Poslovni broj: Usž-4417/20-2
REPUBLIKA HRVATSKA
VISOKI UPRAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Frankopanska 16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki upravni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda Senke Orlić-Zaninović, predsjednice vijeća, Eveline Čolović Tomić i Ane Berlengi Fellner, članica vijeća, te više sudske savjetnice Ane Matacin, zapisničarke, u upravnom sporu tužiteljice S. J. iz V., koju zastupa opunomoćenica G. J. M., odvjetnica u V., protiv tuženika Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske, Z., radi ozakonjenja nezakonito izgrađene zgrade, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI-713/2020- 7 od 23. rujna 2020., na sjednici vijeća održanoj 4. lipnja 2021.
p r e s u d i o j e
I. Poništava se presuda Upravnog suda u Osijeku, poslovni broj: UsI- 713/2020-7 od 23. rujna 2020.
II. Poništava se rješenje Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja, KLASA: UP/II-361-05/19-26/1127, URBROJ: 531-09-2-20-2 od 8. svibnja 2020.
III. Poništava se rješenje Grada V., Upravnog odjela za komunalne poslove, prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjeka za prostorno uređenje, KLASA: UP/I°-361- 03/12-01/556, URBROJ: 2189/01-03-02/1-19-26 od 14. listopada 2019. i predmet vraća nadležnom prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak.
IV. Nalaže se tuženiku da u roku 60 dana od dana dostave ove presude tužiteljici nadoknadi troškove upravnog spora u iznosu od 5.000,00 kn.
Obrazloženje
1. Osporenom presudom odbijen je tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja tuženika, KLASA: UP/II-361-05/19-26/1127, URBROJ: 531-09-2-20-2 od 8. svibnja 2020. (točka I. izreke) te zahtjev tužiteljice za naknadu troška upravnog spora (točka II. izreke). Navedenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužiteljice izjavljena protiv rješenja Grada V., Upravnog odjela za komunalne poslove, prostorno uređenje i graditeljstvo, Odsjeka za prostorno uređenje, KLASA: UP/I°-361-03/12-01/556, URBROJ: 2189/01-03-02/1-19-26 od 14. listopada 2019., kojim je odbačen kao nepotpun zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za zgradu izgrađenu na k.č.br. 4314 i 4315 k.o. V.-g., u M., ...
2. Tužiteljica je u žalbi na navedenu presudu navela da je pred upravnim tijelima ukazivala da odlučne činjenice, mjerodavne za rješavanje merituma spora, uopće nisu utvrđene. Smatra da su upravna tijela i prvostupanjski sud, iz same činjenice da se na susjednom zemljištu nalazi kapelica S... T., proizvoljno zaključili da bi predmetno zemljište služilo nekoj vjerskoj funkciji. Također, iz obrazloženja presude ne proizlazi iz koje priložene dokumentacije je utvrđena vjerska funkcija postojeće površine. Ističe da je ostalo sporno da li u konkretnom predmetu postoji razlog isključenja ozakonjenja predmetne građevine i koje tijelo upravlja ničim dokazanom javnom ili društvenom namjenom te, ako takva namjena postoji, koja je to namjena. Navodi da pozivu prvostupanjskog tijela od 29. srpnja 2019. nije mogla udovoljiti jer ne postoji razlog isključenja ozakonjenja predmetne zgrade odnosno ne postoji javna ili društvena namjena na predmetnim nekretninama pa, slijedom toga, niti tijelo koje bi upravljalo takvim namjenama. Predlaže ovom Sudu usvojiti žalbu, osporenu presudu preinačiti i donijeti presudu kojom će usvojiti tužbeni zahtjev tužiteljice.
3. Tuženik, iako uredno pozvan, nije dostavio odgovor na žalbu.
4. Žalba je osnovana.
5. Ispitujući pobijanu presudu u granicama žalbenih razloga (članak 73. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima, „Narodne novine“, broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16. i 29/17. - dalje: ZUS), Sud nalazi spornim utvrđenja prvostupanjskog suda i upravnih tijela da se predmetna nekretnina nalazi na području javne i društvene namjene za čije je ozakonjenje potrebna suglasnost upravitelja površine odnosno vlasnika iste ako ne postoji upravitelj, odnosno sporna je pravilnost primjene odredbe članka 6. stavka 1. podstavka 3. i članka 6. stavka 2. podstavka 3. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12., 143/13., 65/17. i 14/19. – dalje: ZoPNIZ).
6. Naime, odredbom članka 6. stavka 1. podstavka 3. ZoPNIZ-a propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na području koje je prostornim planom uređenja općine, grada i velikog grada, Prostornim planom Grada Zagreba ili generalnim urbanističkim planom, koji važi na dan stupanja na snagu ovoga Zakona, odnosno na dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju ili na dan donošenja rješenja o izvedenom stanju ako je to povoljnije za podnositelja zahtjeva, određeno kao površina javne i društvene namjene unutar građevinskih područja naselja za sadržaje upravnih, socijalnih, zdravstvenih, predškolskih, obrazovnih (osnovno, srednjoškolsko, visoko obrazovanje), komunalnih, sportskih, kulturnih i vjerskih funkcija, osim nezakonito izgrađene zgrade na tim površinama koje su u skladu s tom namjenom.
7. Odredbom članka 6. stavka 2. podstavka 3. ZoPNIZ-a propisano je da se nezakonito izgrađena zgrada ne može ozakoniti ako se nalazi na postojećoj površini javne namjene, pomorskom dobru ili vodnom dobru, osim zgrade izgrađene na postojećoj površini javne namjene uz suglasnost upravitelja te površine, odnosno vlasnika iste ako ne postoji upravitelj i zgrade izgrađene na vodnom dobru uz suglasnost Hrvatskih voda - pravne osobe za upravljanje vodama (u daljnjem tekstu: Hrvatske vode).
8. Iz podataka predmeta spisa proizlazi da je prednica tužiteljice I. J. zahtjev za izdavanje rješenja o izvedenom stanju podnijela 28. prosinca 2012., a da su upravna tijela i prvostupanjski sud odluku o položaju zgrade i pravnom režimu koji se na istu primjenjuje temeljila na Generalnom urbanističkom planu Grada V., bez navođenja konkretnih podataka o kojem planu se radi. Uvidom u dokumentaciju dostavljenu od strane upravnih tijela razvidno je da istoj prileži samo Odluka o donošenju Prostornog plana uređenja Grada V. sa izmjenama i dopunama od 19. prosinca 2014. te dio kartografskog prikaza korištenja i namjene površine. Također, iz podataka predmeta spisa, proizlazi da je tužiteljica (kao i njena prednica) vlasnica katastarskih čestica na kojoj je izgrađena zgrada koja je predmet ovog upravnog postupka i spora.
9. Prije svega valja reći da se u ovoj upravnoj stvari ne primjenjuje odredba članka 6. stavka 2. podstavka 3. ZoPNIZ-a, obzirom se konkretnom slučaju ne radi o postojećoj, nego o planiranoj površini javne namjene. Naime, zemljište na kojoj je izgrađena zgrada i koja je predmet legalizacije je u vlasništvu tužiteljice, slijedom čega ovdje ne postoji upravitelj odnosno vlasnik javne površine kakvog ima u vidu citirana zakonska odredba.
10. Dakle, prilikom odlučivanja o zahtjevu tužiteljice prvostupanjsko tijelo treba primijeniti odredbu članka 6. stavka 1. podstavka 3. ZoPNIZ-a i, radi utvrđivanja postojanja prepreka za ozakonjenje, pribaviti tri Generalna urbanistička plana Grada V., i to plan koji je važio 10. kolovoza 2011. (dan stupanja na snagu ZoPNIZ-a), plan koji je važio 28. prosinca 2012. (dan podnošenja zahtjeva za donošenje rješenja o izvedenom stanju) te plan koji je važio 14. listopada 2019. (dan donošenja odluke o zahtjevu za izdavanje rješenja o izvedenom stanju), zatim utvrditi na kojem se području nalazi nezakonito izgrađena zgrada, ocijeniti koje odredbe mjerodavnog ZoPNIZ-a se primjenjuju na konkretan predmet i zašto te donijeti obrazloženu odluku. Pri tome prvostupanjsko tijelo treba uzeti u obzir i da, kako to proizlazi iz podataka predmeta spisa, osobito snimke izvedenog stanja od prosinca 2012., tužiteljica ima Odobrenje za gradnju od 3. siječnja 1974. te da bi se ovdje radilo ustvari o rekonstrukciji.
11. Slijedom izloženog, prvostupanjski sud, kao i javnopravna tijela, trebala su točno i određeno provjeriti sve činjenice i navesti Generalne urbanističke planove Grada V. na temelju kojih su u konkretnom slučaju donijeli odluku, posebice imajući na umu prigovore tužiteljice koje je isticala u tijeku upravnog postupka i upravnoj tužbi. Pravilnost utvrđenja činjeničnog stanja upravo je odlučna za pravilnu primjenu mjerodavnog materijalnog prava odnosno odredbe članka 18. ZoPNIZ-a, u vezi s odredbom članka 6. stavka 1. podstavka 3. ZoPNIZ-a. Ove nedostatke prvostupanjsko javnopravno tijelo otkloniti će u nastavku postupka i, nakon pravilno i potpuno utvrđenog činjeničnog stanja, rješenjem obrazloženim sukladno odredbi članka 98. stavka 5. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj 47/09.), odlučiti o zahtjevu tužiteljice za izdavanje rješenja o izvedenom stanju za nezakonito izgrađenu zgradu.
12. Kraj takvog stanja stvari, ovaj Sud je žalbu i tužbeni zahtjev tužiteljice usvojio, poništio osporenu presudu i rješenja te je, temeljem odredbe članka 79. stavka 1., stavka 2. i stavka 4. ZUS-a, u vezi Tbr. 23. točke 1. podstavka 2., točke 2. i točke 3. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15.), ocijenio da tužiteljica ima pravo na naknadu zatraženih troškova nastalih tijekom spora koji se odnose na zastupanje po odvjetniku, i to trošak sastava tužbe i pristupa na ročište, svako u iznosu od 2.500,00 kn, sukladno troškovniku zatraženom na glavnoj raspravi, u ukupnom iznosu od 5.000,00 kn.
13. Trebalo je stoga, temeljem odredbe članka 74. stavka 2. i članka 79. stavka 6. ZUS-a, odlučiti kao u izreci ove presude.
U Zagrebu, 4. lipnja 2021.
Predsjednica vijeća
Senka Orlić-Zaninović, v.r.
