Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Poslovni broj Gž-1785/2020-4

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Milene Vukelić- Margan, predsjednice vijeća, Ingrid Bučković, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Helene Vlahov Kozomara, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja 1. S. K. iz Z., OIB: …i 2. I. A. iz Z., OIB: …, oboje zastupani po punomoćniku M. Č., odvjetniku iz Z., protiv tuženika B. R. iz Z., OIB: …, zastupanog po punomoćniku M. P., odvjetniku iz Z., radi naknade štete, odlučujući o žalbama stranaka podnesenim protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1295/2018-87 od 25. listopada 2019., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tužitelja, kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-1295/2018-87 od 25. listopada 2019. u točci I. izreke.

II. Uvažavanjem žalbe tuženika preinačava se prvostupanjska presuda u odluci o troškovima iz točke II. izreke i sudi:

Nalaže se tužiteljima da naknade tuženiku troškove postupka u iznosu od 90.272,90 kn (slovima: devedesettisućadvijestosedamdesetdvijekunedevedesetlipa), sa zateznim kamatama od 25. listopada 2019. do isplate, po stopi koja se za svako polugodište određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od petnaest dana.

III. Nalaže se tužiteljima naknaditi tuženiku trošak žalbenog postupka u iznosu od 625,00 kn (slovima: šestodvadesetpetkuna), u roku od petnaest dana.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke odbijen je tužbeni zahtjev prvotužitelja S. K. (dalje: prvotužitelj) za isplatu iznosa od 89.453,40 EUR u kunskoj protuvrijednosti i tužbeni zahtjev drugotužitelja I. A. (dalje: drugotužitelj) za isplatu iznosa od 43.343,40 EUR u kunskoj protuvrijednosti, sve sa zateznim kamatama od podnošenja tužbe do isplate. Točkom II. izreke odlučeno je da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

2.1.Protiv navedene presude žalbu podnose sve stranke.

2.2. Tužitelji podnose žalbu iz svih žalbenih razloga propisanih čl. 353.st.1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14. i 70/19., dalje:ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i prihvati tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje.

2.3. Tuženik podnosi žalbi protiv odluke o troškovima postupka iz točke II. izreke, iz žalbenog razloga propisanog čl. 353. st. 1. toč. 1. ZPP-a, s prijedlogom da se pobijana odluka preinači i obveže tužitelje na naknadu troškova postupka tuženiku.

2.4. Tuženik u odgovoru na žalbu tužitelja osporava žalbene navode kao neosnovane te predlaže odbijanje žalbe i potvrđivanje prvostupanjske presude u pogledu merituma spora (točka I. izreke).

2.5. Tužitelji u odgovoru na žalbu tuženika osporavaju žalbene navode te predlažu odbijanje žalbe kao neosnovane.

3. Žalba tužitelja je neosnovana, dok je žalba tuženika osnovana.

4.1. Donošenjem pobijane presude nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2.toč.11. ZPP-a na koju žalbom ukazuju tužitelji, budući da suprotno žalbenim navodima, izreka presude nije proturječna razlozima o odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni, a niti o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika pa se presuda može ispitati.

4.2. Također, suprotno žalbenim navodima tužitelja, prvostupanjski sud nije počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 8. ZPP-a, budući da je odlučne činjenice utvrdio na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno te na temelju rezultata cjelokupno provedenog dokaznog postupka.

4.3. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na ostale bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4,. 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, nije utvrđeno da bi u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude bila ostvarena koja od tih procesnih povreda.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete nastale neovlaštenim zastupanjem od strane tuženika kao odvjetnika odnosno odricanjem od tužbenog zahtjeva za utvrđenje prava vlasništva u predmetu poslovni broj P-2454/04.

6.1. Među strankama nije sporno da je pravomoćnom kaznenom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu poslovni broj Ko-2845/06 od 19. ožujka 2010. tuženik oglašen krivim za kazneno djelo protiv imovine - zlouporabom povjerenja - opisano u čl. 227 st. 1. i 2. Kaznenog zakona, a kažnjivo po čl. 227. st. 2. Kaznenog zakona te je temeljem čl. 227. st. 2. Kaznenog zakona osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 10 mjeseci, a temeljem čl. 67. Kaznenog zakona uz primjenu uvjetne osude za vrijeme od 3 (tri) godine, a koje djelo je počinio. Između ostalog na štetu tužitelja.

6.2. Sporna je zastara tražbina tužitelja, uzročno-posljedična veza između štetne radnje i štete i visina štete.

7. 1. Prvostupanjski sud na temelju izvedenih dokaza, u bitnome utvrđuje da je kaznena presuda kojom je tuženik oglašen krivim za počinjeno kazneno djelo na štetu tužitelja postala pravomoćna 4. svibnja 2010., a da je kazneno djelo počinjeno 27. svibnja 2004. pa cijeneći da je tužba podnesena 10. srpnja 2013., zauzima stav da je tužba podnesena izvan općeg zastarnog roka od pet godina iz čl. 376. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/1.1, 78/15. i 29/18., dalje: ZOO).

7.2. Također, prema stavu prvostupanjskog suda početak tijeka zastare iz čl. 377. st.1. ZOO-a određuje se prema danu počinjenja kaznenog dijela pa imajući u vidu da je djelo počinjeno 27. svibnja 2004., a da prekid zastare zbog vođenja kaznenog postupka nije nastupio jer tužitelji u tom postupku nisu istaknuli imovinsko pravni zahtjev, prvostupanjski sud zaključuje da je nastupila zastara tražbina tužitelja i po čl. 377. ZOO-a.

7.3. Stoga, prvostupanjski sud prihvaća tuženikov prigovor zastare kao osnovan i odbija tužbene zahtjeve u cijelosti.

8. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski sud temelji na načelu pravičnosti pa cijeneći da tužitelji traže naknadu štete nastale kaznenim djelom počinjenim od strane tuženika, a da tuženik nije dokazao da bi šteta uopće mogla biti otklonjena podnošenjem izvanrednog pravnog lijeka u predmetu P-2454/04 te uvažavajući sve okolnosti slučaja, odlučuje da svaka stranka snosi svoj trošak postupka.

9. Suprotno žalbenim navodima tužitelja, pravilno je prvostupanjski sud odlučio kada je prihvatio prigovor zastare i odbio tužbeni zahtjev, ali iz drugih razloga.

10.1. U konkretnom slučaju nije sporno da je tuženik pravomoćnom presudom osuđen zbog kaznenog djela protiv imovine - zlouporabom povjerenja, opisanog u čl. ("Narodne novine" br. 110/97., 27/98., 50/00., 227. st. 1. i 2. Kaznenog zakona

129/00., 84/05., 51/01., 111/03., 190/03., 105/04., 71/06., 110/07., 152/08., 57/11., 77/11., dalje:KZ/97), a kažnjivo po čl. 227. st. 2. KZ/97, počinjenog na štetu tužitelja odricanjem od tužbenog zahtjeva u parničnom predmetu poslovni broj P-2454/04. Stoga je sukladno čl. 377. ZOO-a, pokretanjem i vođenjem kaznenog postupka protiv tuženika došlo do prekida zastarijevanja zahtjeva za naknadu štete te je zastarijevanje ponovno počelo teći od pravomoćnosti presude kojom je tuženik proglašen krivim za predmetni štetni događaj (tako i VSRH u Rev-542/10 od 14. prosinca 2010.). Pri tome, pogrešan je stav prvostupanjskog suda da je prekid zastare uvjetovan podnošenjem imovinsko pravnog zahtjeva u kaznenom postupka, budući da u situaciji kada je kazneni postupak završen osuđujućom presudom nije od odlučnog značaja je li ili nije postavljen imovinskopravni zahtjev u kaznenom postupku.

10.2. Imajući u vidu da je kaznena presuda postala pravomoćna 4. svibnja 2010., a da je tužba podnesena 10. srpnja 2013., to je tužba podnesena izvan trogodišnjeg zastarnog roka iz čl. 376. ZOO-a koji se u konkretnom slučaju primjenjuje s obzirom da rok zastare kaznenog progona za kazneno djelo za koje je tuženik proglašen krivim i osuđen sukladno KZ/97 (čl. 19. u svezi s čl. 227. st. 2.) iznosi tri godine, dakle jednak je roku zastare za naknadu štete iz čl. 376. ZOO-a, slijedom čega je osnovan prigovor zastare pa se tužbeni zahtjevi tužitelja ukazuju neosnovanima.

11.1. Žalbeni navodi kojima se tužitelji pozivaju na apsolutnu zastaru kaznenog progona za predmetno kazneno djelo od šest godina te posljedično tome na rok zastare za naknadu štete iz čl. 377. ZOO-a od šest odnosno deset godina s Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 125/11., obzirom na stupanje na snagu

144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19., dalje:KZ/11) nisu osnovani. To iz razloga jer je u konkretnom slučaju kaznena presuda postala pravomoćna 4. svibnja 2010., dakle u vrijeme važenja KZ/97 pa se u smislu čl. 377. ZOO-a računa rok zastare kaznenog progona propisan tim zakonom i to čl. 19. u svezi s čl. 227. st. 2. KZ/97, a koji u konkretnom slučaju iznosi tri godine.

11.2. Također, pozivanje tužitelja na primitak pravomoćne kaznene presude 2. prosinca 2012. odnosno 3. prosinca 2012. nije od utjecaja na tijek zastare, budući da sukladno čl. 377. ZOO-a zastarijevanje nakon prekida zbog vođenog kaznenog postupka ponovno počinje teći od pravomoćnosti kaznene presude, a ne dana njezina primitka od strane oštećenika.

12. Međutim, pogrešno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo prilikom donošenja odluke o troškovima postupka, kako se to osnovano sadržajem žalbe poziva tuženik.

13.1. Naime, sukladno izričitoj zakonskoj odredbi iz čl. 154. st. 1. ZPP-a, stranka koja u cijelosti izgubi parnicu dužna je protivnoj stranci i njezinu umješaču naknaditi troškove izazvane vođenjem postupka. Stoga, kako sudovi sude na temelju Ustava i zakona, a s obzirom da su tužitelji u cijelosti izgubili ovaj spor, pogrešno je prvostupanjski sud primjenom načela pravičnosti odlučio da svaka stranka snosi svoj trošak postupka, već je pravilnom primjenom materijalnog prava iz čl. 154. st. 1. ZPP- a valjalo obvezati tužitelje na naknadu troškova postupka tuženiku.

13.2. Tuženiku primjenom čl.155. ZPP-a pripada trošak zastupanja po odvjetniku odmjeren sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (“Narodne novine” broj 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., dalje: Tarifa) i to za sastav podnesaka od 7. ožujka 2014., 21. rujna 2016., 5. siječnja 2017., 9. srpnja 2018. i 16. srpnja 2018. u ukupnom iznosu od 2.500,00 kn (Tbr.8.toč.3.), zastupanje na ročištima 3. veljače 2014., 22. svibnja 2014., 24. rujna 2014., 12. studenog 2014., 11. siječnja 2017., 17. srpnja 2018. i 10. rujna 2019. u zatraženom iznosu od po 9.959,76 kn (pravilnom primjenom Tbr.7.toč.1. Tarife pripadao bi mu iznos od 9.990,00 kn s obzirom na v.p.s. od 998.521,18 kn prema tačaju EUR-a u vrijeme podnošenja tužbe) odnosno u ukupnom iznosu od 69.718,32 kn (Tbr.9.toč.1.), sa PDV-om u iznosu od 18.054,58 kn (Tbr.42.), odnosno u sveukupnom iznosu od 90.272,90 kn.

14. Iz navedenih razloga, valjalo je primjenom čl. 368. st. 2. ZPP-a odbiti žalbu tužitelja, kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu u točci I. izreke, kao u točci I. izreke ove presude, a uvažavanjem žalbe tuženika primjenom čl. 373. toč. 3. ZPP-a preinačiti pobijanu presudu u odluci o troškovima postupka iz točke II. izreke, kao u točci II. izreke ove presude.

15. S obzirom da je tuženik uspio sa žalbom, to osnovano potražuje naknadu troškova žalbenog postupka pa mu je sukladno čl. 155. ZPP-a i Tarifi priznat trošak za sastav žalbe u iznosu od 500,00 kn ( Tbr.10.toč.5.) sa PDV-om u iznosu od 125,00 kn (Tbr. 42.), odnosno u ukupnom iznosu od 625,00 kn, slijedom čega je odlučeno kao u točci III. izreke ove presude.

U Rijeci 2. lipnja 2021.

Predsjednica vijeća

Milena Vukelić-Margan