Poslovni broj: Usž-4260/20-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda, Marine Kosović Marković predsjednice vijeća, mr. sc. Inge Vezmar Barlek i Eveline Čolović Tomić, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja V. V. iz N., F. a. M., i M. C. B. iz N., R. – E., koje zastupa opunomoćenik T. G., odvjetnik u Z., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Z., uz sudjelovanje zainteresirane osobe HEP – Operator distribucijskog sustava d.o.o., DP Elektra Z., Z., radi lokacijske dozvole, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr-66/20-11 od 30. lipnja 2020., na sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2021.
p r e s u d i o j e
I
Poništava se presuda Upravnog suda u Splitu, poslovni broj: UsIgr- 66/20-11 od 30. lipnja 2020. i predmet se vraća tom sudu na ponovni postupak.
II Svaka stranka snosi svoje troškove spora.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom je odbijen tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika KLASA: UP/II-350-05/19-02/54, URBROJ: 531-09-2-19-2 od 17. prosinca 2019., kojim je odbijena žalba tužitelja izjavljena protiv rješenja Z. županije, Grada Z., Upravnog odjela za prostorno uređenje i graditeljstvo KLASA: UP/I-350-05/17- 01/000049, URBROJ: 2198/01-5-19-0025 od 7. ožujka 2019., kojim je u obnovljenom postupku (obnovljenom zbog nesudjelovanja tužitelja okončanom postupku), ostavljena na snazi lokacijska dozvola KLASA: UP/I-350-05/17-01/000049, URBROJ: 2198/01-5-18-06 od 26. veljače 2018., izdana na temelju Odluke o donošenju Urbanističkog plana uređenja stambene zone „SUHA“ u Zadru (Glasnik Grada Zadra, broj 6/14., dalje: Odluka). Upravni sud u Splitu je presudu donio uz obrazloženje da činjenica što je presudom ovog Suda poslovni broj: Usoz-38/19-9 od 28. veljače 2020. Odluka ukinuta, nije od utjecaja budući da se u ovom sporu ocjenjuje zakonitost rješenja donesenog u obnovljenom postupku.
2. Protiv navedene presude tužitelj je podnio žalbu zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističe da im je legitimitet dala upravo presuda Visokog upravnog suda Republike Hrvatske kojom je ukinut UPU, a što prvostupanjski sud zanemaruje. Činjenica je da je opći akt proglašen nezakonitim, da je nezakonit od trenutka njegovog donošenja pa se bilo koji akt upravnog tijela, ovdje lokacijska dozvola, suprotno stavu prvostupanjskog suda, ima također smatrati nezakonitim. Cilj ispitivanja zakonitosti općeg akta je zaštita objektivne zakonitosti, a zbog nezakonitosti Visoki upravni sud Republike Hrvatske je UPU uklonio iz pravnog poretka. Stoga je očito da ni prvostupanjska presuda ni rješenja javnopravnih tijela ne mogu biti zakonita. U situaciji kada je opći akt ukinut, kada je prestao važiti, stranke ne smiju trpjeti samovolju upravnih tijela kojim god je namjerama vođena, jer se takav akt na njihova subjektivna prava ne smije primjenjivati. Održavanjem na snazi rješenja donesenih na temelju nezakonitog općeg akta nedvojbeno bi se zadiralo u subjektivna prava tužitelja. Okolnost da je nezakoniti UPU bio na snazi u vrijeme izdavanja lokacijske dozvole, je irelevantna, jer zahtjev pravne sigurnosti jamči da se zahtjev investitora ne može ocijeniti valjanim na temelju nezakonitog materijalnog propisa, odnosno propisa koji je prestao važiti. Takav stav prvostupanjskog suda nema uporište ni u jednom zakonu ili pozitivnom pravnom propisu Republike Hrvatske, a osobito ne u presudi Visokog upravnog suda, poslovni broj: Usoz-38/19-9 od 28. veljače 2020.
2.1. Osim toga, prvostupanjski sud uopće nije preispitao valjanost zahtjeva investitora za izdavanje lokacijske dozvole na temelju akta koji više ne postoji i koji je nezakonit niti je ispitao zakonitost postupka izdavanja lokacijske dozvole i pobijanih rješenja što mu je bila dužnost. Prvostupanjski sud je potpuno zanemario činjenicu da je rješenjem Z. županije, Upravnog odjela za povjerene poslove državne uprave od 15. svibnja 2020. obustavljen postupak izvlaštenja dijela nekretnine u vlasništvu tužitelja koji je pokrenula zainteresirana osoba. Predmetni postupak je obustavljen jer je zainteresirana osoba odustala od daljnjeg vođenja postupka s obzirom da je upravno tijelo utvrdilo da je za gradnju trafostanice potrebno nakon izvlaštenja ishoditi građevinsku dozvolu, koju zbog nepostojanja UPU–a više nije moguće ishoditi. To se treba primijeniti i u ovom upravnom sporu jer se trafostanica više ne može izgraditi. Navodi načelo zakonitosti upravnog postupka i načelo razmjernosti u zaštiti prava stranaka javnog interesa. Zaključuje kako je jasno da je upravno tijelo interes investitora stavilo ispred interesa trećih osoba i javnog interesa, jer su rješenja donesena na temelju nezakonitog i nevažećeg UPU-a, koji je donesen isključivo po narudžbi privatnog investitora. Predlaže Sudu da poništi pobijanu presudu i usvoji tužbeni zahtjev. Potražuje trošak sastava žalbe u iznosu 3.125,00 kn.
3. Tuženik i zainteresirana osoba nisu dostavili odgovore na žalbu iako su pozvani dopisom od 26. kolovoza 2020.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, Narodne novine, broj: 20/10., 143/12., 152/14., 94/16.
– odluka Ustavnog suda RH i 29/17., dalje: ZUS), Sud nalazi osnovanim žalbeni prigovor da je prvostupanjski sud bitno povrijedio pravila postupka (članak 66. stavak 2. ZUS-a), jer uopće nije ocijenio prigovore o pravilnoj primjeni mjerodavnog općeg akta iako je pravilno ocijenio da je za ocjenu zakonitosti rješenja tuženika mjerodavna Odluka, bez obzira što je ona prije donošenja prvostupanjske presude, ukinuta presudom ovog Suda poslovni broj: Usoz-38/19-9 od 28. veljače 2020., protiv koje je odlukom broj: U-III-2189/2020 od 1. travnja 2021. Ustavni sud Republike Hrvatske odbio ustavnu tužbu.
6. To iz razloga što se u ovoj upravnoj stvari radi o ocjeni zakonitosti rješenja donesenog u obnovljenom postupku, koje se uvijek ocjenjuje primjenom materijalnog propisa (općeg akta) koji je bio na snazi u trenutku donošenja pravomoćnog akta postupak donošenja kojeg se obnavlja.
7. Međutim, u pobijanoj presudi osim paušalnog pozivanja na obrazloženje rješenja tuženika, u potpunosti je izostala ocjena tužbenih prigovora kako ih citira prvostupanjski sud: „nerješavanje polaganja cijevi za nove niskonaponske kabelske izvode korisnika odnosno za priključenje i opskrbu potrošača, postojanje elektrotehničkog projekta, neusklađenost idejnog i geodetskog projekta, valjanost i potpunost propisane dokumentacije koja se mora priložiti zahtjevu za izdavanje predmetne dozvole“.
8. Navedenim propustom Upravnog suda u Splitu, tužiteljima je uskraćeno pravo na pristup sudu zajamčeno člankom 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske (Narodne novine, broj 85/10. - pročišćeni tekst, 76/10. i 5/14.) i člankom 6. stavkom 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. Kako bi tužitelji u cijelosti ostvarili zajamčena ustavna i konvencijska procesna jamstva, Sud je predmet vratio Upravnom sudu u Splitu na ponovni postupak u kojem treba otkloniti navedene nedostatke.
9. Budući da o zakonitosti rješenja tuženika tek treba donijeti odluku prvostupanjski sud, Sud je odlučio da svaka stranka snosi svoje troškove spora sukladno odredbi članka 79. stavak 4. ZUS-a.
U Zagrebu 4. lipnja 2021.
Predsjednica vijeća
Marina Kosović Marković, v.r.
