Zakon.hr

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

P-3963/2016

Ex Vojarna sv. Križ, Dračevac

Split

U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu po sucu ovog suda Mirjani Rubić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja pod 1. Z. P. iz P.,

G., OIB: … pod 2. T. P. iz

P., G., … , OIB: … pod 3. M.

P. iz P., G., OIB:…, pod 4.

D. P. iz P., S. D.,

OIB:… i pod 5. B. P. iz P., G., OIB:…, svi zastupani po punomoćniku S. Č., odvjetniku u P., protiv tužene O. P., P., OIB…, zastupana po punomoćniku M. G., odvjetniku u S., radi isplate, nakon provedene glavne i javne rasprave zaključene dana 19. svibnja 2021. u nazočnosti punomoćnika tužitelja S. Č., odvjetnika u P. i zamjenika punomoćnika tuženika

T. J., odvjetnika u S., dana 1. lipnja 2021.,

p r e s u d i o j e

I Dužna je O. P. O.: … isplatiti tužitelju Z.

P., OIB: … . iznos od 193.354,71 kuna zajedno sa zateznom

kamatom koje na taj iznos teku od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom ovrhe, dok se za više traženu kamatu potraživanu od 29.07.2011. do dana kada je kamata dosuđena-do presuđenja zahtjev tužitelja odbija kao neosnovan.

II Dužna je O. P. O.: … isplatiti tužitelju T.

P., OIB: … iznos od 193.354,71 kuna zajedno sa zateznom

III Dužna je O. P. O.: … isplatiti tužitelju M.

P., OIB: … iznos od 149.873,03 kuna zajedno sa zateznom

IV Dužna je O. P. O.: … isplatiti tužitelju D.

P. O.: … iznos od 60.134,24 kuna zajedno sa zateznom

V Dužna je O. P. O.: … isplatiti tužitelju B.

P., OIB: … iznos od 60.134,24 kuna zajedno sa zateznom

VI Dužna je O. P. O.: … namiriti tužiteljima

parnični trošak u iznosu od 99.696,29 kn zajedno sa zateznom kamatom koje na taj iznos teku presuđenja do isplate po stopi koja se određuje prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1.U tužbi koja je upućena ovom sudu predajom preporučene pošiljke pošti S. dana 28. srpnja 2016. se navodi kako su tužitelji u lipnju 2016. saznali da su čest. zem. 2485 ZU 6971 K.O. D. P. zvana P. k. u površini od

223 m2 i čest. zem. 2496 ZU 6625 K.O. D. P. zvana P. k. u

površini od 134m2 uvrštene u popis nerazvrstanih cesta O. P..

Naime, tada je H. počeo izvođenje radova na tim česticama bez znanja i suglasnosti tužitelja koji su se obratili policiji te im je od strane H.-a prezentiran Ugovor o uspostavi prava služnosti kojim se tuženik deklarirao kao vlasnik predmetnih nekretnina. Tužitelji su od strane tuženika zaprimili obavijest iz koje proizlazi da su predmetne nekretnine cesta i da su taj status dobile na temelju Zakona o cestama (NN 82/11) čemu su tužitelji prigovarali i to upisu koji je na predmetnim česticama ostvaren u postupku osnivanje zemljišne knjige za K.O. D. P. te su isti nakon zaprimanja informacije da je predmetna nekretnina postala cesta upućeni u parnicu radi ostvarivanja tog prigovora.

Kako su tužitelji neposredno prije upućivanja u parnicu dobili informaciju da se radi o nerazvrstanoj cesti, tim isti više nemaju pravni interes pokrenuti takvu parnicu već traže isplatu naknade u visini vrijednosti tih nekretnina, a u ovoj parnici dokazuju da su bili vlasnici prije stupanja na snagu Zakona o cestama.

Tuženik nije izradio elaborat te nerazvrstane ceste koji bi bio dostavljen tužiteljima niti je isti proveden u zemljišnim knjigama, a tužitelji su do stupanja na snagu Zakona o cestama bili izvanknjižni vlasnici predmetnih nekretnina te im nikada nije isplaćena naknada za nerazvrstanu cestu koja im je oduzeta, radi čega pozivom na odredbu čl. 33. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima potražuju naknadu radi oduzimanja odnosno ograničenja prava vlasništva, a podredno, stjecanja bez osnova te naknade štete.

Potom tužitelji u tužbenim navodima obrazlažu svoje knjižno, odnosno izvanknjižno vlasništvo predmetnih nekretnina te navode kako će temeljem identifikacije i vještačenja vrijednosti predmeta spora precizirati tužbeni zahtjev pri čemu se tim tužbenim podneskom tužitelji pod 1. i 2. Z. P. pok. Z. i T. P. pok. Z. od tuženika potraživali svaki po

150.000,00 kn, tužitelj pod 3. M. P. pok. J. potraživao je 130.000,00

kn, a tužitelji pod 4. i 5. D. P. pok. M. i B. P. pok. M.

svaki po 45.000,00 kn sve to s parničnim troškom.

Podneskom od 30. ožujka 2017. tužitelji su ispravili i dopunili navode u odnosu na čest. zem. 2485 i 2486 navodeći da se čest. zem. 2485 sastoji od nekretnina stare oznake 6418/8 u suvlasništvu Z. i T. P. za po ¼

dijela te M. P. za ½ dijela, a ranijeg vlasništva njihovih prednika

Z. i J.; čest. zem. 6481/10/5 u vlasništvu Z. i T. P. za

po ½ dijela a ranijeg vlasništva prednika im Z.; čest. zem. 6413/1 u

vlasništvu B. i D. P. za po ½ dijela a u ranijem vlasništvu prednika

im M. te 6413/2 u vlasništvu M. P. za cijelo a ranijeg vlasništva

prednika mu J.. U odnosu na čest. zem. 2496 tužitelji navode kako se ista sastoji od 6414/2 stare izmjere u suvlasništvu Z. i T. P. za po ½

dijela koja je po pogodbi iz 1958. pripala njihovom ocu Z.; čest zem. stare izmjere 6414/3 koja je po pogodbi iz 1958. pripala Z. P. za ½ dijela

(sada sinovima Z. i T. po ¼ dijela) i J. P. za ½ dijela (sada

njegovom sinu M. P. te nekretnine stare izmjere 6414/1 u vlasništvu

M. P..

2.U odgovoru na tužbu tuženik se protivio tužbi i zahtjevu predlažući ga odbiti. Tuženik, pozivom na odredbe čl. 98. i 101. Zakona o cestama te Izmjene i dopune odluke o nerazvrstanim cestama na području O. P. navodi

kako je … dodana popisu nerazvrstanih cesta, a u kojoj su

locirane sporne nekretnine pošto predmetne čest. zem. 2485 i 2496 K.O. D. P. predstavljaju put, odnosno pristupnu cestu do stambenih, poslovnih,

gospodarskih i sličnih građevina.

Tuženik ne osporava da su pojedini tužitelji suvlasnici čest. zem. 2485 navodeći kako su suvlasnici i A. P., M. P., J. P. i S.

G. (ranije D. P.) svatko za po 1/9 dijela, pa tvrdnja tužitelja da bi rješenjem ovog suda Z-8500/2005/6791 bilo netočno utvrđeno činjenično stanje nema značaj u ovoj pravnoj stvari jer to tužitelji ničim konkretnim ne dokazuju. Tuženik smatra da su tužitelji "propustili prethodnu stepenicu u odlučivanju", a to je utvrđenje prava vlasništva, odnosno suvlasništva tužitelja. Tuženik smatra da je pogrešno postavljen zahtjev, odnosno da nije riječ o tužbi radi isplate već o tužbi radi utvrđenja prava vlasništva jer ako stvarno stanje ne odgovara onom u zemljišnim knjigama trebalo je uskladiti formalno i realno stanje.

Glede čest. zem. 2496 navodi da je u zk izvatku isključivi vlasnik J. P., pa nije jasno je li to J. P., prednik tužitelja M. P. ili netko

treći, ali u zk izvatku nisu evidentirani gore navedeni tužitelji time da bi se ovaj argument trebao isticati u drugoj parnici, pa bi bila u pitanju riječ o nedostatku aktivne legitimacije u pogledu spornih čestica.

Tuženik drži da bi se ovdje mogli primijeniti propisi o izvlaštenju i to sukladno čl. 105. st. 1. i 2. Zakona o cestama, propis iz čl. 46. st. 1. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade koji normira postupak i prava ovlaštenika.

Posebno tuženik smatra kako se u konkretnom slučaju ne primjenjuju pravila o stjecanju bez osnove jer je do stjecanje određenih čestica došlo aktom, odnosno odlukom nadležnog tijela O. P., a čak i da je došlo do stjecanja bez osnove tužitelji bi mogli potraživati vraćanje predmetnih čestica, a ako to nije moguće, naknadu vrijednosti postignute koristi, pri čemu tužitelji nisu dokazali ni protupravnost prijenosa imovine.

Zahtjev za naknadu štete je po tuženiku neosnovan jer nisu ispunjene pretpostavke za ostvarenje istog. Ovdje je riječ o nepotrošnoj stvari, pa bi, za slučaj postojanja pretpostavki odgovornosti za štetu, tužbeni zahtjev trebao glasiti na povrat te stvari i naknadu koristi koja se stekla uporabom iste, a to tužitelji ne traže.

Vezano za tvrdnju tužitelja da su vlasništvo stekli dosjelošću tuženik smatra taj navod paušalnim i neodređenim, a glede visine zahtjeva ističe kako se istom također protivi kao i zatraženoj kamati smatrajući zahtjev previsoko postavljenim.

Nakon provedenog vještačenja tužitelji su podneskom od 14. siječnja 2020. uskladili tužbeni zahtjev prema nalazima i mišljenjima vještaka tako što su tužitelji Z. i T. P. iz utuženog osnova zatražili isplatu od po

193.354,71 kn, M. P. od 149.873,03 kn te D. P. i B. P.

od po 60.134,24 kn, sve s pripadajućim kamatama i troškom, što je tužena osporila.

3.U tijeku postupka sud je izveo dokaz U tijeku postupka sud je izveo dokaz pregledom potvrde "U P. G. 9.X.1958 i izjave "U P.

9.X.1958., prigovora u predmetu Z-8500/2005/6625 i rješenje Z-12267/15 od 1.6.2016., nagodbe od 14. studenog 1968., rješenja ovog suda z-12267/15 od 5. svibnja 2016., rješenja NO K. S. od 15.10.1959., rješenja Ureda državne uprave u SD županiji Klasa: UP-I-943-04-14-01/46 od 21. studenog 2014., identifikacije čestice prema zk stanju područnog ureda za katastar S. od 13.2.2015., potvrde glavnog projekta SD županije Klase: 361-03/11-01-0074 od 10.10.2011., ugovora između tuženika i H. d.d., rješenja ovog suda Ovr- 3281/08 od 8.11.2016., očevidom na licu mjesta uz sudjelovanje sudskog vještaka geometra P. Č. te pregledom njegovo nalaza i mišljenja te dopune i očitovanja, zk izvadaka na nekretnine upisane u Z.U. 6791 i 6625 K.O. D. P., rješenja Ureda državne uprave u SD županiji od 21.11.2014.,

ugovora "U P. 9.X.1958.", presude ovog suda broj IIP-1790/77 od

23.1.1978.. rješenje o nasljeđivanju broj O-731/92 od 16.2.1993., O-242/06 od 11.9.2006., rješenja Z-13993/17 od 24.8.2018. i prijavnog lista, saslušanjem tužitelja pod 1., 3. i 5., saslušanjem svjedoka T. T., I. T.,

A. D., V. P., A. Š., pregledom nalaza i mišljenja

sudskog vještaka za građevinarstvo N. M. te njegovim izjašnjenjem

na primjedbe tuženika, time da stranke nisu imale drugih dokaznih prijedloga.

4.Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

5.Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu naknade za zemljište koje je odlukom tuženika proglašeno nerazvrstanom cestom, podredno isplatu zbog stjecanja bez osnove odnosno naknadu štete u vrijednosti oduzetog zemljišta, pri čemu tvrde kako su upisani kao suvlasnici čest. zem. 2485 iako su isključivi izvanknjižni vlasnici za cijelo, kao i čest. zem. 2496 upisane na ime P. J.,

pozivajući se na stjecanje pravnim poslom odnosno dosjelošću.

6.Inače nije sporno da tužiteljima nije isplaćena naknada za zemljište, … koje je odlukom tuženika utvrđeno nerazvrstanom cestom, da

su u postupku osnivanja zemljišne knjige za K.o. D. P. P.

Z., T. i P. M. prigovorili upisu ali po odbijanju prigovora nisu podnijeli tužbu radi ispravka upisa već su ustali ovom tužbom radi isplate.

7.Sporno je jesu li tužitelji aktivno legitimirani potraživati isplatu, jesu li inače stekli vlasništvo po osnovima na koje se pozivaju, mogu li ostvarivati naknadu zbog oduzimanja odnosno proglašenja nerazvrstanom cestom bez provođenja odgovarajućeg postupka odnosno podredno stjecanja bez osnove odnosno naknade štete pošto je oduzimanje odnosno proglašenje nerazvrstanom cestom izvršeno aktom tuženika, a sporna je i visina zatražene naknade.

8.Pregledom spisa ovog suda Z-8500/2005/6625 i Z-8500/2005/6791 utvrđeno je da je nekretnina sadašnje oznake čest. zem. 2485 K.O. D. P. nastala od nekretnina označenih po staroj izmjeri kao dio čest. zem. 6413/1, dio čest. zem. 6481/5, cijela čest. zem. 6481/8 i dio čest. zem 6481/10 dok je nekretnina sadašnje oznake 2496 k.o. D. P. po staroj izmjeri

bila cijela čest. zem. 6414/3 te dio čest. zem 6414/2, što odgovara i rezultatima očevida na licu mjesta obavljenog u nazočnosti vještaka za geodeziju P. Č. te njegovom vještvu i prikazu na skici vještva, pri čemu stara izmjera više nije u službenoj upotrebi.

Vještak je prikazao stvarne površine čestica stare izmjere položene preko nekretnina sadašnje oznake kako slijedi:

Kat. čest. zem. 2485, po numeraciji stare izmjere predstavljala je dio čest. zem. 6413/1 od 65m2, dio 6481/5 od 33m2, dio 6481/10 od 12m2 i cijelu 6481/8 od 105m2 (ukupno 215m2), a kat. čest. zem. 2496. po numeraciji stare izmjere predstavljala je dio 6414/2 od 83m2 i dio čest. zem. 6414/3 od 57m2 (ukupno 140m2). Navedeno stranke nisu ni učinile spornim.

Prema dopuni nalaza i mišljenja vještaka Č., čest. zem. 2485 imala je površinu od 223 m2, a čest. zem. 2496 od 134m2 koje nisu odgovarale stvarnom stanju na terenu jer je čest. zem. 2485 imala stvarnu površinu od 215 m2, a 2496 od 140m2 pri čemu je u međuvremenu došlo do promjene oblika i površine predmetnih čestica uslijed provedbe geodetskog elaborata za nerazvrstane ceste, tako da je čest. zem. 2485 dobila površinu od 293m2, a čest. zem. 2496 je dobila površinu od 62m2, što je i upisano u zemljišnim knjigama kako to proizlazi iz izvadaka sadržanih u spisu (list 117 do 124).

8.1.Inače je očevidom u nazočnosti sudskog vještaka geometra P. Č. i identifikacijom po istome, utvrđeno da predmet spora (čest. zem.2485. i 2496) u naravi predstavlja betonirani kolni put s vidljivim različitim slojevima i strukturom betonskog materijala kod čega je tužitelj pod 1 naveo, što tuženik nije osporio, kako je beton na istočnom dijelu postavio tuženik prilikom izvođenja radova za postavljanje vodova za struju (očevid od 11. siječnja 2018), koji put ima pristup s asfaltirane magistralne ceste položene južno od istog, da se proteže prema sjeveru do stambenih kuća anagrafske oznake…., da stambena kuća …(tužitelji P. D. i B. pok.

M.) kao i one … (tužitelj M. P. pok. J.) i … (tužitelj P. Z. i T. pok. Z.) nemaju drugi pristup svojim kućama te da predmetni put kao kolni pristup vodi jedino do navedenih nekretnina tužitelja zbog betoniranih stepeništa koja služe za pješački pristup, kako je to sve i prikazano pobliže na skici te fotografijama kao sastavnom dijelu vještva.

8.2.Proizlazi iz priloženih isprava da je na temelju čl.109. Zakona o cestama (“Narodne novine“ broj 84/11., 22/13., i 54/13. dalje ZC) i čl. 31. Statuta O. P. („S. g. O. P.“ broj 7/13), Općinsko

vijeće na sjednici od 04.05.2015. donijelo Odluku o nerazvrstanim cestama na području O. P., a 27. svibnja 2015. Izmjene i dopune Odluke o nerazvrstanim cestama na području O. P. u čijem popisu kao

sastavnom dijelu je i …koja predstavlja predmet spora, da je

temeljem navedene Odluke, Prijavnog lista Državne geodetske uprave S. od 12.04.2017., snimka izvedenog stanja nerazvrstane ceste od 12.04.2017. i očitovanja prava na nerazvrstanoj cesti, u zemljišnim knjigama i obavljen upis čest. zem. 2485 ZU 6791, …, cesta od 293m2 kao javno

dobro u općoj uporabi i neotuđivom vlasništvu O. P. te upis čest. zem. 2496 K., put, površine 62m2u korist P. J., P., da bi

prema Ugovoru o uspostavi prava služnosti na čest. zem. 2573/1, 2580,2495,2496, 2485 i 5146, sve k.o. D. P., zaključenom između

O. P., kao vlasnika poslužne stvari i H. E., kao

ovlaštenika prava služnosti, vlasnik poslužne stvari dao ovlašteniku pravo služnosti preko navedenih nekretnina radi polaganja priključnog KB 10(20)KV za GTS 10(20)7,4KVG. -5, a ovlaštenik se obvezao isplatiti naknadu za korištenje javnih površina jednokratno u iznosu od 4.800,00 kn.

U dokaz da su sada utužene nekretnine odnosno nekretnine po staroj izmjeri od kojih su nastale, izvanknjižno vlasništvo tužitelja, odnosno njihovih prednika isti se pozivaju na isprave o kojima će niže biti riječi.

8.3.Prema sadržaju potvrde na koju tužitelji upućuju "U P.,

G., 9/X 1958 god." istom je J. P. pok. A. potvrdio primitak iznosa

od 300,000,00 dinara od sinovaca i to Z., J., V., M. i Z. svi

pok. S. na račun zemljišta koje im je dao za izgradnju kuća a uz pismeno je i izjava spomenutog kojom se suglašava da njegov sinovac J. P. pok. S. može graditi kuću na njegovoj čestici 6414 i 6415 u G.. Istog

dana je zaključen i Nagodbeni Ugovor između P. J. pok. A., s jedne strane i djece sinovaca mu, pok. T. i pok. S. i to P. Z.,

J., V., M. i Z., svi pok. S. i P. A. pok. T., kojim

je P. J. pok. A. prepustio im svoje četiri parcele označene brojevima 6413, 6414 i 6415/2 ZU 1749 k.o. P. i to jednu M., jednu Z. i

J., jednu V. i Z., svi pok. S. a jedna A. P. pok T. a

za uzvrat sinovi pok. S. se obvezali njemu izvršiti izgradnju i popravak krova na kući a A. P. iskopati gustirnu poviše ceste. U tom ugovoru je i uglavak „Što se tiče puta svi se sinovci obvezuju da će zajednički put izgraditi od kruga do mora i to najdalje do 15.VI.1959.“

Prema sadržaju spomenutih isprava, osnovano je pretpostaviti kako se radi o istom pravnom poslu koji je iz strankama ugovornicama poznatih razloga koncipiran kroz više isprava s tom razlikom što je, prema potvrdi ugovorena naknada za zemljište od strane sinova pok. S. isplaćena u novcu umjesto u naturi kroz radove koje bi izveli na kući pok. J..

8.4.Spisu prileži i nagodba od 14. studenog 1968. sklopljena između A. P. pok. T., Z. P. pok. S., J. P. pok.

S., V. P. pok. S., M. P. pok. S. i

Z. P. pok. S. "U predmetu sporazumijevanja prava na prolaz

i put od mora i to preko čest. vlasnika A. P. pok. T. sve do kruga koji graniči do braće Ž., pravo službe na spomenuti put imaju potpisana lica i to u širini od 3 metra", sa daljnjim utanačenjima kako je tamo pobliže navedeno.

8.5.Također je priložena i presuda zbog izostanka ovog suda IIP-1780/77 od 23. siječnja 1978. u predmetu tužitelja P. M. pok S., P.

B. i P. D., svi M., protiv tuženika P. J. pok A. kojom

je čest. zem.6413/1 ZU 1749 k.o. P. utvrđena isključivim vlasništvom

P. M. za ½ te njegovih sinova B. i D. za po ¼ dijela, pa se očito

radilo o sređivanju zemljišnoknjižnog stanja glede nekretnina koje su bile predmet Nagodbe iz 1958.

8.6.Prema priloženom spisu Z-8500/2005/6791 i u istom sadržanom zapisniku od 9. ožujka 2015. sastavljenom povodom osnivanja zemljišne knjige za K.O. D. P., uvidom u popisni list broj 2853 utvrđeno je da je u korist O. P. – javno dobro – put evidentirana posjednicom za cijelo

kat. čest. nove izmjere 2485 K.O. D. P. koja odgovara staroj čest. zem. 6481/8, te dijelu stare čest. zem. 6481/10, dijelu stare čest. zem. 6481/5 upisane u Z.U. 1749 te dijelu stare čest. zem. 6413/1 upisane u Z.U. 2582.

Glede stanja vlasništva nekretnine po staroj izmjeri od kojih je nastala sporna čest. zem. 2485, proizlazi da su čest. zem. 6481/8 put površine 71m2 i 6481/10 vinograd površine 93m2 bile upisane kao suvlasništvo P. A.,

P. M., S., P. M. ud. J. i P. M., za po 2/10

dijela, P. T. pok Z. i P. Z. pok. Z., za po 1/10

dijela; čest zem. 6413/1 neplodno, površine 663m2 kao suvlasništvo P.

B. pok. M. i G. S. za po ½ dijela, a čest. zem. 6481/5 voćnjak,

površine148m2 bila je upisana kao vlasništvo P. J. pok. A., (z.k. izvadci sadržani u spisima Z-8500/2005/6625 i Z-8500/2005/6791) za kojega su tužitelji ustvrdili kako je bio druga ugovorna strana u pravnom poslu iz 1958. i preminuo.

8.7.Priloženi su i zapisnici od 11. veljače 2015. kojima su glede predmetne čest. zem. 2485 izjave dali B. P. pok. M., T. P. pok.

Z., M. P., Z. P. pok. Z. i M. Ć., potonja

kad predstavnica O. P..

Prema tim izjavama B. P. pok. M. polagao je pravo vlasništva u dijelu čest. zem. 2485 koji se odnosi na staru čest. zem. 6413/1 K.O. P., a T. P. pok. Z., M. P. u ime majke M.

P. udove J. te Z. P. pok. Z. polagali su pravo na čest. zem. 2485 i to u onom dijelu koji se odnosi na stare čest. zem. 6481/8, /10 K.O. P., dok je M. Ć. izjavila kako O. P. polaže pravo

vlasništva na čest. zem. 2485 K.O. D. P. pošto ista u naravi predstavlja put.

U tom je postupku temeljem odredbe čl. 182. a st. 4. Zakona o zemljišnim knjigama i čl. 36. st. 2. Zakona o vlasništvu u drugim stvarnim pravima u vlastovnicu novoosnovanog Z.U., a glede čest. zem. 2485 K.O. D. P.

odlučeno prenijeti upise iz zemljišne knjige za K.O. P. glede čest zem. 6481/5, 6413/1, 6481/8 i 6481/10 te je doneseno rješenje prema kojem je čest. zem. 2485 bila je upisana kao suvlasništvo P. A., P. M.

S., P. M. ud J., P. M., P. T. pok.

Z., P. Z. pok. Z., P. J. pok. A. i P.

B. pok. M. te G. S. za po 1/9 dijela, potonji uz zabilježbu da je prijenos prava vlasništva s imena P. D. pok. M. na ime G.

S., izvršen radi osiguranja novčane tražbine u iznosu od 40.000,00 DEM (30. kolovoza 2001. Z-6054/01).

Navedenom upisu su prigovorili P. T. i Z. pok. Z. te

P. M. ud J. 22. listopada 2015. u bitnome navodeći da su suvlasnici predmetne nekretnine koja predstavlja privatni put koji prigovor je odbijen rješenjem ovog suda Z-12265/15 od 5. svibnja 2016., nakon čega nije pokrenuta parnica radi osporavanja upisa već je podnesena tužba u ovom predmetu.

8.8.Glede nekretnine sadašnje oznake 2496 također je sastavljen zapisnik Z-8500/2005/6625 od 22. prosinca 2014. prema kojem je utvrđeno da predmetna nekretnina odgovara staroj čest. zem. 6414/2 neplodno površine 432m2 i 6414/3 neplodno, površine 55m2 Z.U. 1749 uknjiženog prava vlasništva J. P.

pok. A. za cijelo pri čemu je predstavnica O. P. na zapisniku od 4.

prosinca 2014. izjavila kako predmetna čestica predstavlja javno dobro – put te je u tom postupku doneseno rješenje prema kojem je predmetna nekretnina upisana u novi ZU 6625 s nositeljem prava vlasništva J. P. pok. A. uz uknjižbu tereta na ime K.O. D. P..

I navedenom upisu su prigovorili P. T. i Z. pok. Z. te

P. M. ud J. u bitnome navodeći kako je zemljišnoknjižni vlasnik nekretnina J. P. umro bez poznatih nasljednika, da je čest. zem. po staroj izmjeri 6414/2 i 6481/1, da je J. P. pogodbom od 9. listopada 1958.

potvrdio da je od sinova svog pok. brata S. i to Z., V. J.,

M. i Z. primio 300.000,00 tadašnjih dinara za zemljište na kojemu će graditi kuće, da su prednici stranaka tom pogodbom stekli odvojene dijelove nekretnina od kojih je kasnije formiran put i to kao čest. zem. 6414/1 i 6414/2, koji prigovor je odbijen rješenjem ovog suda Z-12207/15 od 1. lipnja 2016., pozivom na čl. 188. st.4. Zakona o zemljišnim knjigama („NN. br.91/96 i dr), nakon čega nije pokrenuta parnica radi osporavanja upisa, već je podnesena tužba u ovom predmetu.

8.9.Tužitelj pod 1. Z. P., sin pok. Z. u svom stranačkom

iskazu se glede stjecanja nekretnina pozvao na tužbene navode iskazujući kako su njegov pok. otac Z. s braćom J. i M. 1956. od J. P.

kupili zemljište koje, kada je u pitanju skica vještaka Ć., obuhvaća ono što je na skici prikazano kao betonirani put od linije N prema sjeveru, do slova J, a što je uključivalo i zemljište na kojem su danas izrađene kuće i to stambeni objekt u vlasništvu M. P., stambeni objekt u vlasništvu

njega i tužitelja T., i u vlasništvu tužitelja M., a dio u skici označen B1 N M L C B1 predstavlja isključivo vlasništvo tužitelja D. i B. P. obojice sinova pok. strica M.. Proizlazi prema njegovom iskazu,

kako su njihovi prednici kupili od J. P. zemljište, izvršili podjelu sukladno kojoj je svatko na pripalom dijelu napravio objekte, a također na preostalom svoje ranije vlasnosti i kupljenom zemljištu izgradili i pristupni put do svojih objekata koji je betoniran. Glede kompleksa zemljišta koje se proteže uz prednji dio tog betoniranog puta, odnosno kompleksa zemljišta koji se nalazi uz dio puta označen slovima AB B1 N P, a radi se o zemljištima oznake 2484/1, 2, 2483/1, 2, ustvrdio je kako se radi o zemljištu koje je oduvijek bilo u vlasništvu obitelji te i sada predstavlja suvlasništvo njegove i obitelji K. kojoj je tužiteljev rođak prodao svoj dio.

Što se tiče vlasništva predmeta spora tvrdi kako je onaj dio puta koji je na skici vještaka Ć. označen slovima AB NOP u dijelu od ½ suvlasništvo njegovo i brata mu T. P. za po ½ dijela te još i M. P. za 1/2

dijela. Glede onog dijela puta nastalog od zemljišta kupljenog od J. P. a označenog slovima CDEFHIJKLC tvrdi kako je podijeljen na slijedeći način: dio koji je označen u skici slovima HKLCDEFGHK u ½ pripada njemu i bratu T.

na jednake dijelove a druga polovica pripala je rođaku M. P., bratu mu

T. P..

Tužitelj poriče da je sporni put na korištenju drugim mještanima pri tome tvrdeći kako vlasnik objekta…, ima pristup preko nogostupa od javne

ceste…., a uz svoju kuću od linije A skice, prema sjeveru je

postavio ogradu betonsku, vlasnik objekta … , također do svog objekta

ima drugi kolni pristup, a ponekad se služi spornim i to za prolaz pješice najčešće kada idu kod susjeda nekretnina…, imaju službeni ulaz iz …. što se vidi na fotografiji broj 6 vještva. Iskazuje i kako je J.

P. bio vlasnik velikog kompleksa zemljišta na tom dijelu pa tako i zemljišta na kojem je danas objekt … i još neki drugi, koji nisu

prikazani na skici, jer je to veliko područje, sveukupno se radilo o zemljištu na kojem je napravljeno 15 objekata, što je sve prodao do 1964. i odselio se živjeti u Istru, tvrdeći kako u posjedu predmeta spora tužitelje ni njihove prednike nitko nije ometao niti ga osporavao. Također je iskazivao kako su se u vrijeme kada se vodio postupak preoblikovanja ZK knjige za K.O. D. P. za ove nekretnine koje predstavljaju betonirani put javili kao vlasnici samo njih pet tužitelja kada su izjavili sve ono što i u sadašnjem stranačkom iskazu ali je sud u jednom dijelu knjižio A. P., M. P., J. P., s tim da je

ovaj potonji baš onaj J. P. koji je njihovim prednicima prodao zemljište i

preminuo…., A. P. je udova V. P. koji je bio brat tužiteljeva

oca Z., a M. P. je udova drugoga strica Z. P., čiji

preminuli supružnici nisu bili učesnici kupnje niti im je u diobi sporno zemljište pripalo, pri čemu je označio rodoslovlje iskazujući kako je bilo petero braće i to Z., J., M., V., Z. svi pok. S. koji je preminuo negdje

iza Drugog svjetskog rata, a nakon njegove smrti, negdje sredinom 60-tih godina gore spomenuti njegovi sinovi su podijelili što su pismeno uobličili, s tim da obitelji inače nije sporno što je čije te su ranije ustanovljeni zemljani put betonirali negdje sredinom 70tih godina.

Tvrdi i kako su tužitelji htjeli prigovarati na rješenje po kojem su upisani i spomenuti A. P., M. P. i J. P., od čega su odustali, pošto

su u međuvremenu saznali da je onaj betonirani put postao nerazvrstana cesta, za što im nije plaćena naknada niti su o tome obaviješteni već su to saznali par mjeseci prije podnošenja tužbe kada je netko dovezao bager i počeo iskope radi struje, radi čega su angažirali odvjetnika. Svi ostali tužitelji suglasili su se s njegovim kazivanjem.

Kazivanje tužitelja u bitnome su potvrdili saslušani svjedoci.

8.10.Tako je svjedoku T. T. (rođenom …,

nesrodan) koji od rođenja živi u neposrednoj blizini predmeta spora te mu se kuća nalazi otprilike 120 metara zračne linije od kuće M. P. a poviše

nje su kuće tužitelja Z. P. i kuća J.

P. , poznato kako su objekti sadašnje vlasnosti

tužitelja izgrađeni negdje 60-tih godina prošlog stoljeća i to na zemljištu koje je kupljeno od strica im J. P., da od vremena izgradnje, odnosno kupnje tužitelje ni njihove prednike u posjedu nitko uznemiravao, a glede zemljišta koje je na skici označeno sa čest. zem. 2484/1, 2483/1, ustvrdio je kako je isto oduvijek bilo u posjedu braće Z. i J. P., (očeva tužitelja od 1. do

3.), koje je i viđao da obrađuju a nije mu poznato je li u istome "vlasnički eventualno participirao još i M. P.",.

U odnosu na predmet spora - betonirani put tvrdi kako su ga napravili prednici tužitelja, njime se služili da bi vozili građevinski materijal, a po izgradnji kuća da bi istima pristupali kućama a o vlasničkoj regulativi nije imao saznanja ni o osnovima stjecanja već da bi dio označen na skici A-B-B1-N-O-P-A bio sastavni dio parcela 2484/1 i 2483/1, koje su tužitelji betonirali kako bi tim putem mogli dolaziti i dovoziti materijal do parcela gdje su izgradili kuće i voziti a onaj dio betoniranog puta poviše toga koji je označen slovima B1-C-D-E-F-G-H-I-J-K- L-M-N-B1 su, kako pretpostavlja, kupili od J. P..

8.11.I svjedok A. D. (rođen…., nesrodan) koji se

iskazao vlasnikom nekretnine u kojoj živi a položene otprilike 50-60 m zapadno od kuća prednika tužitelja i to M., J., a Z., , potvrdio je kako su 1965. kada je započeta gradnja njegove kuće, njihove kuće već bile izgrađene, da je sada sporni put ranije bilo zemljište isključivog korištenja P. koje im je služilo za pristup kućama a ako se itko drugi u mjestu služio tim zemljištem, to je bilo isključivo uz dozvolu P., odnosno tužitelja ili njihovih prednika. Svjedok se zbog proteka vremena nije mogao izjasniti kada je zemljani put betoniran ali tvrdi kako je to bilo prije više desetljeća, prema njegovim saznanjima je vlasništvo je i posjed tužitelja, u čemu ih nitko nije ometao a ako je itko od mještana i prolazio to je isključivo bilo uz njihovu dozvolu, pa tako i on uz dozvolu M. P. i to kada je negdje 1976. od J. m. svojim „fićom“ dolazio od točaka

AP prema M. kući i parkirao uz njegov popločani pristup i odlazio svojoj kući u sadašnju ulicu … . te. Inače mu nije poznato kako su

tužitelji stekli nekretnine na kojima su izgrađene kuće osim što se u mjestu pričalo da je to oduvijek od obitelji P..

Također mu je poznato da je J. P. bio stric sadašnjih tužitelja i kako se govorilo da su zemljišta koja danas obuhvaćaju nekretnine na kojima su izgrađeni objekti bila njegovo vlasništvo, koje je

prodao tadašnjoj O. S. i onda je to O. S. prodavala zainteresiranima

što je moglo biti otprilike kad je on počeo graditi svoju kuću, dakle negdje sredinom 60-tih godina.

Što se tiče stambenih objekata … iskazivao je

kako se radi o nekretninama dvojice braće M. koji nemaju niti su imali pristup sa spornog betoniranog puta nego od J. m. , a također ni

objekti … vlasnosti pok. strica tužitelja Z. P. i

…vlasnosti I. R., čiji vlasnici do istih pristupaju asfaltiranim putem koji je u skici vještaka označen sa čest. zem. 2490.

8.12.I svjedok V. P. (rođen … . .), srodnik tužitelja

budući su njegov djed i njihov djed bili braća, potvrdio je kako je danas betonirani put nekoć bio sastavni dio zemljišta tužitelja odnosno njihovih prednika koji su otprilike 60-tih godina ili možda prije, u svakom slučaju kada su odlučili graditi kuće, određeni dio tog svog zemljišta pretvorili u zemljani put koji je samo njima služio kao pristup do kuća i za vožnju građevinskog materijala kamionima. Inače nije bio siguran jesu li kuće tužitelja izgrađene na zemljištu koje je izvorno vlasništvo njihovih prednika ili na zemljištu koje je eventualno kupljeno od njihovog pok. strica J. P.. a prema njegovim saznanjima i čest. zem. 2484/1, 2483/1 vlasništvo je tužitelja odnosno njihovih prednika.

Svjedok A. Š. (rođen ….) iskazivao se kao prijatelj od

djetinjstva tužitelja M. P. te poznanik još iz školskih dana i ostalih tužitelja koji je kroz druženja s njima dolazio često u njihove kuće pa mu je poznato da je kuća tužitelja M. P. na … , kuća tužitelja

Z. i T. P. na …., a tužitelja M. P. na .te da su da bi mogli pristupiti tim svojim kućama koje su izgrađene još u

vrijeme kad je bio dječak, od svog zemljišta prednici tužitelja napravili pristupni put kojeg su betonirali, što je identificirao kao sporni put prikazan na skici vještaka, što mu je poznato jer ih je viđao da se tim putem koriste pristupajući kućama, a osim toga tako se uvijek i govorilo da je to od P. kao i zemljište koje se jednim dijelom proteže uz taj put, a radi se o 2484/1, 2483/1, koje i danas tužitelji obrađuju pri čemu mu je poznato da bi čest. zem. 2483 bila vlasništvo Z. i T. P., a 2484/1 M. i A. P. ali nije siguran jesu li to

možda prodali.

I njemu je poznato da su objekti na adresama …

u vlasništvu braće M. te da nikada nisu imali pristup preko spornog puta nego isključivo svoj pristup s J. m..

Za objekt … . iskazivao je kako je bio vlasništvo pok. strica

tužitelja, Z. P. koji je istom pristupao asfaltiranim putem sa čest. zem. 2490 a ponekad bi ga viđao da pristupa i to isključivo pješice ovim spornim betoniranim putem do svoje nekretnine pri čemu misli da su mu to tužitelji dozvolili, a object… je u vlasništvu obitelji R. S. i I., koji

do svog objekta također pristupaju asfaltiranim putem preko čest. zem. 2490.

Sjetio se i kako je prije nekoliko godina, posjećujući tužitelje imao priliku vidjeti da je ovaj sporni betonirani put u nekom dijelu prokopan pa betoniran što je povezao s postavljanjem kanalizacijskih cijevi i stupova za rasvjetu, pri čemu misli da su tužitelji poduzimali radove na postavljanju kanalizacije, a za ostale radove mu nije poznato tko je to izvodio.

8.13.Svjedok I. T., (rođen …) inače zaposlenik

tuženika na mjestu pročelnika upravnog odjela za pravne poslove kod tuženika, gdje radi od 2011. iskazivao je kako je tuženik 2015. u skladu sa Zakonom o cestama donio odluku o proglašenju nerazvrstanih cesta na području O. P. koja se kasnije u nekoliko navrata mijenjala sukladno zakonskoj regulativi pa je tako donesena odluka da se …, proglasi

nerazvrstanom cestom, sukladno čemu je izrađen geodetski elaborat od ovlaštene tvrtke, i objavljen je oglas u S. D. da je izrađen

geodetski elaborat te su pozvane zainteresirane stranke na uvid u taj elaborat u propisanom roku, po proteku roka elaborat je predan Državnoj geodetskoj upravi

– katastru na provedbu a također i zemljišnoknjižnom sudu pa je u konačnici u zemljišnim knjigama upisana kao javno dobro i neotuđivo vlasništvo O. P..

Pozivajući se na obimnost posla koji obavlja i protek vremena, svjedok se nije mogao sjetiti jesu li se ovdje tužitelji, koji su mu inače poznati, obraćali O. P. sa nekim zahtjevima vezanim za predmet spora – betonirani

put, ali se sjećao da su nešto dolazili u O., ne mogavši se izjasniti o razlogu dolaska, kao ni o tome jesu li neki radovi od strane tuženika poduzimani nakon proglašena ove nekretnine javnim dobrom.

9.Proizlazilo bi kako, u bitnome, tužitelji tvrde da je dio puta označen na skici vještaka Č. slovima ABB1NP bio sastavni dio kompleksa nekretnina pripadajućeg njihovoj obitelji a onaj drugi dio od linije N prema sjeveru, do slova J, a što je uključivalo i zemljište na kojem su danas izgrađene kuće, da je pripadao pok. J. P. pok A. (stricu njihovog pok. oca S.) koji

je to prodao prednicima tužitelja a oni obavili podjelu, formirali put, izgradili objekte i sredinom 70-tih godina, betonirali sporni put te dogovorili da vlasništvo istog odnosno suvlasništvo pripada tužiteljima odnosno njihovim prednicima, kao vlasnicima zemljišta na kojima su izgrađeni objekti, onako kako je to pobliže u stranačkim iskazima navedeno.

U odnosu na stranački iskaz i pismena na koja se tužitelji pozivaju u dokaz stjecanja od J. P. potrebno je reći, kako bi prema Nagodbi i potvrdi, u pravnom poslu sudjelovali i novac za zemljište isplatili svi sinovi pok. S. koji su poimenično navedeni kao Z. (prednik tužitelja Z. i T.),

M. (prednik tužitelja D. i B.), J. (prednik tužitelja M.), Z.

(pok. suprug M. P.) i V. (pok. suprug A. P.) pa pošto su

stambeni objekti na pokazanom kompleksu kupljenom od J. P., kojem pravnom poslu nema osnovanih prigovora, izgrađeni i sada su vlasništvo i to stambeni object… M. P., odnosno D. i B., stambeni

objekt … u vlasništvu Z. i T., i …. u vlasništvu

tužitelja M. P., jedino je zaključivati kako je zemljište sukladno nagodbi i potvrdi na koju se tužitelji pozivaju, kupljeno od J. P., da su prednici sadašnjih tužitelja u diobi imovine dobili to zemljište i na istom izgradili objekte te od pripalog zemljišta formirali put za pristup istima a ne i pravni prednici A.

P. i M. P., zaključak čemu je temeljiti i na saznanjima proizišlim iz iskaza saslušanih svjedoka, koji nisu učinjeni upitnim.

Kupnja od J. P. za izgradnju kuća, prema Nagodbi i potvrdi u

spisu obavljena je 9.10. 1958. pa je građenje i formiranje puta objektivno moglo uslijediti nakon toga a proizlazilo bi da od pravnog posla do formiranja puta nije proteklo dugo vremena jer su poduzimane aktivnosti radi građenja objekata.

Tako je predniku tužitelja T. i Z., Z. P. od strane

Komisije za reviziju idejnih i glavnih projekata Narodnog odbora kotara S., dana 15.09.1959. pod br. 09-40/543-59 odobren glavni projekt stambene jednokatnice u P. na čest. zem. br.6414 K.o. P. iz kojeg proizlazi kako je već bila odobrena lokacija dana 25.05.1959. pod br. O7-1157/59.

Gradnju, jednako kao i formiranje puta potrebnog za prolaz i dovoz materijala, kako onog dijela preko njihove obiteljske zemlje, čije vlasništvo su potvrdili i svjedoci, tako i onog kupljenog od Juraja, tužitelji vremenski smještaju u vrijeme nedugo nakon kupnje (M. uselio 1958., Z. i T. 1962., J. 1961.), a betoniranje zemljanog puta-spornog, u sredinu 70-tih godina.

Također i svjedoci iskazuju slično pa tako po T. T. to je bilo

negdje 60-tih godina, A. D. je poznato da su 1965. kada je započeta gradnja njegove kuće, njihove kuće već bile izgrađene, po V. P.

otprilike 60-tih godina formiran je put potreban za gradnju, a tim putem je negdje 1976. uz dozvolu M. P. svojim „fićom“ dolazio i svjedok D. do svoje

kuće, a dalje pješice.

Ove razlike su razumljive kada se ima u vidu protek vremena od događaja o kojima su pojedini iznosili svoja saznanja po sjećanju.

Nadalje, iz potvrde Ureda za prostorno uređenje, stambeno komunalne poslove, graditeljstvo i zaštitu okoliša od 17.10.1996 pod br. Klasa 350-02-/96- 01/324 izdane Z. P. proizlazi kako je uvidom u aerosnimke red br.803 (snimak 5274-5275) utvrđeno da na čest. zem.6414/2 K.o. P.

postoji objekt prije 15.02.1968. veličine P+1 pokriven crijepom.

Zaključivati je, kako iz pregledanih isprava tako i iskaza svjedoka i stranaka proizlazi, da su prednici tužitelja, kako je to u činjeničnim navodima tužbe i navedeno, sami formirali put na obiteljskim nekretninama i onim pribavljenim od J. P. pok. A., da im je put bio neophodan za prolaz i

provoz materijala za gradnju, da su ga kasnije i betonirali te se istim nesmetano služili.

Prema iskazima stranaka i svjedoka, koji uporište nalaze i u fotografijama priloženim vještvu, osim tužitelja, ostali vlasnici nekretnina uz put nemaju pristup sa spornog puta, a ako bi netko

od mještana i prošao u posjet susjedima to je bilo pješke i uz dozvolu.

Prema rezultatima očevida i prema prikazu na skici te fotografijama, sjeverno od predmetnog puta proteže se … prema kojoj je put

isključivo pješački zbog vanjskog stepeništa položenog na sjevernom dijelu predmetne nekretnine (u skici označeno br.1.), istočno je asfaltirani put položen na čest. zem. 2490 koji također zbog vanjskog stepeništa je isključivo pješački (u skici označeno br. 2.), čest. zem 2496 služi isključivo kao pristup kući

Predmetni put je prema provedenim dokazima formiran od strana srodnika P., prednika tužitelja i po njima korišten a kao kolni je zbog izgrađenih stepeništa i dostupan jedino objektima tužitelja a drugi objekti o kojima je ranije bilo riječi imaju pristup s drugih ulica.

Pošto se radilo o putu koji je formiran ubrzo nakon kupnje od J. P. kada su započele i gradnje objekata na nekretninama koje su podjelom pripale prednicima tužitelja odnosno tužiteljima kao njihovim nasljednicima, logičnim i prihvatljivim se ukazuje i da je dio nekretnine stare izmjere koji je pretvoren u put ostao u vlasništvu onoga tko je bio vlasnik preostalog dijela te nekretnine od koje je dio dao za put uz pravo prolaza cijelom trasom puta u korist onih koji su u njegovu formiranju sudjelovali, kako je to bilo i ugovoreno.

10.U skladu s odredbom iz čl. 388. st. 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 114/06, 146/08, 38/09, 153/09, 143/12, 152/14 dalje: ZVDSP) koja upućuje na primjenu propisa važećih u vrijeme stjecanja te vrijeme za koje je utvrđeno kako je put bio formiran i korišten, osnovano je zaključivati kako bi mogućnost stjecanja kroz institut dosjelosti s kojim tužitelji činjenično korespondiraju i na isti se pozivaju, bilo promatrati u dva pravna režima.

Naime, dosjelost je stjecanje prava vlasništva neke stvari neprekidnim samostalnim posjedovanjem te stvari kroz zakonom određeno vrijeme. Pravni učinci dosjelosti nastupit će po samom zakonu čim se ispune sve pretpostavke stjecanja putem dosjelosti pri čemu se zahtijeva ispunjenje određenih pretpostavki, prije svega da stjecatelj ima posjed određene kvalitete (dovoljno je poštenje posjeda) i da posjed traje zakonom određeno vrijeme kao i da stvar koja je predmet dosijedanja bude sposobna biti predmetom stjecanja u vlasništvo putem dosjelosti kao i da je stjecatelj sposoban tu stvar steći u vlasništvo dosjelošću. Radi se o tome da se činjenično stanje pretvara u pravno. U konkretnom slučaju, prema naprijed navedenom, za razrješenje odnosa ima se primijeniti materijalno pravo koje je bilo na snazi u vrijeme nastanka tih odnosa, pa prvenstveno pravna pravila bivšeg OGZ-a.

Prema pravnom pravilu iz paragrafa 1460. OGZ-a (i sudskoj praksi) za stjecanje vlasništva na temelju dosjelosti zahtijevao se zakonit, pošten i istinit posjed, s tim da onaj tko dosjelost svog posjeda temelji na vremenu od 20 godina, (“izvanredna“dosjelost) nije dužan dokazivati zakoniti način stjecanja. Stjecanje vlasništva dosjelošću bilo je propisano i u Zakonu o osnovnim vlasničkopravnim odnosima ("Službeni list" SFRJ, broj 6/80, stupio na snagu 1. rujna 1980. godine, preuzet „Narodne novine“ 53/91 - dalje: ZOVO) u odredbi čl. 28. te je i sada propisan u čl. 159.ZVDSP. U svim pravnim režimima, odlučna pretpostavka je pošten (savjestan) posjed, a poštenje se pretpostavlja.

Saznanja do kojih je sud došao provedenim dokazima temelj su zaključivanju da su tužitelji preko svojih prednika i sami, formirajući od vlastitih nekretnina i nesmetano kontinuirano koristeći predmet spora kao pristup svojim nekretninama na kojima su izgrađeni objekti, protekom razdoblja nesmetanog samostalnog posjeda od 20 godina, koji rok je objektivno protekao prije stupanja na snagu ZVDSP, kao pošteni posjednici uz ispunjenje uvjeta koji se odnose na sposobnost stjecatelja i sposobnost stvari, stekli vlasništvo kako to tijekom postupka tvrde i dokazuju te s istom kvalitetom nastavili nesmetano korištenje i miran posjed puta kojim se drugi nisu koristili, u kojem svojstvu su se nalazili sve do stupanja na snagu ZC-a odnosno donošenja odluke o proglašenju nerazvrstanom cestom kao dobrom u općoj uporabi.

To što tužitelji nisu bili upisani kao isključivi vlasnici odnosno suvlasnici ne čini upitnim gornji zaključak jer upisom knjižnog prava u zemljišnu knjigu nastaje oboriva predmnijeva da je osoba koja je u zemljišnoj knjizi upisana kao nositelj knjižnog prava zaista njegov stvarni zbiljski nositelj prava u sadržaju kakav je naveden jer postoji mogućnost dokazivanja da upisana osoba to nije u opsegu i sadržaju kako je to upisano, što su tužitelji, kao osobe koje su putem svojih prednika te sami to pravo stekli po zakonu, ovlašteni dokazivati u ovoj parnici za isplatu, koja je uslijedila nakon odbijanja njihovog prigovora protiv odluke o upisu u postupku osnivanja zemljišnih knjiga za k.o. D. P. i saznanja da je sporni put proglašen nerazvrstanom cestom te nakon saznanja o proglašenju nerazvrstanom cestom, čime u stvari osporavaju tako proveden upis dokazujući da je bio pogrešan, pa u toj situaciji, budući su vlasništvo stekli temeljem zakona i izgubili proglašenjem puta nerazvrstanom cestom, njihov zahtjev za isplatu naknade promatrati je kao pravilan put zaštite povrijeđenih prava oduzimanjem nekretnine bez zakonom propisanog postupka i stjecanja u korist javnopravnog subjekta.

Posebno je navesti, u odnosu na čest. zem. 2485 k.o. D. P.,

glede koje je prije upisa u korist tuženika kao suvlasnik bio upisan S.

G., kako iz spisa proizlazi da se radi o upisu vlasništva uz zabilježbu da je prijenos izvršen radi osiguranja tražbine u iznosu od 40.000,00 DEM, čime tužitelj D. P. nije izgubio legitimaciju tražiti isplatu kao potonji vlasnik. O tome da je sada sporna površina korištena po tužiteljima za kolski i pješački pristup njihovim objektima, da drugi objekti uz isti nemaju pristup kao i da zbog izvedenih vanjskih stepeništa nema kolskog pristupa osim do kuća tužitelja, odnosno da ga drugi mještani nisu niti ga koriste, osim eventualno za poneki pješački prolaz kod posjeta susjedima i to uz dozvolu vlasnika, proizlazi iz svih provedenih dokaza kao i to da tužitelje nitko nije u tome ometao ili polagao pravo na prolaz.

Prema utvrđenom, navedeni put, kao … je odlukom

tuženika proglašen nerazvrstanom cestom koje, sukladno odredbi iz čl. 98. Zakona o cestama („Narodne novine“ 85/11, 22/13,54/13,148/13,92/14 i 110/19, ZC) predstavljaju ceste koje se koriste za promet vozilima i koje svatko može slobodno koristiti na način i pod uvjetima određenim tim Zakonom i drugim propisima, a koje nisu razvrstane kao javne ceste u smislu tog zakona, pri čemu nikakva naknada nije isplaćena vlasnicima. Nadalje, odredbom čl. 101. ZC je propisano da nerazvrstana cesta predstavlja javno dobro u općoj uporabi u vlasništvu jedinice lokalne samouprave na čijem se području nalazi.

Naglasiti je kako se pravo vlasništva ubraja u jedno od temeljnih sloboda i prava čovjeka i građanina (čl. 3. i 48. st.1 Ustava RH) te da je Zakonom moguće u interesu RH ograničiti ili oduzeti vlasništvo ali uz naknadu tržišne vrijednosti (čl. 50. Ustava RH).

Pri tome je ukazati kako je u odluci Ustavnog suda Republike Hrvatske od 7. veljače 2017. („Narodne novine“ broj 23/17) kojom su odbijeni prijedlozi za ocjenu ustavnosti i zakonitosti odredaba čl. 124.,131.,132., i 133. ZC i koja obvezuje u smislu članka 37. Ustavnog Zakona o Ustavnom sudu Republike Hrvatske („Narodne novine“ 99/99, 29/02 i 49/02) elaborirano da je cjelokupno zakonodavno uređenje pravnog statusa cesta od 1990. pa nadalje bilo takvo da je u razdoblju od 1990. do 2009. potpuno isključivalo pravo vlasništva, od 2009. do 2011.isključeno je vlasništvo svih subjekata osim države a u razdoblju nakon stupanja na snagu ZC ostalo je isključeno pravo vlasništva svih subjekata izuzev države, time da na dijelu ceste mogu na temelju zakona, pravo vlasništva steći i jedinice lokalne samouprave.

Ujedno je zaključeno kako je stjecanje prava vlasništva javnopravnih subjekata na nekretninama koje su u naravi ceste (to jest javna cesta u općoj uporabi i kao takva dobro od interesa za Republiku Hrvatsku) te s druge strane, gubitak prava vlasništva privatnopravnih subjekata(fizičkih ili pravnih osoba) na nekretninama na kojima su te ceste nastale, nastupili znatno prije stupanja na snagu ZC pa da zakonske odredbe ZC same po sebi nemaju utjecaja na nastanak ili prestanak vlasničkih prava, već se njihov sadržaj i svrha iscrpljuju u normiranju pravno tehničkih radnji i postupaka potrebitih za katastarsko i zemljišnoknjižno evidentiranje stvarnog stanja nekretnina koje su u naravi ceste, kako bi se postigla usklađenost faktičnog i knjižnog stanja tih nekretnina. Također i da se zakonska, konvencijska i ustavnopravna zaštita prava vlasništva odnosi, u načelu, na onu vrstu odnosa vlasnika prema objektu svog vlasništva koju je moguće označiti kao “mirno uživanje“, pri čemu provedba postupka izvlaštenja ili evidentna gradnja ceste na određenoj nekretnini tijekom izvjesnog vremena, ili njezina evidentna ustaljena opća uporaba u svojstvu ceste, po prirodi stvari, isključuje mogućnost istodobnog “mirnog uživanja“ vlasništva nekretnine. Izloženo stajalište ukazivalo bi kako je bitno kada je i kako cesta izgrađena, odnosno kada je došlo do ustaljene uporabe u svojstvu ceste jer bi od tog trenutka, prema spomenutoj odluci Ustavnog suda RH prestala mogućnost tužiteljima kao suvlasnicima tražiti predaju odnosno naknadu budući od tada nastupa zastarni rok u smislu čl. 33. ZVDSP kojim je propisano pravo na naknadu kod potpunog ili nepotpunog izvlaštenja, a tuženik je istakao prigovor zastare potraživanja.

11.Prema odredbi čl. 225. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ 35/05,41/08,125/11,78/15, i 29/18., ZOO) tražbine zastarijevaju za 5 godina ako zakonom nije određen drugi rok zastare, pa bi ovdje bio u primjeni taj rok.

U konkretnom slučaju radi se o parnici radi ostvarenja novčane naknade s osnova vlasničkih ovlaštenja tj. o zahtjevu tužitelja kao suvlasnika predmetnih nekretnina da im tuženik umjesto povrata stvari isplati naknadu za oduzetu stvar. Pravo suvlasnika tražiti naknadu za oduzetu stvar ne može zastarjeti sve dok vlasnik može zahtijevati njezin povrat jer do tada tražbina nije dospjela. Slijedi da bi tužitelji mogli tražiti naknadu za oduzeto zemljište izvan zakonom provedenog postupka, potrebno je utvrditi je li tražbina dospjela a potom je li tražbina zastarjela obzirom na vrijeme kad su tužitelji ustali tužbom za njezinu isplatu pa je u tom pravcu promatrati i stav Ustavnog suda ranije navedenoj odluci kako je bitno kada je cesta izgrađena, odnosno kada je došlo do ustaljene uporabe u svojstvu ceste jer bi od tog trenutka prestala mogućnost tužiteljima kao suvlasnicima tražiti predaju odnosno naknadu i od tada teče zastarni rok. Odredbom čl. 33. ZVDSP regulirano je pitanje naknade za izvlaštenje i njome se provodi opća odredba čl.50.st.1. Ustava RH.

Stoga nije od značaja što odredbe ZC ne propisuju mogućnost isplate naknade vlasnicima nekretnina na kojima je položena nerazvrstana cesta ili što o tome ne postoji pojedinačni akt pošto odredba iz čl. 33. st.1. ZVDSP omogućava svakoj osobi kojoj je zakonom u interesu Republike Hrvatske oduzeto vlasništvo, traženje naknade prema propisima o izvlaštenju, koja je primjenjiva usporedo s pravilima Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade naknade („Narodne novine “74/14 i 69/17,; čl. 46.) pa upravo u slučajevima kao što je ovaj u kojemu je, izvan zakonom propisanog postupka došlo do izvlaštenja na drugi način-pa i samim propisom-navedena odredba nalazi primjenu, pa dosljedno, ovdje se ne radi o potraživanju temeljem stjecanja bez osnove ili naknade štete, koje su kao podredne istakli tužitelji za koje inače nisu ispunjene zakonske pretpostavke kako je to i tuženik istaknuo.

S tim u svezi treba ponoviti kako rezultati postupka ne daju temelja zaključku da je predmet spora bio “evidentno izgrađen“ kao javno dobro u općoj upotrebi jer je bio izgrađen od tužiteljevih prednika na njihovoj zemlji a eventualne naknadne aktivnosti u smislu djelomičnog betoniranja vezati je za sanaciju stanja nakon izvođenja radova na putu (postavljanje cijevi i stupova za rasvjetu) o čemu je na očevidu navodio tužitelj pod 1. kao i saslušani svjedok Š., a ni sam tuženik ne tvrdi niti dokazuje da je izgradnju puta financirao. Također nije bio „u ustaljenoj uporabi kao dobro u općoj uporabi“ prije donošenja ZC odnosne odluke tuženika već naprotiv proizlazi kako je izgrađen kao privatni put , služio isključivo prednicima tužitelja odnosno sada tužiteljima i samo u korist nekretnina na kojima su njihovi objekti pa se dakle radilo o „mirnom uživanju“ od strane tužitelja odnosno njihovih prednika.

Pri tome je ukazati na odredbu iz čl. 221.a. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje ZPP) prema kojoj odredbi ako sud na temelju izvedenih dokaza (čl. 8.) sa sigurnošću ne može utvrditi neku od činjenica, o postojanju tih činjenica zaključivati će temeljem pravila o teretu dokazivanja. Teret dokazivanja u parnici ne leži uvijek na tužitelju, već je tužitelj dužan dokazati istinitost svojih tvrdnji, a tuženik svojih navoda ili prigovora (u konkretnom slučaju tuženik je dužan dokazati činjenice koje potvrđuju osnovanost prigovora zastare) što u parnici nije učinio, pa u toj situaciji, obzirom da je tužba podnesena predajom preporučene pošiljke pošti 28.07.2016., od donošenja Odluke tuženika o proglašenju nerazvrstanom cestom, tako ni od stupanja na snagu ZC do utuženja nije protekao zastarni rok od pet godina.

Ovdje je još reći i kako prema obvezujućem stavu Ustavnog suda kod stjecanja prava vlasništva javnopravnih subjekata na temelju odredbi ZC pravo vlasništva stječe se ex lege pa akt upisa u zemljišne knjige takvog stjecanja prava vlasništva nema konstitutivno značenje kao kod drugih oblika stjecanja prava vlasništva na nekretninama pa izostanak uknjižbe ne znači da takvo pravo nisu stekli, radi čega nije od značaja što je čest. zem. 2496 još uvijek upisana na ime J. P..

Stoga uzev u obzir da su tužitelji dokazali svoje vlasništvo i da im je isto prestalo stjecanjem u korist javnopravnog subjekta dok tuženik nije dokazao da je došlo do zastare tražbine u smislu čl. 225. ZOO, tužiteljima je valjalo dosuditi naknadu za oduzeto zemljište po tržišnoj vrijednosti koju je vještak za graditeljstvo N. M. objektivno i stručno procijenio detaljno obrazlažući odabir i metode procjene kojoj tužitelji nisu imali primjedbi dok je tuženik samo uopćeno prigovorio smatrajući kako vještak nije dovoljno vodio računa o utjecaju buke na određivanje cijene jer se nekretnina nalazi u blizini glavne prometnice, na koji se vještak usmeno izjasnio odgovarajući kako je imao u vidu sve propisane parametre, pa je tako uzeo u obzir i buku, potvrdu čemu je naći i u samom pisanom vještvu gdje je to izričito navedeno.

12.Dosljedno tome, a imajući u vidu i nalaz i mišljenje te dopunu geodetskog vještva P. Č. o tome da sadašnju čest. zem. 2485 K.o. D.

P. čine čestice ranije izmjere: dio č. zem.6413/1 od 65m2, dio čest. zem.6481/5 od 33m2, dio čest. zem. od 6481/10 od 12m2 i cijela čest. zem. 6481/5, ukupno 215m2 a čest. zem. 2496 dio čest. zem. 6414/2 od 83m2 i cijela čest. zem. 6414/3 od 57m2 pa prihvaćajući stručnom i objektivnom procjenu vještaka M. od 1850.2843/m2 kao tržišnu vrijednost te utvrđujući da su tužitelji bili vlasnici odnosno suvlasnici kako je to iskazivao tužitelj Z.

P. s kojim su se ostali suglasili, i to čest zem 6413/1 B. i D. P. za po ½ (kao slijednici M. P.) odnosno po 32,50m2; čest. zem. 6481/5

Z. i T. P. za po ½ (kao slijednici Z. P.) ili po

16,50m2; čest. zem. 6481/10 Z. i T. P. za po ½ (kao slijednici

Z. P.) ili po 6,00m2 a čest. zem. 6481/8 Z. i T. P. za

po ¼ ili po 26,25 a M. P. za ½ ili 52,50m2 (kao slijednici Z. i

J.) onda se osnovanim ukazuje njihov tužbeni zahtjev i to Z. i T.

P. za isplatu po 193.354,71kn, M. P. za isplatu 149.873,03 kn,

D. P. i B. P. za isplatu 60.134,24 kn, kako su to i zatražili podneskom od 13.01.2021. kojim su tužbeni zahtjev uskladili s nalazima i mišljenjima sudskih vještaka, što je preinaka u smislu čl.191. ZPP-a, koju sud ocjenjuje dopuštenom u smislu odredbe iz čl. 190. ZPP-a.

Na dosuđeni iznos tužiteljima pripadaju kamate od presuđenja jer je tim danom utvrđen broj novčanih jedinica na kojeg je valjalo obvezati tuženika, koji je po mišljenju suda od tada u zakašnjenju (čl. 29. ZOO) radi čega je zahtjev tužitelja za više traženu kamatu-potraživanu od 29.07.2011. do dana kada im je kamata dosuđena-do presuđenja valjalo kao neosnovan odbiti.

13.Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 5., 155. i 164. ZPP-a.

Tužiteljima, zastupanim po punomoćniku je obistinjen trošak tako što je sud imao u vidu vrijednost predmeta spora (u iznosu od 520.000,00 kn od podnošenja tužbe do 14. siječnja 2021. kada su tužitelji podneskom potraživali ukupno 656.850,93 kn) odredbe Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne Novine 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15, dalje: Tarifa) i priloženi popis parničnog troška za slijedeće radnje: za sastav tužbe 500 bodova, za pristup na ročište od 6.6.2017. koje je odgođeno prije početka raspravljanja 125 bodova, za pristup na ročište od 26.9.2017. 520 bodova, za pristup na ročište od 10.1.2018. 520 bodova, za pristup na ročište od 5.7.2018. 520 bodova, za pristup na ročište od 17.10.2018. 520 bodova, za pristup na ročište od 10.12.2018. 520 bodova, za pristup na ročište od 20.2.2019. koje je odgođeno prije početka raspravljanja 130 bodova, za pristup na ročište od 3.3.2020. 520 bodova, za sastav podneska od 14.1.2021. kojim se tužitelji očituju na nalaz i mišljenje vještaka i uređuju zahtjev 657 bodova, za pristup na ročište od 19.4.2021. 657 bodova što je ukupno 5189 bodova, što pomnoženo sa vrijednošću boda od 10,00 kn daje iznos od 51.890,00 kn, kojemu se s naslova zastupanja više osoba (uvećanje za 30%) valjalo dodati iznos od 15.567,00 kn što je ukupno 67.457,00 kn, kojemu se s naslova PDV-a valjalo dodati iznos od 16.864,25 kn, a zatim i s naslova troškova vještačenja i izlaska suda na lice mjesta iznos od 5.375,04 kn (2.600,00 kn za vještaka P. Č., 2.400,00 kn za vještaka N. M. i 375,04 kn za izlazak suda na lice mjesta) te još s

naslova pristojbi tužbe i presude iznos od po 5.000,00 kn tako da bi cjelokupni trošak tužitelja iznosio 99.696,29 kn koji im je i dosuđen budući nisu uspjeli samo u razmjernom neznatnom dijelu zahtjeva zbog kojega nisu nastali posebni troškovi.

Tužiteljima je trošak odmjeren sukladno Tbr. 7. 8., 9., 36., 48. i 50. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika.

U Splitu 1. lipnja 2021.

S U T K I NJ A:

Mirjana Rubić, v.r.

PRAVNA POUKA: Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka pismenog otpravka iste. Žalba se podnosi Županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA: - pun tužitelja

- pun. tuženika

- u spis.

Za pristup ovom sadržaju morate biti prijavljeni i imati aktivnu pretplatu.

Prijavite se Besplatno se registrirajte