Republika Hrvatska

Županijski sud u Splitu

Split, Gundulićeva 29a

Poslovni broj: Gž-1486/2020-2

R E P U B L I K A  H R V AT S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Splitu, u vijeću sastavljenom od suca ovog suda Tihane Pivac, kao predsjednice vijeća, Ane Grbavac, kao članice vijeća i suca izvjestitelja te Marijana Miletića, kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja M. S. iz V., OIB: …, zastupanog po punomoćniku I. P. odvjetniku iz V., protiv tuženika G. V., OIB: …, V., radi priznanja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj 2 P-100/19-41 od 30. lipnja 2020., u sjednici vijeća održanoj dana 2. lipnja 2021.

r i j e š i o  j e

Ukida se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj 2 P-100/19-41 od 30. lipnja 2020., te se predmet vraća prvostupanjskom sudu na ponovni postupak i odluku.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:

I/ Utvrđuje se da je tužitelj M. S. iz V., …, OIB: … vlasnik nekretnine upisane u zk. ul. 409 k.o. V., kč.br. 1288/2 u naravi oranica, sa 1174 m[2] , pa se nalaže tuženiku G. V., OIB: …, da prizna tužitelju M. S. iz V., OIB: …, pravo vlasništva na istim nekretninama te da mu izda tabularnu ispravu podobnu za prijenos prava vlasništva, koju će u protivnom zamijeniti ova presuda, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

II/ Nalaže se tuženiku G. V. da naknadi tužitelju M. S. nastali parnični trošak u iznosu od 11.100,00 kuna na račun punomoćnika tužitelja I. P., odvjetnika iz V., otvoren u Raiffeisen banci pod brojem ... i to sve u roku od 15 dana.

2. Protiv prvostupanjske presude žali se tuženik, pobijajući je zbog svih žalbenih razloga iz odredbe članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19; dalje: ZPP), predlažući da drugostupanjski usvoji žalbu i preinači pobijanu presudu na način da odbije tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti.

3. Odgovori na žalbu nije podnesen.

4. Žalba je osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja da je vlasnik nekretnine upisane u zk.ul. 409 k.o. V., kč.br. 1288/2 u naravi oranica, sa 1174 m[2] , koju da je stekao građenjem na tuđem zemljištu.

Između stranaka je sporno može li tužitelj steći pravo vlasništva građenjem na kč.br. 1288/2 i je li izgrađeni objekt predstavlja pripadak tužiteljevim nekretninama te koja površina zemljišta pripada izgrađenom objektu.

6. Prvostupanjski sud je u provedenom postupku utvrdio sljedeće činjenice:

- da je tužitelj izgradio objekt na nekretnini u vlasništvu tuženika i da je objekt naknadno legaliziran kao nezakonito izgrađena građevina u smislu Zakona i postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama, a što da nepobitno proistječe iz rješenja od 29. studenog 2013.,

- da je provedenim vještačenjem utvrđeno da se kč.br. 1288/2 nalazi u V. iza kuće označene kućnim brojem 62, da lokacija nema svu potrebnu infrastrukturu, da građevinsko zemljište nema izlaz na javnu površinu i da prema mišljenju vještaka tržišna vrijednost na dan vještačenja navedene čestice iznosi 5.000,00 eura, da je vrednovanje izvršeno na temelju postojećih dokumenata kao i uspoređivanjem cijena i svojstva adekvatnih objekata uzimajući u obzir lokaciju, razvoj, prostorno uređenje, mogućnost namjene i postojeći sadržaj,

- da je u dopuni nalaza i mišljenja od 2. listopada 2019. vještak obrazložio procjembeni elaborat od 6. veljače 2018. ističući da je razlog umanjenja cijene predmetnog zemljišta za 30% taj što kč.br.1288/2 nema izlaz na javni put, da se navedena čestica ne može cijepati i da nije moguće izvršiti parcelaciju iste jer za to ne postoje uvjeti kao npr. pravo služnosti prolaza do javne površine.

7. Na temelju tako utvrđenog činjeničnog stanja prvostupanjski sud smatra da prema odredbi članka 9. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima pojedinačnu nekretninu čini zemljišna čestica uključujući i sve što je s njom razmjerno trajno povezano na njezinoj površini ili ispod nje, one da su pravno sjedinjene u jedno zemljišnoknjižno tijelo koje je kao takvo jedna nekretnina, na kojoj je u konkretnom slučaju tužitelj svojim vlastitim novčanim sredstvima izgradio zgradu pomoćne namjene koju je naknadno tuženik na zahtjev tužitelja ozakonio. Stjecanje vlasništva građenjem na tuđem zemljištu da je izvorno stjecanje, a izvorna stjecanja da spadaju u stjecanja na temelju zakona tj. radi se o stjecanju vlasništva vanjskim priraštajem nekretnini. Vlasništvo da se stječe u trenutku kada budu ispunjene sve zakonom propisane pretpostavke. Za stjecanje vlasništva građenjem na tuđoj stvari da trebaju biti kumulativno ispunjene tri pretpostavke, tj. da je izgrađena zgrada, da je izgrađena na tuđem zemljištu i da vlasništvo nije stečeno na nekom drugom pravnom temelju. Bespravnu gradnju definira se kao svako građenje koje nema potrebno uporište u nekoj pravnoj normi. Naime, tko gradi na tuđem zemljištu taj da nema pravo to činiti. Dakle, prema Zakonu o vlasništvu i drugim stvarnim pravima stjecanje vlasništva građenjem na tuđem zemljištu je izvorno stjecanje vlasništva na temelju zakona do kojeg dolazi kada neka fizička ili pravna osoba, tj. graditelj izgradi zgradu na tuđem zemljištu bez pravne osnove. U konkretnom slučaju tužitelj kao graditelj da je znao da gradi na tuđem zemljištu no tuženik kao vlasnik da se tome očigledno nije usprotivio niti je tražio rušenje izgrađenog objekta već je sukladno važećem Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama izgrađeni objekt naknadno legalizirao, pa da je slijedom navedenog tuženik kao vlasnik zemljišta dužan priznati tužitelju da je predmetnu nekretninu stekao građenjem zgrade odnosno pomoćnih prostorija mješovite uporabe, a od tužitelja da može zahtijevati isplatu prometne cijene zemljišta u vrijeme donošenja odluke o priznanju prava vlasništva. Naime, aktualni Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima uređuje institut stjecanja vlasništva građenjem na tuđem zemljištu u člancima 152. do 154. Prema istom zakonu zgradom se smatra svaki građevinski objekt koji se razmjerno trajno povezao sa zemljišnom česticom na njezinoj površini ili ispod nje, s tim da je zgrada izgrađena kad je dovedena u takvo stanje da ju je moguće rabiti za svrhu kojoj takve zgrade redovito služe. Obzirom da je iz nalaza vještaka evidentno da se kč.br. 1288/2 nalazi u V. iza kuće označene kućnim brojem 62, na kojoj je prebivalište tužitelja te da predmetna čestica 1288/2 sama nema svu potrebnu infrastrukturu niti ima izlaz na javnu površinu, a prema dopuni nalaza i mišljenja predmetnu katastarsku česticu nije moguće cijepati, i kako je na istoj izgrađena jednostavna zgrada pomoćne namjene obujma 70,36 m3, kako to i proistječe iz Rješenja Upravnog odjela komunalnog gospodarstva i uređenja grada od 29.11.2013. kojim je rješenjem upravni odjel legalizirao nezakonito izgrađeni objekt od strane tužitelja, to da je prema ocjeni suda tužbeni zahtjev u cijelosti osnovan.

8. S pravom tuženik u žalbi upozorava da je pobijana presuda nezakonita jer ne sadrži razloge o odlučnim činjenicama.

9. Ispitujući pobijanu presudu i postupak koji joj je prethodio, ovaj sud je ustanovio da je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, na koju sadržajem žalbe ukazuje tuženik, jer pobijana presuda ne sadrži jasne i određene razloge o odlučnim činjenicama i ista se ne može ispitati.

10. Prvostupanjski sud nije pravilno razmotrio sve isprave relevantne za donošenje odluke u ovom sporu, utoliko su osnovani žalbeni navodi tuženika da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno te da je prvostupanjski sud na tako nepotpuno utvrđeno činjenično stanje pogrešno primijenio i materijalno pravo.

11. Prije svega, treba upozoriti na odredbu članka 388. stavka 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 76/06, 141/06, 148/08, 38/09, 153/09, 143/12 i 152/14; dalje: ZV) prema kojoj se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu tog Zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene, prestanka prava i njihovih pravnih učinaka. To znači da će se u svim onim slučajevima kada je pravo vlasništva stečeno do 01.01.1997. pravni temelj stjecanja, a u svezi s tim i relevantne činjenice, cijeniti prema propisima koji su do tada bili na snazi.

12. Ovaj sud posebno napominje da se nakon pravnih pravila OGZ-a na stjecanje i učinke prava vlasništva primjenjivao ZOVO i to od 1. rujna 1980. te od 1. siječnja 1997. ZV koji propisi su sadržavali pravila o stjecanju prava vlasništva građenjem, dok iz obrazloženja prijeporne odluke nije razvidno kada je predmetni objekt sagrađen, slijedom čega nije moguće ispitati je li prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo. Dakle, pravne učinke građenja na tuđem zemljištu treba raspraviti primjenom propisa (pravnog pravila) koji se primjenjivao u vrijeme nastanka spornog objekta.

13. Naime, iz obrazloženja prvostupanjske presude proizlazi da je zemljište na kojem je sagrađena jednostavna zgrada pomoćne namjene u vlasništvu tuženika, da je tužitelj kao graditelj znao da gradi na tuđem zemljištu i da se tuženik kao vlasnik tome nije usprotivio niti je tražio rušenje izgrađenog objekta već je sukladno važećem Zakonu o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama izgrađeni objekt legalizirao, i da aktualni ZV uređuje institut građenja na tuđem zemljištu u člancima 152.-154. ZV.

14. Prema odredbama ZV i to članka 152. do članka 154. na koje se poziva prvostupanjski sud, kojima je uređeno građenje na tuđem zemljištu, jedini slučaj kada graditelj stječe pravo vlasništva zemljišta na kojem je izgrađena zgrada je slučaj iz članka 153. ZV, a u svim drugim slučajevima zgrada pripada vlasniku zemljišta kako je to propisano odredbom članka 152. stavka 1. i članka 154. stavka 1. ZV, pa nije jasno kako prvostupanjski sud u utvrđenim okolnostima da je tužitelj znao da gradi na tuđem zemljištu i da se tuženik nije tom protivio smatra da je tužitelj dokazao da je stekao pravo vlasništva građenjem prijepornog zemljišta.

15. Samo rješenje o ozakonjenju bespravne gradnje nema učinka na vlasništvo jer se ozakonjenjem bespravnog objekta ne može steći pravo vlasništva na zemljištu, a kako to i proizlazi iz odredbe članak 32. Zakona o postupanju s nezakonito izgrađenim zgradama („Narodne novine“, broj 86/12).

16. Međutim, nije u pravu tuženik kada ističe da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavka 2. točke 14. ZPP jer da prije podnošenja tužbe nije primijenjen propis iz članka 176. stavka 3. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“, broj 153/13).

17. Zahtjev tužitelja usmjeren je na stjecanje prava vlasništva građenjem na tuđem zemljištu, a ne na postupak legalnosti i ozakonjenja građevine, dakle radi se o stvarno pravnom zahtjevu koji je u nadležnosti suda, pa se žalba tuženik u tom dijelu ukazuje neosnovanom.

18. Kako navedene okolnosti i odlučne činjenice nije moguće utvrditi iz sadržaja spisa predmeta i ocjenom izvedenih dokaza, žalbu tuženika valjalo je uvažiti, pobijanu presudu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje, temeljem odredaba članka 369. stavka 1. i 370. ZPP.

19. U nastavku postupka, prvostupanjski sud će otkloniti počinjenu bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP, po potrebi dopuniti činjenično stanje izvođenjem predloženih dokaza, nakon čega će pravilnom primjenom materijalnog prava ponovno odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, a time i o ukupnim troškovima postupka (članak 166. stavak 3. ZPP).

U Splitu, 2. lipnja 2021.

Predsjednica vijeća

Tihana Pivac, v.r.