REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Splitu

Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

Poslovni broj: Ref 24 P : P-632/2019-44

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Općinski sud u S. po sudcu ovog suda Branku Malenici, u pravnoj stvari tužiteljice S. F. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik Z. V., odvjetnik u Z., protiv tuženika D. M.. iz P., OIB: …, kojeg zastupa V. V., odvjetnik u V., radi poništenja ugovora i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 29. travnja 2021. u nazočnosti punomoćnika stranaka, na ročištu radi objave, dana 2. lipnja 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"1.Poništava se ugovor o darovanju sklopljen dana 25.9.2017. između tužiteljice S. F. iz Z., OIB: … i tuženika D. M. iz K.,P . OIB: …, kojim su tuženiku darovane nekretnine i to: 17/32 dijela k.č.z. 4031/3 u naravi vinograd upisan u z.k.ul. br. 3115, k.o. K., k.č.z. 4030 u naravi vinograd upisan u z.k.ul. br. 3374 k.o. K., k.č.z. 807/7 u naravi kućica ruševna upisana u z.k.ul. br. 3374 k.o.K., k.č.z. 807/4 u naravi kuća ruševna upisana u z.k.ul. 3374 k.o. K.,k.č.zgr. 807/10 u naravi staja upisana u z.k.ul. br. 2652 k.o. K., k.č.zgr. 807/2 u naravi kuća upisana u z.k.ul. br. 2652 k.o. K., k.č.zgr. 807/3 u naravi kuća stojna

upisana u z.k.ul. br. 2652 k.o. K., k.č.zgr. 807/3 u naravi kuća stojna upisana u z.k.ul. br. 2652 k.o. K., k.č.zem. 4029/2 u naravi pašnjak upisan u z.k.ul. br. 1364 k.o. K. , k.č. zam. 4029/3 u naravi pašnjak upisan u z.k. ul.br. 1346 k.o.o. K., k.č. zem. 4029/4 u naravi put upisan u z.k.ul. br. 1396 k.o. K., k.č. zgr. 807/1 u naravi konoba površine 45m[2] P., upisana u z.k.ul. br. 127 k.o. K., k.č.zgr. 807/5 u naravi poljska kuća-cisterna, površine 40 m[2] upisana u z.k.ul. br. 2366 k.o. K., k.č. zgr.807/6 u naravi poljska kuća, upisana u z.k.ul. br. 1367 k.o. K., k.č.zgr. 807/8 u naravi dvor upisan u z.k.ul. br. 2015 k.o. K., k.č.zem. 807/9 u naravi dvor, površine 60m[2] , upisan u z.k.ul. br. 2366 k.o. K.,

k.č.zgr. 807/12 u naravi zemljište i ruševina k.č.zgr. 807/11 u naravi ruševina Z.U. 5044 k.o. K., k.č.zem. 4031/2 u naravi pašnjak Z.U. 5044 k.o. K.

2.Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u S. nalaže se brisanje zemljišnoknjižnog stanja nastalog na osnovi ugovora o darovanju sklopljenog dana 25.9.2017. između tužiteljice S. F., OIB: … i tuženika D.M., OIB: … i uspostava zemljišnoknjižnog stanja u z.k. ulošku broj 3374 k.o. K., z.k. ulošku br. 3115 k.o. K., z.k. ulošku broj 5044 k.o.K., z.k.ul. 4945 k.o. K., z.k.ul. 5012 k.o. K., z.k.ul. 4958 k.o. K.,

z.k.ul. 2652 k.o. K., tako da se briše uknjižba prava vlasništva na tim nekretninama s imena tuženika uz istovjetni upis tih nekretnina u vlasništvo tužiteljice.

3. Nalaže se tuženiku da tužiteljici nadoknadi parnične troškove prouzrokovane ovom tužbom, a sve to u roku od 15 dana."

r j e š i o j e

I Odbija se prijedlog radi odrađivanje privremene mjere koji glasi:

"1. Zabranjuje se tuženom/protivniku osiguranja D. M., OIB:…

(o. V.), HR-21485 K., izvođenje i/ili investiranje izvođenja građevinskih radova na zgradi, odnosno zgradama sagrađenima u K. I to: na 17/32 dijela k.č.z. 4031/3 u naravi vinograd upisan u zk. ul. 3115 k.o. K.,k.č.z. 4030 u naravi vinograd upisan u zk. ul. 3374 k.o. K., k.č.z. 807/7 u naravikućica ruševna upisana u zk.ul. 3374 k.o. K., k.č.z. 807/4 u naravi kuća ruševna

upisana u zk. uzl. 3374 k.o. K. k.č.zgr. 807/10 u naravi staja upisana u zk. ul. 2652 k.o. K. kč. zgr. 807/2 u naravi kuća upisana u zk.ul. 2652 k.o. K., kč. zgr. 807/3 u naravi kuća stojna upisana u zk. ul. 2652 k.o. K., kč. zemljište 4029/2 u naravi pašnjak upisan u zk. ul. 1364 k.o. K., kč. zem. 4029/3 u naravi pašnjak upisan u zk.ul. 1346 k.o. K., kč. zemljište 4029/3 u naravi pašnjak upisan u zk.ul. 1346 k.o. K., kč. zemljište 4029/4 u naravi put upisan u zk.ul. 1396 k.o. K., kč. zgrada 807/1u naravi konoba površine 45 m[2] P.

upisana u zk. ul. 127 k.o K., k.č. zgr. 807/5 u naravi poljska kuća-cisterna, površine 40 m[2] upisana u zk.ul. 2366 k.o. K., kč. zgrada 807/6 u naravi poljska kuća upisana u zk.ul. 1367 k.o. K., k.č. zgrada 807/8 u naravi dvor upisan u zk.ul. 2015 k.o. K., kč. zemljište 807/9 u naravi dvor, površine 60m[2] upisan u

zk.ul. 2366 k.o. K., kč. zgrada 807/12 u naravi zemljište i ruševina, kč. zgrada 807/11 u naravi ruševina Z.U. 5044 k.o. K., k.č. zemljište 4031/2 u naravi pašnjak Z.U.5044 k.o. K..

2. Nalaže se Zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u S.upisati ovu privremenu mjeru u zk.ul. 3374 k.o.K., zk. ul. 3115 k.o. K., zk.ul. 5044 k.o. K., zk. ul. 4945 k.o. K., zk. ul. 5012 k.o. K., zk.ul. 4958 k.o. K.,

zk.ul. 2652 k.o. K..

3. Zabranjuje se tuženom/protivniku osiguranja sud će kazniti novčanom kaznom do 5.000,00 kn tuženika/protivnika osiguranja D. M., OIB:…, kao i svaku treću osobu ako protivno ovoj privremenoj mjeri poduzme daljnje građevinske i/ili druge radove na predmetnim nekretninama ili ako poduzme radnju kojima sud, sudskog ovršitelja ili druge ovlaštene osobe ometa u provedbi ovršnih radnji ili radnji osiguranja.

4. Ova privremena mjera dostavit će se i Ministarstvu graditeljstva i prostornog uređenja Republike Hrvatske, Upravi za inspekcijske poslove, Područna jedinica u V. (o. V.) radi zabrane daljnjih radova i nadzora provođenja ove mjere osiguranja,

nakon pravomoćnosti.

5. Ova privremena mjera ostaje na snazi do isteka trideset (30) dana od dana ovršnosti pravomoćne presude u parničnom postupku radi poništenja ugovora i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, sada pred Općinskim sudom u S.,

posl. br. P-632/2019 između tužiteljice S. F. i tuženika D. M.."

II Nalaže se tužiteljici u roku od 15 dana naknaditi parnični trošak tuženika u iznosu od 32.430,00 kn.

Obrazloženje

1.Dana 24. rujna 2018. tužiteljica je pred Općinskim građanskim sudom u Z. ustala tužbom radi poništenja darovnog ugovora koji je 25. rujna 2017.

sklopila s tuženikom te radi uspostave prijašnjeg stanja upisa u zemljišnim knjigama. Navodi kako je predmetnim ugovorom darovala tuženiku niz nekretnina položenih u K.O. K. i kako je prije toga dana 10. rujna 2015., kao jedini član trgovačkog društva A. M. d.o.o., prenijela svoja osnivačka prava i udio na tuženika kao jedinog osnivača i člana. Dodaje kako je s tuženikom od mjeseca rujna 2012. bila u intimnoj vezi, koja je prekinuta četiri godine prije podnošenja tužbe i to zbog njegovih drugih veza, tako da nisu nikad živjeli u izvanbračnoj zajednici niti stjecali zajedničku imovinu. Nadalje navodi kako je nakon prekida intimnih odnosa ostala u poslovnoj vezi s tuženikom koji je inzistirao da mu daruje vlasništvo nekretnina koje su predmet ovog postupka i kako joj je neistinito naveo da će sklopiti ugovor o ortakluku ukoliko uz njega potpiše i ugovor o darovanju. Nakraju spominje kako je predmetni darovni ugovor sklopila pristajući na zahtjev tuženika, a radi zaštite svojih poslovnih interesa uz dodatak kako tuženik nakon toga nije potpisao Ugovor o ortakluku od 25. rujna 2017. i ispunio usmeno prihvaćene obveze ulaganja sredstava i rada, radi čega ju je doveo u zabludu prilikom potpisivanja Ugovora o darovanju nekretnina. Podneskom od 4. srpnja 2019. tužiteljica je predložila određivanje privremene mjere čiji je sadržaj istovjetan točki I izreke rješenja.

2.U svom odgovoru od 21. prosinca 2018. tuženik se u cijelosti usprotivio tužbi i postavljenom tužbenom zahtjevu navodeći kako su stranke predmetni ugovor o darovanju sklopile neovisno o ugovoru o ortakluku, kako kod darovnog ugovora nije postojala pobuda za sklapanjem drugog pravnog posla te kako je tuženik, odnosno društvo A. M. d.o.o. poštovalo obveze preuzete ugovorom o ortakluku, jer su jedini ulagali, odnosno snosili troškove održavanja nekretnine kat. čest. 668/1 K.O. K., koja je objekt tog posla i tome dodaje kako bi, pod pretpostavkom da ugovor o ortakluku nije sklopljen 2017., nastavio važiti ugovor o ortakluku koji su sklopili 15. ožujka 2014. Pored svega, tuženik je prigovorio mjesnoj nadležnosti suda.

3.Postupajući po prigovoru tuženika, Općinski građanski sud u Z. svojim se rješenjem br. P-4555/18 od 31. prosinca 2018. proglasio mjesno nenadležnim i predmet ustupio ovom sudu, nakon čega je zaveden pod gornjim poslovnim brojem.

4.U tijeku postupka izvedeni su dokazi pregledom Ugovora o darovanju nekretnina od 25. rujna 2017.,Ugovora o kupoprodaji nekretnine od 17. svibnja 2013.,vlasničkih listova od 23. rujna 2018. i 17. rujna 2020., prijepisa posjedovnog lista br.127 od 11. listopada 2020., povijesnog izvatka iz sudskog registra od 09. ožujka 2018., Ugovora o ortakluku od 25. rujna 2017, Ugovora o ortakluku od 15. ožujka 2014.,fotografija priloženih spisu uz podnesak tužiteljice od 04. srpnja 2019., i računa od 02. srpnja 2019., obavijesti Konzervatorskog odjela u S. od 4. svibnja 2018., molbe za poništenje vodovodnog priključka, izlista elektronske komunikacije, tužbe od 29. srpnja 2019. i rješenja br. P-4694/2019 od 7. siječnja 2021., rješenja ODO u R. od 28. rujna 2020., saslušanjem svjedoka E. V., R.G., S. i S. J. te tužiteljice i tuženika kao parničnih stranaka. Ostali dokazi, odnosno isprave i pismena (listovi 152-167 te 180-197 spisa) nisu uzeti u obzir u skladu s odredbama iz čl. 299. Zakona o parničnom postupku (NN 53/91,91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 148/11, 25/13 i 89/14, dalje ZPP), jer su priloženi nakon zaključenja prethodnog postupka 17. prosinca 2019., a

tužiteljica nije dokazala da ih bez svoje krivnje nije mogla priložiti do tada.

5.Stranke su zatražile naknadu troška postupka.

6.Tužbeni zahtjev je neosnovan.

7.Među strankama je kao sporno valjalo utvrditi pitanje osnovanosti tužbe, odnosno jesu li se ostvarile zakonske pretpostavke zbog kojih bi predmetni ugovor o darovanju bio pobojan, a time i poništen, uz povrat upisa u zemljišnim knjigama kakvo je bilo prije provedbe tog pravnog posla.

8.Odredbom iz čl. 7. st. 1. ZPP propisano je kako su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se te činjenice utvrđuju.

9.Odredbom iz čl. 330. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15, dalje ZOO), propisano je kako je pobojan ugovor koji je sklopila ograničeno poslovno sposobna osoba, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kada je određeno ovim Zakonom ili posebnim propisom, a ugovorna strana u čijem je interesu ustanovljena pobojnost može zahtijevati poništenje ugovora, kako to propisuje odredba iz čl. 331. st. 1. ZOO. Ovome valja dodati kako su mane volje koje imaju za posljedicu pobojnost ugovora prijetnja, zabluda i prijevara.

10.Pregledom ugovora o darovanju nekretnina od 25. rujna 2017. razvidno je kako je tužiteljica, kao suvlasnica, odnosno vlasnica, darovala tuženiku niz nekretnina položenih u K.O. K. koje su predmet tužbe, a sve temeljem zajedničke stečevine njihove izvanbračne zajednice, a tuženik je uveden u njihov posjed nakon potpisa ugovora.

11.Pregledom vlasničkih listova od 17. rujna 2020. razvidno je kako su nekretnine koje su predmet tužbe i tužbenog zahtjeva upisane u zemljišnim knjigama kao vlasništvo ili suvlasništvo tuženika D. M..

12.Pregledom Ugovora o ortakluku od 25. rujna 2017. razvidno je kako isti nije potpisan od društva A. M. d.o.o. V., kao označenog ulagača-investitora, već od tužiteljice S. F., kao ulagača-vlasnika, a predmet tog posla bilo bi rješavanje njihovih međusobnih odnosa glede ulaganja novčanih sredstava, osobnog rada, znanja, imovine i drugih resursa i to u odnosu na istovjetan poslovni cilj podizanja kvalitete turističkog smještaja rekonstrukcijom, renoviranjem, adaptacijom i prenamjenom četiri stambene jedinice-apartmana u K., položenim na nekretnini

koja nije predmet ovog spora, a oznake čest. zem. 668/1 K.O. K., u isključivom vlasništvu tužiteljice, kako to proizlazi iz vlasničkog lista od 23. rujna 2018.

13.Pregledom Ugovora o ortakluku od 15. ožujka 2014. razvidno je kako su tužiteljica, kao ulagač-vlasnik i društvo A. M. d.o.o. Z. sklopili ovaj pravni posao iz istovjetnih razloga i u odnosu na istu nekretninu, kako je i označeno Ugovorom o ortakluku od 25. rujna 2017.

14.Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud smatra kako tužiteljica nije dokazala ostvarenje citiranih odredbi ZOO koje propisuju pobojnost ugovora, odnosno njegovo poništenje, a što je bila dužna u smislu citirane odredbe iz čl.7. st. 1. ZPP. Prije svega valja navesti kako je predmetni ugovor sklopljen u pisanom obliku, a među strankama nije sporno kako su njihovi potpisi uredno ovjereni kod javnog bilježnika te kako se u ovom slučaju radilo o stvarnoj predaji u posjed nekretnina koje su predmet tog posla, stoga ne mora biti sklopljen u obliku javnobilježničkog akta, tako da ispunjava pretpostavke propisane odredbama iz čl. 482. ZOO, a bio je i valjana isprava za upis tuženika kao vlasnika, odnosno suvlasnika darovanih nekretnina, kako to proizlazi iz vlasničkih listova od 17. rujna 2020. Što se tiče mana volje, u tužbi se navodi kako je tužiteljica prilikom sklapanja predmetnog ugovora bila u zabludi pod utjecajem tuženika koji je uvjetovao sklapanje ugovora o ortakluku prethodnim sklapanjem darovnog govora, međutim te tvrdnje nemaju valjanog činjeničnog uporišta. Naime, prije svega valja navesti kako Ugovor o ortakluku iz 2017. ne sadrži sporazum stranaka u odnosu na nekretnine koje su predmet Ugovora o darovanju nekretnina i ovog parničnog postupka, već sporazum o poslovnim odnosima u odnosu na nekretninu čest. zem. 668/1 K.O. K.. Dakle,

ne nalazi se veza između ta dva pravna posla, uz napomenu kako predmetni ugovor ne sadrži nikakav uvjet ili uglavak o nametu kojim se obdarenika obvezuje u korist darovateljice obaviti kakvu radnju, a u ovom slučaju za sklapanje drugog pravnog posla, što bi bilo očekivano ukoliko su navodi tužiteljice točni, već se radi o besplatnom pravnom poslu kojim je tužiteljica prenijela vlasnička ovlaštenja na tuženika bez protučinidbe. Sadržaj ovog ugovora potpuno je jasan, a posebno valja ukazati kako su u čl. 2. ugovaratelji označili kako su darovane nekretnine stečene u izvanbračnoj zajednici parničnih stranaka, što objašnjava i motiv njegovog nastanka. Tužiteljica osporava postojanje izvanbračne zajednice i inzistira kako se radilo tek o intimnoj vezi s tuženikom tako da se ne može raditi o zajedničkoj stečevini, međutim, nejasno je zbog čega je sklopila ugovor takvog sadržaja ukoliko to ne bi bilo točno, a iz raspoložive dokazne građe ne proizlazi da je bila podvrgnuta sili, prijetnji ili kakvom drugom neprimjerenom utjecaju i da je u takvim okolnostima mimo volje potpisala njegove odredbe. Osim toga, u skladu s iznesenim o postojanju izvanbračne zajednice stranaka ide i spisu priložena elektronska komunikacija (listovi 61-63) iz koje je razvidno kako tužiteljica putem e-pošte upućene trećim osobama, tuženika označava kao supruga i to riječima "Šaljem Vam e-mail od muža: [email protected] on je D.", stoga su njezine tvrdnje i osporavanja izvanbračne zajednice neutemeljene i proizvoljne. Ovaj stav ne dovode u sumnju svjedoci R. G. te S. i S. J., budući nemaju neposredna, a time značajna saznanja o odnosu tužiteljice i tuženika. Suprotno tome radi se o dugogodišnjim prijateljima, odnosno poznanicima tužiteljice koji saznanja o odlučnim činjenicama temelje isključivo na njezinim kazivanjima, uz napomenu kako tuženika ne poznaju i nisu ga nikada vidjeli (G. i S. J.) ili su ga vidjeli tek jednom prilikom i to površno (S. J.). Dakle, svjedoci mogu samo nagađati o intimnoj sferi života tužiteljice i njezinom stvarnom odnosu s tuženikom, a s tim u vezi nagađati i o tužiteljičinim motivima prilikom sklapanja predmetnog ugovora, stoga sud smatra kako se njihovi iskazi ne mogu uzeti u obzir kao bitni i vjerodostojni dokazi u ovoj pravnoj stvari, pogotovo iz razloga što su u suprotnosti s ranije iznesenim utvrđenjima suda. Saznanja svjedoka E. V. također su nedostatna, jer ni

on nema neposrednih saznanja o bitnom, budući tužiteljicu poznaje tek iz viđenja, a iskaz temelji isključivo na kazivanju tuženika, koji je prilikom susreta sa svjedokom tužiteljicu opisivao kao blisku osobu, izrijekom je spominjući kao suprugu, što se ne može u potpunosti zanemariti. Osim toga, sve i pod pretpostavkom da izneseno nije točno, činjenica je kako su stranke u vrijeme sklapanja predmetnog darovnog ugovora 2017. već imale regulirane međusobne odnose i interese u odnosu na ovdje nespornu kat. čest. 668/1 K.O. K. i to Ugovorom o ortakluku koji su sklopili 15.

ožujka 2014. bez ograničenja trajanja vremenskim rokom. Cijeneći ovo utvrđenje, nelogične su i neživotne tvrdnje tužiteljice kako je s tuženikom željela regulirati svoje buduće poslovne odnose i kako je bila u zabludi obećanjem suprotne stranke da će novi ugovor o ortakluku potpisati nakon što mu prethodno daruje nekretnine koje su predmet ovog spora, pogotovo što predložak ugovora iz 2017. nema bitnih sadržajnih odstupanja u odnosu na onaj iz 2014., pri čemu valja dodati kako njegovu vjerodostojnost dovodi u sumnju, ali o tome ne prilaže valjane dokaze. Konačno, tužiteljica u tijeku postupka iskazuje i nedosljednost, jer u tužbi navodi kako je predmetni ugovor sklopila u zabludi, držeći kako je na inzistiranje tuženika taj pravni posao prikazan kao preduvjet za sklapanje ortačkog ugovora, dok u svom iskazu tvrdi kako je bila i u strahu od tuženika prije svega zbog niza njegovih verbalnih prijetnji uništenjem imovine na V., a posebno zbog posjedovanja i držanja hladnog oružja (mačete s drvenom drškom) kojim joj je u travnju 2019. nanio ozljedu ruke. U slučaju da su tužiteljici doista upućene verbalne prijetnje koje su utjecale na njezinu volju za sklapanjem darovnog ugovora, to bi svakako bio osnovan razlog za pobojnost i poništenje tog ugovora pa bi svakako bilo očekivano da je u tužbi posebno istaknut kao osnovna zakonska pretpostavka pobojnosti. Međutim, o tome nema ni traga u tužbenim navodima, a na okolnost straha zbog takvog postupanja pa i zbog tuženikovog hladnog oružja i nanošenja ozljede tužiteljici, nisu priloženi niti predloženi kakvi dokazi. Sud je ovom prilikom uzeo u obzir navode tužiteljice o njezinoj visokoj stručnoj spremi i poslovnoj karijeri, cijeneći kako se radi o obrazovanoj i financijski neovisnoj osobi, stoga je nejasno kako zbog izloženosti prijetnjama, a posebno fizičkim nasrtajima, nije postupila na primjeren i očekivan način te tuženika prijavila policiji ili na kakav drugi način zaštitila svoj intergritet ukoliko je doista bio ugrožen. U situaciji kada o takvim navodima nema odgovarajućih dokaza, tvrdnje tužiteljice nalaze se neutemeljenim i proizvoljnim te iznesenim isključivo u cilju postizanja uspjeha u ovoj parnici.

15.U skladu s iznesenim, sud smatra kako tužiteljica nije dokazala da je Ugovor o darovanju nekretnina od 25. rujna 2017. sklopila mimo slobodne volje i to pod utjecajem tuženikove prijetnje, zablude ili prijevare, stoga predmetna tužba nema valjanog činjeničnog ni zakonskog uporišta, tako da je tužbeni zahtjev, postavljen radi poništenja tog pravnog posla i vraćanja stanja upisa u zemljišnim knjigama kakvo je bilo prije njegove provedbe, valjalo odbiti, kako je odlučeno u izreci presude.

16.Kako tužiteljica nije učinila vjerojatnim postojanje svoje tražbine, to se nisu ostvarile pretpostavke propisane odredbom iz čl. 346. Ovršnog zakona (NN br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17), tako da je i prijedlog radi određivanja privremene mjere valjalo odbiti u cijelosti, kako je i odlučeno u točki I izreke rješenja.

17.S obzirom na ishod postupka, tuženiku je u smislu odredbe iz čl. 154. st. 1. ZPP valjalo priznati trošak osnovan i neophodan za vođenje ovog postupka i to sastava odgovora na tužbu od 21. prosinca 2018., podnesaka od 15. studenog 2019., 30. listopada 2020. i 19. travnja 2021. te zastupanja na ročištima održanim 17. prosinca 2019., 18. veljače, 27. kolovoza, 16. rujna i 12. studenog 2020. te 29. travnja 2021. u iznosu od 2.500,00 kn za svaku označenu radnju, a u skladu s Tbr. 7.

toč. 1., Tbr. 8. toč. 1., Tbr. 9. toč. 1. i Tbr. 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, dalje OT). Dakle, priznat mu je trošak u iznosu od 25.000,00 kn, koji je valjalo uvećati za 25% PDV i trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu u iznosu od 1.180,00 kn, dok se u više zatraženom dijelu, zahtjev tuženika

drži neosnovanim.

18.Slijedom iznijetog, tužiteljici je valjalo naložiti naknadu tuženikovog troška u iznosu od 32.430,00 kn, kako je i odlučeno u točki II izreke rješenja.

Split, 2. lipnja 2021.

Sudac

Branko Malenica

PRAVNA POUKA Protiv ove presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana njene dostave. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.