Pr-648/20

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex vojarna Sv. Križ, Dračevac

21000 Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Jeleni Kvarantan Karuza, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice D. K., O.: …, iz G. D., zastupana po I. Ć., odvjetniku u I., protiv tužene R. H., O.: …, zastupane po O.-u S.,

radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene dana 18. ožujka 2021., u nazočnosti tužitelja sa punomoćnikom te punomoćnice tuženika, a po objavi presude dana 2. lipnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Nalaže se tuženoj isplatiti tužiteljici iznos od 25.483,60 kn sa zakonskim zateznim kamatama koje teku:

- na iznos od 536,96 kn. od 16.12.2012. do isplate

- na iznos od 534,59 kn. od 16.01.2013. do isplate

- na iznos od 550,60 kn. od 16.02.2013. do isplate

- na iznos od 574,88 kn. od 16.03.2013. do isplate

- na iznos od 533,58 kn. od 16.04.2013. do isplate

- na iznos od 161,32 kn. od 16.05.2013. do isplate

- na iznos od 461,20 kn. od 16.06.2013. do isplate

- na iznos od 436,61 kn. od 16.07.2013. do isplate

- na iznos od 513,70 kn. od 16.08.2013. do isplate

- na iznos od 470,35 kn. od 16.09.2013. do isplate

- na iznos od 492,18 kn. od 16.10.2013. do isplate

- na iznos od 140,61 kn. od 16.11.2013. do isplate

- na iznos od 358,27 kn. od 16.12.2013. do isplate

- na iznos od 482,66 kn. od 16.01.2014. do isplate

- na iznos od 538,42 kn. od 16.02.2014. do isplate

- na iznos od 555,62 kn. od 16.03.2014. do isplate

- na iznos od 506,97 kn. od 16.04.2014. do isplate

- na iznos od 222,27 kn. od 16.05.2014. do isplate

- na iznos od 539,37 kn. od 16.06.2014. do isplate

- na iznos od 516,25 kn. od 16.07.2014. do isplate

- na iznos od 174,30 kn. od 16.08.2014. do isplate

- na iznos od 482,10 kn. od 16.09.2014. do isplate

- na iznos od 513,16 kn. od 16.10.2014. do isplate - na iznos od 522,92 kn. od 16.11.2014. do isplate - na iznos od 564,42 kn. od 16.12.2014. do isplate - na iznos od 527,59 kn. od

16.01.2015. do isplate - na iznos od 563,40 kn. od 16.02.2015.

do isplate - na iznos od 564,54 kn. od 16.03.2015. do isplate -

na iznos od 333,44 kn. od 16.04.2015. do isplate - na iznos od

334,87 kn. od 16.05.2015. do isplate - na iznos od 615,51 kn. od 16.06.2015. do isplate - na iznos od 516,10 kn. od

16.07.2015. do isplate - na iznos od 143,97 kn. od 16.08.2015.

do isplate - na iznos od 608,35 kn. od 16.09.2015. do isplate -

na iznos od 546,77 kn. od 16.10.2015. do isplate - na iznos od

547,73 kn. od 16.11.2015. do isplate - na iznos od 587,42 kn. od 16.12.2015. do isplate - na iznos od 511,02 kn. od

16.01.2016. do isplate - na iznos od 540,48 kn. od 16.02.2016.

do isplate - na iznos od 393,62 kn. od 16.03.2016. do isplate -

na iznos od 321,62 kn. od 16.04.2016. do isplate - na iznos od

572,21 kn. od 16.05.2016. do isplate - na iznos od 358,24 kn. od 16.06.2016. do isplate - na iznos od 469,08 kn. od

16.07.2016. do isplate - na iznos od 567,86 kn. od 16.08.2016.

do isplate - na iznos od 556,36 kn. od 16.09.2016. do isplate -

na iznos od 574,14 kn. od 16.10.2016. do isplate - na iznos od

587,85 kn. od 16.11.2016. do isplate - na iznos od 261,92 kn. od 16.12.2016. do isplate - na iznos od 497,70 kn. od

16.01.2017. do isplate - na iznos od 615,24 kn. od 16.02.2017.

do isplate - na iznos od 389,34 kn. od 16.03.2017. do isplate

- na iznos od 556,55 kn. od 16.04.2017. do isplate - na iznos od 435,38 kn. od 16.05.2017. do isplate,

po stopi koja se do 31.07.2015. određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 01.08.2015. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana, dok se tužbeni zahtjev odbija za isplatu zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto naknadi plaće u iznosu od 25.483,60 kn.

II. Nalaže se tuženoj isplatiti tužiteljici parnični trošak u iznosu od 13.000,00

kn, sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 8 dana.

Obrazloženje

1.Presudom ovog suda br. Pr-162/2018 od 4. studenog 2019. usvojen je tužbeni zahtjev tužiteljice za iznos 25.483,60 kn, sve zakonskim zateznim kamatama od dospijeća svakog pojedinačnog mjesečnog iznosa pa do isplate uz naknadu parničnog troška, dok je tužbeni zahtjev odbijen za isplatu zatezne kamate na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u dosuđenoj bruto naknadi plaće.

2.Rješenjem Županijskog suda u Splitu Gžri-113/20-2 od 25. svibnja 2020. ukinuta je presuda ovog suda br. Pr-162/18 od 4. studenog 2019. i predmet je vraćen ovom sudu na ponovno postupanje.

3.Viši sud u svoj uputi navodi da iako je sud prvog stupnja citirao iskaz tužiteljice, da istog zanemaruje pa tako da ne uzima u obzir dio iskaza da je nakon 2013. tužiteljica bila u obvezi doći u PP I. 15 minuta ranije, a ne više pola sata ranije.

4.U tužbi koja je podnijeta dana 28. veljače 2018. godine pred ovim sudom tužiteljica navodi da je djelatnica tužene, M. u I. granične

policije u I., te da je zaposlena na poslovima kontrolora prelaska državne

granice kod P. I., a koji rad obavlja u smjenama od po 13 sati. Tužiteljica da je u vremenu od 01. studenog 2012.g. do 01. svibnja 2017.g. po nalogu nadređenih dolazila na posao pola sata ranije odnosno u 6 i 30 h kada joj je smjena počinjala u 7

h, a odlazila pola sata kasnije odnosno u 19 i 30 h kada joj je smjena završavala u 19

h. Kad joj je smjena počinjala u 19 h, tužiteljica da je bila dužna doći na posao pola sata ranije odnosno u 18 i 30 h, a odlazila je pola sata kasnije odnosno u 7 i 30 h kad joj je smjena završavala u 7 h. Slijedom navoda tužiteljica da radi više od propisanog i plaćenog radnog vremena kod svake smjene za 1 sat. Obzirom da tužiteljica u prosjeku odradi 13 smjena mjesečno, da proizlazi da radi 13 sati mjesečno više od onoga što joj je plaćeno.

5.Tužiteljica je pismenim podneskom na ročištu od dana 08. srpnja 2019. konačno precizirala tužbeni zahtjev kao u izreci ove presude.

6.U odgovoru na tužbu od dana 29. svibnja 2018.g. tužena navodi da se protivi osnovu i visini tužbenog zahtjeva, predlaže da tužbeni zahtjev bude odbijen uz osudu tužitelja na snošenje parničnog troška. Navodi da rad na međunarodnim graničnim prijelazima je organiziran na način da su svi policijski službenici za graničnu kontrolu u P. I. do 14. listopada 2013.g., imali obvezu doći pola sata

ranije u službu zbog otpreme iste, a nakon 14. listopada 2014.g., za međunarodne granične prijelaze (V. D. i V. G.) da je ukinuta ta obveza. Što se tiče graničnih prijelaza za pogranični promet da policijski službenici imaju obvezu doći na posao pola sata ranije u P. I. zbog otpreme službe od strane šefa smjene što traje cca 5-10 minuta, dok da se ostalo vrijeme odnosi na prijevoz službenim vozilom do mjesta rada na G. gdje policijski službenici dolaze u točno određeno vrijeme navedeno u P. dnevnom rasporedu rada. Isto tako da policijski službenici,

pa tako i tužiteljica da službu obavljaju u turnusima od 06-18 i 18-06 sati te od 07-19 i 19-07 sati. Dolaskom iduće smjene u točno određeno vrijeme služba da prestaje za one policijske službenike koji su službu obavljali prije njih te da se vremenska razlika, koja se ostvari od prestanka službe do dolaska u P. I., odnosi isključivo na putovanje, odnosno prijevoz službenim vozilom od mjesta obavljanja službe na G. do P., s time da svi policijski službenici primaju naknadu za putne troškove za prijevoz vlastitim vozilom od P. I. do mjesta stanovanja i obrnuto. Obzirom da postoji obveza da se radi preuzimanja smjene na G. dođe pola sata ranije, da tuženik smatra u tom dijelu tužbeni zahtjev osnovanim. Međutim, što se povratka tiče, da nema nikakve osnove da se zbog činjenice što vožnja od graničnih prijelaza do P. I. traje određeno vrijeme tužiteljici tako provedeno vrijeme u vožnji honorira kao da je to vrijeme provela na radu, posebno iz razloga što nema potreba posla ni naloga nadređenih da se policijski djelatnici nakon povratka s graničnih prijelaza zadržavaju u P. I. ili bilo što rade. U svakom slučaju imajući u vidu odredbu čl. 139. u svezi odredbe čl. 232. st. 2. Zakona o radu ističe se prigovor zastare za potraživanja tužitelja dospjela prije 28. rujna 2014.g. jer da je tužba podnesena tek 28. veljače 2018.g. uključujući i razdoblja zastoja zastare koje je nastupilo podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora i trajalo tri mjeseca.

7.U dokaznom postupku sud je pregledao Z. za mirno rješenje spora ODO, Podaci o broju smjena / sati, Zapisnike u predmetima Pr-

157/18, Pr-322/17, Pr-163/18, čitanje iskaza svjedoka S. S., M. K.,

I. Z., M. V., I. G., Ž. L. i F. Č.,

saslušanje tužiteljice, zapisnik u predmetu P.-159/18, čitanje iskaza svjedoka I. G. i B. T., obračunske isprave za isplatu plaće ( list spisa 36- 93), izračun sati po nalogu suda , vještvo vještaka za financije i knjigovodstvo M. G. od

20. svibnja 2019., saslušanje tužiteljice.

8.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

9.Pun. tužiteljice popisao je parnični trošak.

10.Predmet ovog spora je zahtjev tužiteljice da joj tužena isplati naknadu za rad duži od punog radnog vremena za pola sata u dolasku na posao i pola sata u odlasku s posla, dakle za sat vremena duže od propisanog u vremenskom periodu od 01.

studenog 2012.g. do 01. svibnja 2017.g.

10.1.U svom iskazu na ročištu dana 04. prosinca 2018.g. tužiteljica navodi da radi kao policijski službenik za graničnu kontrolu već 13.g. od 2005.g. i da redovno radi u turnusima 12-24-12-48 od 01. prosinca 2012.g. pa do nekog datuma u 2013.g. kojeg se ne može točno sjetiti te da je dolazila na posao pola sata ranije, a odlazila s posla i do sat i pol vremena ovisno o graničnom prijelazu na kojem je radila obzirom da nije ista udaljenost svih policijskih postaja. Navodi da je radila na raznim graničnim prijelazima kao što su V. G., V. D., J. M., S. koji da su

različito udaljeni, te da je granični prijelaz S. jedan od udaljenijih graničnih prijelaza, a kad bi radila na V. D. onda bi to bilo oko 20-ak minuta kasnijeg odlaska. Iza nekog datuma u 2013. g. koji da ne može precizirati njihovi šefovi su odlučili da ne dolaze pola sata ranije nego 15 minuta, a odlazak da se nije promijenio, dakle da bi ovisilo o graničnom prijelazu gdje je momentalno radila. Želi napomenuti da je na graničnom prijelazu morala sama uzimati nalog kad joj je počimala smjena te isti predavati nakon smjene. Napominje da se za cijeli period pa sve do danas ništa nije promijenilo niti da im je isplaćivana bilo kakva naknada u svezi više odrađenih sati rada.

10.2.U svom dopunskom saslušanju na raspravi od 18. ožujka 2021. tužiteljica navodi da ostaje u cijelosti pri svom iskazu s ročišta od dana 4. prosinca 2018. s tim da je nadopunila svoj iskaz tako da je navela da su od 14. kolovoza 2013.,dolazili u P. I. 15 min ranije nego su raspoređeni na granične / pogranične

prijelaze. Naime, nakon dolaska u policijsku postaju da su ulazili u službeni policijski kombi koji bi ih odvozio i to na granične prijelaze V. D. i G. koji da su udaljeni 10 min- V. D., a 20 min – V. G. od policijske postaje I.,

dok da su pogranični prijelazi S. i S. najudaljeniji, na koji da su se obično prevozili zajedno na ta dva pogranična prijelaza koji su bili udaljeni cca 45 min u jednom smjeru, s tim da je J. M. na drugoj strani cca 20 minuta. Nakon povratka i završetka smjene u graničnim i pograničnim prijelazima da su se javljali u policijsku postaju šefu smjene, s tim da je voditelj morao predati i Izvješće u tom vremenskom periodu. Ona da je bila voditelj kada je bila raspoređena na pograničnom prijelazu, obzirom da radi jedan djelatnik i to da je bilo u više navrata nakon listopada 2013. O tome da li je za sve djelatnike bila ista procedura dolaska i odlaska s posla, ista je navela da je . Kada se vraća s noćne smjene koja završava u 7 sati, povratak da traje 30 min od završetka smjene, a kad se radi u S. i S.,

a vrijeme bude do 8,15- 8,20 sati, a kad su loši vremenski uvjeti i iza 9 sati. Ista da dolazi u 7,30 sati u policijsku postaju I., ako na graničnom prijelazu V. D. radi noćni turnus do 7 ujutro. Njene konkretne obveze kada dolazi u postaju 15

min prije smjene da su pregled opreme, naoružanje, kontrola spremnosti za službu.

Konkretne obveze po povratku sa smjena u policijsku postaju da nema ako nije voditelj, ali da se dužna javiti šefu smjene.

10.3.Ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru iskazu tužiteljice posebno dopunskom gdje je tužiteljica razjasnila proceduru dolaska i odlaska s posla jer je isti vjerodostojan i u skladu sa ostalim dokazima.

10.4.Neosnovani su prigovori tužene u pogledu osnovanosti tužbenog zahtjeva jer da tužiteljica nije imala obvezu po povratku s posla zadržavati se u policijskoj postoji. Cijeneći i uvažavajući iskaze saslušanih svjedoka M. K., I. Z., M.

V., I. G., Ž. L. i F. Č., koji su svoje iskaze dali u

drugim postupcima, ali su uz suglasnost stranaka radi ekonomičnosti postupka isti iskazi pročitani u predmetnom postupku u dokazne svrhe, nedvojbeno je utvrđeno da su i nakon 14. listopada 2013.g., djelatnici ranije trebali doći u policijsku postaju preuzeti radni nalog i službeno vozilo i organizirano otići na prijelaz, te po povratku doći ponovno u P. I.. Međutim, bez obzira da li je tužiteljica imala obvezu predavanja radnog naloga ili izvješća u P. I. po povratku s posla tužiteljici pripada naknada za 1 sat izvan redovnog rada prvenstveno iz činjenice što je tužiteljici rad bio organiziran da je s radom započinjala u P. I., te ponovnim dolaskom u policijsku postaju završavala s radom, odnosno rad tužiteljice nije započinjao i završavao na graničnom prijelazu u kojem slučaju se ne bi radilo o radu dužem od punog radnog vremena. Stoga kako tužena nije dokazala da je rad tužiteljice započinjao i završavao na graničnom prijelazu gdje je bila raspoređena obzirom da se tužiteljica do istih prevozila, a isti su bili različite udaljenosti i to na granične prijelaze V. D. i G. koji da su udaljeni 10 min- V. D., a 20 min – V. G. od policijske postaje I., dok su pogranični prijelazi

S. i S. najudaljeniji, na koji da su se obično prevozili zajedno na ta dva pogranična prijelaza koji su bili udaljeni cca 45 min u jednom smjeru, s tim da je J. M. na drugoj strani cca 20 minuta, ovaj sud smatra da prigovori tužene da je tužiteljica nakon 2013., bila u obvezi doći u P. I. 15 minuta ranije, a ne više pola sata ranije, te da li se tužiteljica zadržavala ili nije po povratku s posla u P.

I., nisu od utjecaja na osnov potraživanja tužiteljice ovoj pravnoj stvari.

10.5. Cijeneći da je tužiteljica provela na radu dulje od formalno propisanog radnog vremena isto treba vrednovati i honorirati po čl. 44. K. ugovora za državne službenike i namještenike (NN93/08, 23/09, 39/09, 09/10- dalje KU). Odredbom čl. 41. KU propisano je da plaću službenika i namještenik čine osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću ( st.1). Osnovna plaća je umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen službenik ili namještenik i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu radnog staža (st.2) . Dodaci na osnovicu su dodaci za uspješnost na radu, dodaci za poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće ( st.3.). Člankom 44. st. 1. KU propisano je da će osnovna plaća za službenike i namještenike uvećati za svaki sat rada i to za rad u turnusu 5%, a st. 2. citiranog članka da se dodaci iz st. 1. iz ovog članka međusobno ne isključuju, osim dodataka za rad u turnusu i rad u drugoj smjeni.

11.Na okolnost visine tužbenog zahtjeva sud je proveo financijsko vještačenje po vještaku za financije i računovodstvo M. G.. U svom vještvu od dana 20.

svibnja 2019.g. vještak za financije i računovodstvo M. G. navodi da je temeljem zadatka suda i dokumentacije koja mu je bila na raspolaganju, te podataka navedenih u tablici iskazao potraživanje tužiteljice po osnovi uvećanja plaća za rad tužiteljice, koji da je za 1 sat duži od punog radnog vremena, za utuženo razdoblje od 01. studenog 2012.g. do 01. svibnja 2017.g. u ukupnom bruto iznosu od 25.483,60 kn. Predmetno potraživanje tužiteljice da je obračunao na način da je iz obračunskih isprava za isplatu plaće tužiteljice izračunao vrijednost prosječnog bruto radnog sata u svakom pojedinom mjesecu, te da je taj iznos pomnožio s brojem odrađenih smjena ( 1 sat po smjeni ) u svakom mjesecu u utuženom razdoblju.

12.Tuženik je svojim podneskom na ročištu od 08. srpnja 2019.g. istakao prigovor te navodi kako u cijelosti osporava nalaz i mišljenje vještaka jer da je nalaz izračunat na način da je vještak izračunao prosječnu bruto vrijednost radnog sata za svaki utuženi mjesec i pomnožio je s brojem odrađenih smjena u tom mjesecu te iskazao taj umnožak za svaki utuženi mjesec za cijelo utuženo razdoblje. Smatra da je takav nalaz pristran i da se ne temelji na važećoj zakonskoj regulativi. Člankom 35. st. 1. 2. i 5. novog KU-a kao i čl. 41. st. 1. 2. i 3. KU-a da je određeno da plaću službenika čine osnovna plaća i dodatci te da je osnovna plaća umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je službenik ili namještenik raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5 % za svaku navršenu godinu staža te da dodatci na osnovnu plaću da su dodatak za uspješnost na radu, poslove s posebnim uvjetima rada i druga uvećanja plaće. Odlukom Vrhovnog suda RH Revr-466/07-2 od 05. rujna 2007.g. izričito da je navedeno da se u vrijeme provedeno na radu dulje od formalnog propisanog radnog vremena može honorirati, ali ne po osnovi prekovremenog rada, odnosno da se osnovna plaća službenika i namještenika može uvećavati, između ostalog i po osnovu rada u smjenama i rada u turnusu. Prema tome, da u ovoj pravnoj stvari relevantan je isključivo obračun nadležne ustrojstvene jedinice koji da je izrađen na način da su sati provedeni dulje od formalno propisanog radnog vremena obračunati kroz redovan rad + 5% dodatka za rad u turnusu što da u cijelosti korespondira s zakonskom regulativom i recentnom sudskom praksom.

13.Ovaj sud prihvaća vještvo vještaka G. kao stručno i vjerodostojno, izrađeno od strane stručnjaka po pravilima struke, a tužena ga svojim prigovorom nije dovela u pitanje. Vještak je izvršio obračun za sat rada duže od redovnog radnog vremena prema evidenciji i podacima tužene sukladno dostavljenoj dokumentaciji, odnosno evidenciji o odrađenim satima i ispravama za isplatu plaće, na način da je iz obračunskih isprava za isplatu plaće tužiteljice izračunao vrijednost prosječnog bruto radnog sata u svakom pojedinom mjesecu, te da je taj iznos pomnožio s brojem odrađenih smjena ( 1 sat po smjeni ) u svakom mjesecu u utuženom razdoblju, a sve sukladno KU.

14.Prema citiranoj odredbi čl. 41. st. 1. KU valja istaći da rad u turnusu ne isključuje druge oblike povećanja plaće odnosno priznata određena prava na dodatke na plaću koji jedne druge ne isključuju, osim u slučaju dodatka za rad u turnusu i rada u drugoj smjeni. Stoga je pravilno vještak utvrdio visinu tužbenog zahtjeva temeljem prosječne bruto satnice ( Rev-184/2012).Tužena je imala priliku izvršiti navedeni obračun međutim iz dostavljenog obračuna uz podnesak od 8.ožujka 2019., razvidno je da nisu obuhvaćeni svi sati koje je tužiteljica odradila povrh formalno propisanog radnog vremena. Isto tako tužena je uz prigovore na obračun vještaka, istakla da ne predlaže dopunu vještačenja na istaknute prigovore, stoga ovaj sud smatra u cijelosti neosnovanim prigovor tužene na obračun vještaka jer je isti paušalan i neargumentiran.

15.Nadalje nije osnovan istaknuti prigovor zastare potraživanja tužene u odnosu na potraživanja tužiteljice dospjela prije 28. rujna 2014., obzirom da je podnošenjem zahtjeva za mirno rješenje spora 2014.g. zastarijevanje zastalo, sukladno odredbi članka 186. a st. 3. Zakona o parničnom postupku („NN“ broj 53/91,

91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13-dalje ZPP). Kako ranije propisani rok zastare potraživanja od tri godine nije istekao prije stupanja na snagu novog Zakona o radu 7. kolovoza 2014., primjenjuje se dulji zastrani rok od pet godina obzirom da se radi o radnikovom potraživanju sukladno čl. 232. St.2. ZR-a.

16.Na dosuđene iznose tužiteljici su priznate pripadajuće zakonske zatezne kamate koje teku od 15-tog dana u mjesecu na svaki pojedinačni mjesečni iznos za protekli mjesec do isplate, a temeljem odredbe članka 84. st. 3. Zakona o radu (NN 149/09,

61/11, 82/12 i 73/13) i odredbe članka 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) s time da je stopa kamata usklađena sukladno Zakonu o izmjenama i dopunama Zakona o obveznim odnosima (NN 78/15), dok je tužbeni zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan za zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu od 25.483,60 kn.

17. Naime, u skladu s odredbama čl. 45. st. 1. i 2. Zakona o porezu na dohodak ("NN" broj 177/04., 73/08., 80/10., 114/11., 22/11., 144/12., 120/13., 125/13., 148/13., 83/14., 143/14. i 136/15., u daljnjem tekstu: ZPD) predujam poreza na dohodak obračunava, obustavlja i uplaćuje poslodavac, isplatitelj primitka iz čl. 14. istog Zakona ili sam porezni obveznik i to prilikom svake isplate prema propisima koji važe na dan isplate. Prema odredbi čl. 61. st. 1. i 9. Pravilnika o porezu na dohodak ("NN" broj 95/05., 96/06., 68/07., 146/08., 2/09., 146/09., 123/10., 137/11., 61/12., 79/13., 160/13. i 157/14., u daljnjem tekstu: Pravilnik) propisano je da se predujam poreza na dohodak od nesamostalnog rada obračunava tijekom istog mjeseca svakog poreznog razdoblja isplaćenog primitka od nesamostalnog rada iz čl. 14. ZPD-a odnosno čl. 11. Pravilnika, umanjenog za obračunate i uplaćene doprinose za obvezna osiguranja iz primitka po posebnim propisima i umanjenog za iznos uplaćenih premija osiguranja iz čl. 12. st. 9. i čl. 16. st. 2. ZPD-a te umanjenog za osobni odbitak iz čl. 36. st. 1. i 2. ZPD-a (porezna osnovica). Obračunati predujam poreza isplatitelj obustavlja i uplaćuje istodobno s isplatom primitka od nesamostalnog rada, kao porez po odbitku (čl. 61. st. 1. Pravilnika). S obzirom na navedeno, porez na dohodak i prirez na dohodak, koji čine sastavne dijelove bruto plaće (uz neto plaće i doprinose), dospijevaju tek s isplatom, što znači da do trenutka isplate nisu dospjeli na naplatu iznosi poreza na dohodak i prireza na dohodak, pa se na te iznose zatezne kamate do tada ne obračunavaju, slijedom čega je u tom dijelu zahtjev tužitelja za isplatu zateznih kamata neosnovan.

18.Odluka o parničnim troškovima temelji se na članku 154. stavak 5. i 155. ZPP-a, te troškovima zastupanja tužitelja po punomoćniku sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 142/12, 103/14 i 118/14), te popisu troška punomoćnika tužiteljice. Tužiteljici je priznat trošak: za sastav zahtjeva za mirno rješenje spora- 100 bodova, za sastav tužbe -100 bodova, za zastupanje na ročištima : 16. listopada 2018.g., 04. prosinca 2018.g., 14. veljače 2019.g., 24. travnja 2019.g., 08. srpnja 2019.g., 28. listopada 2020. i 18. ožujka 2021. - za svako po 100 bodova, za sastav podnesaka od 08. srpnja 2019.g. i 26. listopada 2020.- za svako po 100 bodova, što ukupno daje 1100 bodova, (vrijednost jednog boda =10 kn) što iznosi 11.000,00kn. Tom iznosu valja pridodati trošak vještačenja u iznosu od 2.000,00 kn, tako da ukupno obistinjen trošak tužitelju iznosi 13.000.00kn.

U Splitu, 2. lipnja 2021.

Sudac

Jelena Kvarantan Karuza

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove odluke može se izjaviti žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u tri primjerka u roku od 15

dana od dana primitka pismenog otpravka iste.