Republika Hrvatska

Županijski sud u Zagrebu

Trg Nikole Šubića Zrinskog 5

Poslovni broj 21 Gž-1289/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zagrebu, kao sud drugog stupnja, u vijeću sastavljenom od sutkinja Darije Horvat predsjednice vijeća, Mirele Mijoč Kramar članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Lidije Bošnjaković članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice A.e A. iz P., …., OIB: …, koju zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u P., protiv tuženika P. banka Z. d.d. Z., …, OIB: …, koju zastupaju punomoćnici odvjetnici iz Odvjetničkog društva L. i partneri iz Z., radi utvrđenja ništetnosti i isplate, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P- 202/2019 od 28. siječnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 2. lipnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Kutini, poslovni broj P-202/2019 od 28. siječnja 2020.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom prvostupanjskog suda utvrđene su ništetnim odredbe čl. 4. i 6. Ugovora o kreditu broj: …, koji su 31. svibnja 2006. sklopili tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik, kao kreditor, u dijelu u kojem je tužiteljica obvezna platiti kamatu po godišnjoj kamatnoj stopi koja je promjenjiva sukladno odluci tuženika o kreditiranju građana, a preko ugovorene kamatne stope od 4,99% godišnje (toč. I. izreke). Naloženo je tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 2.424,40 kn s pripadajućim zateznim kamatama (toč. II. izreke) te je naloženo tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 10.225,00 kn sa zateznim kamatama od presuđenja do isplate (toč. III. izreke).

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 11/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana odluka preinači i odbije tužbeni zahtjev, podredno ukine i predmet vrati na ponovno suđenje. Traži trošak žalbe.

3. Žalba nije osnovana.

4. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za utvrđenje ništetnim ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi, sadržaja navedenog u točci I. izreke pobijane presude te zahtjev za povrat primljenog na temelju ništetnih ugovornih odredbi i to iznosa od 2.424,40 kn s pripadajućim zateznim kamatama.

5. Donošenjem pobijane presude nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz odredbe čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP na koju žalbom ukazuje tuženik, budući da je suprotno žalbenim navodima izreka presude razumljiva i neproturječna sama sebi i razlozima o odlučnim činjenicama, koji su jasni i neproturječni, a niti o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika.

6. Pazeći po službenoj dužnosti na temelju odredbe čl. 365. st. 2. ZPP na postojanje ostalih bitnih procesnih povreda iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena nijedna od tih procesnih povreda.

7. Među strankama nije sporno da su stranke sklopile Ugovor o kreditu 31. svibnja 2006. (list 4 spisa) na temelju kojeg Ugovora je tužiteljica ostvarila kredit u švicarskim francima u iznosu od 16.259,02 CHF te da je u članku 4. Ugovora ugovorena redovna kamata od 4,99% godišnje, s tim da je ugovoreno da je ista promjenjiva te da je u tijeku otplate kredita u više navrata došlo do promjene kamatnih stopa.

8. Prvostupanjski sud je utvrdio:

-da se na pitanje ništetnosti, s obzirom da je Ugovor o kreditu sklopljen 31. svibnja 2006., primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača (Narodne novine, broj 96/03., dalje: ZZP/03),

-da je odredbom čl. 81. s. 1. i 2. ZZP/03, a koja je u osnovi identična odredbi čl. 96. st. 1. i 2. ZZP (Narodne novine, broj 79/07, 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 78/12 i 56/13), propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom, jer suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača,

-da se smatra da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac, zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca,

-da je tuženik kao banka odredbu o promjenjivoj kamatnoj stopi sadržao u članku 4. Ugovora, koji je tužiteljici predočen na unaprijed formuliranom standardnom ugovoru, pa tužiteljici tom prilikom nije omogućeno utjecati na tako unaprijed formuliranu odredbu,

-da se po pitanju promjenjive kamatne stope u ugovoru nije pojedinačno pregovaralo, budući da je riječ o sadržaju odredbi koje je tuženik unaprijed formulirao u standardnom ugovoru, a tužiteljica kao korisnica kredita nije upozorena o mogućim posljedicama takvog ugovaranja,

-da ovako ugovorena odredba glede promjenjivih kamata dovodi do neravnoteže u pravima i obvezama kreditora i korisnika kredita, jer omogućuje jednoj ugovornoj strani, tj. banci da promjenu ugovorne kamate čini ovisno isključivo o volji banke, bez ikakve mogućnosti tužiteljice kao ugovorne strane da određuje cijenu usluge koju mora platiti,

-da jedno od osnovnih načela obveznog prava i samog ugovaranja predstavlja odredivost cijene, prema kojoj sama cijena proizvoda mora biti određena ili odrediva,

-da je, kada je tužiteljica sklopila ovaj ugovor, bila ugovorena kamatna stopa od 4,99%, ali je u tijeku ugovora ista više puta mijenjana i to isključivo odlukom banke,

-da je provedenim vještačenjem po sudskom vještaku mr.sc. Jasmini Fijačko utvrđeno da je u članku 4. Ugovora o kreditu ugovorena promjenjiva kamatna stopa od 4,99% godišnje te da se ista mijenjala u tijeku otplate kredita u 60 mjesečna anuiteta, i to u nekoliko navrata,

-da razlika u otplati kredita između redovne početne kamatne stope i kasnijih kamatnih stopa promijenjenih jednostranim odlukama tuženika prema otplatnim planovima iznosi 522,71 CHF ili 2.458,05 kuna,

-da tužbeni zahtjev glasi na nešto manji iznos od onog navedenog u nalazu vještaka, s obzirom da tužiteljica potražuje isplatu razlike kamata počev od 31. kolovoza 2007., dok je vještak u svom nalazu obuhvatio i razdoblje prije 31. kolovoza 2007.

9. Polazeći od navedenih utvrđenja, prvostupanjski sud prihvaća tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnima odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi (čl. 4. i 6. Ugovora), te obvezuje tuženika na isplatu utuženih iznosa tužiteljici, sa zateznim kamatama od dana plaćanja svakog pojedinog anuiteta do isplate sukladno čl. 1115. ZOO.

10. Ovakav zaključak prvostupanjskog suda prihvaća i ovaj sud.

11. Odredbom čl. 81. st. 2. i 3. ZZP/03, koja je bila na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, bilo je propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u odnosima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, posebice ako potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj.

12. I prema shvaćanju ovog suda ništetna je i nepoštena ugovorna odredba o kamatnoj stopi koja je tijekom postojanja obveze po ugovoru o kreditu promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tuženika, a da prije i u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu ugovorne strane nisu pojedinačno pregovarale i ugovorom utvrdile egzaktne parametre, i metodu izračuna tih parametara, koji utječu na odluku tuženika o promjeni stope ugovorene kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, i to na štetu potrošača.

13. Vrhovni sud Republike Hrvatske je u odluci poslovni broj Revt-249/14 od 9. travnja 2015., pri ocjeni razumljivosti ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi, bankama stavio na teret nedostatak pružanja informacija potrošačima o ekonomskim posljedicama koje takve ugovorne odredbe imaju na potrošače, pri čemu je uzeo u obzir da su takvi ugovori pisani stručnom terminologijom, nerazumljivoj i nepoznatoj prosječnom građaninu, kao i propust službenika banaka da potrošačima (korisnicima kredita) prilikom pregovaranja, odnosno sklapanja ugovora o kreditu, objasne koji sve čimbenici utječu na formiranje kamatne stope tijekom trajanja ugovorenog kreditnog razdoblja.

14. Ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva, već potrošaču moraju biti na transparentan način objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope, kao i odnos s drugim odredbama ugovora, odnosno općih uvjeta poslovanja, koje se na to odnose tako da potrošač na temelju točnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz dotične ugovorne odredbe za njega proizlaze.

15. Ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi nije jasna jer sadrži neodređenost i nedefiniranost jednog od osnovnih sastojka samog ugovora, to jest cijene. Kako je prvostupanjski sud ocijenio da odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi nisu jasne niti lako razumljive, sukladno odredbi čl. 84. ZZP/03, bilo je dopušteno ocjenjivati da li su odredbe konkretnog ugovora o kreditu glede promjenjive kamatne stope poštene. Na temelju svih provedenih dokaza, sud prvog stupnja je pravilno utvrdio da su odredbe o kamatnoj stupi u dijelu preko visine koja je ugovorena u samom trenutku sklapanja ugovora nepoštene, s obzirom da iste suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Kamatna stopa je u trenutku sklapanja ugovora bila određena u ugovorenoj visini, da bi potom ugovaranje promjenjive kamatne stope omogućilo jednostranu odluku tuženika o visini ugovorene stope.

16. Drugačija pravna shvaćanja tuženika izložena u njegovoj žalbi kojima, vezano za ništetne odredbe ugovora, iscrpno obrazlaže svoje tvrdnje o pravilnom postupanju tuženika prilikom ugovaranja promjenjive kamate, pozivajući se, između ostalog, na stavove Hrvatske narodne banke i postupanje same tužiteljice, nisu prihvatljiva.

17. Pri tome, žalbeni navodi tuženika kako prilikom obračuna preplaćenog nije mjerodavna početno ugovorena kamatna stopa od 4.99%, već da je u postupku valjalo utvrditi kamatnu stopu s obzirom na objektivne kriterije koji su utjecali na kretanje parametara uslijed kojih je došlo do povećanja kamatne stope tijekom otplate kredita, kako je to predlagao tijekom postupka, nisu osnovani s obzirom na utvrđenje o ništetnosti konkretnih ugovornih odredaba o promjenjivoj kamatnoj stopi pa se na ugovorni odnos primjenjuje odredba o kamati po stopi ugovorenoj u trenutku sklapanja ugovora.

18. Stoga, nisu od značaja žalbeni navodi tuženika da je vještak trebao utvrditi kolika bi bila kamatna stopa obzirom na objektivne kriterije koje primjerice navodi u žalbi, s tim da se vještak očitovao da nije u mogućnosti izračunati realnu kamatnu stopu koja bi se eventualno trebala primjenjivati u tijeku otplate kredita tužiteljice umjesto ugovorene kamatne stope s obzirom da nisu jasno definirani iznosi parametara koji formiraju kamatnu stopu, a koje navode vještaka tuženik nije ničim doveo u pitanje.

19. S obzirom na navedeno, budući je vještak jasno i određeno odgovorio na prigovor (prijedlog ) tuženika i svoj nalaz dao u skladu sa odredbom čl. 260. ZPP, a tuženik nije osporio matematički obračun (list 76 spisa), to je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 323. st. 1. ZOO kada je obvezao tuženika na isplatu iznosa od 2.424,40 kn tužiteljici sa zateznim kamatama od plaćanje svakog pojedinog mjesečnog anuiteta do isplate sukladno čl. 1115. ZOO.

20. Također, pravilan je stav prvostupanjskog suda da tužiteljici, s obzirom na djelomičnu ništetnost predmetnog Ugovora o kreditu, pozivom na čl. 323. st. 1. ZOO pripada pravo na povrat iznosa preplaćenih na temelju ništetnih ugovornih odredbi.

21. Nije osnovan žalbeni razlog kako sud ne može utvrditi ništetnom odredbu ugovora koji je u cijelosti izvršen. Na temelju odredbe čl. 327. st. 1. ZOO na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozivati svaka zainteresirana osoba, a ispunjenjem ugovora ne nestaje uzrok ništetnosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci poslovni broj Revt-150/07 od 30. siječnja 2008.).

22. Pravilno je kao neosnovan ocijenjen i prigovor zastare, budući da je prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve što je primila na temelju takvog ugovora, s tim da rok zastare u slučaju restitucijskog zahtjeva, kakav je predmetni, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora (tako i pravno shvaćanje zauzeto na 1. sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske 30. siječnja 2020. godine). Stoga, kako je pobijanom prvostupanjskom odlukom utvrđena ništetnost odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi, a koja odluka postaje pravomoćna danom donošenja odluke ovoga drugostupanjskog suda, to i zastara počinje teći tim danom. Slijedom navedenoga, nije nastupila zastara prava potraživanja plaćenoga na temelju navedene odredbe ugovora o promjenjivoj kamatnoj stopi.

23. S obzirom na navedeno nisu od značaja iscrpni žalbeni razlozi tuženika kojima obrazlaže svoje tvrdnje da se u konkretnom slučaju ne može primijeniti odredba čl. 502.c. ZPP koja je, u vrijeme podnošenja tužbe u ovom predmetu, propisivala da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude u postupcima koji su se vodili po tužbama za zaštitu kolektivnih interesa i prava u smislu odredbe čl. 502.a. ZPP.

24. Odluka o parničnom trošku pravilna je i zakonita kako u osnovi tako i u visini (čl. 155. st. 1. i čl. 154. st. 1. ZPP), time da tuženik određeno niti ne prigovara broju i vrstama radnji za koje je tužiteljici dosuđen trošak.

25. Iz navedenih razloga valjalo je primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

26. Budući da tuženik nije uspio sa žalbom odbijen je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbe (čl. 154. st. 1. ZPP).

U Zagrebu 2. lipnja 2021.

Predsjednica vijeća:

Darija Horvat