Republika Hrvatska

Županijski sud u Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 22 Gž-605/2021-2

U  R E P U B L I K A  H R V AT S K A

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, po sutkinji Blanki Pervan, u pravnoj stvari tužitelja E. M. d.o.o. iz Z., OIB: …, zastupanog po

zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćnici S. Š., odvjetnici iz S.,

protiv tuženika I. I. iz J., OIB:…, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog

suda u Novom Zagrebu, Stalne služba u Jastrebarskom, poslovni broj Povrv-666/20- 9 od 26. veljače 2021., dana 1. lipnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se djelomično žalba tuženika I. I. kao neosnovana i potvrđuje presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne služba u Jastrebarskom, poslovni broj Povrv-666/20-9 od 26. veljače 2021. u dijelu pod toč. I. izreke kojim se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika G. F. iz S., poslovni broj Ovrv-3442/19 od 1. srpnja 2019. i to u dijelu kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju glavnicu u iznosu od 1.250,62 kuna sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, te u dijelu pod toč.

IV. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 539,50 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom.

II. Preinačuje se presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu, Stalne služba u Jastrebarskom, poslovni broj Povrv-666/20-9 od 26. veljače 2021. u dijelu pod toč. I. izreke kojim se održava na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika G. F. iz S., poslovni broj Ovrv-3442/19 od 1. srpnja 2019. kojim je tuženiku naloženo isplatiti tužitelju glavnicu preko iznosa od 1.250,62 kuna pa do iznosa od 1.970,62 kuna, odnosno u iznosu od 720,00 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom te se u tom dijelu ukida platni nalog i zahtjev tužitelja E. M. d.o.o. odbija kao neosnovan, te u dijelu pod toč. IV. izreke kojim je naloženo tuženiku da tužitelju nadoknadi troškove parničnog postupka preko iznosa od 539,50 kuna pa do iznosa od 2.075,00 kuna, odnosno za iznos od 1.535,50 kuna s pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, i u tom dijelu zahtjev tužitelja za naknadu parničnog troška se odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom prvostupanjskog suda suđeno je:

"I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika G. F. iz S., posl. broj Ovrv-

3442/19 od 1. srpnja 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da u roku 8 dana isplati tužitelju iznos od 1.970,62 kn sa zakonskim zateznim kamatama tekućim

- na iznos od 363,30 kn od 17. 11. 2018. - na iznos od 381,75 kn od 18. 12. 2018. - na iznos od 125,88 kn od 17. 01. 2019. - na iznos od 104,79 kn od 19. 02. 2019.

- na iznos od 994,90 kn od 17.05.2019. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena.

III. Ukida se platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi Javnog bilježnika G. F. iz S., posl. broj Ovrv-3442/19 od

1. srpnja 2019. u dijelu u kojem je naloženo tuženiku da isplati tužitelju na ime glavnice iznos od 8,93 kn i na ime troška ovršnog postupka iznos od 1.085,00 kn, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama.

IV. Nalaže se tuženiku da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.075,00 kn, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana presuđenja - 26. veljače 2021. pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 8 dana."

2. Protiv citirane presude žalbu je izjavio tuženik iz svih žalbenih razloga. Navodi kako je ugovor za korištenje fiksnih usluga sklopio 15. travnja 2016. uz ugovornu obvezu na 24. mjeseca, te je nakon 24. mjeseca 26. lipnja 2018. podnio zahtjev za promjenom Max 3 paketa što mu je potvrđeno ugovorom 4. srpnja 2018. Time su obveze iz prethodnih ugovora bile ništavne. Ugovoreni iznos po novom ugovoru bio je 249,00 kuna za mjesečne naknade. Potraživanja nisu bila u skladu sa važećim ugovorom, iz čega se može zaključiti da nisu poštovali vlastiti ugovor. Obzirom da između njega i Hrvatskog telekoma nije došlo do dogovora 1. ožujka 2019. je prešao drugom operateru. Ističe da nakon što mu je šest mjeseci bio isključen telefon nije imao drugog izbora te naknadu za raskid ugovora smatra nezakonitom. Predlaže da sud drugog stupnja presudu u pobijanom dijelu ukine.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba je djelomično osnovana.

5. Ispitujući presudu suda prvog stupnja u pobijanom dijelu, pazeći po službenoj dužnosti, temeljem čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 - pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14 - dalje ZPP), na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 11., 13. i 14. istoga Zakona, ovaj sud drugog stupnja ne nalazi da bi takve povrede bile počinjene pred sudom prvog stupnja.

6. Predmet postupka u ovoj fazi postupka je zahtjev tužitelja da mu tuženik plati iznos od 1.970,62 kuna, koji iznos se odnosi na pružene telekomunikacijske usluge u fiksnoj mreži unutar Max paketa i naknadu zbog prijevremenog raskida pretplatničkog ugovora.

7. Iz spisa predmeta slijedi da je tužitelj od tuženika zatražio isplatu naprijed navedenog iznosa temeljem Ugovora o cesiji, Aneks toga ugovora i Dodatka broj 1, sklopljenog između društva H. T. d.d. Z. i tužitelja, a kojim

ugovorom je društvo H. T. d.d. Zagreb prenio tužitelju svoje potraživanje

koje ima, između ostalih dužnika, i prema tuženiku u iznosu od 1.979,55 kuna, sve sukladno čl. 80. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18 - dalje ZOO).

8. Pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da su tuženik i prednik tužitelja bili u ugovornom odnosu, temeljem zahtjeva za promjenom Max3 paketa, iz kojeg proizlazi i da je vezan uz telefonski broj 01 6293 099, u tarifom paketu Max TV Osnovni paket programa s neograničenim internet prometom i neograničenim brojem besplatnih minuta prema svim nacionalnim fiksnim i 1000 minuta prema mobilnim mrežama bez obračuna uspostave poziva. Iz informacija vezanih uz zahtjev za promjenom Max 3 paketa proizlazi i da će se računi tuženiku dostavljati na mail adresu, kao i da mjesečna naknada u promotivnom razdoblju iznosi 249,00 kuna, što je nesporno među strankama obzirom na sadržaj prigovora tuženika gdje navodi da je ugovoren mjesečni iznos naknade od 249,00 kuna.

9. Nadalje, iz zahtjeva za promjenom Max3 paketa proizlazi i da je tuženik potpisivanjem tog zahtjeva prihvatio Opće uvjete poslovanja H. T.

d.d. za pružanje usluga u javnoj nepokretnoj komunikacijskoj mreži - fiksna usluga H. T. (- dalje Opći uvjeti), koji su time postali sastavni dio navedenog ugovora, dok iz preslika računa i specifikacija računa proizlazi da su telekomunikacijske usluge realizirane.

10. Što se tiče visine potraživanja za istaknuti je da iz preslike računa proizlazi da je tuženiku za listopad 2018. obračunata mjesečna naknada tarife od 199,20 kuna, za studeni 2018. obračunata je mjesečna naknada tarife od 199,20 kuna, za prosinac 2018. obračunata je mjesečna naknada tarife od 147,80 kuna, za siječanj 2019. obračunata je mjesečna naknada tarife od 186,35 kuna, za travanj 2019. obračunata je mjesečna naknada tarife od 127,04 kuna, dakle za svaki od navedenih mjeseci obračunata je manja naknada od ugovorene, no međutim, na svakom računu (osim za travanj 2019.), obračunata je potrošnja, dakle usluge s posebnim tarifama koje nisu ugovorene, a obračunate su i dodatne usluge, odnosno naknade koje također nisu ugovorene i to korištenje Max Sport Plus usluge bez ugovorne obveze, a na računu za prosinac 2018. obračunata je i naknada za ponovno uključenje nakon podmirenja duga. Uz navedeno na računima je obračun i PDV na pruženu uslugu, slijedom čega je pravilno utvrdio sud prvog stupnja da je slijedom navedenog došlo do povećanja iznosa naknade u odnosu na ugovoreni iznos od 249,00 kuna.

11. Za istaknuti je da je iz analitičke kartice vidljivo kako je prednik tužitelja proknjižio sve uplate na koje se tuženik poziva, te su za uplaćene iznose umanjeni računi i to oni koji se po pozivu na broj naznačenom u univerzalnom nalogu za plaćanje poklapaju s ispostavljenim računima koji su predmet ovog postupka.

12. Dakle, po ocjeni ovog drugostupanjskog suda, sukladno odredbi čl. 9. ZOO, s obzirom da tuženik nije dokazao da je utuženo potraživanje podmirio, pravilno je postupio sud prvog stupnja kada je održao na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi u dijelu kojim je naložena isplata iznosa od 1.250,62 kuna s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, a koji iznos.

13. Nadalje, tužitelj potražuje na ime naknada zbog prijevremenog raskida pretplatničkih ugovora zbog prijenosa broja u mrežu drugog operatera iznos od 720,00 kuna, sadržan u računu za mjesec travanj 2019.

14. Odredbom čl. 41. st. 1. Zakona o elektroničkim komunikacijama ("Narodne novine" broj: 73/08 i 90/11, 133/12, 80/13, 71/14 i 72/17) propisano je da se prava i obveze iz pretplatničkog odnosa između operatora javnih komunikacijskih usluga i pretplatnika tih usluga uređuju njihovim međusobnim ugovorom, dok je st. 3. istog članka propisano da operatori javnih komunikacijskih usluga moraju temeljiti pretplatničke ugovore na općim uvjetima poslovanja i cjeniku usluga, u skladu s odredbama čl. 42. i 42.a istog Zakona, a svaki krajnji korisnik usluga ima pravo sklopiti pretplatnički ugovor temeljem objavljenih općih uvjeta poslovanja iz čl. 42. i cjenika usluga iz čl. 42.a. istog Zakona.

15. Odredbom čl. 18. toč. 5. Općih uvjeta je propisano da ako pretplatnik tijekom razdoblja obveznog trajanja ugovora jednostrano raskine pretplatnički ugovor ili ako krivnjom pretplatnika dođe do raskida pretplatničkog ugovora prije isteka razdoblja obveznog trajanja ugovora pretplatnik će biti dužan platiti mjesečnu naknadu za ostatak obveznog trajanja ugovora ili naknadu u visini popusta na proizvode i usluge ako je plaćanje te naknade povoljnije za korisnika.

16. Nadalje, s obzirom da je između stranaka sklopljen pretplatnički ugovor koji predstavlja potrošački ugovor jer je sklopljen između teleoperatera kao trgovca i pretplatnika kao fizičke osobe, potrošača, na isti primjenjuju odredbe Zakona o zaštiti potrošača („Narodne novine“, broj 41/14 i 110/15 - dalje ZZP).

17. Stoga je za istaknuti i da je navedenu odredbu o jednokratnoj naknadi za prijevremeni raskid ugovora nedvojbeno formulirao tužitelj - teleoperater, dok je tuženik potpisom zahtjeva za zasnivanje pretplatničkih odnosa prihvatio uvjete ugovora i izabrane tarife te tako i ovu odredbu i o njima se nije pregovaralo između stranaka, pa je navedena odredba o jednokratnoj naknadi za prijevremeni raskid ugovora suprotna načelu savjesnosti i poštenja i dovodi tuženika u neravnopravan položaj prema teleoperateru jer tuženik o takvoj, vrlo strogoj odredbi, nije mogao pojedinačno pregovarati, a ista predviđa da tuženik nakon što mu je teleoperater već prestao pružati usluge, dakle nakon raskida ugovora, mora ispuniti u cijelosti svoju obvezu u odnosu na mjesečne naknade za izabranu tarifu, dok druga strana više svoju obvezu neće ispunjavati.

18. Iz navedenih razloga odredba o jednokratnoj naknadi za prijevremeni raskid ugovora je ništetna u smislu odredbi čl. 55. st. 1. u vezi s čl. 49. st. 1. i st. 2. ZZP, s obzirom da citirani zakon predstavlja lex specialis, a pri čemu otklanja primjenu odredbe čl. 52. ZZP i odredbe čl. 41. st. 5. Zakona o elektroničkim komunikacijama.

19. Slijedom iznesenog materijalnopravnog stajališta tužitelj koji je raskinuo ugovor, sukladno čl. 19. Općih uvjeta zbog prijenosa broja kod drugog operatera mora platiti sva nesporna dugovanja za pružene fiksne usluge, međutim nema pravo zahtijevati ispunjenje ugovora već samo na naknadu štete, odnosno vraćanje onog što je dao na ime ispunjenja ugovora, no u konkretnom slučaju tužitelj zahtjeva ispunjenje obveze tuženice iz raskinutog ugovora, a ne štetu koja bi mu nastala prijevremenim raskidom, a niti dokazuje da bi mu šteta nastala u traženoj visini, te slijedom navedenog tužbeni zahtjev u dijelu koji se odnosi na navedenu naknadu nije osnovan.

20. Slijedom navedenog, valjalo je sukladno čl. 368. st. 1. ZPP djelomično odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i djelomično potvrditi prvostupanjsku presudu te sukladno čl. 373. toč. 3. ZPP preinačiti djelomično pobijanu presudu, slijedom čega je odlučeno kao u toč. 1. i 2. izreke ove drugostupanjske presude.

21. Nadalje, obzirom da je presuda protiv koje je podnesen pravni lijek djelomično preinačena, ovaj sud drugog stupnja odlučit će o troškovima cijelog postupka jednom odlukom, sukladno odredbi čl. 166. st. 2. ZPP.

22. Nadalje, obzirom da je tužitelj u predmetnom postupku djelomično uspio u predmetnom sporu sa 63,00 % postavljenog zahtjeva, dok je tuženica u predmetnom postupku uspjela da 37,00 %, pravilnom primjenom materijalnog prava, odredbe čl. 154. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine", broj 48/11 - pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19 - dalje ZPP/19) tužitelju pripada 26% zatraženog troška. Slijedom navedenoga tužitelju pripada 26% od dosuđenog mu troška u iznosu od 2.075,00 kuna odnosno 539,50 kuna.

23. U nepobijanom dijelu pod toč. III. izreke prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

U Zadru 1. lipnja 2021.

Nacrt odluke izradila

Sutkinja

viša sudska savjetnica

Zdenka Rinčić, v.r.

Blanka Pervan, v.r.