REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 59 Povrv-8564/2018-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužitelja H. p. c.– s. p. g. d.o.o., Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica Z. P., odvjetnica u Z., protiv tuženika T. T. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnica M. B., odvjetnica u Z., radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 19. travnja 2021. u prisutnosti zamjenice punomoćnice tužitelja K. G., odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika M. B., odvjetnica, 4. lipnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Ukida se platni nalog sadržan u rešenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika S. Š. K. iz Z., poslovni broj Ovrv-… od 28. rujna 2018. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 22.089,60 knsa zateznim kamatama koje teku na iznos od:

- 613,60 kn od 20.10.2015. do isplate,

- 613,60 kn od 20.11.2015. do isplate,

- 613,60 kn od 20.12.2015. do isplate,

- 613,60 kn od 20.01.2016. do isplate,

- 613,60 kn od 20.02.2016. do isplate,

- 613,60 kn od 20.03.2016. do isplate,

- 613,60 kn od 20.04.2016. do isplate,

- 613,60 kn od 20.05.2016. do isplate,

- 613,60 kn od 20.06.2016. do isplate,

- 613,60 kn od 20.07.2016. do isplate,

- 613,60 kn od 20.08.2016. do isplate,

- 613,60 kn od 20.09.2016. do isplate,

- 613,60 kn od 20.10.2016. do isplate,

- 613,60 kn od 20.11.2016. do isplate,

- 613,60 kn od 20.12.2016. do isplate,

- 613,60 kn od 20.01.2017. do isplate,

- 613,60 kn od 20.02.2017. do isplate,

- 613,60 kn od 20.03.2017. do isplate,

- 613,60 kn od 20.04.2017. do isplate,

- 613,60 kn od 20.05.2017. do isplate,

- 613,60 kn od 20.06.2017. do isplate,

- 613,60 kn od 20.07.2017. do isplate,

- 613,60 kn od 20.08.2017. do isplate,

- 613,60 kn od 20.09.2017. do isplate,

- 613,60 kn od 20.10.2017. do isplate,

- 613,60 kn od 20.11.2017. do isplate,

- 613,60 kn od 20.12.2017. do isplate,

- 613,60 kn od 20.01.2018. do isplate,

- 613,60 kn od 20.02.2018. do isplate,

- 613,60 kn od 20.03.2018. do isplate,

- 613,60 kn od 20.04.2018. do isplate,

- 613,60 kn od 20.05.2018. do isplate,

- 613,60 kn od 20.06.2018. do isplate,

- 613,60 kn od 20.07.2018. do isplate,

- 613,60 kn od 20.08.2018. do isplate,

- 613,60 kn od 20.09.2018. do isplate,

po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, kao i dijelu kojim je naloženo tuženiku naknaditi tužitelju trošak ovršnog postupka u iznosu od 2.044,63 kn kao i predvidivi ovršni trošak u iznosu od 1.029,00 kn zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 28. rujna 2018. pa do isplate po istoj stopi te se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti odbija kao neosnovan.

II. Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 7.812,50 kn sa zateznim kamatama koje teku od 4. lipnja 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu, za tri postotna poena, u roku od 15 dana.

III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška u iznosu od 13.071,00 kn.

Obrazloženje

1. Tužitelj je 27. rujna 2018. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv tuženika javnom bilježniku S. Š. K. iz Z.. Povodom tog prijedloga javni bilježnik S. Š. K. donijela je rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave posl. br. Ovrv-… od 28. rujna 2018. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju u roku 8 dana iznos od 22.089,60 kn sa zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog iznosa pa do isplate, kao i naknaditi mu trošak postupka u iznosu 2.044,63 kn, odnosno predvidivi trošak u iznosu 1.029,00 kn, sa zateznim kamatama koje teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi tuženik navodi da ništa ne duguje, nema saznanja na što se potraživanje jer s tužiteljem nije ni u kakvom pravnom ili obveznom odnosu. Ističe prigovor nedostatka aktivne legitimacije jer tužitelj nije upravitelj stambene zgrade na adresi …, Z., a niti kao navodi upravitelj ima pravo pokretati ovrhu za plaćanje zajedničke pričuve u svoje ime i za svoj račun. Aktivno legitimirani bi bili suvlasnici zgrade, a ne navodi upravitelj zgrade. Ističe i prigovor

promašene pasivne legitimacije jer ovršenik nije vlasnik, a niti suvlasnik zgrade ili njenog posebnog dijela na adresi …, Z..

3. Povodom prigovora tuženika rješenjem Općinskog građanskog suda u Zagrebu, posl. br. Povrv-8564/2018-2 od 5. ožujka 2019. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha, ukinute su sve provedene radnje te je određeno da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. U tijeku postupka tužitelj navodi da je zajednička pričuva zgrade …tuženiku obračunata kao vlasniku poslovnog prostora površine 130 m2 odnosno suvlasniku zgrade koja se nalazi na k.č.br. … k.o. C., posjedovni list … na temelju sklopljenog Međuvlasničkog ugovora od 30. prosinca 1997. i Ugovora o upravljanju stambenom zgradom od 30. prosinca 1997.

Ističe

da

je

tuženik

na

ročištu

održanom u predmetu posl. br. P-… priznao da je vlasnik poslovnog prostora neutvrđene površine u stambenoj zgradi …, kao i da je isto priznao u dopisu od 28. listopada 1993. Da se predmetna nekretnina nalazi na navedenoj adresi i njezina površina proizlazi iz nalaza i mišljenja geodetskog vještaka M. B. i građevinskog vještaka Ž. Ž.. Pričuva je obračunata sukladno Odluci suvlasnika od 10. travnja 2012. u iznosu od 2,36 kn/m2 za 130 m2 uz koeficijent 2,00 za poslovni prostor te iznosi 613,60 kn mjesečno.

5. Tijekom postupka tuženik osporava vjerodostojnost dokumentacije dostavljene uz podnesak tužitelja od 12. travnja 2019. te ne pristaje da se kao dokaz u ovom postupku koriste dokazi iz nekih drugih sudskih postupaka. Ističe prigovor pravne nevaljanosti Međuvlasničkog ugovora jer da ga nije zaključila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti od svih posebnih dijelova nekretnine. Ističe da nije vlasnik nikakvog poslovnog prostora na adresi …, Z..

5. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u izvod iz poslovnih knjiga (list 3), Međuvlasnički ugovor od 30. prosinca 1997. (list 19-22), Ugovor o upravljanju stambenom zgradom od 30. prosinca 1997. (list 23-25), nalaz i mišljenje dipl. ing građ. Ž. Ž. izrađen za potrebe postupka posl. br. P-… (list 26-30), nalaz mišljenje dipl. ing. geod. M. B. izrađen za potrebe postupka posl. br. P-… (list 31-37), Odluku o povećanju pričuve od 1. travnja 2012. (list 38), zapisnik s ročišta održanog 19. travnja 2012. u predmetu posl. br. P-… (list 39), dopis tuženika upućen tužitelju od 28. listopada 1998. (list 40), zajednički izvadak iz knjige položenih ugovora za zgradu na adresi …, Z. (list 44-51), izvadak iz zemljišne knjige (list 52), rješenje Gradskog ureda za imovinsko pravne poslove i imovinu grada od 16. siječnja 2008. (list 53-54), izvadak iz knjige položenih ugovora povijesni prikaz (list 84-97), izvadak iz zemljišne knjige povijesni prikaz (list 102-103).

6. Dokumentaciju koju je tužitelj dostavio uz podnesak od 30. prosinca 2020. konkretno suglasnosti pojedinih suvlasnika kojima prihvaćaju Međuvlasnički ugovor, sud nije uzeo u obzir, odnosno koristio kao dokaz u ovom postupku jer je odredbom čl. 299. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje: ZPP) propisano da su stranke dužne već u tužbi i odgovoru na tužbu, a najkasnije na pripremnom ročištu iznijeti sve činjenice i predložiti sve dokaze. Sukladno odredbama st. 2. i 3. navedenog članka stranke mogu tijekom glavne rasprava iznositi nove činjenice i predlagati dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti ranije. Prethodni postupak zaključen je na pripremnom ročištu održanom 11. rujna 2020., a tužitelj nije dokazao da bez svoje krivnje nije mogao dostaviti dokumentaciju koju je dostavio uz podnesak od 30. prosinca 2020.

7. Ocjenjujući rezultate provedenih dokaza, u skladu s čl. 8. ZPP-a sud je utvrdio da je zahtjev tužitelja neosnovan.

8. Predmet ovog spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 22.089,60 kn s pripadajućim zateznim kamatama, s osnova neplaćene pričuve za poslovni prostor na adresi Z., ….

9. Među strankama je sporna aktivna legitimacije tužitelja, pasivna legitimacija tuženika, odnosno sporno je, je li tuženik vlasnik odnosno suvlasnnik poslovnog prostora na adresi …, Z., sporna ja pravna valjanost Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju stambenom zgradom, sporan je pravni osnov i visina tužbenog zahtjeva.

10. Neosnovano se tuženik protivi subjektivnoj preinaci tužbe u odnosu na podneske u kojima je tužitelj tijekom postupka naznačio suvlasnike stambene zgrade u Z. kao tužitelje u ovom postupku jer tužba tijekom postupka nije preinačena. Tužitelj je naveo da je to učinio omaškom, a uostalom, sud u ovom postupku odlučuje o tome održava li se ili ne na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u kojem je kao tužitelj naznačen H. p. c.– s. p. g. d.o.o.

11. Također, neosnovano tuženik osporava da tužitelj kao upravitelj ne bi bio aktivno legitimiran za pokretanje ovog postupka radi naplate pričuve, već da bi to mogli biti samo poimenično naznačeni suvlasnici, jer ovlast tužitelja da u sudskom postupku u ime i za račun suvlasnika potražuje neplaćenu pričuvu proizlazi iz odredbe čl. 90. st. 1. i 3. te čl. 93. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine" broj 91/96, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 – dalje: ZV). Takav pravni stav izrazio je i Ustavni sud Republike Hrvatske u više svojih odluka (U-III-3671/03 od 28. lipnja 2006., U-III-3974/2004 od 4. listopada 2006. i U-III-752/2007 od 30. travnja 2008.) pa stoga navedeni prigovor tuženika sud nije našao osnovanim.

12. Tuženik je prigovorio aktivnoj legitimaciji tužitelja i iz razloga što je Međuvlasnički ugovor od 30. prosinca 1997. nevaljan budući da isti nije sklopila većina suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine pa stoga ne obvezuje suvlasnike, a ni tuženika. S tim u vezi navodi da je nevaljan i Ugovor o upravljanju stambenom zgradom od 30. prosinca 1997. zaključen između R. B. kao predstavnika suvlasnika i tužitelja budući isti nije izabran predstavnikom suvlasnika pa stoga nije imao ovlaštenje na zaključenje Ugovora o upravljanju

stambenom

zgradom,

odnosno

nije

imao valjano ovlaštenje zastupati suvlasnike. O valjanosti navedenih ugovora predlaže odlučiti kao o prethodnom pitanju za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari, u smislu odredbe čl. 12. ZPP-a.

13. Uvidom u Međuvlasnički ugovor od 30. prosinca 1997. s popisom suvlasnika sud je utvrdio da se na tom popisu nalaze suvlasnici stambene zgrade s

tim da su Međuvlasnički ugovor potpisali R. B. s površinom stana od 78,31 m2, Z. M. s površinom stana od 77,43 m2, M. H. s površinom stana od 78,36 m2, V. Ć. s površinom stana od 78,40 m2, B. P. s površinom stana od 76,41 m2, B. R. s površinom stana od 74,55+2,51 m2 i S. i V. G. s površinom stana od 77,43 m2, što ukupno iznosi 543,40 m2. Ukupna površina suvlasničkih dijelova u trenutku sklapanja Međuvlasničkog ugovora iznosila 956,20 m2, kako to tužitelj izričito i navodi u podnesku od 19. studenog 2019.

14. Tuženik ukazuje da B. R. koji je potpisao Međuvlasnički ugovor u trenutku zaključenja istog nije bio suvlasnik, odnosno vlasnik stana u zgradi već je to bio H. R.. Uvidom u izvadak iz knjige položenih ugovora povijesni prikaz broj poduloška …, zk.ul.br. … knjiga PU G. Z. sud je utvrdio da je B. R. predmetni stan površine 77,06 m2 (74,55+2,51 m2) temeljem ugovora o darovanju od 7. travnja 1993. i aneksa ugovora od 21. ožujka 1997. darovao H. R. koji je i upisan u knjigu položenih ugovora temeljem prijedloga od 8. lipnja 1993. zaprimljenog pod brojem Zs-…. Dakle, sud zaključuje da osnovano tuženik ukazuje da B. R. u trenutku sklapanja Međuvlasničkog ugovora nije bio suvlasnik predmetne zgrade pa stoga njegov potpis nema nikakvog pravnog učinka.

15. Stoga ukupna površina pojedinih suvlasničkih dijelova onih suvlasnika koji su potpisali Međuvlasnički ugovor umanjena za površinu od 74,55+2,51 kn kolika je površina stana B. R., iznosi 466,34 m2. Kako je ukupna površina suvlasničkih dijelova u trenutku sklapanja Međuvlasničkog ugovora iznosila 956,20 m2, to sud utvrđuje da je Međuvlasnički ugovor od 30. prosinca 1997. popisan od strane suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi iznose

48,77%

od

ukupne

površine

svih suvlasničkih dijelova zgrade, odnosno da Međuvlasnički ugovor nije potpisan od strane suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine. Stoga, a kako Međuvlasnički ugovor nije zaključen u skladu s odredbama čl. 90. st. 2. i čl. 375. st. 3. ZV-a, isti ne proizvodi pravne učinke.

16. Valja ukazati i da je sud prilikom ocjene valjanosti Međuvlasničkog ugovora uzeo površinu od 956,20 m2, kao površinu svih suvlasničkih dijelova i to in favorem tužitelja koji tvrdi da je to bila ukupna površina suvlasničkih dijelova u trenutku zaključenja Međuvlasničkog ugovora. Već u odnosu na tu ukupnu površinu svih suvlasničkih dijelova, ugovor nisu potpisali suvlasnici s većinom suvlasničkih dijelova. No, a kako to osnovano ukazuje tuženik, ukupna površina zgrade je nedvojbena veća. Tako iz prijedloga za povezivanje knjige položenih ugovora i zemljišne knjige koji je podnesen 29. svibnja 2019. proizlazi da ista iznosi 1.176,49 m2. Također, iz Odluke suvlasnika o povećanju pričuve proizlazi da ista iznosi 1.143,83 m2, što je također više od površine u vrijeme zaključenja Međuvlasničkog ugovora. Okolnost da je u Odluci o povećanju pričuve naznačena veća površina tužitelj obrazlaže time da je tek naknadno vještačenjem utvrđeno da tuženik nema u vlasništvu površinu od 61,00 m2, kako je to bilo naznačeno u popisu suvlasnika uz Međuvlasnički ugovor, već 31,01 m2+135,12 m2. Ta okolnost ne govori u prilog tužitelju jer je propustom suvlasnika pa tako i tužitelja kao upravitelja prilikom zaključenja Međuvlasničkog ugovora i Ugovora o upravljanju koji je zaključen istog dana pogrešno izračunata ukupna površina zgrade, što je dovelo do toga da ugovor nisu potpisali suvlasnici čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine.

17. Također, kako iz izvedenih dokaza ne proizlazi da su nakon sklapanja Međuvlasničkog ugovora izvršene bilo kakve preinake ili radovi uslijed kojih je došlo do povećanja ukupne površine svih posebnih dijelova, niti bilo koja od stranaka to tvrdi tijekom postupka, to je očito da su suvlasnički dijelovi u Međuvlasničkom ugovoru odnosno u popisu suvlasnika koji mu je prilog, pogrešno popisani i zbrojeni, a za što nikako nije odgovoran tuženik.

18. Kako je temeljem Međuvlasničkog ugovora za koji je ovaj sud utvrdio da ne proizvodi pravne učinke izabran predstavnik suvlasnika koji je u ime suvlasnika s tužiteljem potpisao Ugovor o upravljanju stambenom zgradom, iako za predstavnika suvlasnika nije izabran od strane suvlasnika čiji suvlasnički dijelovi čine više od polovice vrijednosti svih posebnih dijelova nekretnine pa dakle nije imao ovlaštenje za zaključenje Ugovora o upravljanju stambenom zgradom, to niti navedeni ugovor nije valjan, odnosno ne proizvodi pravne učinke.

19. Slijedom toga, sud nalazi osnovanim istaknuti prigovor nedostatka aktivne legitimacije tužitelja.

20. Osnovan je i istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije tuženika. Naime, tužitelj tijekom postupka nije dostavio (a niti predložio) dokaze iz kojih bi na nedvojben način proizlazilo da bi tuženik u utuženom vremenskom razdoblju za koje se potražuju neplaćeni iznosi pričuve, odnosno od listopada 2015. do rujna 2018. bio suvlasnik poslovnog prostora na adresi Vlaška 76.

21. Zapisnik iz predmeta koji se pred ovim sudom vodio pod posl. br. P- 8130/00, a za koji tužitelj tvrdi da je dokaz tuženikovog vlasništva, budući da je na istom tuženik to priznao, sastavljen je 19. travnja 2012. dakle prije razdoblja na koje se odnosi predmetno potraživanje, kao i dopis na koji se poziva i kojeg dostavlja tužitelj, a koji dopis je sastavljen 28. listopada 1998., dakle 17 godina prije nastanka obveze koja je predmet ovog postupka. Niti dostavljeni nalazi i mišljenja građevinskog i geodetskog vještaka izrađeni za potrebe drugog sudskog postupka nisu dokaz na temelju kojeg bi se moglo utvrditi i zaključiti da bi tuženik bio vlasnik prostora koji je bio predmet vještačenja, a tu odlučnu činjenicu ne dokazuje ni okolnost da je društvo L. d.o.o. uplaćivalo iznose zajedničke pričuve za račun tuženika u razdoblju od siječnja do ožujka 2019. te za kolovoz 2019. S tim u vezi valja reći još i to da se tuženik izričito protivio da se dokazi izvedeni u drugim sudskim postupcima koriste kao dokaz u ovom sudskom postupku.

22. Imajući na umu sve navedeno, sud nalazi da tužitelj, a na kojem je teret dokaza u ovom postupku, odnosno koji je bio dužan dokazati, između ostalog, i da je tuženik pasivno legitimiran u ovom postupku, odnosno da je u spornom razdoblju bio vlasnik ili suvlasnik stana ili poslovnog prostora u zgradi na adresi … Z., to nije dokazao, slijedom čega je, a primjenom pravila o teretu dokazivanja (čl. 221.a ZPP-a) sud našao osnovanim istaknuti prigovor tuženika.

23. Stoga je, sukladno čl. 451. st. 3. ZPP-a, u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika S. Š. K. iz Z., poslovni broj Ovrv-… od 28. rujna 2018. u odnosu na glavno potraživanje, kao i u odnosu na troškove ovršnog postupka te je tužbeni zahtjev tužitelja odbijen kao neosnovan.

24. Odluka o trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i 155. ZPP-a. Trošak se sastoji od troškova zastupanja tuženika po punomoćniku, a odmjeren je u skladu sa zahtjevom za trošak s ročišta održanog 19. travnja 2021. te važećom Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa). Tuženiku je kao potreban dosuđen trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 1.000,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife), sastava podnesaka od 27. lipnja 2019., 25. veljače 2020., 8. listopada 2020. 3. studenog 2020. i 28. siječnja 2021. u iznosu od 250,00 kn za svaki podnesak (Tbr. 8. t. 3. Tarife), pristupa na ročišta održana 2. prosinca 2019., 11. rujna 2020., 12. siječnja 2021. i 19. travnja 2021. u iznosu od 1.000,00 kn za svako ročište (Tbr. 9. t. 1. Tarife), odnosno 6.250,00 kn što uvećano za 25% PDV-a (1.562,50 kn), ukupno iznosi 7.812,50 kn, koji iznos je tuženiku dužan naknaditi tužitelj.

25. Tuženiku pripadaju i zatezne kamate na određeni parnični trošak, sukladno njegovom zahtjevu, od presuđenja do isplate, sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje: OZ), po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

26. Tuženiku nije priznat trošak sudske pristojbe u iznosu od 600,00 kn jer istu nije platio, niti je za njega nastala obveza plaćanja pristojbe.

27. Kako tužitelj nije uspio u ovom postupku to je njegov zahtjev za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 13.071,00 kn odbijen kao neosnovan (čl. 154. st. 1. ZPP-a).

28. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu, 4. lipnja 2021.

Sutkinja

Gorana Žurić Juretić, v.r.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA:

1. Tužitelju po pun.

2. Tuženiku po pun.