali neuspješno jer da ona nema ništa u vlasništvu te je čitavo njeno vlasništvo na nećakinji A. G.. Ona da je saznala da se odrekla vlasništva koje je trebala naslijediti nakon smrti njezine majke, a da je majka umrla u prosincu 2012., zbog čega drži da je to napravila kako oni, kao roditelji ne bi mogli naplatiti naknadu štete utvrđenu pravomoćnom presudom.

19.Tuženica pod 2. V. B. S. u svom iskazu je navela kako je u prosincu 2012. nakon ubojstva završila najprije u zatvoru na B. nešto više od godinu dana, a nakon toga u kaznionici, u P.. Prethodno da je živjela u stanu u

P. 12, prethodno R. 60, sa svojom majkom, sada pokojnom

N. B. B., a s njima da je živio i njezin pokojni partner. Godine 2008.

da su ona i majka bile u iznimno lošim odnosima, pa iako su zajedno živjele, gotovo da i nisu razgovarale. Majka da nije prihvaćala njezin način života, niti da je odobravala vezu s tadašnjim partnerom. U odnosu na A. G., navela je kako je

ona njena rodica, te da su njen otac i A. otac dva brata, sada oba pokojna. Ona da je s A. G. u površnim odnosima, ali da je njena majka oduvijek s njom bila u prisnom odnosu i to tako da je A. bila kuma na vjenčanju. A. je povremeno dolazila u njihov stan dok je ona tamo živjela, ali nakon što je završila u zatvoru da se jedino A. brinula o njenoj majci. Za života da joj je majka dala novac od prodaje jednog stana u S., jednog stana u Z. i obiteljskih umjetnina, pa da je dobila negdje otprilike iznos od 150 tisuća eura za vrijeme majčinog života, a majka je često znala reći da je to iznos kojim da ju je namirila za života. S obzirom na njihov loš odnos da je nije nikada pitala što je sa stanom u kojem žive i kome će on ostati. U trenutku ostavinskog postupka kod javnog bilježnika iza smrti majke, da je već bila na odsluženju kazne i znala je da tužitelji potražuju naknadu štete od nje zbog smrti sina. Ona da je na ostavinskoj raspravi prihvatila želju svoje majke i nije htjela tražiti nužni dio niti bilo što drugo jer da je osjećala grižnju savjesti zbog svog načina života, jer da je majka umrla upravo zbog nje i njezinog ponašanja. Stoga da je odluku prihvatila bespogovorno. Novac koji joj je majka dala za života da je uložila u pokretanje novinske kuće 2010. , ali da je 2012. sve propalo i da je novac nepovratno izgubila. Sada živi u stanu P. 12 koji zapravo pripada rodici A. G., a da

joj je ona dozvolila da živi u njemu bez ikakvog plaćanja, dok je na odsluženju uvjetne kazne do siječnja 2020. godine. Navela je kako je nezaposlena, a da se uzdržava povremenim čišćenjem apartmana i da sama plaća račune struju, vodu,

mobitel i slično. A. da joj je rekla da postoji mogućnost da će joj plaćati najam nakon što joj istekne uvjet. Još je navela kako je prihvatila i kaznenu odgovornost i kako ne bježi od ove odgovornosti, niti da želi manipulirati i da ima novca da bi voljela istoga isplatiti tužiteljima. Za oporuku svoje majke da je saznala na ostavinskoj raspravi.

20.Tuženica pod 2. A. G. u svom iskazu je navela kako je sa svojom tetom N. B. B. oduvijek bila u dobrim odnosima, iako je živjela na

V. do 1981. nakon čega je došla u S.. Povremeno da bi posjećivala tetu i da je znala što se u njihovoj kući događa, pa da je tako znala da ona sa svojom kćeri V. nema dobar odnos i da je zapravo razočarana V. postupanjem

prema njoj, a i često da bi joj znala reći da joj je davala novac koji da bi V. potrošila i kada je prodala stan u Z. V. da je pripao sav novac, ali kako ona

ne zna o kojem se iznosu radi, ali kako joj je N. rekla da ga je V. potrošila.

Zbog takvog V. ponašanja da joj je N. uvijek govorila da će njoj ostaviti stan na adresi P. 12 jer da je to zaslužila i da joj je žao da taj stan V. proda. Ona da je 2011. saznala od N. da je sastavila oporuku kojom joj je ostavila stan i da joj je rekla gdje se ta oporuka nalazi. V. da je saznala za ovu oporuku tek kada je izašla iz zatvora. U tom stanu i dalje živi V. i kako joj ništa ne plaća za stan jer da V. ne radi , pa da je prema njihovom usmenom dogovoru ona dužna plaćati samo režije. Navela je kako je bila na ostavinskoj raspravi i kako je znala za neku štetu, ali nikakve druge detalje o tome da nije znala. Da je V. tražila pravo na nužni dio da ona ne zna bi li joj ga osporavala. Stan da je bio prepun umjetnina i slika jer je N. bila povjesničarka umjetnosti, a te su slike nestajale iz stana jedna za drugom, a N. da bi joj rekla da je V. uzela sliku jer je trebalo prodati. Nekada da bi dolazila kod N. i dva puta mjesečno, a kada je

V. bila u zatvoru da je često dolazila, jer da je N. izgubila volju za životom nakon što je V. završila u zatvor. Posjećivale su je samo ona i susjeda.

21.Tijekom postupka nesporno je utvrđeno:

- da je majka tuženice pod 1. pokojna N. B. B. sastavila oporuku

17. srpnja 2011. koja je proglašena na zapisniku kod javnog bilježnika A.

Z. u predmetu O-461/2013 kojom je svu svoju imovinu ostavila A. G.,

rodici svoje kćeri V. B. S.,

- da se nakon smrti N. B. B., majke tuženice pod 1. vodio

ostavinski postupak pred javnim bilježnikom A. Z. pod poslovnim

brojem O-461/13 na kojoj ostavinskoj raspravi održanoj 21. srpnja 2017., tužena pod 1. V. B. S., kao jedina zakonska nasljednica pok.

N. B. B., je priznala oporuku ostaviteljice i nije postavila zahtjev

za imovinom, dok se oporučna nasljednica A. G. prihvatila nasljedstva na

temelju oporuke,

- da su u vrijeme zaključenja ostavinske rasprave pred javnim bilježnikom A. Z. tužitelji imali prema tuženici pod 1. tražbinu u iznosu od po 220.000,00 kuna na temelju pravomoćne presude Općinskog suda u S.

poslovni broj Pnš-487/12 od 12. prosinca 2014., pravomoćna 29. rujna 2016.,

- da su tužitelji pokrenuli ovršni postupka na način da su 27. ožujka 2017. od FINE zahtijevali izravnu naplatu od ovršenice V. B. S. na

temelju pravomoćne i ovršne presude Općinskog suda u S. pod brojem

Pnš-487/12 od 12. prosinca 2014.,

- da nakon ne postavljanja zahtjeva za nužni dio tuženica pod 1. nema sredstava za ispunjenje tražbine tužitelja.

22.Zakon o obveznim odnosima ("Narodne novine"broj35/05,41/08,125/11, 78/15, 29/18, dalje ZOO) odredbom članka 66. stavka 1. propisuje da svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kad je nastala može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika. Odredba stavka 2. istog članka određuje da se smatra da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine, a prema odredbi iz stavka 3. pod pravnom radnjom razumijeva se i propuštanje zbog kojega je dužnik izgubio kakvo materijalno pravo ili kojim je za njega nastala kakva materijalna obveza.

23.Odredba članka 67.stavka 4. ZOO-a propisuje da se odricanje od nasljedstva smatra besplatnim raspolaganjem.

24.Predmetom pobijanja pravnih radnji dužnika su sve one radnje (pravni poslovi, faktične radnje i propuštanja) kojima se umanjuje dužnikova imovina, a koje imaju za posljedicu smanjenje imovine ili povećanje dugova, no ukoliko dužnik nije insolventan zbog toga što je raspolagao sa svojom imovinom, odnosno ako dužnik i nadalje posjeduje (preostalu) imovinu iz koje se vjerovnik može namiriti, tada on ne može pobijati dužnikove pravne radnje.

25.Prvi uvjet za pobijanje je dospjelost tražbine.

25.I.Dospjelost tražbine za isplatu znači da je nastupio rok za ispunjenje dužnikove tražbine, što dalje znači da je dužnik pao u zakašnjenje. Zakon o obveznim odnosima ne traži da je tražbina utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom niti traži ovršivost vjerovnikove tražbine (sudska praksa odluka Vrhovnog suda RH Rev-2322/92 od 29.XI 1995, odluka VS Rev-836/90 od 13.6.1991., Rev- 2506/82 od 10.5.1983.) Nije bitno kad je vjerovnikova tražbina nastala. Vjerovnik može pobijati dužnikovu pravnu radnju bez obzira na to je li njegova tražbina nastala prije ili poslije te radnje.

25.II.Iako za pobijanje dužnikovih pravnih radnji nije pretpostavka da je vjerovnikova tražbina utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom, niti traži ovršnost, u konkretnom slučaju tražbina je utvrđena pravomoćnom sudskom odlukom poslovni broj Pnš-487/12 od 12. prosinca 2014. na način da je tuženica pod 1. dužna platiti tužiteljima iznos od po 220.000,00 kuna uz zakonsku kamatu i parnične troškove.

25.III.Uvidom u ostavinski spis broj O-461/13 sud je utvrdio da tuženica pod 1.

V. B. S. nije postavila zahtjev za nužni dio, iako je predmet ostavine bio stan u S. na adresi P. 12, površine 70,94 m2.

25.IV.Dakle, vjerovnici su prema tuženici pod 1. V. B. S. imali dospjelu novčanu tražbinu.

26. Drugi uvjet za pobijanje je insolventnost dužnika.

26.I.Insolventnost dužnika znači da dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine (članak 66. stavak 2. ZOO). To ne znači da nema uopće imovine, nego da je bez sredstava koja omogućuju naplatu tražbine. Vjerovnik mora dokazati insolventnost dužnika u odnosu na konkretnu tražbinu vjerovnika npr. dokazujući da se neuspješno pokušao namiriti u ovršnom postupku.

26.II.Uvidom u zahtjev za izravnu naplatu novčane tražbine upućen FINI od 27. ožujka 2017. (list 17. i 18 spisa) sud je utvrdio da ovršenica V. B. S. nema novčanih sredstava na dan 27. ožujka 2017, a što tuženica pod 1. nije niti sporila.

26.III.Iz navedenog proizlazi da za ispunjenje tražbine tužitelja, odnosno za osiguranje ispunjenja tražbine tužitelja, nije bilo nikakvih sredstava.

27.Treći uvjet za pobijanje je dužnikova pravna radnja pod kojom treba razumijevati svaki postupak dužnika zbog kojeg se njegova imovina materijalno smanjuje u nečiju korist, ali ne u vjerovnikovu korist ili zbog kojeg dužnik dolazi u nepovoljan položaj u nekom pravnom postupku, s tim da se izgledi njegovih vjerovnika na namirenje umanjuju ili formalno pravno pogoršavaju. Pod radnjom treba razumjeti ponajprije pravne poslove, jednostrane i dvostrane, naplatne i besplatne.

27.I.U konkretnom slučaju uvidom u ostavinski spis O-461/13 sud je utvrdio kako tuženica pod 1. V. B. S. nije postavila zahtjev za nužni dio, iako

nije raspolagala nikakvom imovinom i pri tom ima saznanje da je dužna tužiteljima isplatiti novčanu tražbinu, kako je to i navela u svom iskazu, iako se ostavina sastoji od stana u S., na adresi P. 12. Takvom radnjom sama tuženica pod 1.

došla je u nepovoljan položaj tako da su izgledi tužitelja da se namire u potpunosti onemogućeni.

28.Dakle, s obzirom na navedene nesporne činjenice, sud nije prihvatio kao logičan iskaz tuženice pod 1. u kojem navodi kako prilikom ostavinske rasprave iza pokojne majke N. nije zatražila nužni dio, iako je znala za svoju novčanu obvezu prema tužiteljima, iz razloga što je poštivala želju majke koja joj je za života dala određeni iznos novca, pa je u cijelosti bila suglasna da stan koji je predmet ovrhe, na temelju oporuke pripadne A. G.. U situaciji kad je tuženica pod 1.

proglašena krivom radi ubojstva sina tužitelja, nalazi se na izdržavanju kaznu, zna za svoju novčanu obvezu prema tužiteljima, nema nikakve imovine, a ne traži nužni dio, ovaj sud zaključuje kako tuženica pod 1. nije tražila nužni dio koji bi joj pripadao kao zakonskoj nasljednici, upravo kako bi izbjegla svoju obvezu prema tužiteljima i onemogućila ih u ostvarivanju njihovog prava. Štoviše, tuženica pod 1. živi u nekretnini koja je bila predmet ostavine i ne plaća nikakvu naknadu oporučnoj nasljednici A. G., kako su to obje navele u svojim iskazima, što također upućuje na zaključak da je tuženica pod 1. propustila postaviti zahtjev za nužni dio kako bi onemogućila tužitelje u namirenju., a za naglasiti je da i tuženica pod 2. A. G.

imala saznanje da tuženica pod 1. ima novčanih obveza prema tužiteljima, kako je to i navela u svom iskazu.

29.Iako je tuženica tijekom postupka dokazivala kako ju je pokojna majka namirila za života, pa da je poštivala majčinu želju izraženu u oporuci da predmet ostavine pripadne A. G., takva je okolnost ne opravdava da se ne prihvati svog nužnog dijela, dakle polovine stana u S., u svrhu namirenja tužitelja, a što je ona propustila učiniti. Stoga, ne postavljanje zahtjeva na nužni dio tuženice pod 1. gubi učinak prema tužiteljima u dijelu koji je potreban za ispunjenje novčane tražbine tužitelja, kako su to tužbom i zatražili, pa je tužbeni zahtjev tužitelja trebalo u cijelosti usvojiti, kao u izreci pod 1.

30.U odnosu na prigovor tuženice pod 1. na tijek kamata, za navesti da je riječ o novčanoj tražbini koja je utvrđena drugom pravomoćnom presudom

31.Tužitelji su podnijeli tužbu radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji protiv tuženice pod 1. V. B. S. kao dužnice s osnova pravomoćne presude i ne postavljanja zahtjeva za nužnim dijelom u ostavinskom postupku iza pok. N. B.-B., kao zakonske nasljednice i tuženice pod 2. A. G. kao

treće osobe u odnosu na koju je proglašenjem oporuke i ne postavljanjem zahtjeva za nužnim dijelom tuženice pod 1. kao zakonske nasljednice poduzeta pravna radnja. Prema članku 201. ZPP-a ako se prema zakonu ili zbog prirode pravnog odnosa spor može riješiti samo na jednak način prema svim suparničarima (jedinstveni suparničari), smatraju se oni kao jedna parnična stranka, tako da se u slučaju ako pojedini suparničari propuste koju parničnu radnju učinak parničnih radnji što su ih poduzeli drugi suparničari proteže i na one koji te radnje nisu poduzeli.

U postupku radi pobijanja dužnikovih pravnih radnji dužnik i treća osoba u odnosu na koju je poduzeta pravna radnja imaju položaj nužnih (jedinstvenih) suparničara.U procesno pravnom smislu smatraju se jednom strankom, dok se u materijalno pravnom smislu spor može riješiti samo na jednaki način prema svima njima.

32.Stoga je u odnosu na tuženicu pod 2. odlučeno kao i u odnosu na tuženicu pod 1.

33.Kako je sud u cijelosti usvojio tužbeni zahtjev tužitelja, nije niti odlučivao o podrednom tužbenom zahtjevu.

34.Ovaj sud je odbio prijedlog za izdavanje privremene mjere držeći neosnovanim tako zatraženu mjeru budući tužitelji nisu dokazali da bi bile ispunjene pretpostavke iz odredbe članka 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17), slijedom čega je odlučeno kao pod točkom I. izreke ovog rješenja.

35.Odluka o trošku temelji se na odredbi iz članka 154. stavka 2., 155. i 164. ZPP-a i odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/12). Sud je tužiteljima priznao trošak sastava tužbe, sastava podneska od 2. siječnja 2019, pristup na ročišta od 24. siječnja 2019., 27. veljače 2019., 8. svibnja 2019., 11. srpnja 2019., 4. studenog 2019., 19. studenog 2019., 4. veljače 2020., 17. rujna 2020., 1. prosinca 2020 i 17. ožujka 2021., od po 7.260,00 kuna uvećano za 10% radi zastupanja više osoba, dakle od po 7.986,00 uvećano za 25% PDV-a, od po 9.982,50, ukupno 119.790,00 kuna uvećano za trošak pristojbe na tužbu i na presudu od po 5.000,00 kuna sveukupno 129.790,00 kuna. Stoga je odlučeno kao u izreci pod II.

36.Stoga je odlučeno kao u izreci ove presude.

Split, 7. lipnja 2021.

Sutkinja

Jasenka Pavlović

Uputa o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Dostaviti:

- opunomoćeniku tužitelja

- opunomoćenici tuženice pod 1.

- opunomoćenici tuženice pod 2.