Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-eun-17/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Snježane Hrupek – Šabijan, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv tražene osobe R. M., zbog kaznenih djela prijevare i krivotvorenja isprava iz članka 263. stavka 1., 2. i 5. i članka 267. Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke odlučujući o žalbi tražene osobe podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Velikoj Gorici, broj Kv-eun-8/2021. od 1. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tražene osobe R. M. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Uvodno citiranim prvostupanjskim rješenjem, pod točkom I izreke na temelju članka 29. stavka 1. i stavka 5. Zakona o pravosudnoj suradnji u kaznenim stvarima s državama članicama Europske unije ("Narodne novine" broj 91/10., 81/13. i 124/13., 26/15., 102/17., 68/18., 70/19. i 141/20., dalje: ZPSKS-EU) odobrena je predaja tražene osobe R. M., S. R. Nj. na temelju europskog uhidbenog naloga izdanog od prvostupanjskog suda u S., S. R. Nj. broj 27 Gs 601/21 od 8. veljače 2021., u svrhu vođenja kaznenog postupka protiv tražene osobe:
- jer je dana 24. rujna 2019. vozio automobil marke VW Tiguana iz R. H. u R. S. (vrijednost oko 40.000,00 eura) službene oznake …., kojeg je vjerojatno unajmio drugi član bande u S. kod tvrtke E. L., koristeći krivotvorene hrvatske osobne papire izdane na S. I., što je bilo utvrđeno na graničnom prijelazu B., a okrivljenik je znao da vozilo neće biti vraćeno već da ga je trebalo dalje prodati i bio je svjestan da vozilo ima krivotvorene papire.
2. Pod točkom II izreke rješenja predaja tražene osobe R. M. koji se nije odrekao primjene načela specijalnosti, odobrena je pod uvjetom da se bez dopuštenja R. H., za djela počinjena prije predaje, tražena osoba ne smije kazneno goniti niti se protiv nje smije izvršiti kazna zatvora u državi izdavanja, ne smije biti predana drugoj državi članici radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora i ne smije se izručiti trećoj državi radi kaznenog progona ili izvršenja kazne zatvora.
3. Nadalje je pod točkom III izreke određeno da se tražena osoba nalazi na slobodi jer su joj rješenjem Županijskog državnog odvjetništva, broj Kmp-DO-7/2021. od 25. veljače 2021. određene mjere opreza zabrane napuštanja boravišta, redovitog javljanja nadležnom državnom tijelu i mjera opreza privremenog oduzimanja osobne iskaznice i putne isprave.
4. Pod točkom IV izreke određeno je da se tražena osoba u slučaju da bude proglašena krivom u postupku koji se vodi u S. R. Nj. ima vratiti u R. H. radi izdržavanja izrečene kazne zatvora.
5. Naposljetku, pod točkom V izreke rješenja određeno je kako će na temelju članka 35. stavka 1. ZPSKS-EU predaju tražene osobe R. M. nadležnim tijelima S. R. Nj. izvršiti Odjel S.I.Re.N.E. Ministarstva unutrašnjih poslova Republike Hrvatske.
6. Protiv tog rješenja žalbu je podnijela tražena osoba R. M. po branitelju, odvjetniku V. M., zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. ZKP/08. te članka 468. stavka 3. ZKP/08 s prijedlogom da se pobijano rješenje preinači te odbije predaja tražene osobe, podredno da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
7. Na temelju članka 495. i članka 474. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11., 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. dalje: ZKP/08.), u vezi s člankom 132. ZPSKS-EU, spis je dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
8. Žalba nije osnovana.
9. Protivno žalbenim navodima, Visoki kazneni sud Republike Hrvatske ocjenjuje kako je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio sve činjenice na temelju kojih je osnovano zaključio kako su ispunjeni uvjeti za predaju tražene osobe R. M. S. R. Nj. na temelju europskog uhidbenog naloga izdanog od prvostupanjskog suda u S., S. R. Nj. broj 27 Gs 601/21 od 8. veljače 2021., u svrhu vođenja kaznenog postupka protiv tražene osobe zbog kaznenih djela prijevare i krivotvorenja isprava iz članka 263. stavka 1., 2. i 5. i članka 267. Kaznenog zakona Savezne Republike Njemačke.
10. Nadalje, pregledom spisa utvrđeno je i da ne postoje razlozi za odbijanje predaje tražene osobe iz članka 20. i 21. ZPSKS-EU.
11. Žalbeni navod kako se činjenični opis djela iz europskog uhidbenog naloga razlikuje od činjeničnog opisa djela iz izreke pobijanog rješenja što je protivno odredbi članka 20. stavka 1. ZPSKS-EU te činjenica da se u konkretnom slučaju radi o inkriminaciji koja je označena kao kataloško kazneno djelo ne oslobađa sud obveze provođenja osnovne gramatičko-logičke analize činjeničnog opisa djela, drugostupanjski sud ocjenjuje kao neosnovan i u cijelosti promašen.
11.1. Naime, drugostupanjski sud podsjeća kako se u konkretnom slučaju radi o djelima koje je država izdavateljica označila u tzv. katalogu kao prijevara i krivotvorenje i trgovina administrativnim ispravama, a za koja je, prema članku 10.
ZPSKS-EU, isključena provjera dvostruke kažnjivosti.
11.2. Nadalje, upravo je odredbom članka 20. stavka 1. ZPSKS-EU izričito propisano kako će sud, osim za djela iz članka 10. izvršiti europski uhidbeni nalog za djelo za koje je u državi izdavanja propisana kazna zatvora u najdužem trajanju od barem jedne godine zatvora ili više ili je donesena pravomoćna presuda kojom je izrečena kazna zatvora ili mjera koja uključuje oduzimanje slobode u trajanju od najmanje četiri mjeseca, pod uvjetom da to djelo sadrži bitna obilježja kaznenog djela i prema domaćem pravu, neovisno o zakonskom opisu i pravnoj kvalifikaciji kažnjive radnje navedenim u zaprimljenom nalogu.
12. Štoviše, neovisno o činjenici da se u konkretnom slučaju radi o tzv. kataloškim kaznenim djelima, za koje je, prema članku 10. ZPSKS-EU, isključena provjera dvostruke kažnjivosti, protivno navodima žalbe, valja naglasiti kako izreka pobijanog rješenja sadrži opis kaznenih djela prenesen iz dostavljenog europskog uhidbenog naloga koji obuhvaća identitet počinitelja, okolnosti pod kojima je djelo počinjeno, mjesto, vrijeme, radnju odnosno način izvršenja kaznenih djela što predstavlja bitne elemente inkriminiranih djela, uslijed čega ovakav činjenični opis djela ispunjava formalne uvjete propisane člankom 18. točkom 5. ZKPSK-EU, a rješenje kojim je odobrena predaja sadrži sve odgovarajuće podatke propisane odredbom članka 29. stavka 5. ZPSKS-EU.
13. Nadalje, vezano uz preostale žalbene navode kojima se polemizira s činjeničnim opisom i osnovanošću odluke na kojoj se temelji europski uhidbeni nalog, odnosno uhidbenog naloga prvostupanjskog suda Amtsgericht S., broj 27 Gs 601/21 od 25. siječnja 2021., ovaj sud podsjeća kako je instrument europskog uhidbenog naloga prvi instrument uzajamnog priznavanja koje se temelji na načelu uzajamnog povjerenja u području kaznenopravne suradnje na teritoriju Europske unije te se stoga smatra ''kamenom temeljcem'' uzajamnog priznavanja u EU. Načelo uzajamnog priznavanja priznato je i u članku 3. ZPSKS-EU kao stožerno načelo u pravosudnoj suradnji u kaznenopravnim stvarima unutar Europske unije.
13.1. Stoga, prilikom odlučivanja o predaji tražene osobe povodom izdanog europskog uhidbenog naloga država izvršiteljica nije obvezna niti ovlaštena prosuđivati osnovanu sumnju kao i određenu kvalitetu dokaza u postupku koji se protiv tražene osobe vodi u državi izdavateljici te na kojima se europski uhidbeni nalog temelji.
13.2. Takva obveza ne proizlazi niti iz prava Unije niti iz nacionalnog prava, pa stoga stupanj osnovane sumnje i/ili stupanj kvalitete dokaza u državi izdavateljici nije niti obligatorni niti fakultativni razlog za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga u R. H.
13.3. Osim toga, u Nacrtu izvješća o provedbi Europskog uhidbenog naloga i postupaka predaje između država članica (2019/2207(INI)) od 4. rujna 2020. koje je sačinio Odbor za građanske slobode, pravosuđe i unutarnje poslove Europskog parlamenta istaknuto je kako je stav Suda EU da je odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga iznimka od načela uzajamnog priznavanja te se mora strogo tumačiti.
13.4. U svezi izloženog, valja istaknuti i kako je u ranijim odlukama Vrhovnog suda Republike Hrvatske (broj Kž-eun 27/2017. od 8. studenog 2017. te broj Kž-22/17. od 31. kolovoza 2017.) zauzet stav kako se u postupku predaje tražene osobe ne utvrđuje osnovanost sumnje.
13.5. S tim u vezi, valja istaknuti kako postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga radi predaje tražene osobe u svrhu kaznenog progona u drugoj državi članici Europske unije nije kazneni postupak nego predstavlja postupak sui generis (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, I Kž-eun-8/14 od 7. veljače 2014.).
13.6. Stoga, kao što je već apostrofirano, država izvršiteljica naloga ne preispituje osnovanost optužbe, niti odlučuje o kaznenoj odgovornosti niti o dopuštenosti ili nedopuštenosti (zakonitosti) dokaza koje će eventualno provesti nadležni sud države izdavateljice naloga s obzirom da je to u nadležnosti države izdavateljice naloga sukladno odredbama domaćeg kaznenog procesnog prava te države.
14. U pogledu žalbenog navoda da mjesto počinjenja djela nije u SR Nj. nego na teritoriju R. H. s obzirom da se navodi granični prijelaz B., ocjena je Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske kako u konkretnom slučaju nisu ispunjeni fakultativni razlozi za odbijanje izvršenja europskog uhidbenog naloga jer se time ne bi ostvarila načela učinkovite suradnje, svrhovitosti i prava na pošteno suđenje.
15. Naime, iz činjeničnog opisa kaznenog djela proizlazi da se mjesto počinjenja djela proteže od S., S. R. Nj., preko R. H. do R. S., dok je sredstvo počinjenja kaznenog djela automobil njemačkih registarskih oznaka, pa sama činjenica da je tražena osoba prelazila granični prijelaz B. nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost rješenja o predaji, imajući u vidu i okolnost da iz spisu priležeće dokumentacije proizlazi da je tražena osoba R. M. djelovao u supočiniteljstvu s nepoznatim osobama u SR Nj. gdje je planirano kazneno djelo, izvršene pripremne radnje te započeto počinjenje kaznenog djela.
15.1. Osim toga, načela učinkovite suradnje, svrhovitosti i prava na pošteno suđenje se u konkretnom slučaju ostvaruju upravo kroz predaju tražene osobe R. M. jer S. R. Nj. nije u mogućnosti provesti kazneni postupak koji se protiv tražene osobe vodi u toj državi bez učinkovite suradnje sa R. H. s obzirom na činjenicu da se tražena osoba nalazi na teritoriju R. H., a predaja je zatražena europskim uhidbenim nalogom koji je upravo jedan od stupova učinkovite suradnje među državama članicama u kaznenim stvarima.
15.2. Konačno, i s aspekta zaštite prava na pošteno suđenje te u cilju efikasnog i ekonomičnog vođenja kaznenog postupka oportuno je da se postupak protiv tražene osobe R. M. provede u S. R. Nj. u kojoj su i prikupljeni dokazi koji ga terete za predmetno kazneno djelo i u kojoj će ti dokazi biti izvedeni na raspravi pred nadležnim sudom.
16. Zaključno, žalbena tvrdnja kojom se ukazuje na teško zdravstveno stanje tražene osobe nije od utjecaja na zakonitost pobijanog rješenja s obzirom da iz spisu priležeće medicinske dokumentacije ne proizlazi da tražena osoba boluje od bolesti uslijed koje bi njegovo kretanje ili putovanje bilo otežano, a pogotovo da bi se radilo o postojanju ozbiljnih humanitarnih razloga poput opasnosti od očitog ugrožavanja života ili zdravlja tražene osobe koji bi bili fakultativni razlog za privremenu odgodu predaje u smislu članka 35. stavka 3. ZPSKS-EU.
16.1. Stoga, nije ostvarena niti bitna povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavka 3. ZKP/08 na koju se neosnovano poziva žalitelj.
17. Slijedom svega navedenog, prema ocjeni Visokog kaznenog suda Republike Hrvatske, prvostupanjski sud je u cijelosti pravilno i zakonito proveo postupak izvršenja europskog uhidbenog naloga te je osnovano odlučio da se tražena osoba preda u svrhu vođenja kaznenog postupka nadležnim pravosudnim tijelima S. R. Nj., a za svoje zaključke o svim odlučnim činjenicama dao je jasne, određene i valjane razloge.
18. Budući da ispitivanjem pobijanog rješenja nisu nađene ni povrede na koje ovaj sud, sukladno odredbi članka 494. stavka 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, na temelju odredbe članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08., odlučeno je kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 1. lipnja 2021.
Predsjednik vijeća:
Željko Horvatović, v.r.
