REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki prekršajni sud republike Hrvatske

Zagreb

Broj: Ppž-3731/2021

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sutkinja Goranke Ratković, predsjednice vijeća te Gordane Korotaj i Anđe Ćorluka, članica vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Emine Bašić, zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv okr. V.S., zbog prekršaja iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga („Narodne novine“, broj 107/01., 87/02., 163/03., 141/04., 40/07., 149/09., 84/11., 80/13. i 39/19.), odlučujući o žalbi tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko- neretvanske, Policijske postaje Ston, podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Dubrovniku od 7. siječnja 2021., broj: 2. Pp J-395/2020, u sjednici vijeća održanoj 1. lipnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

Prihvaća se žalba tužitelja Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, Policijske uprave dubrovačko-neretvanske, Policijske postaje Ston, preinačuje se pobijana prvostupanjska presuda u odluci o novčanoj kazni na način da se okr. V.S., za prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji je tom presudom proglašen krivim, na temelju te zakonske odredbe, izriče novčana kazna u iznosu 5.000,00 (pettisuća) kuna, koju je dužan platiti u roku 15 dana od primitka ove odluke, a ako u navedenom roku plati dvije trećine te novčane kazne, smatrat će se da je novčana kazna plaćena u cijelosti.

Obrazloženje

1. Pobijanom prvostupanjskom presudom Općinskog suda u Dubrovniku od 7. siječnja 2021., broj: 2. Pp J-395/2020, okr. V.S. je proglašen krivim da je, na način činjenično opisan u izreci pobijane presude, počinio prekršaj iz čl. 54. st. 3. u vezi sa st. 1. t. 1. Zakona o suzbijanju zlouporabe droga, za koji mu je, uz primjenu odredbe o ublažavanju kazne, izrečena novčana kazna u iznosu 1.000,00 kuna, koju je dužan platiti u roku 15 dana od pravomoćnosti presude, uz pogodnost plaćanja dvije trećine izrečene novčane kazne, a obvezan je i na naknadu troškova prekršajnog postupka u iznosu 200,00 kuna.

2. Istom presudom, na temelju čl. 76.a Prekršajnog zakona („Narodne novine“, broj 107/07., 39/13., 157/13., 110/15., 70/17. i 118/18.), od okrivljenika je oduzet predmet prema potvrdi o privremenom oduzimanju predmeta Policijske postaje Ston br. 01224481.

3. Protiv te presude, tužitelj je pravodobno podnio žalbu zbog odluke o prekršajnopravnim sankcijama. Predlaže da se pobijana presuda preinači u smislu žalbenih navoda.

4. Žalba je osnovana.

5. Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske, kao drugostupanjski sud, na temelju čl. 202. st. 1. Prekršajnog zakona, ispitivao je pobijanu prvostupanjsku presudu iz osnova i razloga iz kojih se ona pobija žalbom, kao i po službenoj dužnosti. Pritom nisu utvrđene povrede na koje ovaj sud, sukladno gore navedenom zakonskom propisu, pazi po službenoj dužnosti.

6. Osnovano tužitelj ističe da u konkretnom slučaju nema mjesta primjeni instituta ublažavanja kazne.

6.1. Naime, kako je to vidljivo iz obrazloženja pobijane presude, prvostupanjski sud je primijenio odredbu o ublažavanju kazne utvrdivši kao olakotne okolnosti: priznanje počinjenja prekršaja, neosuđivanost te činjenicu da počinjenim prekršajem nisu prouzročene teže posljedice, dok otegotnih okolnosti nije utvrdio.

6.2. Prije svega, činjenica da počinjenim prekršajem nisu prouzročene teže posljedice, u konkretnom slučaju, ne može biti cijenjena kao olakotna okolnost, jer se, s obzirom na biće djela, ne radi o prekršaju kod kojeg se očekuje nastupanje bilo kakve posljedice. Nadalje, okolnost da je okrivljenik neosuđivan, a s obzirom da čl. 5. Ustava Republike Hrvatske obvezuje sve građane na poštivanje pravnog poretka, očekivana je okolnost kod svakog građanina, zbog čega navedena okolnost, sama za sebe, ne može predstavljati naročito izraženu olakotnu okolnost. Stoga, utvrđene olakotne okolnosti (priznanje počinjenja prekršaja i neosuđivanost), ni svaka za sebe, a niti u svojoj ukupnosti i kvaliteti, ne čine upravo one posebno izražene olakotne okolnosti koje bi u smislu čl. 37. Prekršajnog zakona, kao zakonski preduvjet, opravdavale primjenu instituta ublažavanja kazne. Pritom svakako treba naglasiti da su kod ovog prekršaja značajno izraženi i zahtjevi generalno preventivnog djelovanja

6.3. Po ocjeni ovog suda, prvostupanjski sud je zanemario činjenicu težine prekršaja za koji je okrivljenik proglašen krivim. U navedenom smislu, osnovano tužitelj ukazuje na mišljenje vještaka za toksikološka vještačenja (list 6 spisa), iz kojeg proizlazi da je za količinu droge koju je okrivljenik posjedovao potrebno utrošiti 484 – 968 grama cvjetnih vrhova. Dakle, količina droge koju je okrivljenik posjedovao ukazuje da se radi o težem obliku inkriminiranog prekršaja i time većem stupnju ugrožavanja zaštićenog dobra. Ovo neovisno o činjenici da je, prema obrani okrivljenika, drogu posjedovao isključivo zbog svojih zdravstvenih razloga, u kom smislu osnovano tužitelj ukazuje na dostupnost legalnih alternativnih konopljinih ulja sa smanjenim udjelom THC-a.

6.4. Imajući na umu prethodno navedeno, ovaj sud je, prihvaćajući žalbu tužitelja, okrivljeniku izrekao novčanu kaznu u visini zakonom propisanog minimuma, smatrajući je primjerenom stupnju njegove krivnje, opasnosti djela i svrsi kažnjavanja iz čl. 32. Prekršajnog zakona.

7. Slijedom svega navedenog, na temelju čl. 207. Prekršajnog zakona, odlučeno je kao u izreci ove presude.

Zagreb, 1. lipnja 2021.

Zapisničarka:

Predsjednica vijeća:

Emina Bašić, v.r.

Goranka Ratković, v.r.

Presuda se dostavlja Općinskom sudu u Dubrovniku u 3 ovjerena prijepisa za spis, okrivljenika i tužitelja.