REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
ex. Vojarna Sveti Križ
Dračevac, Split
P 6264/19
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja A. J., OIB: … . iz S., zastupanog po pun. V.
D., odvj. u S. protiv tuženika G. S., OIB: … , , radi utvrđenja, podredno isplate, nakon održane glavne i javne
rasprave zaključene dana 19. travnja 2021. g. u prisutnosti pun. tužitelja i pun. tuženika, dana 1. lipnja 2021. g.,
p r e s u d i o j e
I.Odbija se kao neosnovan glavni tužbeni zahtjev koji glasi:
''Utvrđuje se da je da je tužitelj suvlasnik nekretnine označene kao 9. Etaža 0/0, 1. dvosobni stan u objektu I-B, u ulazu IV. koji se nalazi na IV. (četvrtom) katu, označen br. 11, površine 65,69 m2, sve upisano u z.u. 16034, poduložak 9, k.o. S. za idealni dio od 30/100 pa je ovlašten temeljem presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi za k.o. S. na svoje ime i korist uz istodobno brisanje tog prava s imena i koristi tuženika.''.
II.Odbija se kao neosnovan podredni tužbeni zahtjev koji glasi:
''Dužan je tuženik u roku od 15 dana isplatiti tužitelju iznos od 124.000,00 kn sa zateznom kamatom propisanom zakonom koja na iznos od 50.000,00 kn teče od 3. listopada 1995. g. do isplate, a na iznos od 74.000,00 kn od 6. listopada 1995. g. do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.''.
Obrazloženje
U tužbi podnesenoj ovom sudu dana 19. prosinca 2019. g. tužitelj je naveo da je s Fondom u stambenom gospodarstvu, čiji je slijednik tuženik, zaključio Ugovor broj 21527-11 o udruživanju sredstava za izgradnju stana od 28. rujna 1995. g. temeljem kojeg je tužitelj trebao uplatiti ukupno 111.673 tadašnjih DEM, a sve u tri rate tijekom 1995. g. i 1996. g. Tužitelj da je izvršio tek djelomičnu uplatu pa je tako 3. listopada 1995. g. uplatio iznos od 50.000,00 kn, a 6. listopada 1995. g. iznos od 74.000,00 kn, odnosno ukupno 124.000,00 kn. U vrijeme zaključenja Ugovora stan koji je predmet tog Ugovora da nije bio uknjižen u zemljišnoj knjizi za k.o. S. na ime tuženika pa iz tog razloga tužitelj nije mogao dobiti kredit kod banke koji je namjeravao uzeti radi podmirenja preostalog iznosa iz Ugovora. Naime, banka da je odbila dati kredit bez upisa hipoteke u zemljišnim knjigama. Tuženik je pozivom na okolnost da tužitelj nije platio cijenu za stan u cijelosti pokrenuo postupak protiv tužitelja radi iseljenja te je ovaj sud u predmetu broj I P 341/02 donio presudu od 16. veljače 2006. g. kojom je u cijelosti odbijen tužbeni zahtjev uz obrazloženje da iz sadržaja Ugovora proizlazi da su stranke za slučaj raskida ugovorile da će tužitelj (ovdje tuženik) vratiti tuženiku (ovdje tužitelju) do tada udružena sredstva. Međutim, povodom žalbe tužitelja (ovdje tuženika) drugostupanjski je sud presudom broj Gž-1890/06 preinačio prvostupanjsku presudu te prihvatio tužbeni zahtjev. Nakon toga tuženik je temeljem pravomoćne i ovršne presude pokrenuo ovrhu protiv tužitelja koja se pred ovim sudom vodila pod brojem Ovr-6432/09 koji je postupak obustavljen te novu ovrhu pod brojem Ovr-2653/16 koji se postupak još uvijek vodi te je zakazana provedba za dan 29. siječnja 2020. g. Budući da tuženik ne želi prihvatiti isplatu ostatka kupoprodajne cijene te zahtijeva iseljenje tužitelja iz stana tužitelj je bio prisiljen ustati ovom tužbom, a jer smatra da je uplatom dijela kupoprodajne cijene postao suvlasnik predmetnog stana. Stranke su u Ugovoru od 28. rujna 1995. g. ugovorile cijenu u iznosu od 111.673 tadašnjih DEM, što da predstavlja protuvrijednost od 55.830 EUR odnosno 413.190,00 kn. Kako je tužitelj uplatio 124.000,00 kn da je uplatio 30% od ukupne cijene što da ga čini vlasnikom stana u idealnom dijelu od 30/100. Stan koji je bio predmet Ugovora od 28. rujna 1995. g. da je upisan u zemljišnoj knjizi za k.o. S. kao 9. Etaža 0/0, 1. dvosobni stan u objektu I-B, u ulazu IV. koji se nalazi na IV. (četvrtom) katu, označen br. 11, površine 65,69 m2, sve upisano u z.u. 16034, poduložak 9, k.o. S.. Predloženo je donošenje presude kojom će se utvrditi da je tužitelj suvlasnik opisanog stana za idealni dio od 30/100 te tužitelj ovlastiti temeljem presude zatražiti i postići uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi za k.o. S. uz istodobno brisanje tog prava s imena tuženika. Za slučaj da sud utvrdi da nije osnovan postavljeni tužbeni zahtjev tužitelj je zatražio vraćanje plaćenih iznosa te predložio donošenje presude kojom će se tuženik obvezati na isplatu iznosa od ukupno 124.000,00 kn s pripadajućim kamatama.
U odgovoru na tužbu tuženik je potvrdio da je između tužitelja i Fonda u stambenom gospodarstvu, čiji je slijednik G. S., zaključen Ugovor o udruživanju sredstava za izgradnju stana od 28. rujna 1995. g., a temeljem kojeg je tužitelj trebao uplatiti iznos od 111.673 tadašnjih DEM u tri rate. Tužitelj da je izvršio tek djelomičnu uplatu od ukupno 124.000,00 kn, pa proizlazi da nije ispunio svoju ugovornu obvezu prema tuženiku. U vrijeme zaključenja Ugovora tuženik da je bio upisan u zemljišnim knjigama kao vlasnik pa da se u tom smislu do podnošenja tužbe nije ništa promijenilo. Navodi tužitelja da preostali iznos cijene nije mogao uplatiti jer nije mogao dobiti kreditna sredstva od banke bez upisa hipoteke da su potpuno promašeni i irelevantni. U odnosu na pokrenuti ovršni postupak da je provedba ovrhe zakazana za dan 23. travnja 2020. g. Što se tiče navoda tužitelja da tuženik ne želi prihvatiti isplatu ostatka kupoprodajne cijene da su ti navodi nelogični i neživotni jer da je to točno, odnosno da je tužitelj bio voljan uplatiti taj preostali iznos da se sporovi među strankama sigurno ne bi vodili. Tuženik da nije primio preostalu kupoprodajnu cijenu te je bio prisiljen i voditi sudski postupak radi iseljenja tužitelja iz predmetnog stana koji da je još u tijeku. Ujedno da treba napomenuti da uz navedena dugovanja proizašla iz Ugovora od 28. rujna 1995. g. tužitelj ima i dugovanja radi neplaćanja etažne naknade, najma stana i komunalne naknade koji nisu podmireni iako su dospjeli na naplatu. Uplatom dijela cijene tužitelj da nije postao suvlasnik predmetnog stana. U odnosu na zatraženu isplatu iznosa od 124.000,00 kn istaknut je prigovor zastare potraživanja tužitelja, a s obzirom da su protekli svi rokovi u kojima je tužitelj mogao istaknuti takav zahtjev.
U postupku su izvedeni dokazi pregledom Ugovora broj 21527-11 o udruživanju sredstava za izgradnju stana od 28. rujna 1995. g., uplatnica dostavljenih uz tužbu, zemljišnoknjižnog izvatka za z.u. 16034 k.o. S., rješenja ovog suda broj Ovrv-6342/09 od 25. travnja 2016. g., zaključka ovog suda broj Ovr-2653/16 od 23 listopada 2019. g., dopisa pun. tužitelja tuženiku od 3. ožujka 2016. g., od 24. svibnja i 18. listopada 2018. g. i od 5. ožujka 2019., prijedloga izvansudske nagodbe od 4. ožujka 2016. g., dopisa tuženika pun. tužitelja od 25. veljače 2019. g. sa specifikacijom obračuna ukupnog duga, dopisa Fonda u stambenom gospodarstvu S. tužitelju od 27. ožujka 1997. g. s potvrdom o prijemu pošiljke i predmeta ovog suda broj I P 341/02.
Tužitelj je popisao parnični trošak.
Glavni tužbeni zahtjev nije osnovan.
Podredni tužbeni zahtjev nije osnovan.
Predmet ovog postupka je zahtjev tužitelja za utvrđenje da je tužitelj suvlasnik stana u S., opisanog kao 9. Etaža 0/0, 1. dvosobni stan u objektu I-B, u ulazu IV. koji se nalazi na IV. (četvrtom) katu, označen br. 11, površine 65,69 m2, sve upisano u z.u. 16034, poduložak 9, k.o. S. i to u suvlasničkom dijelu od 30/100, zatim za ovlaštenje temeljem presude zatražiti i postići uknjižbu tog prava na ime tužitelja uz istovremeno brisanje s imena tuženika. Ukoliko sud ne prihvati glavni tužbeni zahtjev tužitelj je postavio i podredni zahtjev za isplatu iznosa koji je tuženik primio temeljem zaključenog Ugovora broj 21527-11 o udruživanju sredstava za izgradnju stana od 28. rujna 1995. g., a radi se o nespornom iznosu od 124.000,00 kn s pripadajućim kamatama.
-u odnosu na glavni tužbeni zahtjev
Među strankama nije bilo sporno da su pravni prednik tuženika Fond u stambeno- komunalnom gospodarstvu S. i tužitelj dana 28. rujna 1995. g. zaključili Ugovor broj 21527-11 o udruživanju sredstava za izgradnju stana te da je temeljem tog Ugovora tužitelj uplatio ukupan iznos od 124.000,00 kn i to dana 3. listopada 1995. g. iznos od 50.000,00 kn i 6. listopada 1995. g. iznos od 74.000,00 kn.
Nije sporno ni da se pred ovim sudom među strankama vodila parnica radi iseljenja iz stana pod brojem I P 341/02 (raniji broj I P 1811/97) u kojoj je donesena drugostupanjska presuda broj Gž-1890/06 od 9. svibnja 2007. g. kojom je preinačena pobijana presuda suda prvog stupnja i u cijelosti prihvaćen tužbeni zahtjev za iseljenje tuženika (u ovoj parnici tužitelja) iz spornog stana. Drugostupanjska presuda dostavljena je tuženiku, ovdje tužitelju 10. srpnja 2007. g. Izjavljena revizija tuženika (ovdje tužitelja) odbačena je kao nedopuštena rješenjem VSRH broj Rev 1065/07 od 28. veljače 2008. g. Drugostupanjski sud je obrazložio svoju odluku navodeći:
-da iz sadržaja zaključenog Ugovora o udruživanju sredstava za izgradnju stana od 28. rujna 1995. g. i to t. 4. proizlazi da se tuženik (ovdje tužitelj) obvezao financirati izgradnju predmetnog stana uplatom sredstava u Fond tužitelja u novčanoj protuvrijednosti iznosa od 111.673 tadašnjih DEM u opisanoj dinamici uplata, dok je u t. 8. Ugovora predviđeno da se u slučaju da tuženik (ovdje tužitelj) ne podmiri obveze utvrđene u t. 3. i 4. Ugovora taj Ugovor raskida te će tužitelj (u ovoj parnici tuženik) vratiti tuženiku (u ovoj parnici tužitelju) do tada uložena sredstva uplaćena po Ugovoru,
-da tuženik (ovdje tužitelj) nespornim uplatama izvršenim 3. i 6. listopada 1995. g. u ukupnom iznosu od 124.000,00 kn nije ispunio svoje obveze prema navedenom Ugovoru, a kako se to obvezao u t. 4. Ugovora,
-da su, ugovarajući mogućnost raskida Ugovora u t. 8. Ugovora ako udružitelj (član stambene zadruge) ne plati bilo koji dospjeli iznos cijene stana, stranke ugovorile tzv. jednostrani raskid ugovora što znači da nije potrebno raskidati ugovor putem suda slijedom čega eventualno zatraženi sudski raskid i donesena odluka nemaju konstitutivan nego deklaratoran značaj,
-da iz dopisa tužitelja (u ovoj parnici tuženika) od 27. ožujka 1997. g., koji je dostavljen i u ovaj spis i nalazi se na listu 40 spisa, proizlazi da se tužitelj (u ovoj parnici tuženik) obraćao tuženiku (u ovoj parnici tužitelju) radi predaje stana uz povrat novca,
-da iz pregledanog predmeta ovog suda R1 356/97 proizlazi da je dana 16. lipnja 1997. g. zaprimljen prijedlog predlagatelja (u ovoj parnici tuženika) protiv predloženika (u ovoj parnici tužitelja) radi osnivanja sudskog pologa te da se tuženik (ovdje tužitelj) pozivao preuzeti uplaćene iznose, što da je tuženik (ovdje tužitelj) odbijao. Drugostupanjski je sud zaključio da su se u konkretnom slučaju ispunile pretpostavke za raskid Ugovora o udruživanju sredstava za izgradnju stana od 28. rujna 1995. g. te da je valjalo smatrati da je taj Ugovor raskinut.
Sva navedena utvrđenja i zaključke u cijelosti prihvaća i ponavlja ovaj sud, što znači da tužitelj temeljem raskinutog Ugovora o udruživanju sredstava za izgradnju stana od 28. rujna 1995. g. ne može postaviti nikakav stvarnopravni već isključivo obveznopravni zahtjev prema tuženiku. To znači da je glavni tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.
-u odnosu na podredni tužbeni zahtjev
U odnosu na obveznopravni zahtjev na vraćanje isplaćenog temeljem Ugovora koji je raskinut trebalo je raspraviti prigovor zastare. Radi se o općem zastarnom roku iz odredbe čl. 371. ZOO-a koji za potraživanje isplaćenog dijela cijene stana, a po ocjeni ovog suda, teče od dana kad je tužitelj zaprimio dopis tužitelja od 27. ožujka 1997. g. koji sadrži izjavu o raskidu Ugovora o udruživanju sredstava za izgradnju stana od 28. rujna 1995. g., a koji je tužitelj zaprimio 28. ožujka 1997. g. To, nadalje, znači da je zastara potraživanja tužitelja nastupila 28. ožujka 2002. g. pa da je neosnovan i podredni tužbeni zahtjev jer je prigovor zastare tuženika osnovan.
U slučaju drugačijeg pravnog stava, odnosno ako bi se zauzeo stav da zastara teče od dostave tuženiku (u ovoj parnici tužitelju) drugostupanjske presude u predmetu ovog suda I P 341/02 kojom je preinačena prvostupanjska presuda te pravomoćno odlučeno da je tuženik (ovdje tužitelj) dužan iseliti iz stana koji je bio predmet Ugovora o udruživanju sredstava za izgradnju stana od 28. rujna 1995. g., treba navesti da je ova presuda tužitelju iz ovog postupka dostavljena 10. srpnja 2007. g. pa da je zastara nastupila najkasnije 10. srpnja 2012. g.
Navodi tužitelja iz podneska od 30. ožujka 2020. g. da, u slučaju kada tužitelj drži u posjedu stan, zastara prava na povrat plaćenog nastupa tek od dana kad bi tužitelj prestao biti posjednik predmetnog stana, treba navesti da se ne radi o relevantnom pravnom stavu jer se sva dostavljena praksa VSRH odnosi na potraživanje stečenog bez pravne osnove do kojeg je došlo ulaganjem u nekretninu (a radilo se o poboljšicama). U konkretnom slučaju ne radi se o ulaganju sredstava u nekretninu nego o isplati ugovorne obveze iz Ugovora o udruživanju sredstava za izgradnju stana od 28. rujna 1995. g. koji je raskinut.
Stoga je odlučeno kao u izreci presude pod točkom II.
Odluka o troškovima postupka nije donesena jer tuženik, koji je u cijelosti uspio u sporu, nije popisao parnični trošak.
U Splitu, 1. lipnja 2021. g.
S U D A C:
SANDI PETRIČIĆ, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u 3 primjerka.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).
