REPUBLIKA HRVATSKA
VRHOVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE
Z A G R E B
Broj: Rev 529/2021-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Vrhovni sud Republike Hrvatske u vijeću sastavljenom od sudaca Katarine Buljan predsjednice vijeća, Slavka Pavkovića člana vijeća i suca izvjestitelja, dr. sc. Jadranka Juga člana vijeća, Branka Medančića člana vijeća i Gordane Jalšovečki članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice Republike Hrvatske, OIB …, zastupane po Županijskom državnom odvjetništvu u P. - P., protiv tuženika G. U. - U., iz U., T. ulica 6, OIB …, radi ispravka u zemljišnoj knjizi, odlučujući o reviziji tužiteljice protiv presude Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-7286/2018-3 od 20. svibnja 2020., kojom je preinačena presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-13/2018-11 od 22. listopada 2018., u sjednici održanoj 1. lipnja 2021.,
p r e s u d i o j e:
Revizija se odbija kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom suđeno je:
"I. Nalaže se Općinskom sudu u P.-P., Zemljišno knjižni odjel B.-B. da izvrši brisanje - ispravak upisa prava vlasništva na kč. br. 2759/2, stambena zgrada, suvlasnički dio 1/20 etažno vlasništvo s određenim omjerima (E-19), suvlasnički dio jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika s kojim je povezano pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine opisanog kao: stan na drugom katu koji se sastoji od 3 sobe, kupaone, ostave i hodnika u ukupnoj površini od 68,99 m2, upisana u zk. uI. 6177 k.o. U., uz istovremeni upis tog prava vlasništva u korist tužiteljice Republike Hrvatske.
II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 2.250,00 kn u roku od 8 dana.".
2. Drugostupanjskom presudom suđeno je:
"Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Pazinu poslovni broj P-13/2018-11 od 22. listopada 2018. i sudi:
Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev koji glasi:
„I. Nalaže se Općinskom sudu u P.-P., Zemljišno knjižni odjel B.-B. da izvrši brisanje - ispravak upisa prava vlasništva na kč. br. 2759/2, stambena zgrada, suvlasnički dio 1/20 etažno vlasništvo s određenim omjerima (E-19), suvlasnički dio jednako velik kao dijelovi ostalih suvlasnika s kojim je povezano pravo vlasništva posebnog dijela nekretnine opisanog kao: stan na drugom katu koji se sastoji od 3 sobe, kupaone, ostave i hodnika u ukupnoj površini od 68,99 m2, upisana u zk. uI. 6177 k.o. U., uz istovremeni upis tog prava vlasništva u korist tužiteljice Republike Hrvatske.
II. Nalaže se tuženiku da nadoknadi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 2.250,00 kn u roku od 8 dana.“".
3. Rješenjem ovog revizijskog suda broj Revd 2462/2020-3 od 25. studenog 2020. tužiteljici je dopušteno podnošenje revizije protiv drugostupanjske presude u odnosu na pitanje:
"Da li vlasnik stanova u društvenom vlasništvu na kojima je postojalo stanarsko pravo, a čija vrijednost nije uključena u vrijednost društvenog kapitala u postupku pretvorbe društvenog poduzeća i koji nisu prodani nositeljima stanarskog prava na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“, broj 42/92, 69/92, 87/92, 25/93, 26/93, 48/93, 2/94, 44/94, 47/94, 58/95, 103/95, 11/96, 76/96, 111/96, 11/97, 103/97, 119/97, 68/98, 163/98, 22/99, 96/99, 120/00, 94/01 i 78/02), i koji su prenijeti Fondu u stambeno komunalnom gospodarstvu i dati u najam može biti jedinica lokalne samouprave (grad, općina)?".
4. Tužiteljica je temeljem odredbe čl. 382. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novineˮ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 57/11, 148/11 - proč. tekst, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 - dalje: ZPP) podnijela reviziju protiv drugostupanjske presude i to sukladno dopuštenju iz netom navedenog rješenja revizijskog suda.
5. Tuženik nije podnio odgovor na reviziju tužiteljice.
6. Revizija tužiteljice nije osnovana.
7. Postupajući sukladno odredbi čl. 391. st. 1. ZPP revizijski sud u povodu revizije iz čl. 382. toga Zakona ispituje pobijanu presudu samo u dijelu u kojem je revizija dopuštena i samo zbog pitanja zbog kojega je dopuštena.
8. Predmet spora je tužbeni zahtjev tužiteljice za brisanje - ispravak upisa prava vlasništva tuženika u zemljišnoj knjizi za predmetni stan.
9. Drugostupanjski sud preinačava prvostupanjsku presudu i odbija predmetni tužbeni zahtjev tužiteljice jer da tužiteljica nije dokazala da bi predmetni stan bio dio društvenog kapitala društvenog poduzeća H. s.p.o. te da je izuzimanjem tog stana iz procijene vrijednosti društvenog kapitala toga poduzeća tužiteljica stekla vlasništvo toga stana temeljem odredbe čl. 14. st. 4. Zakona o privatizaciji („Narodne novine“, broj 21/96, 16/98, 71/97, 73/00, 92/10 i 145/10).
10. Pravno shvaćanje drugostupanjskog suda vezano za primjenu odredbe čl. 14. st. 4. Zakona o privatizaciji je pogrešno. Navedenom zakonskom odredbom nije riješeno pitanje vlasništva stanova koji su bili dio društvenog kapitala društvenog poduzeća i koji bi bili izuzeti od pretvorbe (ne bi bili procijenjeni u vrijednost društvenog kapitala). Pravo vlasništva takovih stanova riješeno je tek Zakonom o upravljanju državnom imovinom („Narodne novine“, broj 145/10) i to odredbama čl. 49. st. 1. st. 2. i st. 3. 11. Prema odredbi čl. 49. st. 1. Zakona o upravljanju državnom imovinom neprocijenjena imovina, u smislu toga zakona, su dionice u trgovačkim društvima, poslovi udjeli u trgovačkim društvima, poslovni prostori, stanovi, potraživanja i pokretnine koje nisu u cijelosti ili u dijelu procijenjene u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća u postupku pretvorbe na temelju Zakona o pretvorbi društvenih poduzeća („Narodne novine“, broj 19/91, 83/92, 94/93, 2/94, 9/95 i 118/99) odnosno koje nisu unesene u temeljni kapital trgovačkog društva u postupku privatizacije na temelju Zakona o privatizaciji („Narodne novine“, broj 21/96, 71/97, 16/98 i 73/00), a na kojoj su pravo korištenja, upravljanja i raspolaganja imala društvena poduzeća, te u pogledu kojih imovinsko pravni odnosi nisu uređeni posebnim propisom.
Prema stavku 2. istog zakonskog članka neprocijenjenom imovinom u smislu toga zakona smatraju se i stanovi koje su društvena poduzeća u postupku pretvorbe prenijela fondovima u stambenom i komunalnom gospodarstvu, koji nisu prodani nositeljima stanarskog prava na temelju Zakona o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo („Narodne novine“, broj 43/92, 69/92, 25/93, 48/93, 2/94, 4/94, 44/94, 47/94, 58/95, 11/96, 11/97, 68/98, 96/99, 120/00 i 78/02).
Prema stavku 3. istog zakonskog članka imovina u obliku dionica i poslovnih udjela u trgovačkim društvima te u obliku poslovnih prostora i stanova, koja u cijelosti nije procijenjena, vlasništvo je Republike Hrvatske, dok je imovina u obliku pokretnina i potraživanja, koja u cijelosti nije procijenjena vlasništvo Agencije.
12. Iz navedenih zakonskih odredbi nedvojbeno proizlazi da vlasnikom stana na kojem je pravo korištenja, raspolaganja i upravljanja imalo društveno poduzeće postaje Republika Hrvatska, ukoliko takav stan nije procijenjen u vrijednost društvenog kapitala društvenog poduzeća odnosno ukoliko nije prodan nositelju stanarskog prava, a prenijet je Fondu stambenog i komunalnog gospodarstva. Dakle, vlasnik takvog stana nije postala jedinica lokalne samouprave.
13. No i uz pravilnu primjenu materijalnog prava o predmetnom tužbenom zahtjevu tužiteljice valjalo je odlučiti na isti način na koji je odlučio drugostupanjski sud.
13.1. Ovo stoga što je drugostupanjski sud ocijenio da tužiteljica na kojoj je bio teret dokaza nije dokazala da bi predmetni stan bio dio društvenog kapitala društvenog poduzeća H. s.p.o., koje poduzeće je kao jedan od sedamnaest pravnih sljednika OOUR-a C. izvršio pretvorbu društvenog kapitala (jer postupak pretvorbe nad OOUR- om C. nije proveden).
14. Kako dakle revizijski razlozi ne utječu na donošenje drugačije odluke u ovom sporu, to je valjalo na temelju odredbe čl. 393. st. 1. ZPP predmetnu reviziju tužiteljice odbiti kao neosnovanu.
Zagreb, 1. lipnja 2021.
Predsjednica vijeća:
Katarina Buljan, v.r.
