Poslovni broj: 7 UsI-828/20-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sutkinji tog suda Mireli Valjan-Harambašić, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Abaza, u upravnom sporu tužitelja U. P., M., .zastupanog po opunomoćenici V. K., odvjetnici u D., protiv tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka, Z, zastupanog po opunomoćenicima P. P. i A. K., službenim osobama tuženika, radi prava na zaštitu osobnih podataka, nakon usmene i javne rasprave, zaključene 27. svibnja 2021., objavom odluke temeljem čl. 61. st. 5. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17), 4. lipnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja za poništenje rješenja tuženika Agencije za zaštitu osobnih podataka Klasa: UP/I-041-02/20-05/13, Urbroj: 567-02/11-20-01 od 27. listopada 2020.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem tuženika od 27. listopada 2020. u točki 1. izreke utvrđeno je da je obradom osobnih podataka dužnosnika, službenika i namještenika u tijelima javne vlasti na internetskoj stranici www.ocijenime.hr od strane U. P., M., , ovdje tužitelja, kao voditelja obrade osobnih podataka došlo do obrade osobnih podataka u prekomjernom opsegu protivno člancima 5. i 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, a točkom 2. izreke rješenja zabranjeno je U. P., M., , kao voditelju obrade osobnih podatka obrada osobnih podataka, odnosno objava podataka dužnosnika, službenika i namještenika u tijelima javne vlasti na internetskoj stranici www.ocijenime.hr u prekomjernom opsegu (podaci o ocjenama i komentarima) protivno člancima 5. I 6. Opće uredbe o zaštiti podataka. Točkom 3. izreke rješenja naloženo je U. P., M, kao voditelju obrade osobnih podataka brisanje sa internetske stranice www.ocijenime.hr objavljenih osobnih podataka iz točke 2. izreke koji su nezakonito obrađeni bez postojanja pravne osnove i zakonite svrhe iz čl. 5. i 6. Opće uredbe o zaštiti podataka, dok je točkom 4. određen rok od 15 dana za postupanje iz točke 3. izreke rješenja te da o istom obavijesti Agenciju.

2. Tužitelj u podnesenoj tužbi u cijelosti osporava zakonitost rješenja tuženika, te ističe da iz obrazloženja pobijanog rješenja, u bitnom, proizlazi kako tuženik smatra da je tužitelj imao pravo objaviti imena i prezimena svih dužnosnika, službenika i namještenika na web stranici www.ocijenime.hr, ali da nije imao pravo omogućiti korisnicima web stranice da komentiraju i/ili ocjenjuju rad tih dužnosnika, službenika i namještenika, te da omogućavanje komentiranja i ocjenjivanja predstavlja prekomjernu obradu osobnih podataka. Iako su u obrazloženju pobijanog rješenja ispravno pobrojane sve tri pravne osnove koje je voditelj obrade prilikom provođenja nadzora istaknuo kao valjane, smatra da se tuženik niti o jednoj od tih pravnih osnova ne očituje čak ni deklarativno na razini najjednostavnijeg negiranja postojanja tih osnova. Odnosno nakon što ih konstatira, da tuženik u nastavku postupka ne navodi nikakvo obrazloženje zbog čega ih ne smatra pravno relevantnim, stoga da osporeno rješenje sadrži nedostatke zbog kojih se ne može ispitati, jer o odlučnim činjenicama ne postoje razlozi. Portal www.ocijenime.hr je započeo sa radom u rujnu 2018. po uzoru na slične portale koji se bave ocjenjivanjem nastavnika u srednjim školama na portalu www.srednja.hr, što se može provjeriti na linku https://www.srednja.hr/zbornica/srednja-hr-najbolje- ocjenjenim-profesorima-u-2013-2014-godini-salje-priznanja/ili ocjenjivanjem liječnika na portalu https://najdoktor.com. Ovim web stranicama nadzorno tijelo još nije onemogućilo rad, niti njihov rad smatra prekomjernom obradom, iako se npr. na stranici Najdoktor nalazi ukupno 8384 liječnika koji se svakodnevno ocjenjuju. Agencija za zaštitu osobnih podataka je u srpnju 2019. obavila nadzor nad U. P.vezano za rad portala www.ocijenime.hr. Slijedom odredbi čl. 34. Zakona o provedbi opće uredbe o zaštiti osobnih podataka (NN 42/18) bili su ovlašteni odmah donijeti rješenje kojim se utvrđuje povreda i zabranjuje rad, te sukladno odredbama čl. 38. istog zakona odmah obavijestiti policiju i nadležno državno odvjetništvo o utvrđenom. Punih petnaest mjeseci tuženik nije donio rješenje koje je, ako je mislio da se radi o nedopuštenoj obradi, morao odmah donijeti. Prema neslužbenim informacijama koje je tužitelj dobio od zaposlenih unutar AZOP-a, isti su tijekom dvije godine bili izvrgnuti nevjerojatnim pritiscima od strane dužnosnika i službenika koji su predmet ocjenjivanja na ovom portalu, pa je rješenje koji se donosi 26 mjeseci nakon početka rada tužitelja i 15 mjeseci od dovršenog nadzora, rezultat istih. Opća uredba o zaštiti osobnih podataka je stupila na snagu u Republici Hrvatskoj 1. svibnja 2019., te u svojim uvodnim odredbama u svojevrsnim načelima i u točki 4. uvodnih odredbi, koju citira. Utoliko, pravo na zaštitu osobnih podataka nije apsolutno pravo, iako se to u javnosti upravo tako često prezentira, a zaštita tog prava mora biti u službi čovječanstva te se pravo na zaštitu mora ujednačiti sa drugim temeljnim pravima poput prava na slobodu izražavanja i informiranja u skladu sa načelom proporcionalnosti. Tužitelj osporava da radnja koju je poduzeo, koja prema navodima pobijanog rješenja predstavlja prekomjernu obradu, a sastoji se u omogućavanju komentiranja i ocjenjivanja pojedinog dužnosnika, službenika i namještenika i ocjenjivanje njegovog rada, predstavlja obradu osobnih podataka u smislu čl. 4. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka, koju također citira. Nadalje, smatra da postoje tri pravne osnove uslijed kojih su radnje tužitelja koje se sastoje u omogućavanju komentiranja i ocjenjivanja dužnosnika, službenika i namještenika, zakonite i to zbog: a) postojanje legitimnog interesa previđenog čl. 6. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka, b) postojanje zakonite osnove predviđene čl. 85. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka vezano uz primjenu Zakona o pravu na pristup informacijama i c) sloboda izražavanja kao temeljnog prava zajamčenog Poveljom o temeljnim pravima i slobodama.

3. U odnosu na prvu pravnu osnovu – postojanje legitimnog interesa, tužitelj iznosi da ocjenjivanje javne uprave po modelu CAF (Common Assessment Framework) za koji je zadužen Europski institut za javnu upravu (EIPA) sadrži ukupno devet točaka od kojih jedna upravo traži omogućavanje krajnjim korisnicima, dakle građanima, da ocijene pojedince u javnoj upravi jer je uspješnost tijela rezultat radne uspješnosti njezinih članova. Republika Hrvatska je dugo odolijevala i nije imenovala nacionalnog korespondenta za primjenu CAF modela, te ne omogućuje svojim građanima ono što je standard diljem cijele Europske unije - da ocjenjuju i komentiraju rad javne uprave, da pokažu koliko su zadovoljni ili nezadovoljni uslugama koje im ti javni servisi pružaju. Utoliko iznosi i da objektivna istraživanja i to prema Komparativnom prikazu Europske komisije o karakteristikama i izvedbi javnih uprava, na stranici 42. potvrđuju da hrvatska uprava spada među najlošije ocijenjene uprave u Europskoj uniji. S druge strane, tužitelj je ustvrdio da kada se pogledaju istraživanja samog Ministarstva uprave, da ista pokazuju kako se službenici, odnosno njihovi čelnici ocjenjuju sami za svoj rad, s tim da 73% ocjena čini ocjena „odličan“, 13% „vrlo dobar“, a samo 1% ocjena „dobar“. Kao udruga posvećena promicanju dobrog upravljanja, razvoju civilnog društva i razvoju lokalne zajednice, tužitelj je odlučio pomoći administraciji steći dojam o stvarnom mišljenju krajnjih korisnika o njihovom radu i postupanju, kada već neće država, jer je to po europskim smjernicama nužno potrebno kako bi se postigla kvaliteta usluge. Na području cijele Europske unije ocjenjivanje je prihvaćeno sredstvo za poboljšanje performansi rada službenika jer je upravo ono omogućavanje povratne informacije o njihovom radu. Tako navodi da u zemljama poput V. B., D., B. i slično, službenike ocjenjuju krajnji korisnici, ocjenjuju ga njegovi kolege suradnici, njegov neposredno nadređeni, a u konačnici i on sam sebe.

4. Nadalje, navodi da je člankom 6. st. 1. točkom f) Opće uredbe o zaštiti osobnih podatka propisano i kako je obrada zakonita ako je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane. U. P. kao udruga civilnog društva koja je posvećena promicanju dobrog upravljanja, razvoju civilnog društva i razvoju lokalne zajednice, ima legitimni interes (predviđen čl. 6. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka) omogućiti građanima Republike Hrvatske da izraze mišljenje o upravi. Legitimni interesi voditelja obrade, među ostalim onih interesa voditelja obrade kojem se osobni podaci mogu otkriti ili treće strane, mogu predstavljati pravnu osnovu za obradu pod uvjetom da interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika nemaju prednost, uzimajući u obzir razumna očekivanja ispitanika koja se temelje na njihovom odnosu s voditeljem obrade. Postojanje legitimnog interesa zahtijevalo bi pažljivu procjenu, među ostalim, i toga može li ispitanik u vrijeme i u kontekstu prikupljanja osobnih podataka razumno očekivati obradu u dotičnu svrhu…“ Prema praksi Europskog suda za ljudska prava u S. kako bi se dokazala ispravnost primjene legitimnog interesa kao osnove za obradu osobnih podatka, moraju se provesti ova tri testa: 1. Test svrhe (zašto želite obrađivati podatke, što želite postići), 2. Test nužnosti (je li obrada nužna za ispunjenje te svrhe, postoji li drugi način za ostvarivanje iste svrhe) i 3. Test ravnoteže (može li ova obrada ograničiti prava i slobode ispitanika? Prevlada li interes ispitanika nad vašim legitimnim interesom?). Tužitelj je ustvrdio da je proveo trodijelni test i utvrdio i to kako slijedi: Test svrhe - zbog čega želi obrađivati podatke - da bi građanima omogućili pravo na izražavanje (sloboda govora), koje im je sada u bitnom onemogućeno jer sustav podnošenja predstavki i pritužbi na rad javne uprave nije funkcionalan ni efikasan, te da bi javnoj upravi osigurali povratnu informaciju o njihovom radu obzirom da je upravo ta povratna informacija prema europskom sustavu CAF nužna kako bi se poboljšao rad uprave. Na pitanje što želi postići – odgovor tužitelja je efikasniju i bolju upravu kao servis građana Republike Hrvatske, da ne bude više na začelju Europe po svim pitanjima. U odnosu na test nužnosti - na pitanje da li je obrada nužna za ispunjenje svrhe, tužitelj je odgovorio da je obrada nužna za ispunjenje svrhe jer ocjenjivanje predstavlja nužan element poboljšanja rada javne uprave prema prethodno opisanom CAF sustavu Europskog instituta za javnu upravu. Republika Hrvatska je temeljem nekoliko projekata povukla sredstva EU za ostvarivanje tog cilja, međutim, cilj nije ostvaren iako su potrošeni deseci milijuna EUR-a. Na pitanje da li postoji drugi način, tužitelj je odgovorio da djelomično postoji drugi način kroz postojeći sustav predstavki i pritužbi, međutim, da taj sustav ne daje željene rezultate i nije kompletan i ne omogućava ocjenjivanje rada, čime građani izražavaju stav o svom zadovoljstvu radom javne uprave što je jedan od nužnih elemenata sustava CAF. U odnosu na test ravnoteže - na pitanje može li ova obrada ograničiti prava i slobode ispitanika - tužitelj je odgovorio da ova obrada može ograničiti prava i slobode ispitanika i to pravo na zaštitu privatnosti obzirom se objavljuje ime i prezime koje je osobni podatak, te se komentarima i ocjenama izražava stav korisnika web stranice o radu tih dužnosnika, službenika i namještenika. Na pitanje prevladava li interes ispitanika nad vašim legitimnim interesom, odgovara da legitimni interes prevladava pred interesom ispitanika jer zaposlenici javne uprave nemaju pravo na zaštitu privatnosti kao i obični građani, vezano za službu koju obavljaju i dužni su trpjeti kritiku vezano za svoj rad što je potvrđeno u čitavom nizu presuda Europskog suda za ljudska prava poput predmeta Thoma v. Luxembourg u kojem sud zauzima stav da državni službenici što se tiče kritike njihovog rada ne uživaju zaštitu koju imaju privatne osobe nego su dužni trpjeti kritike kao političari, ali ipak u nešto manjoj mjeri. Iako je voditelj obrade u svojim očitovanjima AZOP-u detaljno iznio sve teze relevantne za procjenu postojanja legitimnog interesa, tuženik o istima nije zauzeo nikakav stav što je kao nadzorno tijelo bio dužan učiniti.

5. Vezano za drugu pravnu osnovu –objavu i obradu, ističe da je zakonska zastupnica tužitelja ujedno i odvjetnica te je prije započinjanja projekta web stranicu OcijeniMr.hr zatražila i dobila mišljenje Povjerenice o informiranju o pitanju ima li pravo pribaviti podatke o imenima i prezimenima službenika i namještenika kojim je potvrđeno da ima pravo. Nakon toga je poslala zahtjev za ostvarivanje prava na pristup informacijama o imenima i prezimenima zaposlenih u tri hrvatska grada (D., M. i R.).G.D. je postupio po zahtjevu i dostavio dokumentaciju u zakonskom roku, dok su gradovi R. i M. odbili postupiti po zahtjevu smatrajući da su ime i prezime službenika i namještenika zaštićeni kao osobni podaci. Potom je iskoristila zakonsko pravo na žalbu Povjerenici za informiranje, koja je tu žalbu usvojila i izrazila stav da ime i prezime službenika nije osobni podatak koji uživa zaštitu, jer se odnosi na informacije o trošenju javnog novca i da osoba koja traži tu informaciju ne mora obrazlagati svrhu zbog koje je traži. Tužiteljica je sve podatke o imenima i prezimenima službenika i zaposlenika ishodila ili podnošenjem neposrednog zahtjeva nadležnom službeniku gradske uprave ili iz javno dostupnih izvora i to web stranica samih gradskih uprava koje imena i prezimena službenika objavljuju u kategoriji kontakt. Slijedom odredbe čl. 9. Zakona o pravu na pristup informacijama svaki korisnik tako dobivene informacije ima pravo tu informaciju javno iznositi. Odgovor na pitanje da li osoba koja pribavi takve podatke iste može osim javnog iznošenja na neki način obraditi i na taj način ponovno upotrijebiti, daju odredbe čl. 5. Zakona o pravu na pristup informacijama. Sukladno odredbi čl. 5. st. 1. t. 3. Zakona o pravu na pristup informacijama informacije se dijele na dvije vrste, one nastale u okviru djelokruga ili one nastale u vezi s organizacijom i radom tijela javne vlasti, a ponovnom uporabom se smatra samo ponovna upotreba informacija koje su nastale u vezi sa djelokrugom rada tijela koje je vlasnik informacije sukladno odredbi čl. 5. st. 1. t. 6. Zakona o pravu na pristup informacijama.

6. Zaključuje da nije svako ponovno korištenje informacije, ponovna upotreba u smislu Zakona o pravu na pristup informacijama, nego samo ono ponovno korištenje koje se odnosi na informacije iz djelokruga rada. Kako bi saznali koje informacije pripadaju u djelokrug rada gradova u Republici Hrvatskoj, poziva se na čl. 19. Zakona o lokalnoj i područnoj samoupravi, koji se djelokrug rada odnosi na uređenje naselja i stanovanje, prostorno i urbanističko planiranje, komunalno gospodarstvo, brigu o djeci, socijalnu skrb, primarnu zdravstvenu zaštitu, odgoj i osnovno obrazovanje, kulturu, tjelesnu kulturu i šport, zaštitu potrošača, zaštitu i unaprjeđenje prirodnog okoliša, protupožarnu civilnu zaštitu, promet na svom području itd. Podaci o zaposlenima u tijelima lokalne samouprave nisu podaci koji se tiču djelatnosti jer ne spadaju u niti jednu od popisanih djelatnosti iz djelokruga, nego podaci koji se tiču organizacije rada poput podataka o radnom vremenu, adresi i slično, pa za upotrebu tih podataka nije potrebno tražiti dodatne suglasnosti odnosno podnositi zahtjeve sukladno odredbama čl. 27. do 34. Zakona o pravu na pristup informacijama. Smatra da za upotrebu podataka koji se odnose na organizaciju rada, a sastoje se od imena i prezimena zaposlenika i pozicije na koju su raspoređeni nije bilo potrebno podnositi zahtjev za ponovnu uporabu informacije slijedom odredaba čl. 5. i čl. 27. do 34. Zakona o pravu na pristup informacijama. Ističe i da Opća uredba o zaštiti osobnih podataka u točki 50. polaznih odredbi, navodi sljedeće: Obrada osobnih podataka u svrhe različite od svrha za koje su podaci prvotno prikupljeni smjela bi se dopustiti samo ako je obrada usklađena sa svrhama za koje su osobni podaci prvotno prikupljeni. U takvom slučaju nije potrebna pravna osnova zasebna od one kojom je dopušteno prikupljanje osobnih podataka. Ako je obrada potrebna za obavljanje zadaće koja se obavlja u javnom interesu ili pri izvršavanju službene ovlasti koju ima voditelj obrade, pravo Unije ili pravom države članice mogu se utvrditi i odrediti zadaće i svrhe za koje će se nastavak obrade smatrati usklađenim i zakonitim.

7. Smatra da je svrha obrade usklađena sa svrhom za koju su osobni podaci prvotno prikupljeni jer imena i prezimena osoba zaposlenih u javnoj upravi, iako su osobni podaci, nisu i ne mogu ostati tajna, jer su ti službenici plaćeni javnim novcem, te ne može ostati tajna na što se javni novac troši. Jednako tako smatra da ne može ostati tajna kako i koliko su građani zadovoljni radom tih službenika jer zadovoljstvo korisnika predstavlja također informaciju o načinu na koji se javni novac troši tj. da li se troši efikasno ili ne, jer je zadovoljstvo građana temeljna odrednica europskog sustava CAF, pa se ta informacija odnosi na podatke o tome kako se troši javni novac. Iako je voditelj obrade u svojim očitovanjima AZOP-u detaljno iznio sve teze relevantne za procjenu postojanja prava na obradu podataka koje se odnose na organizaciju rada javnopravnih tijela, da tuženik o istima nije zauzeo nikakav stav što je kao nadzorno tijelo bio dužan učiniti. U odnosu na treću pravnu osnovu – slobodu izražavanja, tužitelj ističe da Opća uredba o zaštiti osobnih podataka naglašava da pravo na zaštitu osobnih podatka nije apsolutno pravo, da zaštita tog prava mora biti u službi čovječanstva te se pravo na zaštitu mora ujednačiti sa drugim temeljnim pravima poput prava na slobodu izražavanja i informiranja u skladu sa načelom proporcionalnosti, ali osim toga ide dalje i to u točki 153. u kojoj se nalaže: U pravu država članica trebalo bi uskladiti pravila kojima se uređuje sloboda izražavanja i informiranja, među ostalim novinarskog, akademskog, umjetničkog i/ili književnog izražavanja s pravom na zaštitu osobnih podataka u skladu s ovom Uredbom. S obzirom na izneseno, poziva se i na izuzetke za obradu osobnih podataka u novinarske svrhe, koji se temeljem te iste uredbe imaju široko tumačiti, pa se poziva i na Zakon o medijima koji u čl. 7. st. 2. navodi: „osoba koja obavlja javnu službu ili dužnost ima pravo na zaštitu privatnosti osim u slučajevima koji su u vezi s javnom službom ili dužnosti koju osoba obavlja.“ Nadalje u čl. 8. se navodi: Nema povrede prava na zaštitu privatnosti ako u pogledu informacije prevladava opravdani javni interes nad zaštitom privatnosti u odnosu na djelatnost novinara ili na informaciju. Poziva se i na presudu suda E. u.C-345/17 od 14. veljače 2019. u predmetu B., u kojoj je zauzet stav da se pojam u „novinarske svrhe“ ima tumačiti znatno šire i obuhvatiti sve one osobe koje objavljuju podatke, a ne samo pripadnike novinarske profesije ukoliko su podaci objavljeni na način da jedini cilj imaju otkrivanje informacija, mišljenja i ideja u javnosti. Portal OcijeniMe je objavio podatke na način da je vidljivo kako je jedini cilj koji imaju otkrivanje informacija, mišljenja i ideja u javnosti, što ga dovodi u domašaj odredbi točke 153. Opće uredbe o zaštiti osobnih podatka, vezano uz čl. 7. i 8. Zakona o medijima, jer da je isto utemeljeno na stavu koji je zauzeo Sud. E. u. u predmetu B., stoga je objava podataka o komentarima i ocjenama zakonita u cijelosti. Tuženik zna za taj slučaj i uredno se u nekim drugim predmetima na njega poziva. Predlaže da Sud poništi rješenje Agencije za zaštitu osobnih podataka Klasa: UP/I-041-02/20-05/13 od 27. listopada 2020.

8. Tuženik u dostavljenom odgovoru na tužbu ističe da tužbeni navodi tužitelja nisu osnovani iz sljedećih razloga: tuženik je u navedenoj upravnoj stvari postupao po službenoj dužnosti sukladno čl. 42. i 96. Zakona o općem upravnom postupku („NN“ broj 47/09), te u skladu sa ovlastima i zadaćama koje proizlaze iz čl. 57. i 58. Uredbe (EU) 2016/679 E. p. i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ (dalje u tekstu Opća uredba o zaštiti podataka, SL L 119, 4.5.2016.). Tuženik se u konkretnom slučaju rukovodio odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka i postupao u granicama predstavke te je pravilno utvrdio činjenično stanje i na temelju utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenio propise i izveo pravilan zaključak o činjeničnom stanju u konkretnom predmetu. Netočni su i neutemeljeni navodi tužitelja kako je tuženik pod pritiscima od strane dužnosnika i službenika koji su predmet ocjenjivanja spornog portala donio pobijano rješenje. S tim u vezi, ističe kako je tuženik prilikom rješavanja ove upravne stvari nepristrano i objektivno utvrđivao činjenice koje su odlučne upravo za donošenje rješenja tuženika, uzimajući pri tome u obzir da se u konkretnom slučaju radi o obradi osobnih podataka ispitanika kao fizičkih osoba budući da se „obrada“ odnosi na svaku radnju koja se obavlja nad osobnim podacima, bilo da se radi o automatiziranoj ili neautomatiziranoj obradi. Neutemeljeni su navodi tužitelja kako smatra potrebnim osporiti da radnja koju je tužitelja poduzeo na način da je kreirao internetsku (web) stranicu www.ocijenime.hr koja je namijenjena ocjenjivanju i komentiranju rada dužnosnika, državnih i lokalnih službenika te svih drugih osoba zaposlenih u pravnim osobama kao što su primjerice agencije, ustanove, trgovačka društva koja se financiraju sredstvima poreznih obveznika predstavlja obradu osobnih podataka. U konkretnom slučaju nije sporno da se radi o obradi osobnih podataka u smislu čl. 4.2. Opće uredbe o zaštiti podataka budući da je stvorena nova baza osobnih podataka na temelju prikupljenih podataka ispitanika – imena i prezimena dužnosnika, državnih službenika i namještenika koji se dalje obrađuju bez postojanja pravne osnove i zakonite svrhe iz čl. 5. i 6. Opće uredbe o zaštiti podatka. Kao što tužitelj navodi, a kako je i utvrđeno u cjelokupnom provedenom postupku na temelju prikupljene dokumentacije od strane tuženika, tužitelj je kreirao internetsku (web) stranicu www.ocijenime.hr koja je namijenjena ocjenjivanju i komentiranju rada dužnosnika, državnih i lokalnih službenika te svih drugih osoba zaposlenih u pravnim osobama kao što su primjerice agencije, ustanove, trgovačka društva koja se financiraju sredstvima poreznih obveznika. Nedvojbeno je utvrđeno kako se u konkretnom slučaju radi o osobnim podacima državnih službenika, namještenika i dužnosnika, odnosno o njihovim imenima i prezimenima te pridruženim stavkama poput ocjena i komentara od strane trećih osoba koje putem web stranice www.ocijenime.hr poduzimaju dodatne radnje na osobnim podacima istih u vidu pridruživanja komentara i ocjena. Tužitelj se u svojoj tužbi osobito poziva na čl. 6. Opće uredbe o zaštiti podatka taksativno navodeći tri pravne osnove. Imajući u vidu odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka navodi kako je svrha prikupljanja i obrade osobnih podataka, između ostalog, određujući faktor upravo u procjeni primjerenosti prikupljanih osobnih podataka te legitimnosti njihove obrade, međutim, tužitelj ni na koji način ne iznosi argumente kojima potkrjepljuje navedeno. Tuženik u navedenom kontekstu obrade osobnih podatka naglašava da su čl. 5. Opće uredbe detaljno uređena načela obrade podataka koja su usko povezana sa samim svrhama obrade. Tako ističe čl. 5.1. a) Opće uredbe u kojem je navedeno kako osobni podaci moraju biti zakonito, pošteno i transparentno obrađivani čime se osobito naglašava da za svaku svrhu obrade (a time i objavu u konkretnom slučaju) mora postojati jedna od pravnih osnova iz čl. 6. Opće uredbe o zaštiti podatka, tako da obrada prije svega nije zakonita ako se osobni podaci obrađuju bez postojanja odgovarajućeg pravnog temelja koji su decidirano navedeni u čl. 6. Opće uredbe.

9. Nadalje, tuženik ističe da tužitelj pogrešno tumači odredbe čl. 85. Opće uredbe o zaštiti podataka. Čl. 85. st. 2. Opće uredbe o zaštiti podatka propisano je da u vezi s obradom koja se obavlja u novinarske svrhe ili u svrhe akademskog, umjetničkog ili književnog izražavanja, države članice predviđaju izuzeća ili odstupanja od poglavlja II. (načela), poglavlja III. (prava ispitanika), poglavlja IV. (voditelj obrade i izvršitelj obrade), poglavlja V. (prijenos osobnih podataka trećim zemljama ili međunarodnim organizacijama), poglavlja VI. (neovisna nadzorna tijela), poglavlja VII. (suradnja i konzistentnost) i poglavlja IX. (posebne situacije obrade) ako su ona potrebna kako bi se uskladilo pravo na zaštitu osobnih podataka sa slobodom izražavanja i informiranja. Naime, odredbama Opće uredbe o zaštiti podatka nije propisano da se ista ne odnosi na obradu (objavu) osobnih podataka u novinarskim člancima odnosno medijima, već je čl. 85. Opće uredbe o zaštiti podataka dana mogućnost državama članicama da u vezi s obradom koja se obavlja u novinarske svrhe ili u svrhe akademskog, umjetničkog ili književnog izražavanja, države članice mogu predvidjeti izuzeća ili odstupanja ako su ona potrebna kako bi se uskladilo pravo na zaštitu osobnih podataka sa slobodom izražavanja i informiranja. Republika Hrvatska za sada nije iskoristila takvu mogućnost, dakle prema važećim propisima ne postoje nikakva izuzeća ili odstupanja u obradi osobnih podatka u novinarske svrhe, pa tako niti u odnosu na čl. 5. i 6. Opće uredbe o zaštiti podataka. Osim toga, kao bitno navodi kako gore citirani čl. Opće uredbe o zaštiti podataka nije primjenjiv na konkretan slučaj, budući da se ne radi o obradi koja se obavlja u novinarske svrhe ili u svrhe akademskoj, umjetničkog ili književnog izražavanja, već se radi proizvoljnom stvaranju nove baze podatka bez postojanja pravne osnove i zakonite svrhe, a mišljene na način da se pokraj imena i prezimena dužnosnika, državnih službenika i namještenika pridružuju komentari i ocjene, čime dolazi do selektivnog i proizvoljnog ocjenjivanja bez postojanja jasnih parametara i kriterija. Kao bitno ističe kako tuženiku ni na koji način u tijeku ovog postupka tužitelj nije dokazao da je upravo objava podataka dužnosnika, službenika i namještenika u tijelima javne vlasti na internetskoj stranici www.ocijenime.hr u prekomjernom opsegu (podaci o ocjenama i komentarima) objava prikupljena u posebne, izričite, a osobito u zakonite svrhe te da su osobni podaci primjereni, relevantni i ograničeni na ono što je nužno u odnosu na svrhe u koje se isti obrađuju. Tuženik naglašava da je s aspekta propisa kojima je regulirana zaštita osobnih podatak moguće/dopušteno obrađivati osobne podatke ispitanika, ali je pri tome nužno da tužitelj dokaže postojanje opravdane i zakonite svrhe (čl. 5.) te relevantne i primjerene pravne osnove (čl. 6.), što tužitelj u ovoj upravnoj stvari nije uspio dokazati. Tuženik također naglašava da za zakonitu obradu podataka postoji šest pravnih osnova koje su taksativno navedene u čl. 6. Opće uredbe, te da je u konkretnom slučaju potrebno dokazati barem jednu od navedenih osnova kako bi se obrada mogla smatrati zakonitim. U ovoj upravnoj stvari tužitelj se pozivao na legitimni interes i javni interes, međutim u cjelokupno provedenom postupku je utvrđeno kako nije uspio dokazati niti jedan od navedenih temelja kojim bi imao legitimitet za obradu, tj. za objavu osobnih podataka u prekomjernom opsegu dužnosnika, državnih službenika i namještenika u vidu komentara i ocjena. Vezano za legitimni/zakonit interes, na koji se tužitelj u tužbi poziva, ukazuje kako je potrebno provesti test razmjernosti u okviru kojeg je potrebno uzeti u obzir niz čimbenika kako bi se osiguralo uzimanje u obzir interesa i temeljnih prava osoba čiji se podaci obrađuju. Tako je u Mišljenju radne skupine iz članka 29 06/2014 o pojmu zakonitih interesa nadzornika podataka u skladu s čl. 7. Direktive 95/46/EZ osobito navedeno sljedeće: „…Istodobno je stupnjevit i može varirati od jednostavnog do složenog i ne mora biti nepotrebno opterećujući. Čimbenici koje treba uzeti u obzir prilikom provođenja testa ravnoteže: prirodu i izvor zakonitog interesa te je li obrada podataka nužna za ostvarivanje temeljnog prava, je li iz kojeg drugog razloga u javnom interesu ili ima korist od priznanja u predmetnoj zajednici; učinak na osobu čiji se podaci obrađuju i njezina razumna očekivanja o tome što će se dogoditi s njezinim podacima te priroda podataka i način njihove obrade; dodatne zaštitne mjere kojima bi se mogao ograničiti neprimjerni učinak na osobu čiji se podaci obrađuju, kao što je minimalizacija podataka, tehnologije za jačanje zaštite privatnosti; povećana transparentnost, opće i bezuvjetno pravo izuzeća i prenosivost podataka.“ Stoga je u ovoj upravnoj stvari tuženik upravo kroz navode tužitelja bez dostavljanja odgovarajućeg testa razmjernosti, koji je trebao provesti tužitelj kao voditelj obrade, kroz gore navedene čimbenike utvrdio da tužitelj nije dokazao postojanje legitimnog/zakonitog interesa za obradu osobnih podatka u prekomjernom opsegu uzimajući u obzir čl. 6.1. f) Opće uredbe, a na koji se isti poziva u tužbi. Osim navedenog, tuženik smatra bitnim naglasiti da tužitelj pogrešno tumači javni interes koji proizlazi iz čl. 8. Zakona o medijima. Tuženik ističe da upravo moguće pozivanje tužitelja kao voditelja obrade na javni interes na način da nema povrede prava na zaštitu privatnosti ako u pogledu informacije prevladava opravdani javni interes nad zaštitom privatnosti u odnosu na djelatnost novinara ili na informaciju, što je neutemeljeno budući da se u konkretnom slučaju ne radi o obavljanju novinarske djelatnosti, te tužitelj isto tako nije registriran za obavljanje novinarske djelatnosti. Osim toga, pozivanje tužitelja u tužbi na presude Europskog suda za ljudska prava i Suda E. U. nije niti relevantno, a tako niti primjenjivo na konkretan slučaj kreiranja internetske stranice www.ocijenime.hr u svrhu daljnje obrade prikupljenih podataka. Vezano za navode tužitelja kako je portal www.ocijenime.hr započeo sa radom po uzoru na slične portale, s tim u vezi navodi kako su navodi tužitelja u konkretnom slučaju neutemeljeni i netočni budući da navedeni portali (kao što su primjerice najdoktor.com i www.srednja.hr) ne funkcioniraju na isti način u odnosu na same temeljne postavke kreiranja istih u odnosu na samo prikupljanje osobnih podataka, a tako i pružanje informacija o obradi osobnih podataka kao što u konkretnom slučaju funkcionira www.ocijenime.hr. Dakle, podaci nisu dobiveni na isti način, budući da je tužitelj iste pribavio temeljem postavljenog zahtjeva za pravo na pristup informacijama i time stvorio novu bazu podataka koju je koristio u posve drugu svrhu. Također, postavke predmetne stranice www.ocijenime.hr nisu ni na koji način usklađene sa odredbama Opće uredbe o zaštiti podataka, odnosno tužitelj nije zadovoljio temeljne obveze koje mu nalaže propis o zaštiti podataka, od samog informiranja ispitanika pa do ostvarivanja njihovih temeljnih prava kao što su brisanje, ispravak i sl. Tuženik ističe da je upoznat sa širinom primjene prava na slobodu izražavanja kao i problematici koja se javlja uporabom dva, prije svega temeljna ljudska i ustavna prava koja su zagarantirana svakom pojedincu. Isto tako navodi kako pravo na slobodu izražavanja misli ni na koji način, a o tome govori i sam Zakon o medijima, a na koji se poziva i tužitelj, nije apsolutno i isključivo kao niti pravo na privatnost, odnosno zaštita osobnih podataka već ih treba promatrati u kontekstu njihove uloge u društvu.

10. Što se tiče pozivanja tužitelja na odredbe Zakona o pravu na pristup informacijama na kojem temelji obradu (objavu) osobnih podatka dužnosnika, službenika i namještenika u tijelima javne vlasti na internetskoj stranici www.ocijenime.hr u prekomjernom opsegu (podaci o ocjenama i komentarima), s tim u vezi navodi kako je točno da je za dobivanje podataka o imenima i prezimenima i pozicijom u skladu sa sistematizacijom radnih mjesta zaposlenika – dužnosnika/službenika/namještenika u tijelima lokalne i područne (regionalne) samouprave (tj. u tijelima javne vlasti) postojala pravna osnova u smislu čl. 6. Opće uredbe o zaštiti podataka i to u Zakonu o pravu na pristup informacijama koji jasno navodi kako su informacije dostupne svakoj domaćoj ili stranoj fizičkoj i pravnoj osobi u skladu s uvjetima i ograničenjima iz Zakona (čl. 6. Zakona o pravu na pristup informacijama). Stoga nije sporno da je tužitelj imao pravo dobiti podatke o imenu i prezimenu zaposlenika, budući da i sam Zakon o pravu na pristup informacijama omogućuje objavu određenih informacija koje sadrže osobne podatke zaposlenika tijela javne vlasti, a svrha njihove objave je transparentnost organizacije rada tijela javne vlasti. S tim u vezi isto tako ukazuje da je čl. 10. st. 1. t. 11. tog Zakona propisana proaktivna objava informacija vezanih uz unutarnje ustrojstvo tijela javne vlasti (imena čelnika tijela i voditelja ustrojstvenih jedinica) te je reguliran i opseg osobnih podatka koji se objavljuju kao i kategorije osoba na koje se odnosi takva objava. Zakon o pravu na pristup informacijama propisuje da je svako tijelo javne vlasti u obvezi objaviti minimalan opseg podataka vezanih uz organizaciju njihovog poslovanja i mogućih ostvarivanja kontakata (imena čelnika tijela i voditelja ustrojstvenih jedinica). Isto tako ističe kako je 10. prosinca 2020. tuženik zaprimio mišljenje Povjerenika za informiranje Klasa: 008-008/20-01/484, Urbroj: 401-01/05- 20-2 od 4. prosinca 2020. upućeno tužitelju, a vezano za ponovnu uporabu informacija koje se odnose na ime i prezime zaposlenika tijela jedinca lokalne i područne (regionalne) samouprave. U navedenom mišljenju su detaljno pojašnjeni osnovni pojmovi nužni za razumijevanje ponovne uporabe podatka o imenu i prezimenu zaposlenika, a koji su primjenjivi i na internetsku stranicu www.ocijenime.hr u kontekstu Zakona o pravu na pristup informacijama, dok se na dio koji se odnosi na zaštitu osobnih podataka primjenjuju odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka. Dakle, i sam povjerenik u dostavljenom mišljenju, između ostalog, na stranici 4. navodi cit.: „…Stoga se konstatira da ne postoji zakonita svrha za proaktivnu objavu podataka o drugim zaposlenicima. Međutim napominjemo da obrada osobnih podataka zaposlenika može biti zakonita ukoliko postoji privola ispitanika za obradu njegovih osobnih podataka u svrhu koja je različita od svrhe u koju su podaci prikupljeni (u ovom slučaju objava imena i prezimena svih zaposlenika uz podatak o radnom mjestu na koji su raspoređeni)…“ Opetovano ističe kako nije sporno da je tužitelj mogao dobiti tražene podatke temeljem podnesenog zahtjeva za pristup osobnim podacima te je iste mogao koristiti u obliku u kojem su dobiveni (ime i prezime zaposlenika) u svrhu pružanja informacija o unutarnjem ustrojstvu tijela javne vlasti koje služe u svrhu lakšeg ostvarivanja kontakta sa nadležnim tijelom, već je sporno to što je stvorena internetska stranica na kojoj su objavljena imena i prezimena zaposlenika u svrhu njihove daljnje obrade na način da je trećim osobama (posjetiteljima/korisnicima internetske stranice) dana mogućnost da uz imena i prezimena mogu dodavati druge podatke – ocjene i komentare (interaktivno dodavanje podataka), a što predstavlja stvaranje nove baze podataka koja ima posve drugu svrhu koja nije podudarna s njihovom prvotnom svrhom prikupljanja te se obrađuje u većem opsegu koji nije nužan za postizanje prvotne svrhe u koju su prikupljeni podaci. Navedeno se može poistovjetiti sa tumačenjem Povjerenika za informiranje navedenom u mišljenju cit: „Isto znači da korisnici informacija, koji osobne podatke o zaposlenicima preuzimaju sa internetskih stranica tijela radi daljnje obrade, trebaju imati drugu zakonitu svrhu jer ista ne proizlazi iz odredaba ovog Zakona…“ Shodno navedenom, ističe kako za svaku daljnju obradu osobnih podataka u konkretnom slučaju mora postojati zakonita svrha i pravna osnova koja je regulirana čl. 5. i 6. Opće uredbe o zaštiti osobnih podatka, a tužitelj za takvu objavu podataka na internetskoj stranici ocijenime.hr nije dokazao postojanje pravne osnove i zakonite svrhe. Osim toga postavlja se pitanje i poštivanja načela u obradi osobnih podataka iz čl. 5. Opće uredbe o zaštiti podataka od strane tužitelja, posebice načela točnosti (osobni podaci moraju biti točni i prema potrebi ažurni, mora se poduzeti svaka razumna mjera radi osiguranja da se osobni podaci koji nisu točni uzimajući u obzir svrhe u koje se obrađuju, bez odlaganja izbrišu ili isprave), uzimajući u obzir mogućnost, a tako i veliku vjerojatnost da su pojedini službenici raspoređeni na druga radna mjesta ili više nisu zaposleni u određenom tijelu javne vlasti. Može se zaključiti da o navedenom tužitelj nije vodio računa i time je povrijedio načelo točnosti osobnih podataka, kao jedno od temeljnih načela u obradi osobnih podataka. Također, tuženik naglašava da tužitelj nije pružio potrebne informacije/obavijesti osobama čiji su osobni podaci prikupljeni kako bi postali javno dostupni putem internetske stranice ocijenime.hr, a sve sukladno načelu transparentnosti, čiji postupci moraju ispitanicima biti objašnjeni na jednostavan i pristupačan način, da bi isti razumjeli što će se dogoditi sa njihovim podacima. Isto tako tužitelj je bio u obvezi upoznati ispitanike (dužnosnike/službenike/namještenike u tijelima javne vlasti) sa svrhom obrade prije početka obrade osobnih podataka, a što u konkretnom slučaju nije učinio. Tuženik je ocijenio kako takvo postupanje tužitelja nije u skladu i sa uvodnom izjavom (60) Opće uredbe o zaštiti podataka osobito u dijelu cit: „…Načelima poštene i transparentne obrade zahtijeva se da je ispitanik informiran o postupku obrade i njegovim svrhama. Voditelj obrade trebao bi ispitaniku pružiti sve dodatne informacije neophodne za osiguravanje poštene i transparentne obrade uzimajući u obzir posebne okolnosti i kontekst obrade osobnih podataka.“ Imajući u vidu odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka navodi kako je osnovni cilj politike privatnosti na transparentan i lako dostupan način informirati ispitanika, u vezi s obradom njihovih osobnih podataka od strane voditelja obrade u skladu s čl. 13. ako su podaci prikupljeni od ispitanika te u skladu s čl. 14. ako su podaci prikupljeni iz drugih izvora. Zbog takvih propusta od strane tužitelja je došlo do netransparentne i nepoštene obrade osobnih podataka ispitanika u prekomjernom opsegu, pritom uzimajući u obzir da je to općenit princip koji zahtijeva da se osobni podaci ne smiju obrađivati na način koji je pretjerano štetan i neočekivan za ispitanika. Sukladno iznesenom, tuženik ističe da je u konkretnom slučaju pravilno primijenio odredbe Zakona o općem upravnom postupku kao i odredbe Opće uredbe o zaštiti podataka prilikom donošenja rješenja, osobito u odnosu na izreku i obrazloženje rješenja te su tužbeni navodi neutemeljeni. Slijedom iznesenog, pobijano rješenje doneseno je na temelju potpuno i točno utvrđenog činjeničnog stanja, uz pravilnu primjenu materijalnih propisa, te predmetno rješenje sadrži sve elemente propisane Zakonom o općem upravnom postupku osobito je obrazloženje rješenja u skladu sa čl. 98. Zakona o općem upravnom postupku. Temeljem navedenog, tuženik u cijelosti ostaje kod citiranog rješenja iz navedenih razloga i iz razloga navedenih u obrazloženju citiranog rješenja. Predlaže da sud odbije tužbeni zahtjev kao neosnovan i da potvrdi zakonitost osporenog rješenja.

11. Sud je 27. svibnja 2021. održao javnu raspravu, te je strankama, u skladu s odredbom članka 6. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 20/10, 143/12, 152/14, 94/16 i 29/17- dalje: ZUS-a) dana mogućnost izjasniti se o zahtjevima i navodima drugih stranaka te o svim činjenicama i pravnim pitanjima koja su predmet upravnog spora, na koju su pristupili opunomoćenica, ujedno i zakonska zastupnica tužitelja i opunomoćenici tuženika.

12. Sud je odbio prijedlog opunomoćenice tužitelja za traženjem od tužitelja da dostavi test razmjernosti, te prijedlog za provođenjem dokaza saslušanjem zakonskog zastupnika tužitelja i sadašnjeg, kao i ranijeg zakonskog zastupnika tuženika, kao suvišne, jer se zakonita i pravilna odluka može donijeti i bez provođenja predloženih dokaza.

13. Sud je izveo dokaze uvidom u svu dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog postupka u kojem je doneseno osporeno rješenje, te uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu upravnog spora.

14. Na temelju razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja, sukladno odredbi članka 55. stavak 3. ZUS-a, ovaj Sud utvrdio je da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

15. Odredbom članka 4.1. Opće uredbe o zaštiti podataka je navedeno da su osobni podaci svi podaci koji se odnose na pojedinca čiji je identitet utvrđen ili se može utvrditi („ispitanik“), pojedinac čiji se identitet može utvrditi jest osoba koja se može identificirati izravno ili neizravno, osobito uz pomoć identifikatora kao što su ime, identifikacijski broj, podaci o lokaciji, mrežni identifikator ili uz pomoć jednog ili više čimbenika svojstvenih za fizički, fiziološki, genetski, mentalni, ekonomski, kulturni ili socijalni identitet tog pojedinca.

16. Prema odredbi članka 4.2. Opće uredbe o zaštiti osobnih podataka, obrada znači svaki postupak ili skup postupaka koji se obavljaju na osobnim podacima ili na skupovima osobnih podataka, bilo automatiziranim, bilo neautomatiziranim sredstvima kao što su prikupljanje, bilježenje, organizacija, strukturiranje, pohrana, prilagodba ili izmjena, pronalažanje, obavljanje uvida, uporaba, otkrivanje prijenosom, širenjem ili stavljanjem na raspolaganje na drugi način, usklađivanje ili kombiniranje, ograničavanje, brisanje ili uništavanje.

17. Prema pak odredbi članka 5. stavku 1. Uredbe, osobni podaci moraju biti: (a) zakonito, pošteno i transparentno obrađivani s obzirom na ispitanika („zakonitost, poštenost transparentnost“); (b) prikupljeni u posebne, izričite i zakonite svrhe te se dalje ne smiju obrađivati na način koji nije u skladu s tim svrhama; daljnja obrada u svrhe arhiviranja u javnom interesu, u svrhe znanstvenog ili povijesnog istraživanja ili u statističke svrhe, u skladu s člankom 89. stavkom 1. ne smatra se neusklađenom s prvotnim svrhama („ograničavanje svrhe“); (c) primjereni, relevantni i ograničeni na ono što je nužno u odnosu na svrhe u koje se obrađuju („smanjenje količine podataka“); (d) točni i prema potrebi ažurni; mora se poduzeti svaka razumna mjera radi osiguravanja da se osobni podaci koji nisu točni, uzimajući u obzir svrhe u koje se obrađuju, bez odlaganja izbrišu ili isprave („točnost“); (e) čuvani u obliku koji omogućuje identifikaciju ispitanika samo onoliko dugo koliko je potrebno u svrhe radi kojih se osobni podaci obrađuju; osobni podaci mogu se pohraniti na dulja razdoblja ako će se osobni podaci obrađivati isključivo u svrhe arhiviranja u javnom interesu, u svrhe znanstvenog ili povijesnog istraživanja ili u statističke svrhe u skladu s člankom 89. stavkom 1., što podliježe provedbi primjerenih tehničkih i organizacijskih mjera propisanih ovom Uredbom radi zaštite prava i sloboda ispitanika („ograničenje pohrane“); (f) obrađivani na način kojim se osigurava odgovarajuća sigurnost osobnih podataka, uključujući zaštitu od neovlaštene ili nezakonite obrade te od slučajnog gubitka, uništenja ili oštećenja primjenom odgovarajućih ili organizacijskih mjera („cjelovitost i povjerljivost“). Člankom 5. stavkom 2. Uredbe, propisano je da je voditelj obrade odgovoran za usklađenost sa stavkom 1. te je mora biti u mogućnosti dokazati („pouzdanost“).

18. Prema članku 6. stavku 1. Uredbe, obrada je zakonita samo ako i u onoj mjeri u kojoj je ispunjeno najmanje jedno od sljedećega: (a) ispitanik je dao privolu za obradu svojih osobnih podataka u jednu ili više posebnih svrha; (b) obrada je nužna za izvršavanje ugovora u kojem je ispitanik stranka ili kako bi se poduzele radnje na zahtjev ispitanika prije sklapanja ugovora; (c) obrada je nužna radi poštivanja pravnih obveza voditelja obrade; (d) obrada je nužna kako bi se zaštitili ključni interesi ispitanika ili druge fizičke osobe; (e) obrada je nužna za izvršavanje zadaće od javnog interesa ili pri izvršavanju službene ovlasti voditelja obrade; (f) obrada je nužna za potrebe legitimnih interesa voditelja obrade ili treće strane, osim kada su od tih interesa jači interesi ili temeljna prava i slobode ispitanika koji zahtijevaju zaštitu osobnih podataka, osobito ako je ispitanik dijete.

19. Tuženik je u predmetnoj upravnoj stvari, postupajući po službenoj dužnosti, u prisutnosti zakonskog zastupnika tužitelja, proveo nadzor na okolnost prikupljanja i daljnje obrade osobnih podataka dužnosnika/službenika/namještenika putem web stranice Ocijenime.hr., o čemu je sastavljen zapisnik Klasa: 042-04/19- 01/51, Urbroj: 567-12/10-19-06 od 16. srpnja 2019. Tom prilikom uzeta je i izjava zakonske zastupnice tužitelja, koja je, između ostalog, izjavila da je web stranica namijenjena ocjenjivanju i komentiranju rada dužnosnika, državnih i lokalnih službenika, te svih drugih osoba zaposlenih u pravnim osobama, npr. agencijama, ustanovama, trgovačkim društvima, koje se financiraju sredstvima poreznih obveznika.

20. Na poseban upit službene osobe tuženika u odnosu na pravni temelj te svrhu obrade osobnih podataka te na koji način i u kojem opsegu se obrađuju njihovi osobni podaci, zakonska zastupnica tužitelja izjavila je da se podaci o imenima i prezimenima službenika i namještenika prikupljaju i obrađuju temeljem odredbi Zakona o pravu na pristup informacijama.

21. Tako se izrijekom pozvala i na članak 9. tog Zakona, te je izjavila da je do osobnih podataka dužnosnika, službenika i namještenika došla na temelju pojedinačnih zahtjeva za pravo na pristup informacijama. Istaknula je i kako je svrha obrade osobnih podataka ostvarivanje legitimnih interesa, odnosno povećanje transparentnosti rada tijela javne vlasti, te omogućavanje izražavanja mišljenja građana o radu dužnosnika, službenika i namještenika.

22. Na temelju provedenog nadzora, izjave zakonske zastupnice tužitelja, te neposrednim uvidom u sadržaj predmetnog portala, tuženik je utvrdio da je tužitelj, kao voditelj obrade osobnih podataka kreirao internetsku (web) stranicu www.ocijenime.hr,koja je namijenjena ocjenjivanju i komentiranju rada dužnosnika, državnih i lokalnih službenika te svih drugih osoba zaposlenih u pravnim osobama kao što su primjerice: agencije, ustanove, trgovačka društva koja se financiraju sredstvima poreznih obveznika.

23. Nadalje, tuženik je utvrdio da se u bazi podataka nalaze podaci o imenu, prezimenu, radnom mjestu, položaju sistematizacije radnog mjesta, nazivu tijela, te kako korisnici internetske stranice www.ocijenime.hr imaju mogućnost navedene podatke dalje obrađivati, odnosno ocijeniti i/ili recenzirati odabranog dužnosnika/službenika/namještenika, pravilno ocijenivši da ti podaci u smislu članka 4. Opće uredbe o zaštiti podataka predstavljaju osobne podatke, radi čega je za opisanu obradu potrebno postojanje relevantne pravne osnove i zakonite svrhe u skladu s propisima o zaštiti osobnih podataka. S tim u svezi, ocijenjeno je da je za obradu osobnih podataka od strane tužitelja i to za dobivanje podataka o imenu i prezimenu i pozicijom u skladu sa sistematizacijom zaposlenika u tijelima javne vlasti postojala pravna osnova u smislu članka 6. Opće uredbe o zaštiti podataka i to sukladno Zakonu o pravu na pristup informacijama. Međutim, tuženik je utvrdio da nakon što su pribavljeni osobni podaci u navedenom opsegu, isti su dalje obrađivani, odnosno javno su objavljeni na internetskoj stranici www.ocijenime.hr, u druge svrhe i to u svrhu mogućeg ocjenjivanja i komentiranja njihovog rada, a koja ne proizlazi iz prvotne svrhe objave pribavljenih osobnih podataka – informiranja javnosti (primjerice o imenima zaposlenika i njihovom broju u tijelima javne vlasti), te u većem opsegu koji je nužan za objavu javno dostupnih informacija. Iz navedenog slijedi da tuženik ne osporava pravnu osnovu objave prikupljenih podataka o imenu i prezimenu i poziciji u skladu sa sistematizacijom zaposlenika u tijelima javne vlasti, radi dostupnosti istih fizičkim i pravnim osobama u skladu sa uvjetima i ograničenjima iz članka 6. Zakona o pravu na pristup informacijama. Stoga je bespredmetno pozivanje tužitelja na pravo na dostupnost tako pribavljenih osobnih podataka u odnosu na zaštitu privatnosti, jer tuženik isto niti ne osporava.

24. Pravilno je po ocjeni ovog suda tuženik utvrdio da je na opisani način, dodavanjem u bazi podataka mogućnosti ocjenjivanja i komentiranja načina rada istih, kreiranjem internetske stranice www.ocijenime.hr, došlo do daljnje obrade osobnih podataka u drugu svrhu, koja nije podudarna sa prvotnom svrhom prikupljanja - dostupnosti javnosti informacija o unutarnjem ustrojstvu tijela javne vlasti, a koju tužitelj nije jasno definirao prije početka obrade osobnih podataka.

25. Utoliko je tuženik u obrazloženju osporenog rješenja osnovano utvrdio da je isto suprotno članku 5. točki b) Opće uredbe o zaštiti podataka, pravilno navodeći da u konkretnom slučaju svaka nova obrada podataka koja nije usklađena s izvornom svrhom, mora imati zasebnu pravnu osnovu i ne može se pozivati na činjenicu da su osobni podaci prvotno stečeni ili obrađeni u drugu legitimnu svrhu, pri čemu tužitelj tijekom upravnog postupka ničim nije dokazao zakonitu svrhu obrade istih, sukladno članku 5. stavku 2. Opće uredbe.

26. Pravilno tuženik ukazuje i na postupanje suprotno načelima zakonite, poštene i transparentne obrade podataka, što je navedeno u obrazloženju osporenog rješenja, a na što se dodatno očituje i u odgovoru na tužbu.

27. Pri tome, iz sadržaja tužbe proizlazi da tužitelj u odnosu na daljnju obradu osobnih podataka – na način da se korisnicima portala omogući komentiranje o ocjenjivanje dužnosnika/službenika/namještenika tijela javne vlasti, osobito upire na postojanje legitimnog interesa voditelja obrade podataka, kao i treće strane - građana, primjenom članka 6. stavka 1. točke f) Opće uredbe, međutim, pravilno ukazuje tuženik u obrazloženju rješenja da je ocjenjivanje državnih službenika uređeno Zakonom o državnim službenicima (Narodne novine«, br. 92/05., 107/07., 27/08., 34/11., 49/11., 150/11., 34/12., 49/12., 37/13., 38/13., 138/15., 61/17, 70/19 i 98/19), a kriteriji za isto su propisani Uredbom o postupku i kriterijima ocjenjivanja državnih službenika (Narodne novine, broj: 133/2011), dok je uvidom u predmetni portal tuženik utvrdio da isti niti ne sadrži kakve određene kriterije za ocjenjivanje, pa je pravilno utvrdio da tužitelj nije dokazao niti zasebnu pravnu osnovu za obradu, odnosno objavu istih. S tim u svezi Sud napominje i da je Zakonom o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Narodne novine, broj: 86/08, 61/11, 4/18 i 112/19), uređeno ocjenjivanje službenika, pri čemu su daljnji kriteriji ocjenjivanja propisani općim aktom lokalne jedinice.

28. Pravilno je tuženik u osporenom rješenju naveo da tužitelj nije dokazao postojanje niti jedne pravne osnove iz članka 6. Opće uredbe.

29. U konkretnom slučaju nema mjesta primjeni članka 7. Zakona o medijima, jer tužitelj, kao Udruga, ne potpada pod doseg primjene tog Zakona, te nema mjesta niti njegovom širem tumačenju, u smislu presude suda E.U. C-345/17, u predmetu B. – jer je na kreiranoj internetskoj stranici www.ocijenime.hr, omogućeno ocjenjivanje i komentiranje rada dužnosnika, državnih službenika i službenika u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi, te svih drugih osoba zaposlenih u pravnim osobama kao što su primjerice: agencije, ustanove, trgovačka društva koja se financiraju sredstvima poreznih obveznika, a što ne predstavlja objavu snimke u svrhu informiranja javnosti o postupanju službenika u obavljanju javne dužnosti, te tužitelj ne tvrdi, niti iz podataka spisa proizlazi da u konkretnom slučaju postoje određeni uvjeti iz kojih je razvidno da se radi o novinarskoj aktivnosti, a koja se ne odnosi na zaposlenike novinarskih kuća, što je bilo bilo predmetom ocjene navedene presude.

30. S tim u svezi, Sud ističe da mišljenje tuženika od 24. kolovoza 2020., koje je tužitelj priložio uz tužbu nije od utjecaja na predmetnu upravnu stvar, jer se u istom iznosi stav o video snimanju postupanja policijskih službenika, te dostupnosti istih u novinarske svrhe, a što nije predmet ovog postupka.

31. Zaključno, tuženik je u odgovoru na tužbu osnovano istaknuo kako tužitelj u podnesenoj tužbi pogrešno tumači odredbu članka 85. Opće uredbe, pravilno iznoseći smisao i sadržaj iste, te u odgovoru na tužbu pravilno otklanja i ostale tužbene prigovore.

32. U izloženom, tuženik je na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo, a suprotno tužbenim prigovorima, rješenje je valjano obrazloženo sukladno članu 98. ZUP-a, dok tužbeni prigovori, imajući u vidu prethodno navedeno, nisu osnovani niti su od utjecaja na drugačije rješavanje predmetne upravne stvari.

33. Stoga je sud osporeno rješenje ocijenio zakonitim te je valjalo temeljem čl. 57. st. 1. ZUS odbiti tužbeni zahtjev i odlučiti kao u izreci presude.

34. Tužitelju je odbijen zahtjev za naknadu troška upravnog spora kao neosnovan na temelju odredbe članka 79. stavka 4. ZUS-a, budući da je izgubio spor u cijelosti.

U Splitu, 4. lipnja 2021.

S U T K I N J A

Mirela Valjan – Harambašić, v. r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude i odluke o trošku dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske. (čl. 66. i 79. stavak 7. ZUS-a).

Za točnost otpravka – ovlašteni službenik

Nataša Brajević