REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU
Stalna služba u Sinju
Broj: 35. Pp-94/2021-16
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Sinju, po sutkinji ovog Suda Svijetlani Romac uz sudjelovanje Emilje Plazibat, kao zapisničarke u prekršajnom predmetu protiv okrivljenice I . B., koju brani odvjetnik M. V. iz S . zbog prekršajnog djela iz čl.10. t.1., kažnjivog po čl. 22. st.3. Zakona o zaštiti odnasilja u obitelji („Narodne Novine“ 70/17, 126/19), postupajući po optužnom prijedlogu Policijske postaje Sinj, pod brojem 511-12-31/05-5-292-1/20 od 28.prosinca 2020., zaprimljenog od strane ovog Suda 07.siječnja 2021., nakon održaneglavne i javne rasprave u nazočnosti okrivljenice i branitelja okrivljenice, te beznazočnosti tužitelja, zaključene dana 26. svibnja 2021., temeljem čl.143., čl.144,čl.179., čl.180., čl.183. i čl.185. Prekršajnog zakona (Narodne novine“ 107/07, 39/13,110/15, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18), dana 1. lipnja 2021., objavio je i istog dana
p r e s u d i o j e
Okrivljenica: I. B., kći I. i M. rođene R., rođena… u S., iz S., državljanka RH, OIB:…, diplomirana pravnica, razvedena, majka jednog djeteta, pismena,VSS, srednjeg imovnog stanja, zaposlena, sada prima naknadu za njegu djeteta, prekršajno neosuđivana,
k r i v a j e
što je dana 25. prosinca 2020., u 17.30 sati, u S., u mjestu D., P.,kućni broj:…, ispred obiteljske kuće, u nazočnosti djeteta, kćerke A. B., rođene:…, počinila fizičko nasilje prema suprugu, na način da jedošlo do međusobne prepirke između nje i supruga M. B. rođenog:..., kojom prilikom je udarila supruga zatvorenim dlanom desne ruke u predjelulijevog uha,
čime je počinila prekršajno djelo iz čl. 10. t. 1., što je kažnjivo po 22. st. 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
Temeljem istih propisa, čl. 33. i primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona okrivljenici se
i z r i č e
NOVČANA KAZNA U IZNOSU OD 2.400,00 (dvije tisuće četiristo) kuna.
Budući je okrivljenica i zadržana u vezi prekršaja u prostorijama PP Sinj od
25. prosinca 2020. u 19:35 sati do 25. prosinca 2020. u 21:30 sati, temeljem
čl.40.st.1. Prekršajnog zakona, vrijeme zadržavanja okrivljenici se uračunava u
izrečenu kaznu, na način da joj se novčana kazna umanjuje za 300,00 (tristo) kuna,
s obzirom da se svakih započetih 300,00 kuna računa kao jedan dan zatvora, a ovdje
se radi o zadržavanju od 1 dana i okrivljenica je dužna platiti u m a n j e n u
novčanu kaznu u iznosu 2.100,00 (dvije tisuće sto) kuna.
Temeljem čl. 33. st. 10. Prekršajnog zakona okrivljenica je dužna platiti
izrečenu novčanu kaznu u roku od 30 dana od dana pravomoćnosti presude u korist
Državnog proračuna Republike Hrvatske na IBAN primatelja, prema priloženim
uplatnicama.
Ukoliko okrivljenica plati 2/3 (dvije trećine) izrečene novčane kazne u roku određenom od strane Suda novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
Temeljem čl. 138. st. 1. i 3. u svezi čl. 139. st. 3. Prekršajnog zakona
okrivljenica je dužna platiti troškove prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od
200,00 (dvjesto) kuna, u roku od 30 dana od pravomoćnosti presude u korist
Državnog proračuna RH na IBAN primatelja, prema priloženim uplatnicama.
Obrazloženje
Policijska postaja Sinj podnijela je optužni prijedlog protiv okrivljenice, a zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog na način kao u izreci presude.
Okrivljenica ispitana pred ovim sudom iskazuje da nije kriva za prekršajno
djelo koje mi se stavlja na teret, te da nisu točni navodi optužnog prijedloga da je
navedene prigode udarila svojeg supruga M. B. zatvorenim dlanom desne ruke u predjelu lijevog uha, a osobito da bi ga ozlijedila. Da je točno da je ovog dana
došlo do prepirke među njima, na adresi D., P, gdje da se ona nalazila u obiteljskoj kući roditelja. Da su u postupku razvoda, koji je uslijedio kasnije, a već
tada da su razdvojeno živjeli i on da je po dogovoru trebao doći po dijete i vratiti ga i
to da je trebalo biti oko 16.00 sati, te da je dijete trebao vratiti oko 20.00 sati. Na upit
suda iskazuje da to kada je on došao po dijete i stavljao ga u auto nije bilo u 17.30
sati kako se ovdje navodi. Naime, njen razgovor da je uvijek išao u smjeru da se
trebaju korektno dogovoriti oko viđanja djeteta, u njenom interesu, djevojčica da se
rodila kao nedonošče, a prije da je izgubila tri visoke trudnoće i ona da je čudo.
U
tom smislu kada je dijete stavila u vozilo i govorila da se trebaju dogovarati oko
djeteta, on da je rekao da je, zatvarajući vrata ta vrata jako zatvorila tj. lupnula
vratima od vozila, ali da to nije točno. On da je toga dana bio izrazito nervozan, da joj
je slao više poruka oko toga kad će doći po dijete, pri čemu da mu je rekla da će ga
nazvati nakon što se dijete probudi. Inače on da ju je optuživati i prijavljivati Centru
da je pod tabletama i slično, da je bila pod nadzorom Centra po toj njegovoj prijavi i
Centar da je napisao svoje mišljenje koje da će dostaviti sudu. Nikada prije a ni
poslije ovakvog događaja da je suprug o nije prijavljivao, a niti je ona njega
prijavljivala za nasilje i sad da su koliko-toliko u korektnim odnosima, premda, da još
nisu dovršili postupak razvoda. Upitana iskazujem da se tu tada nije nalazio nitko. Njen suprug da prebiva na adresi U. i to da je njegova obiteljska kuća.
Okrivljenica potom upitana od suda, s obzirom na iskazanu adresu prebivališta S., Te boravak na adresi u D. P., iskazuje da je njena prava adresa u mjestu prebivališta u S., te da će na tu adresu primate pismeno.
Branitelj okrivljenice upitan iskazuje da nema što dodati iskazu okrivljenice.
U dokaznom postupku ispitan je svjedok M. B. pročitana dostavljena socijalna
anamneza o obiteljskim i osobnim prilikama I. B., dostavljena po Centru S. Podružnica S.,od 29. ožujka 2021. izvješće o uhićenju, te izvršen uvid u prekršajnu
evidenciju Ministarstva
Svjedok M. B. ispitan pred ovim sudom iskazuje da je prigode 25.prosinca
2020. došao ispred obiteljske kuće njegove tadašnje supruge I., da bi toga dana po
dogovoru s njom uzeo dijete, njihovu kćerku od tada 2,5 godine. I. da je u komunikaciji
tražila razloge da ne dođe po dijete, a onda da je pristala, tada da je već trajao postupak razvoda, da je inače sklona ekscesima, da uopće nije izašao iz vozila i ona da je otvorila vrata vozila i stavljala dijete na zadnje sjedalo. Pri tomu da mu je govorila"reci kurvi sestri da sebi napravi drugo dijete da ne uzima moje", da joj je na
torekao "Nemoj tako, danas je Božić", a ona da je u tomu pobjesnila, da je trgala
vrata vozila na zadnjem sjedištu kad je smjestila dijete, guralaih je u suprotnom smjeru, a potom da je jako zalupila tim vratima, da ne zna kako nisu oštećena, da je stajala pored vozila. Dijete da je je u tomu doživjelo šok, streslo se, zaledilo, da je
gledala u čudu. U svemu da jea izašao vani i rekao joj da to više ne radi nikada, ne radi
njega, ni radi auta, već radi djeteta, a ona da je tada doletjela prema njemu i šakom da
ga je iznenada udarila u glavu te potom pobjegla. Radi svih tenzija i sa njenim roditeljima
da je napustio mjesto događaja i kasnije to prijavio policiji. Da nije prvi puta da se ona nasilno ponijela i u smislu psihičkog i fizičkog nasilja prema njemu. Na upit suda iskazuje da je dijete ovo normalno vidjelo kroz vozilo, prethodno da je
već bilo u šoku, kćerka da se nije rasplakala, ali da se vidjelo da je potresena, ustrašena,
po dolasku kući, kako je bio Božić da su otvarali poklone, te da je proteklo više od sat i pol vremena da je došaok sebi, a i da bi je zajedno sa sestrom i roditeljima uspio oraspoložiti u smislu da više nije bila ustrašena i potištena, čime da želi reći da su
je je tješili i umirivali. Sudu da bi naveo da su serazveli 6.travnja 2021., da imaju imamo riješiti još neke imovinske odnose, ali od kada ju je ovaj put prijavio policiji i od
kada se vodi postupak, ona da se primirila. Kada je upoznat sa iskazom okrivljenice
navodi da misli da je do događaja došlo negdje oko17.00 sati, da I. ne iskazuje dosljedno u smislu da kaže da je stavljao dijete u vozilo, a potom da ga je stavljala ona,
da je točno sudu iskazao kako je do događaja došlo i ona da iskazuje netočno. Vezano za postupanje Centra, a na upit sudaiskazuje da je ona valjda bila u nadzoru
Centra za socijalnu skrb, a da misli da je to S., stoga što je službeno prijavljena u S. , ali da znad da su nešto postupali iz Centra S..
Nakon što je okrivljenici i branitelju okrivljenice, budući da okrivljenica i
branitelj nisu pristupili na raspravu kada je pozvan svjedok, pročitan iskaz svjedoka M. B. okrivljenica navodi da je isti netočno i neistinito iskazao, vezano za navode optuženja i da bi ona zalupila vratima i njega udarila po izlasku iz vozila,
da je netočno iskazao da je izgovarala ove riječi jer da ona te riječi ne upotrebljava,
da nije trgala vrata vozila, vezano za imovinske odnose nakon razvoda iskazuje da je
ona u stanu gdje su stanovali ulagala, a da joj sada ne daju ništa iz tog stana, da je u
postupku razvoda odlučeno o zajedničkoj skrbi, kada je dijete kod nje, a kada kod
bivšeg supruga, no međutim da je dijete sada u fazi da ne želi ići k ocu, da se tomu
opire, da je to prijavila Centru jer da ne želi da dijete doživljava šokove, a ona da ne zna o razlozima otpora djeteta prema ocu. Vezano za vrijeme počinjenja prekršaja da
može reći da je on po dijete došao negdje oko 16.30 sati, a u ovdje navedeni sat da
je on očito otišao već na adresu stanovanja i da je valjda po tomu tako navedeno u
ovom optužnom prijedlogu. Uglavnom da je radi imovinski odnosa ona uzela
odvjetnika, ovdje nazočnog, jer da ne želi konfliktne situacije vezane za imovinu sa
bivšim suprugom i njegovom obitelji.
Čitanjem dostavljene socijalne anamneze Centra S. utvrđeno je da se ista
odnosi na B. i obiteljske i osobne prilike I. B. a za koju okrivljenica i branitelj okrivljenice
iskazuju da im je njihov sadržaj poznat.
U završnoj riječi okrivljenica iskazuje da se i dalje ne osjeća krivom za
prekršajno djelo koje joj se stavlja na teret, da ona nije udarila supruga a niti da je
moglo biti tragova udarca.
Branitelj okrivljenice pozvan na davanje završne riječi ističe kako jedini dokaz
koji bi teretio okrivljenu u ovom postupku jest iskaz oštećenika, njezinog bivšeg
supruga, koji je iskazivao neistinito. Između ostalog da je iskazao kako mu je
okrivljena trgala vrata na vozilu, što je lako za dokazati, a dokaza od takvim
navodima nema. Isto tako, da nema ni dokaza da bi oštećeni pretrpio bilo kakve
ozljede od kako govori udarca šakom u predjelu lijevog uha. Udarac šakom tj.
zatvorenim dlanom u uho od srednjeg pa prema većem intenzitetu da bi zasigurno
ostavio nekakve tragove na uhu, pa ida je iz toga razloga isto jasno da oštećeni
neistinito iskazuje. Događaj za koji se okrivljenica tereti da se odvio i prethodio je
razvodu okrivljene i oštećenog, pa da obrana upravo u toj činjenici vidi motiv lažnog
optuživanja okrivljene. Zbog svega navedenog, a barem u nedostatku dokaza da
predlaže okrivljenu osloboditi krivnje za prekršaj koji joj se stavlja na teret. Čitanjem citirane prekršajne evidencije utvrđeno je da se okrivljenica ne vodi
kao počiniteljica prekršaja.
Temeljem provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze ponaosob i u
cjelini i po slobodnom sudačkom uvjerenju, sud drži nedvojbeno dokazanim da je
okrivljenica počinila prekršajno djelo činjenično i pravno opisano u izreci presude, te
ju je stoga valjalo proglasiti krivom i kazniti, ne nalazeći okolnosti koje bi istu ispričale
od prekršajne odgovornosti.
Naime, premda okrivljenica poriče počinjenje prekršaja, da bi udarila supruga
M. B. zatvorenim dlanom desne ruke u predjelu uha, navodeći da je on došao po
dijete i stavljao ga u auto, u jednom dijelu svog iskaza, a potom u drugom dijelu da je ona dijete stavila u vozilo i govorila da se trebaju dogovoriti oko djeteta, kada da su već bili u postupku razvoda i razdvojeno živjeli, te on došao po dijete, i
kada je ona zatvarala vrata da je on rekao da je lupnula vratima od vozila, ali da to
nije bilo točno, da je toga dana bio nervozan, slao joj više poruka oko toga kad će
doći po dijete, a ona mu rekla da će ga nazvati nakon što se dijete probudi, te i da je
tada bila pod nadzorom Centra po prijavi supruga, na iskaz svjedoka M. B. da bi ga
udarila nakon što je lupnula vratima i po izlasku iz vozila, a branitelj okrivljenice
iskazujući još da jedini dokaz protiv okrivljenice iskaz oštećenika,njezinog bivšeg supruga, koji je iskazivao neistinito, da iskazuje o tomu da je trgala vrata, što da je
lako dokazati, a o tomu da dokaza nema, kao ni da bi pretrpio bilo kakve ozljede od
udarcašakom u predjelu lijevog uha zatvorenim dlanom, od čega da bi zasigurno bilo tragova, kao i da se događaj odvio i prethodio razvodu okrivljenice i oštećenika, što da je motiv lažnog optuživanja okrivljenice, te da zbog navedenog, a
barem u nedostatku dokaza,predlaže okrivljenicu osloboditi krivnje zaprekršaj koji joj se
stavlja na teret, takvaobrana okrivljenice i branitelja okrivljenice odsuda nije prihvaćena.
Navedeno stoga što po ocjeni suda provedeni dokazni postupak ukazuje da je
okrivljenica počinila prekršajno djelo koje joj se stavlja na teret, primjenu fizičke sile tj.
fizičkog nasilja u obitelji i to u nazočnosti djeteta, a takvog je uvjerenja sud stoga što
naspram obrane okrivljenice i branitelja okrivljenice, te unatoč iskazu branitelja
okrivljenice da bi se radilo o lažnom optuživanju okrivljenice u odvijanju i približavanju
postupka razvoda okrivljenice i oštećenika, stoji iskaz svjedoka, supruga okrivljenice
M. B. da je došao po dijete, da uopće nije izašao iz vozila, da je supruga otvorila vrata vozila i stavljala dijete na zadnje sjedalo, a što odgovara dijelu iskaza okrivljenice, iskazujući pri tom da je uvredljivo spominjala njegovu sestru, a on da joj
rekao da to ne čini na Božić, nakon čega da je ona pobjesnjela, a inače da je bila
sklona ekscesima, da je u tomu trgala vrata kad je smjestila dijete i gurala ih u
suprotnom smjeru, te jako zalupila tim vratima, za koje da ne zna kako nisu
oštećena, te da je stajala pored vozila, da je izašao vani i rekao joj da to više nikada
ne radi djeteta, a ona da je tada doletjela prema njemu i šakom ga iznenada udarila u
glavu, te potom pobjegla, navodeći da nije prvi puta da se tako ponijela u smislu
psihičkog i fizičkog nasilja prema njemu, a iako da se nakon razvoda, od kada ju je
prijavio policiji i kada se vodi ovaj postupak primirila, a u iskazu o tomu što se između
okrivljenice i oštećenika, ovdje žrtve nasilja, zbivalo prethodne prigode, sud poklanja
vjeru iskazu svjedoka M. B., a stoga što njegov iskaz, nakon što je upozoren na dužnost kazivanja istine, na mogućnost kaznenog djela za slučaj lažnog iskaza,
sudu potvrđuje postupanje okrivljenice predmetne prigode u smislu da ga je u
međusobnoj komunikaciji, očito prepirci vezanoj za preuzimanje djeteta i udarila
zatvorenim dlanom desne ruke u predjelu lijevog uha, a iskaz svjedoka je za vjerovati
i stoga što ostaje činjenica da upravo on poziva policiju radi postupanja okrivljenice
predmetne prigode, a u čemu kao razloge poziva policiji navodi da je to učinio da to
supruga ne ponovi, da to više nikada ne radi, ne radi njega ni radi auta već radi
djeteta, potvrđujući da je to fizičko nasilje vidjela i kćerka, čiju nazočnost na mjestu
događaja potvrđuje i okrivljenica, a svjedok iskazujući da je dijete vidjelo kroz prozor
udaranje, da je prethodno već bilo u šoku, da se vidjelo da je potresena, ustrašena i
da ju je po odvođenju jedva uspio oraspoložiti da ne bi bila potištena, na način da su
je tješili i umirivali, a kada iskazuje u ovom dijelu, vezano za stanje djeteta iskaz svjedoka se doima suda emotivnim i istinitim, a premda i okrivljenica sa jakim
emocijama, a što je i razumljivo, iskazuje o djetetu, a prihvaćajući iz navedenih
razloga iskaz svjedoka oštećenika, žrtve, kao istinit i vjerodostojan, te iskazom
okrivljenice i branitelja okrivljenice ne doveden u pitanje, a osobito kada se uzme u
obzir da su okrivljenica i branitelj okrivljenika bili uredno pozvani na raspravu o
ispitivanju svjedoka, na koju nisu pristupili, uz upućeni podnesak po branitelju o
bolesti okrivljenice, ne prilažući nikakav dokaz o nemogućnosti dolaska na raspravu
osobno, o čemu je također izvijestio sud, a niti prije ni poslije ne dostavljajući dokaz
o mogućim zdravstvenim problemima kod okrivljenice, radi kojih ne bi bila u
mogućnosti pristupiti na raspravu, a niti o vlastitom nepristupanju, čime je
okrivljenica propustila mogućnost suočenja sa svjedokom-oštećenikom, te i branitelj
okrivljenika reagirati na iskaz svjedoka, što im je naknadno ipak omogućeno. Uz navedeno i iskaz okrivljenice da se događaj nije mogao zbiti u 17:30 sati,
koje se u optužnom prijedlogu navodi kao vrijeme počinjenja prekršaja, potom iskaz
okrivljenice da bi to bilo u 16:30 sati, te iskaz svjedoka oštećenika da se to zbilo oko
17:00 sati, sud navedeno vrijeme počinjenja nije korigirao, a stoga što je vrijeme
počinjenja prekršaja bitno kao činjenično stanje, te i kada je važno u odnosu na samo
događanje, kada bi kao takvo bilo dio bitnog obilježja prekršaja, a za što sud ne drži
da u predmetnom spisu jeste, te drži da su elementi fizičkog nasilja ostvareni bez
obzira na moguću nepreciznost u pogledu vremena počinjenja prekršaja u minuta, a
premda za navedeno sud nema dokaza te drži da navedeno ne dira u prekršajnu
odgovornost okrivljenice.
Dakle, po provedenom dokaznom postupku, a cijeneći dokaze ponaosob i u
cjelini i ocjenjujući ih međusobno, sud drži nedvojbeno dokazanim da su se u djelu
okrivljenice stekla sva bitna obilježja prekršajnog djela činjenično i pravno opisanog
na način kao u izreci presude, da se fizičko nasilje na opisani način zbilo u
nazočnosti djeteta, da se, kao što to ističe branitelj okrivljenice zbilo u okolnostima
otpočetog razvoda i poremećenih odnosa, no međutim navedeno samo po sebe ne
znači lažno prijavljivanje od strane oštećenika, a niti umanjuje vjerodostojnost
njegovog iskaza, a premda se može razumjeti da je razvod i odlučivanje o djetetu,
život na različitim adresama, zasigurno doprinio lošem stanju odnosa između
okrivljenice i oštećenika, da je to vrijeme izraženih tenzija među bivšim supružnicima,
a što također ne umanjuje vjerodostojnost iskaza svjedoka u postupanju okrivljenice
prema njemu predmetne prigode, a čime poziv policiji opravdava razlogom zaštite
djeteta, o čemu iskazuje i da je rekao tako bivšoj supruzi, a time je okrivljenicu po
provedenom dokaznom postupku valjalo stoga proglasiti krivom i kazniti ne nalazeći
okolnosti koje bi istu ispričale u prekršajnoj odgovornosti.
Pri odabiru vrste kazne i pri odmjeravanju visine kazne, okrivljenici su uzete u
obzir sve za to utjecajne okolnosti, olakotne i otegotne te joj je kao olakotno uzeto što
sada iskazuje da je primateljica naknade za njegu djeteta, što podrazumijeva
dodatnu skrb za dijete, što je prekršajno neosuđivana, vrijeme počinjenja prekršaja u
smislu poremećenih bračnih odnosa i postupka razvoda, stupanj krivnje u smislu
izrađenih tenzija u postupku razvoda dok posebno otegotnih okolnosti na strani
okrivljenice sud nije našao te je po utvrđenim okolnostima okrivljenici izrečena novčana kazna na način kao u izreci presude, koju je radi nađenih olakotnih okolnosti
sud okrivljenici i ublažio, primjenom čl. 37. Prekršajnog zakona, a sve držeći da će se upravo ovako izrečenom kaznom djelovati na okrivljenicu da se ubuduće
suzdržava od nasilja u obitelji, sve pod prijetnjom izricanja težih sankcija, te držeći da
upravo ova kazna odgovara težini počinjenog djela i stupnju prekršajne odgovornosti
okrivljenice.
Budući je okrivljenica zadržan radi opasnosti od nastavka počinjenja prekršaja
u prostorijama PP Sinj temeljem čl. 40.st.1.PZ-a, okrivljeniku se vrijeme zadržavanja
uračunava u izrečenu kaznu na način kao u izreci presude.
Zakonom je inače za ovo prekršajno djelo određena novčana kazna u iznosu od najmanje 7.000,00 kuna ili kazna zatvora u trajanju od najmanje 45 dana.
Ukoliko okrivljenica plati 2/3 (dvije trećine) izrečene novčane kazne u roku određenom od strane Suda novčana kazna smatrat će se plaćenom u cijelosti.
U pogledu zaštitne mjere predložene po tužitelju, izricanja obaveznog
psihosocijalnog tretmana kao zaštitne mjere, sud drži da s obzirom na sadašnje
stanje odnosa između okrivljenice i svjedoka, dovršeni postupak razvoda, djelomično
riješene imovinsko pravne odnose te i odnose vezano za dijete, uz činjenicu da sada
borave na različitim adresama, ne drži nužnim izreći ovu mjeru okrivljenici, kada
tenzije između okrivljenice i svjedoka više nisu izražene, a koja mjera zakonom i nije
predviđena kao obvezna, te sud drži da će se i izrečenom kaznom okrivljenici postići
svrha kažnjavanja u odnosu na istu, te da će se ista ubuduće u potpunosti kloniti
nasilničkog ponašanja u obitelji.
Odluka o troškovima postupka donesena je temeljem čl. 138. i 139. Prekršajnog zakona, a troškovi su određeni u paušalnom iznosu prema složenosti i
trajanju postupka, te imovnim prilikama okrivljenice.
U Sinju, 1. lipnja 2021.
Zapisničarka:
Sutkinja:
Emilja Plazibat v.r.
Svijetlana Romac v.r
