1

Poslovni broj: Gž-381/2023-4

 

                                   

          Republika Hrvatska

        Županijski sud u Sisku

Sisak, Trg Ljudevita Posavskog 5

Poslovni broj: Gž-381/2023-4

 

 

U   I M E   R E P U B L I K E   H R V A T S K E

 

P R E S U D A

 

              Županijski sud u Sisku u vijeću sastavljenom od sudaca Ljiljane Milina, predsjednice vijeća, mr. sc. Ane Beloglavec, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice i Predraga Jovanića, člana vijeća, u pravnoj stvari 1. tužitelja Z. Z. iz S., OIB: … 2. tužiteljice E. J. iz M., OIB: …i 3. tužiteljice M. C. iz Č.., OIB: …, koje zastupa punomoćnik J. P., odvjetnik u Č., protiv tuženice M. Z. iz M. S., OIB: …, koju zastupa punomoćnica J. D. B., odvjetnica u Z. odvjetničkom uredu M. D., S. G., R. B. i J. D. B. iz Č., radi utvrđenja, odlučujući o žalbama 1.-3. tužitelja i tuženice izjavljenima protiv presude Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: 16 P-187/2017-255 od 29. rujna 2022., u sjednici vijeća održanoj 28. veljače 2024.

 

p r e s u d i o   j e

             

              I. Odbijaju se žalba 1. tužitelja Z. Z., 2. tužiteljice E. J. i 3. tužiteljice M. C. i žalba tuženice M. Z. kao neosnovane i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Čakovcu poslovni broj: 16 P-187/2017-255 od 29. rujna 2022.

             

              II. Odbija se zahtjev 1. do 3. tužitelja za naknadu troškova žalbe kao neosnovan.

 

Obrazloženje

             

              1. Prvostupanjskom presudom utvrđeno je da je tuženica namirena u svom zakonskom i nužnom dijelu iza pok. ostavitelja S. Z. (točka I. izreke presude) i odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka II. izreke).

             

              1.1. Rješenjem, sadržanim u istoj prvostupanjskoj odluci, utvrđeno je da je tužba tužitelja za utvrđenje nevaljanosti javne oporuke broj OU-285/13, JOJB-17/13, sastavljene u M. S. 20. kolovoza kod javnog bilježnika R. H. iz M. S., povučena.

             

              2. Protiv odluke o troškovima postupka, točke II. izreke prvostupanjske presude, žalbu su pravovremeno podnijeli 1. tužitelj Z. Z., 2. tužiteljica E. J. i 3. tužiteljica M. C. (dalje: tužitelji) iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine br.: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07. - Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 84/08., 123/08., 57/11., 148/11 - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14.- Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske i 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje: ZPP). Tužitelji ističu da je sud trebao o troškovima postupka odlučiti ovisno o svakoj pojedinoj fazi postupka, cijeneći djelomično povlačenje tužbe i predlažu odluku o troškovima postupka preinačiti u korist tužitelja, u skladu sa žalbenim navodima, podredno ukinuti presudu u tom dijelu i predmet vratiti na ponovni postupak, uz naknadu tužiteljima troškova žalbe.

             

              3. Žalbu protiv presude pravovremeno je podnijela tuženica, zbog bitne povrede odredaba postupka, pogrešno ili nepotpuno utvrđenoga činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Tuženica prigovora provedenom dokaznom postupku i ocjeni izvedenih dokaza, smatra da je sud pogrešno primijenio odredbe Zakona o nasljeđivanju ("Narodne novine", br. 48/13., 163/03., 35/05., 127/13., 33/15., 14/19., dalje: ZN), članak 89. ZN, kod uračunavanja darova, te da nije utvrđena prava volja ostavitelja glede valjanosti oporuke i darovanja nekretnina u C.. Pobija odluku o troškovima postupka, kao protivnu uspjehu stranaka u sporu i predlaže preinačene presude i odbijanje tužbenog zahtjeva u cijelosti kao neosnovanog, uz naknadu tuženici troškova postupka, podredno ukidanje presude i vraćanje predmeta na ponovno odlučivanje.

             

              4. Odgovori na žalbe nisu podneseni.

             

              5. Žalbe tužitelja i tuženice su neosnovane.

 

              6. Prvostupanjski sud je utvrdio sve odlučne činjenice za donošenje pravilne i zakonite odluke o osnovanosti tužbenog zahtjeva i na tako potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno je primijenio materijalno pravo. Sud je za svoju odluku dao jasne razloge i presuda se može ispitati, a ovaj sud ne nalazi bitne povrede odredaba postupka na koje pazi po službenoj dužnosti, po osnovi članka 365. stavka 2. ZPP.

 

              7. Među strankama nije sporno da su tužitelji djeca (iz prvog braka), a tuženica supruga pok. S. Z., da je isti umro …, da su tužitelji i tuženica zakonski nasljednici iza ostavitelja, svaki u ¼ dijela, a tuženica je i oporučna nasljednica, temeljem javnih oporuka ostavitelja od 27. veljače 2013. i 20. kolovoza 2013., sastavljenih kod javnog bilježnika R. H. u M. S..

 

              8. Prvostupanjski sud je pravilno utvrdio tijek postupka u ovoj pravnoj stvari, kako je glasio petit tužbe u vrijeme pokretanja parnice, te kada su i u kojem dijelu tužitelji djelomično povukli tužbu (točka 1.1. do točke 5. obrazloženja prvostupanjske odluke)

 

              8.1. Nakon djelomičnog povlačenja tužbe (u točkama I. i II. podnesene tužbe) predmet raspravljanja u ovoj parnici bilo je utvrđenje je li primljenim darovima od ostavitelja tuženica namirena u svom zakonskom i nužnom dijelu iza pok. ostavitelja S. Z..

              9. Prvostupanjski sud je izveo brojne dokaze, od uvida u opsežnu dokumentaciju priloženu u spisu, saslušanja brojnih svjedoka, do saslušanja stranaka i provođenja vještačenja po više sudskih vještaka različitih struka.

 

              10. Protivno žalbenim navodima, prvostupanjski sud je savjesno i brižljivo ocijenio provedeni dokazni postupak, kako svaki dokaz zasebno, tako i dokazni postupak kao cjelinu, u skladu s člankom 8. ZPP, uz pravilnu primjenu pravila o teretu dokazivanja, sukladno članku 221.a ZPP i dao je jasne razloge što je utvrdio na temelju kojeg od izvedenih dokaza.

 

              11. Pravilno i potpuno je utvrđeno što čini ostavinsku imovinu iza pok. S. Z., tržišne vrijednosti predmetnih nekretnina, pokretnina i poslovnih udjela u trgovačkom društvu, odnosno vrijednost ostavinske imovine ostavitelja.

 

              11.1. Slijedom toga, utvrđeno je i koliko bi iznosio zakonski nasljedni dio tuženice od ¼ dijela, kako je to sve opisano razlozima pobijene presude (točke 14. do 17. obrazloženja prvostupanjske odluke).

 

              12. Člankom 89. stavkom 1. ZN je propisano da se zakonskom nasljedniku prigodom diobe na zahtjev uračunava u nasljedni dio vrijednost svega što je dobio na dar od ostavitelja na bilo koji način.

 

              12.1. Vrijednost plodova i drugih koristi koje je nasljednik imao od darovane stvari sve do smrti ostaviteljeve ne uračunava se (stavak 2. istog članka ZN).

 

              12.2. Vrijednost dara ne uračunava se ako je ostavitelj izjavio u vrijeme darovanja ili kasnije, ili u oporuci, da se dar ne uračuna u nasljedni dio, ili se iz okolnosti može zaključiti da je to bila volja ostavitelja (stavak 3. istog članka ZN).

 

              12.3. Pri uračunavanju vrijede odredbe o nužnom dijelu, s time da se nužnom nasljedniku uvijek u vrijednost njegova nužnog dijela uračunavaju darovi koje je dobio (stavak 4. članka 89. ZN).

 

              12.4. Slijedom toga, prvostupanjski sud je pravilno primijenio članak 89. ZN kada je tuženici u njezin nasljedni dio uračunao vrijednost darova koje je dobila od ostavitelja, odgovarajuću vrijednost darovanih nekretnina u C., vrijednost prava plodouživanja nekretnina u M. S. i vrijednost pokretnina koje je dobila na dar, osobnog automobila i pokretnina u nekretnini na kojoj ima pravo plodouživanja.

 

              13. Pri tome je prvostupanjski sud pravilno utvrdio da su tuženica i ostavitelj prije sklapanja braka imali svaki svoju posebnu imovinu, koja je uložena u kupnju nekretnina u C. i uređenje nekretnina u M. S., cijeneći pri tome priloženu dokumentaciju i iskaze svjedoka koji su imali neposredna saznanja o izvršenim radovima na nekretnini u M. S. (uglavnom izvođači raznih vrsta građevinskih radova, koji su poslove dogovarali s ostaviteljem, pok. S. Z. i on im je izvršio isplatu za obavljene radove).

 

              14. Dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke.

Sud odlučuje o tome koje će od predloženih dokaza izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica, kako je to propisano člankom 220. stavkom 1. i 2. ZPP.

              15. Protivno žalbenim navodima, vrijednost prava plodouživanja, ustanovljena u korist tuženice na nekretninama u M. S., pravilno je utvrđena na temelju vještačenja po stalnom sudskom vještaku građevinske struke R. M., dipl. ing. građ., iz I. z. p. i v. I. d.o.o.

 

              15.1. Po prigovoru tuženice na nalaz i mišljenje, vještak je dao dopunu nalaza i mišljenja, ali je ostao kod danog nalaza i mišljenja, sve iz razloga što tuženica nije dostavila dokaze temeljem kojih bi sudski vještak mogao umanjiti vrijednost utvrđenog prava plodouživanja, ni temeljem ulaganja u nekretninu, troškova dogradnje, adaptacije i rekonstrukcije predmetne nekretnine, niti plaćenih režijskih troškova, te troškova redovitog i izvanrednog održavanja iste nekretnine od 2009. pa nadalje (kako je to navedeno u točkama 19. i 19.1. obrazloženja pobijane presude).

 

              15.2. Ponovnim isticanjem istog prigovora (pa i u žalbi), u smislu da vrijednost prava plodouživanja nije pravilno utvrđena jer sudski vještak nije umanjio vrijednost za izvršena ulaganja tuženice u predmetnu nekretninu, plaćenih režijskih troškova i održavanje nekretnine od strane tuženice, dolazi do nepotrebnog odugovlačenja postupka. Naime, tuženica nije na tu okolnost dostavila dokaze (prije provedenog vještačenja, ni nakon prigovora na nalaz i mišljenje), sukladno očitovanju sudskog vještaka na raniji prigovor tuženice na nalaz i mišljenje. Stoga je ponovno očitovanje sudskog vještaka na istovrsni prigovor tuženice nepotrebno, uz pravilnu primjenu načela ekonomičnosti postupka (članak 10. ZPP).

 

              16. Prvostupanjska odluka ima jasne i logične razloge, u skladu s izvedenim dokazima, koje u cijelosti prihvaća ovaj sud, što žalba tuženice nije uspjela dovesti u sumnju, pa je žalba tuženice u odnosu na glavnu stvar odbijena kao neosnovana.

 

              17. Kod odlučivanja o troškovima postupka sud je dužan cijeniti o kakvoj se vrsti spora radi, vrijednost predmeta spora, uspjeh stranaka i koje su radnje bile potrebne za vođenje postupka.

 

              18. Odluka o troškovima postupka je pravilna i zakonita, donesena u skladu s članom 154. i 155. ZPP.

 

              18.1. Tužitelji i tuženica su djelomično uspjeli u sporu. Tijekom postupka tužitelji su u dva navrata djelomično povukli tužbu, tužena se nije protivila djelomičnom povlačenju tužbe, ali je tražila naknadu troškova postupka u odnosu na djelomično povlačenje tužbe. Nakon djelomičnog povlačenja tužbe tužitelji su uspjeli s preostalim dijelom tužbenog zahtjeva (točkom III. podnesene tužbe).

 

              18.2. Cijeneći navedeno, tijek postupka u ovoj pravnoj stvari i koje su radnje bile potrebne za vođenje postupka, pravilno je odlučeno da svaka stranka snosi svoje troškove postupka.

 

              19. Stoga su žalbe tužitelja i tuženice odbijene kao neosnovane i potvrđena je prvostupanjska presuda (članak 368. stavak 1. ZPP).

 

              20. Rješenje, sadržano u istoj prvostupanjskoj odluci nije ispitivano jer isto stranke nisu žalbom pobijale (članak 365. stavak 1. ZPP, u vezi sa člankom 381. ZPP).

              21. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova postupka je odbijen kao neosnovan jer sa žalbom nisu uspjeli (članak 166. ZPP).

 

Sisak, 28. veljače 2024.

 

                                                                                                                              Predsjednica vijeća

                                                                                                                              Ljiljana Milina, v.r.