Republika Hrvatska
Županijski sud u Zagrebu
Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj 7 Gž Ovr-633/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E N J E
Županijski sud u Zagrebu, sud drugog stupnja, po sucu pojedincu tog suda Ani Gradišek, u pravnoj stvari ovrhovoditelja S. B., OIB:…, iz L., zastupana po punomoćniku M. Š. K., odvjetnici u Z., protiv prvo ovršenika D. P., OIB:… i drugo ovršenika S. P., OIB:…, oboje iz Z., i oboje zsutpani po punomoćniku M. M., odvjetniku u Odvjetničkom društvu A.&P. u Z., odlučujući o žalbi ovršenika protiv rješenja Općinskog suda u Zlataru, posl.br. Ovr-1647/2015-34 od 11. veljače 2021., dana 1. lipnja 2021.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba prvo i drugo ovršenika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje Općinskog suda u Zlataru, posl.br. Ovr-1647/2015-34 od 11. veljače 2021.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskim rješenje odbijen je prijedlog prvo i drugo ovršenika za obustavom postupka.
2. Ovršenici pobijaju prvostupanjsko rješenje zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 25/13, 89/14, 70/19-u daljnjem tekstu ZPP), zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Predlažu, prihvatiti navode žalbe i preinačiti pobijano rješenje, podredno isto ukinuti i vratiti na ponovni postupak.
3. Žalba je neosnovana.
4. Nisu pobijanim rješenjem ni postupkom koji mu je prethodio počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP u vezi s odredbom čl. 21. st. 1. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14 - dalje OZ) na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st. 2. ZPP.
5. Obrazlažući pobijano rješenje prvostupanjski sud se poziva na odredbu čl. 72. st. 3. OZ navodeći da je istom propisano da će se ovrha na prijedlog ovršenika obustaviti ako sud utvrdi da su nakon isteka roka za žalbu provedbom ovrhe zahvaćeni predmeti koji nisu određeni u rješenju o ovrsi, a izuzeti su od ovrhe ili je na njima mogućnost ovrhe ograničena. Nadalje, prvostupanjski sud navodi kako u konkretnom slučaju nisu kumulativno ispunjeni uvjeti iz čl. 372. st. 3. OZ, te odbija prijedlog ovršenika za obustavu ovrhe.
6. U Prijedlogu za obustavu ovrhe ovršenici navode da obustavu predlažu sukladno odredbi čl. 72. st. 2. OZ, te u svom prijedlogu detaljno opisuju tijek prvostupanjskog postupka iz kojeg potječe ovršna isprava. Navode kako je prvo ovršenica isključiva vlasnica predmetne nekretnine, kojom je pokojni D. B. raspolagao za života, zaključivši s prvo ovršenicom Ugovor o dosmrtnom uzdržavanju. Ovršenici navode kako je ovrhovoditeljica, nakon smrti D. B., supruga ovrhovoditeljice i oca prvo i drugo ovršenika, napustila posjed predmetne nekretnine, te da je u ovršnoj ispravi, prvostupanjski sud svoju odluku utemeljio na pogrešnoj pretpostavci da je logično da je ovrhovoditeljica (tamo tužiteljica) ostala živjeti u toj kući obzirom je živjela s pokojnim D. B. te da je podnijela tužbu za utvrđenje Ugovora o dosmrtnom uzdržavanju ništetnim.
7. Nadalje, ovršenici navode da je odredbom čl. 72. st. 3. OZ propisano da će se ovrha obustaviti ako je postala nemoguća ili ako se iz drugih razloga ne može provesti, što sukladno praksi predstavlja i svrsishodnost, te da sudska zaštita posjeda i ovršnog postupka nije i ne može biti zlouporaba prava na štetu ovršenika.
8. Navode iz Prijedloga za obustavu ovrhe, ovršenici iznose i u žalbi protiv prvostupanjskog rješenja kojim je odbijen prijedlog za obustavu ovrhe.
9. Nije sporno da se je prvostupanjski sud, u obrazloženju svoje odluke pozvao na odredbu čl. 72. st. 3. OZ, dok su ovršenici Prijedlog za obustavu ovrhe podnijeli temeljem odredbe čl. 72. st. 2. OZ.
10. Međutim, sama činjenica da se je prvostupanjski sud pozvao na odredbu čl. 72. st. 3. OZ, a da su ovršenici zahtijevali obustavu temeljem odredbe čl. 72. st. 2. OZ, ne utječe na pravilnost pobijanog rješenja, jer je i primjenom odredbe čl. 72. st. 2. OZ, valjalo jednako odlučiti.
11. Naime, ovršni sud nije ovlašten ispitivati zakonitost odluke koja predstavlja ovršnu ispravu, pa ovršenik prigovore koje je mogao isticati tijekom parničnog postupka, više ne može s uspjehom isticati u ovršenom postupku.
12. Stoga žalbeni razlozi ovršenika kojima osporava zakonitost ovršene isprave kao neodlučni nisu cijenjeni.
13. U ovom predmetu nije utvrđeno da bi ovrha postala nemoguća ili da se iz drugih razloga ne može provesti, pa stoga nije bilo uvjeta za obustavu. Ovršenici raspolažu drugim pravnim sredstvima kojima mogu zaštiti svoje vlasništvo.
14. S obzirom na navedeno, valjalo je temeljem odredbe čl. 380. toč. 2. ZPP, u vezi s čl. 21. st. 1. OZ, odbiti žalbu ovršenika i potvrditi prvostupanjsko rješenje.
U Zagrebu 1. lipnja 2021.
Sudac:
Ana Gradišek, v.r.
