Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-943/2019-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sutkinji toga suda Sonji Celovec Trivanović, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja T. J. d.o.o., S. S., OIB: …, zastupanog po punomoćnici L. M.-P., odvjetnici u Z., protiv tuženika M. M. iz S., OIB: …, zastupanog po punomoćnici N. K., odvjetnici u S., radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-71/2017-48 od 19. srpnja 2019., 4. lipnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Sisku poslovni broj Pn-71/2017-48 od 19. srpnja 2019.

Obrazloženje

1. Općinski sud u Sisku donio je presudu poslovni broj Pn-71/2017-48 od 19. srpnja 2019. čija izreka u cijelosti glasi:

"1/ Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja T. J. d.o.o. koji glasi:

"I/ Nalaže se tuženiku M. M., S., OIB: …, da tužitelju T. J. d.o.o., S. S., OIB: … isplati iznos od 22.422,46 kuna, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na pojedine iznose teku na način kako slijedi:

-iznos od 6.996,41 kuna, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 16.11.2009. pa do 31.07.2015., po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do konačne isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO,

-iznos od 543,98 kuna, na ime zakonskih zateznih kamata na iznos od 7.486,90 kuna koje teku od dana 16.11.2009. pa do 20.04.2010., a koje kamate su obračunate po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena,

-iznos od 2.718,30 kuna, na ime troškova ovršnog postupka Ovrv-511/10, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 26.04.2010. pa do 31.07.2015., po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do konačne isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO,

-iznos od 2.932,75 kuna, na ime troška parničnog postupka P-1626/13, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 13.09.2013. pa do 31.07.2015., po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 01.08.2015. pa do konačne isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO,

-iznos od 1.925,00 kuna, na ime troška ovršnog postupka posl. br. Ovr-252/14, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana 01.04.2014. pa do 31.07.2015., po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za osam postotnih poena, a od 01.08.2015.g. pa do konačne isplate po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za pet postotnih poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO,

- iznos od 7.306,02 kuna na ime daljnjih nastalih troškova ovršnog postupka posl. Ovr-252/14, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana donošenja presude I. stupnja pa do konačne isplate, po stopi određenoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a, koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena.

II./ Nalaže se tuženiku M. M., S., OIB: …, da tužitelju T. J. d.o.o., S. S., OIB: …, naknadi trošak ovog parničnog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama po prosječnoj kamatnoj stopi na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunatoj za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, koju kamatnu stopu utvrđuje Hrvatska narodna banka prema čl. 29. st. 2. i 8. ZOO, sve u roku od 15 dana."

2/ Nalaže se tužitelju T. J. d.o.o. da tuženiku M. M. naknadi parnični trošak u iznosu od 9.375,00 kn, u roku od 15 dana."

2. Pravovremenom žalbom tužitelj pobija prvostupanjsku presudu zbog svih žalbenih razloga predviđenih odredbom članka 353. stavak 1. točka 1. do 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11.-pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. i 70/19. – dalje: ZPP) i zbog povrede odredaba članka 6. stavak 1. i članka 13. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda (Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06. i 2/10. – dalje Konvencija) i članka 1. Protokola broj 1 uz Konvenciju, sve u vezi s odredbom članka 14. Konvencije i članka 1. Protokola broj 12 uz Konvenciju, osporavajući pobijanu presudu zbog nerazumnosti, nedosljednosti sa temeljnim načelima Konvencije i zbog arbitrarnosti uz prijedlog da ovaj drugostupanjski sud pobijanu presudu preinači i u cijelosti usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, podredno ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak, time da se tužitelju omogući pravo na pristup sudu i obveže tuženika na naknadu parničnog troška tužitelju.

3. U odgovoru na žalbu tuženik osporava žalbene navode tužitelja kao neosnovane i predlaže odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu jer iz provedenog dokaznog postupka i ocjenom provedenih dokaza prema članku 8. ZPP-a prvostupanjski sud nije našao da bi tuženik kao član uprave zloupotrijebio okolnost da ne odgovara za obveze društva, odnosno da tužitelj nije dokazao da je tuženik koristio društvo da bi oštetio vjerovnike i u svoju korist umanjio imovinu društva iako je znao da društvo neće moći podmiriti svoje obveze.

4. Pazeći po služenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavak 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje povrede pazi ovaj drugostupanjski sud po službenoj dužnosti prema članka 365. stavak 2. ZPP-a, ovaj drugostupanjski sud je utvrdio da prvostupanjski sud nije počinio niti jednu bitnu povredu odredaba parničnog postupka na koju ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

5. Predmet spora u ovom postupku je zahtjev tužitelja prema tuženiku na isplatu predmetnog iznosa s osnove odgovornosti člana društva za obveze društva prema odredbama članka 10. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/93., 34/99., 121/99., 52/00., 118/03., 107/07., 146/08., 137/09. – dalje: ZTD) koji se primjenjuje u konkretnom slučaju i s osnova odgovornosti za štetu kao člana uprave društva prema odredbi članaka 252. stavak 5. ZTD-a.

6. Odredbom članaka 10. stavak 2. ZTD-a je propisano da članovi društva s ograničenom odgovornošću, dioničari dioničkog društva i komanditori u komanditnom društvu ne odgovaraju za obveze trgovačkog društva, dok je stavkom 3. članka 10. ZTD-a propisana iznimka od pravila koja se odnosi na odgovornost članova trgovačkog društva u kojem slučaju je pretpostavka odgovornosti za obveze društva da član trgovačkog društva zloupotrebljava svoju načelnu neodgovornost za obveze društva. U tom slučaju postoji solidarna odgovornost člana društva za obveze društva.

6.1. Prema odredbama članka 430. i članka 252. ZTD-a koji se odnose na dužnu pozornost i odgovornost članova uprave, zahtjev za naknadu štete mogu postaviti i vjerovnici društva ako svoje tražbine ne mogu podmiriti od društva. To vrijedi u slučajevima onih iz stavka 3. toga članka samo onda ako član uprave grubo povrijedi dužnost da primjeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.

7. Činjeničnim navodima tužbe tužitelj tereti tuženika za plaćanje utuženog potraživanja koje se odnosi na neplaćeni račun (za servis stroja) tuženika i troškove ovršnog i parničnog postupka kao člana trgovačkog društva B. S. d.o.o. prema članku 10. stavak 3. ZTD-a i kao člana uprave društva prema članku 252. stavak 5. ZTD-a.

8. Prvostupanjski sud u postupku polazi od slijedećih utvrđenih činjenica:

- da tužitelj ima dospjelu tražbinu prema trgovačkom društvu B. S. d.o.o. po presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, Stalna služba u Karlovcu poslovni broj P-1626/2013 od 4. rujna 2013., koja je postala pravomoćna i ovršna 14. studenog 2013. za iznos novčane tražbine od 6.966,41 kune, zateznu kamatu na iznos od 7.486,90 kuna što iznosi 543,98 kuna, troškove ovršnog postupka u iznosu od 2.718,30 kuna, troškova parničnog postupka u iznosu od 2.923,75 kuna i potraživanje na ime troškova ovršnog postupka u iznosu od 1.925,00 kuna u ovršnom postupku Ovr-252/2014 i daljnjih ovršnih troškova u istom ovršnom postupku u iznosu od 7.306,02 kuna, koji ukupni iznos od 22.422,46 kuna predstavlja utuženu tražbinu prema tuženiku,

- da je tužitelj svoje potraživanje pokušao naplatiti zahtjevom za izravnu naplatu putem Financijske agencije, te kako nije bilo dovoljno novčanih sredstava tužitelj se pokušao naplatiti u postupku ovrhe na pokretninama trgovačkog društva u predmetu poslovni broj Ovr-252/2014 bezuspješno,

- da je trgovačko društvo B. S. d.o.o. 20. travnja 2010. platilo tužitelju po računu broj … od …. sa datumom dospijeća 15. studenog 2009. iznos od 7.486,90 kuna,

- da je dospijeće plaćanja neplaćenog računa broj … od …., a koji račun je predmet dijela tužbenog zahtjeva 15. studeni 2009. u iznosu od 6.996,41 kunu,

- da trgovačko društvo B. S. d.o.o. u vrijeme dospijeća računa nije bilo u blokadi već je blokada žiro računa navedene tvrtke nastupila dana 31. prosinca 2010.,

- da je B. S. inicirala postupak pokretanja predstečajne nagodbe koji zahtjev trgovačkog društva je pravomoćno odbijen,

- da u vrijeme blokade trgovačkog društva B. S. je imala nenaplaćenih potraživanja prema svojim vjerovnicima M. – . d.o.o. i M. –d.o.o. koje potraživanje je dijelom trgovačkog društvo uspjelo podmiriti i iz kojeg podmirenog iznosa su plaćene plaće zaposlenicima, režijski troškovi kredita te troškovi leasinga trgovačkog društva B. S. d.o.o.,

- da iz provedenog knjigovodstveno financijskog vještačenja proizlazi da je značajan iznos trgovačkog društva B. S. ostao nenaplaćen te da je do poteškoća u poslovanju trgovačkog društva B. S. d.o.o. došlo 2010. zbog prestanka izgradnje nove plinske mreže na području grada S.,

- da iz vještačkog nalaza i mišljenja proizlazi da je tuženik kao član uprave trgovačkog društva B. S. d.o.o. vršio određena plaćanja, a koja se odnose na isplatu neto plaća, doprinosa, poreza, dospjelih računa za Hrvatski Telekom, dugovanja prema H. K. i ostalih materijalnih troškova isplaćenih P.-u,

- da je zahtjev za pokretanje skraćenog stečajnog postupka nad B. S. d.o.o. pokrenulo Ministarstvo financija, Porezna uprava zbog neprekidne blokade žiro računa trgovačkog društva od 1007 dana i nepodmirenih obveza na dan 4. listopada 2013. u iznosu od 408.381,53 kune,

- da je rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-1961/2013 od 26. svibnja 2015. otvoren stečajni postupak, a rješenjem St-1961/2013 od 12. siječnja 2017. obustavljen stečajni postupak nad tvrtkom B. S.,

- da je tužitelj svoje potraživanje prijavio u stečajnu masu i da je imovina trgovačkog društva B. S. d.o.o. unovčena za iznos od 18.000,00 kuna,

- da tužitelj u stečajnom postupku nije uspio namiriti svoje potraživanje u odnosu na neplaćeni račun u iznosu od 6.996,41 kunu.

9. Prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev tužitelja jer nisu ispunjene pretpostavke za odgovornost tuženika kao člana trgovačkog društva prema odredbi članka 10. stavak 3. i 4. ZTD-a i zbog neispunjenih pretpostavki za naknadu štete, a prema odredbama članka 252., 273. i 430. ZTD-a prema kojima postoji odgovornost člana uprave za obveze društva.

10. Pravilno prvostupanjski sud odbija tužbeni zahtjev prema odredbi članka 10. stavak 3. ZTD-a koji propisuje odgovornost tuženika kao člana trgovačkog društva iako iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da sud pogrešno u tom dijelu obrazlaže da tuženik nije odgovoran kao člana uprave, zaključujući da tužitelj nije dokazao da bi tuženik zloupotrebljavao okolnost da ne odgovara za obveze društva, obrazlažući postupanje tuženika koje bi dovelo do stanja likvidnosti društva.

11. Za odgovornost člana trgovačkog društva kod proboja pravne osobnosti se ne radi o naknadi štete, obveza društva ostaje obveza društva, ali je tuženik kao član trgovačkog društva odgovoran ako je zloupotrebljavao okolnost da ne odgovara za obveze društva.

12. Konkretno, da bi na strani tuženika došlo do proboja pravne osobnosti prema članku 10. stavak 3. ZTD-a, tada tužitelj u postupku treba dokazati da je tuženik koristio društvo za to da bi postigao cilj koji mu je zabranjen, ako koristi društvo da bi oštetio vjerovnike, ako protivno zakonu upravlja imovinom društva kao da je to njegova imovina ili ako je u svoju korist ili korist druge osobe umanjivao imovinu društva iako je znao ili morao znati da društvo neće moći podmiriti svoje obveze, a što sve tužitelj u postupku nije dokazao.

13. Pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da u konkretnom slučaju nije došlo do proboja pravne osobnosti na strani tuženika, pri čemu se prema članku 10. stavak 3. ZTD-a ne traži krivnja društva već postojanje određenih okolnosti.

14. Teret dokaza u ovom postupku prema članku 10. stavak 3. i 4. ZTD-a je na strani tužitelja koji je bio dužan dokazati da je tuženik u vrijeme dospijeća plaćanja usluga tužitelju, zloupotrebljavao trgovačko društvo i umanjivao njegovu imovinu na način da bi oštetio tužitelja kao vjerovnika, a što tužitelj u postupku nije dokazao. Ujedno, tužitelj je trebao dokazati da je trgovačko društvo B. S. d.o.o. u vrijeme naručivanja servisa stroja od strane tužitelja trgovačko društvo bilo u blokadi, pa da je upravo tuženik znao da navedeni račun tužitelju neće moći podmiriti. U vrijeme zasnivanja poslovnog odnosa sa tužiteljem trgovačko društvo B. S. d.o.o. je bilo likvidno, tuženik kao član društva nije raskinuo ugovore o poslovnoj suradnji sa tvrtkama M. - d.o.o. i M. –d.o.o. očekujući daljnju realizaciju građevinskih radova vezanih za postavljanje plinovoda. Upravo iz tih razloga trgovačko društvo B. S. d.o.o. a koje razloge prihvaća i prvostupanjski sud nije pokrenulo ovršni postupak radi naplate svojih potraživanja od navedenih trgovačkih društava nastojeći nastaviti daljnju poslovnu suradnju. Ujedno, tuženik je poduzimao i radnje za naplatu dugovanja, a koja dugovanja je putem cesije u pretežitom dijelu naplatio od istih tvrtki što proizlazi iz dopune nalaza i mišljenja knjigovodstveno financijskog vještaka (list spisa 483 do 489).

15. Stoga nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja koji upućuju na povredu odredbe članka 6. stavak 1. Konvencije, povredu prava na pristup sudu jer je prvostupanjski sud obrazloženje svojih navoda utemeljio na odredbi članka 338. stavak 4. ZPP-a, navedena presuda nije nerazumna i nedosljedna sa temeljnim načelima Konvencije, te je prvostupanjski sud dao valjane i razumljive razloge zbog čega odbija tužbeni zahtjev prema članku 10. stavak 3. i 4. ZTD-a a koje prihvaća i ovaj drugostupanjski sud.

16. U odnosu na postojanje odgovornosti tuženika kao člana uprave trgovačkog društva B. S. d.o.o. a prema odredbi članka 252. stavak 5. u vezi s odredbama članka 273. i članka 430. ZTD-a u tom slučaju zahtjev za naknadu štete prema članovima uprave mogu postaviti i vjerovnici društva ako svoju tražbinu ne mogu podmiriti od društva, u slučaju ako član uprave grubo povrijedi dužnost da primijeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.

17. Naime, odredbom članka 252. stavak 1. ZTD-a propisano je da članovi uprave moraju voditi društvo s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika i čuvati poslovnu tajnu društva.

18. Svrha ove odredbe je zaštita kapitala društva na način da članovi uprave pri vođenju društva moraju isključivo voditi računa o interesima društva. U tom slučaju članovi uprave društva odgovaraju za običnu nepažnju i po principu pretpostavljene krivnje.

19. Polazeći od navedenog stupnja i kriterija odgovornosti, pravilno je prvostupanjski sud utvrdio da je tuženik vodio poslove društva s pozornošću urednog i savjesnog gospodarstvenika, a kako to nalaže odredba članka 252. stavak 1. ZTD-a, nastojeći zahtjevom od 19. listopada 2010. upućenim Poreznoj upravi, Područnom uredu S. postići odgodu plaćanja poreznog duga od 159.380,40 kuna i obročno plaćanje duga, a i zahtjevom za pokretanje postupka predstečajne nagodbe od 29. travnja 2013. izbjeći blokadu trgovačkog društva što sve upućuje na zaključak da namjera tuženika kao člana uprave nije bila da svojim propustima i postupanjem grubo povrijedi dužnost vođenja društva primjenjujući pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika.

20. Naime, u parnici protiv člana uprave vjerovnik mora dokazati: nastalu štetu time što mu tražbina nije namirena od društva, uzročnu vezu između radnje ili propusta člana uprave i naknade štete i grubu nepažnju člana uprave, odnosno grubu povredu dužnosti u primjeni pozornosti urednog i savjesnog gospodarstvenika.

21. Prema ocjeni ovoga suda tužitelj je dostavljenim dokazima dokazao postojanje prve pretpostavke iz odredbe članka 252. stavak 5. ZTD-a u vezi s člankom 430 ZTD-a, postojanje svoje tražbine i objektivnu nemogućnost tog trgovačkog društva da namiri predmetnu tražbinu zbog blokade žiro računa a kasnije stečaja i brisanja trgovačkog društva iz Sudskog registra. No, tužitelj u konkretnom slučaju nije dokazao da bi tuženik svojim postupanjima i propustima kao član uprave društva grubo povrijedio dužnost u primjeni pozornosti urednog i savjesnog gospodarstvenika jer je prvostupanjski sud ocijenio da su sva izvršena plaćanja a nakon dospijeća utuženog iznosa imala prednost zbog prioritetnih tražbina, a koja se odnose na plaćanje neto plaće radnicima, dužnog poreza, režijskih i materijalnih troškova potrebnih za funkcioniranje društva i plaćanje dospjelih obveza po kreditima i ugovorima o leasingu.

22. Stoga, da bi postojala odgovornost tuženika prema članka 252. stavak 5. ZTD-a u vezi s odredbom članka 273. i 430. ZTD-a, tužitelj mora dokazati da je tuženik kao član uprave svojim postupanjem propustio primijeniti pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika, što tužitelj u ovom postupku nije dokazao. Naime, do nelikvidnosti društva B. S. d.o.o. je došlo zbog nerealizacije građevinskih radova na plinskoj mreži te zbog gospodarske krize, te kako je nelikvidnost trgovačkog društva nastupila 31. prosinca 2010. to namjera tuženika nije bila da kao član uprave neplaćanjem utuženog iznosa povrijedi dužnost primjene savjesnog i urednog poslovanja društva. Stoga je pravilno prvostupanjski sud tužbeni zahtjev ocijenio neosnovanim primjenom odredbe članka 252. stavak 2. ZTD-a u vezi s odredbom članka 430. ZTD-a.

23. Što se tiče pitanja postojanja odgovornosti tuženika zbog nepodnošenja prijedloga za pokretanje stečajnog postupka valja napomenuti da u okolnostima kada unatoč blokadi trgovačko društvo posluje putem kompenzacija zbog čega se tuženik opravdano nada izlasku trgovačkog društva iz blokade, tada se postupanje tuženika ne može ocijeniti kao gruba povreda dužnosti da se primjeni pozornost urednog i savjesnog gospodarstvenika (takvo stajalište i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske Revx-644/2018-2 od 5. veljače 2019.).

24. Valja i ukazati na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske koji je svojom odlukom poslovni broj U-III-5038/2013 od 27. travnja 2016. izrazio pravno shvaćanje, a na što se i poziva Vrhovni sud Republike Hrvatske u svojoj odluci poslovni broj Revx-644/2018-2 da odštetna odgovornost članova uprave u odnosu na vjerovnike postoji ako je riječ o "gruboj povredi dužnosti" člana uprave, s time da teret dokaza "grube povrede dužnosti člana uprave" leži na vjerovnicima trgovačkog društva.

25. Kako tužitelj navedene pretpostavke nije dokazao to je pravilno odbijen tužbeni zahtjev kao neosnovan u odnosu na odgovornost tuženika kao člana uprave.

26. Nisu osnovani žalbeni navodi tužitelja da bi u postupku došlo do povrede članka 1. Protokola broj 1. Europske Konvencije a koja odredba propisuje "da svaka fizička ili pravna osoba ima pravo na mirno uživanje svojega vlasništva. Nitko se ne smije lišiti svoga vlasništva osim u javnom interesu, i to samo uz uvjete predviđene zakonom i općim načelima Međunarodnoga prava", jer u provedenom postupku nije dokazano da bi postupanjem tuženika kao člana uprave trgovačkog društva postojala namjera tuženika umanjiti imovinu tužitelja.

27. Ujedno, prvostupanjski sud nije počinio ni povredu postupovne odredbe iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a jer presuda ima razloga o odlučnim činjenicama, odnosno ti razlozi nisu nejasni ni proturječni.

28. U odnosu na ocjenu osnovanosti istaknutog prigovora zastare tuženika, valja napomenuti kako nisu ostvarene pretpostavke za odgovornost tuženika prema odredbi članka 10. stavak 3. i 4. ZTD-a i odredbi članka 252. stavak 2. u vezi s člankom 273. i člankom 430. ZTD-a. No, osnovano tužitelj upućuje da zastara u postupku u odnosu na tuženika počinje teći od brisanja trgovačkog društva B. S. d.o.o. iz Trgovačkog registra 23. svibnja 2017. jer od tog dana se smatra da tužitelj više svoju tražbinu ne može podmiriti od trgovačkog društva.

29. U navedenom postupku nije došlo do povrede članka 14. Konvencije i članka 1. Protokola broj 12. uz Konvenciju – opća zabrana diskriminacije, jer u postupku nije utvrđeno da je došlo do nejednakosti postupanja u odnosu na navedene parnične stranke jer je prvostupanjski sud proveo načelo kontradiktornosti i provođenjem predloženih dokaza po parničnim strankama, a tako i provođenjem dokaza saslušanja tužitelja kao stranke postupio u skladu sa pravilima ZPP-a.

30. Prvostupanjski sud je pravilno odlučio o troškovima postupka prema odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a pa žalbeni navodi tužitelja da je pogrešna odluka o troškovima postupka nisu osnovani.

31. Iz tog razloga valjalo je presuditi kao u izreci temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a.

Bjelovar, 4. lipnja 2021.

Sutkinja

Sonja Celovec Trivanović v.r.