REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

ex. Vojarna Sveti Križ

Dračevac, Split

P 6072/19

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Sandi Petričić, u pravnoj stvari tužitelja D. L., OIB: …, S. M., zastupanog po pun. N. J., odvj. u S. protiv tuženika B. K. d.o.o. Z., OIB: …, zastupanog po pun. iz odvj.

društva B. P. u Z. radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, nakon

održane glavne i javne rasprave dana 14. travnja 2021. g. u prisutnosti pun. tužitelja i zamjenice pun. tuženika, dana 31. svibnja 2021. g.,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da je nedopuštena ovrha određena rješenjem o ovrsi Općinskog suda u Splitu broj Ovr-1807/18 od 22. kolovoza 2018. g. temeljem Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 5. srpnja 2010. g., javnobilježnički solemniziranog 6. srpnja 2010. g. po javnoj bilježnici u S. M. I., broj O.-14519/10 u odnosu na suvlasnički dio

tužitelja od ½ nekretnine označene kao čest. zem. 1683/5 z.u. 3674 k.o. B.,

dok se u preostalom dijelu, za preostali suvlasnički dio od ½ čest. zem. 1683/5 z.u. 3674 k.o. B., tužbeni zahtjev odbija kao neosnovan.

II.Svaka stranka snosi svoje troškove.

Obrazloženje

Tužitelj je dana 3. prosinca 2019. g. podnio ovom sudu tužbu protiv tuženika navodeći da je rješenjem ovog suda broj Ovr-1807/18 upućen pokrenuti parnični postupak radi proglašenja da je ovrha određena rješenjem o ovrsi broj Ovr-1807/18 od 22. kolovoza 2018. g. nedopuštena. Tim rješenjem da je određena ovrha na nekretnini tužitelja označenoj kao čest. zem. 1683/5 z.u. 3674 k.o. B. na temelju ovršne isprave: Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 5. srpnja 2010. g., javnobilježnički solemniziranog 6. srpnja 2010. g. (javna bilježnica u S. M. I.), a radi naplate novčane tražbine ovrhovoditelja u iznosu od 233.401,12 EUR u kunskoj protuvrijednosti i 772,59 kn s pripadajućim kamatama. Međutim, pravomoćnom presudom ovog suda broj K 297/15 od 19. prosinca 2017. g. da je K. E. proglašena krivom zbog počinjenja kaznenog djela krivotvorenja isprave te joj je izrečena uvjetna osuda radi toga što je u lipnju 2010. g. bez znanja i odobrenja bivšeg supruga M. E.

sačinila lažnu punomoć u kojoj je navela da je M. E. ovlastio da u njegovo ime

i za njegov račun poduzima radnje vezano za sklapanje, potpisivanje i solemeziranje

Ugovora o kreditu i Sporazuma osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava na nekretnini između E.&S. bank d.d., kao predlagatelja

osiguranja, i t.d. M. & A. d.o.o. B., kao dužnika, te K. E. i M.

E., kao protivnika osiguranja. Okrivljena da je punomoć potpisala oponašajući potpis M. E. te na punomoć stavila neistiniti javnobilježnički štambilj, pečat i potpis javnog bilježnika, te takvu punomoć predala dana 6. srpnja 2010. g. javnoj bilježnici M. I. u S. prilikom solemniziranja Sporazuma što je rezultiralo time da je navedeni Sporazum solemniziran temeljem lažne punomoći odnosno da je zaključen bez osnovnih zakonom predviđenih pretpostavki za sklapanje tog pravnog posla jer je izostalo valjano suglasno očitovanje volje ugovorenih strana i forma tog pravnog posla. Navedeni Sporazum je ništetan te je rezultat kaznenog djela. S obzirom da je ovršna isprava očito ništetna predloženo je donošenje presude kojom će se utvrditi da je ovrha određena rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr-1807/18 od 22. kolovoza 2018. g. nedopuštena.

U odgovoru na tužbu tuženik je naveo da je tužitelj tužbom morao obuhvati i K. E., a s obzirom da je ta osoba suvlasnica nekretnina upisanih u z.u. 3674

k.o. B., a koje su predmet Sporazuma, taj je Sporazum potpisala kao protivnik osiguranja i ujedno je i jedan od ovršenika u ovršnom predmetu ovog suda Ovr- 1807/18, pa je riječ o jedinstvenim suparničarima. U rješenju ovog suda broj Ovr- 1807/18 od 8. studenog 2019. g. tuženik da je upućen pokrenuti parnicu iz razloga što je navodio da je nastupila zastara tražbine o kojoj je odlučeno ovršnom ispravom, odnosno tužitelj nije upućen pokrenuti parnicu iz razloga što ovrhovoditelj, ovdje tuženik, nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, pa se na taj razlog u ovom postupku ne može pozivati. Što se tiče ništetnosti Sporazuma temeljem kojeg je određena ovrha u predmetu ovog suda broj Ovr-1807/18 da ovršni sud zbog tog razloga nije uputio tužitelja u parnicu pa da je tužbu potrebno odbaciti. Predloženo je ovrhu određenu rješenjem o ovrsi proglasiti nedopuštenom u odnosu na cjelokupnu nekretninu upisanu u z.u. 3674 k.o. B. u vlasništvu tužitelja, a iz zemljišno knjižnog stanja je vidljivo da je tužitelj suvlasnik ove nekretnine za ½ dijela, dok je drugi suvlasnik K. E., pa tužitelj može tražiti proglašenje ovrhe nedopuštenom jedino i isključivo u odnosu na svoj suvlasnički dio. Nadalje, tužitelj da je u trenutku stjecanja vlasništva uknjižbom u zemljišnu knjigu temeljem Ugovora o darovanju od 17. prosinca 2012. g. zaključenog s M. E. bio upoznat da je nekretnina opterećena založnim pravom u korist ranijeg vjerovnika temeljem citiranog Sporazuma, dakle, stekao je nekretninu opterećenu založnim pravom. Ovršna isprava odnosno navedeni Sporazum da je sklopljen u obliku javnobilježničkog akta ili solemnizirane privatne isprave pa su navodi tužitelja kako nema propisanu formu u cijelosti neutemeljeni. Sve da su i istiniti navodi tužitelja da je K. E. postupila prijevarno da je tuženik u trenutku sklapanja Sporazuma bio u dobroj vjeri odnosno nije znao niti je imao bilo kakvog razloga sumnjati u vjerodostojnost punomoći kojom je M. E. opunomoćio K. E. na postupanje. Stoga da tužitelj treba ostvarivati svoja prava prema osobi koja mu je nanijela štetu, ako šteta uopće i postoji. Eventualno prijevarno postupanje K. E. da može, nadalje, imati za posljedicu samo pobojnost, a ne i ništetnost pravnog posla, a rokovi za poništenje pobojnog pravnog posla (Sporazuma) da su protekli. Tužitelj da nije uopće specificirao koje bi točno odredbe Sporazuma bile ništetne.

U postupku su izvedeni dokazi pregledom izvatka i povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za z.u. 3674 k.o. B. i predmeta ovog suda broj K 297/15 i Ovr- 1807/18.

Stranke su popisale parnični trošak.

Tužbeni zahtjev je djelomično osnovan.

Predmet postupka predstavlja zahtjev tužitelja za proglašenje nedopuštenom ovrhe određene rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr-1807/18 od 22. kolovoza 2018. g. koji se vodi radi naplate potraživanja tuženika iz Ugovora o dugoročnom kreditu broj 2402006-1031262160/51016015-5105064521 koje je osigurano Sporazumom o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 5. srpnja 2010. g. i koje je na dan 28. lipnja 2018. g. iznosilo 233.401,12 EUR i 772,59 kn s pripadajućim kamatama.

Tužitelj je zatražio da se ovrha proglasi nedopuštenom iz slijedećeg razloga: radi toga što je ovršna isprava odnosno Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 5. srpnja 2010. g. ništetan i to radi toga što je zaključen temeljem punomoći koju je protivnica osiguranja K. E. krivotvorila.

Prema odredbi čl. 52. st. 3. Ovršnog zakona (NN broj 112/12,

25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje OZ), koji Zakon je bio u primjeni u vrijeme podnošenja žalbe protiv rješenja o ovrsi iz odredbe čl. 53. st. 1. OZ-a, ako ovršenik izjavi žalbu iz razloga iz čl. 50. st. 1. t. 7. i 9. do 11. OZ-a, a ovrhovoditelj ospori osnovanost tih razloga ili se ne očituje u roku od 8 dana, sud prvog stupnja donijet će posebno rješenje kojim će ovršenika uputiti pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom.

Među strankama nije bilo sporno da je rješenjem o ovrsi ovog suda broj Ovr- 1807/18 od 22. kolovoza 2018. g. određena ovrha na nekretnini u suvlasništvu tužitelja i K. E. upisanoj u z.u 3674 k.o. B., a radi namirenja novčanog

iznosa od 233.401,12 EUR u kunskoj protuvrijednosti i 772,52 kn s pripadajućim kamatama i to na temelju Sporazuma o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prva (hipoteke) na nekretnini od 5. srpnja 2010. g. sklopljenog između pravnog prednika tuženika, kao vjerovnika, i t.d. M. & A. d.o.o. B., kao

dužnika, te M. E. i K. E., kao protivnika osiguranja.

U žalbi protiv rješenja o ovrsi od 12. rujna 2018. g. tužitelj, kao ovršenik pod 1), naveo je da je ovršenica pod 2) K. E. U. o dugoročnom kreditu s

pravnim prednikom ovrhovoditelja zaključila kao punomoćnik t.d. M. & A.

d.o.o. B., a M. E. da je zastupala temeljem lažne i falsificirane

punomoći. Pravomoćnom presudom ovog suda K 297/15 od 19. prosinca 2017. g. da je ovršenica pod 2) pravomoćno osuđena zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave.

Pravi vlasnik nekretnine da je ovršenik pod 1), u ovoj parnici tužitelj, a ovršenica pod 2) da nije ni vlasnica ni suvlasnica sporne nekretnine.

Nakon što se ovrhovoditelj očitovao o žalbi ovršenika pod 1), ovršni je sud, ocijenivši da je žalba izjavljena iz žalbenog razloga iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 7. OZ- a, rješenjem od 8. studenog 2019. g. uputio tužitelja u roku od 15 dana od pravomoćnosti rješenja pokrenuti parnicu radi proglašenja ovrhe nedopuštenom. U obrazloženju rješenja, osim citiranja mjerodavne odredbe OZ-a temeljem koje se tužitelj upućuje pokrenuti parnicu, navedeno je da je u svojoj žalbi od 12. rujna 2018. g. ovršenik pod 1), između ostalog, istaknuo prigovor zastare, što da predstavlja žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a.

U odredbi čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a naveden je žalbeni razlog koji u stvari predstavlja prigovor promašene aktivne i pasivne legitimacije jer se radi o tome da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na temelju ovršne isprave, odnosno nije ovlašten na temelju ovršne isprave tražiti ovrhu protiv ovršenika.

U odnosu na navod ovršnog suda iz rješenja o upućivanju u parnicu da je u žalbi od 12. rujna 2018. g. ovršenik pod 1), u ovoj parnici tužitelj, između ostalog, istaknuo prigovor zastare nije točan jer se u žalbi ne spominje zastara. Ostaje, međutim, ocijeniti je li ostvaren žalbeni razlog iz odredbe čl. 50. st. 1. t. 7. OZ-a.

Prema odredbi čl. 322. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (NN broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 i 29/18, dalje ZOO), koji temeljem odredbe čl. 1163. st. 1. tog Zakona treba primijeniti u ovoj pravnoj stvari, ugovor je ništav ako je protivan U. R., prisilnim propisima te moralu društva, ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, a sud na ništavost pazi po službenoj dužnosti te se na ništavost može pozvati svaka zainteresirana osoba (čl. 327. st. 1. ZOO-a).

Tužitelj je u žalbi protiv rješenja o ovrsi u predmetu Ovr-1807/18 ukazivao na okolnost da njegov pravni prednik M. E. nije izdao punomoć ovršenici pod 2)

K. E. koja je u svojstvu njegovog punomoćnika zaključila Sporazum koji predstavlja ovršnu ispravu, što znači da je trebalo primijeniti odredbu čl. 312. st. 1. ZOO-a prema kojoj ugovor što ga neka osoba sklopi kao opunomoćenik u ime drugog bez njegova ovlaštenja obvezuje neovlašteno zastupanog samo ako on ugovor naknadno odobri. Strana s kojom je ugovor sklopljen može zahtijevati od neovlašteno zastupanog da se u primjerenom roku očituje odobrava li ugovor (st. 2.). Ako neovlašteno zastupani ni u ostavljenom roku ugovor ne odobri smatra se da ugovor nije ni sklopljen, a prema st. 3. ove odredbe. U tom slučaju strana s kojom je ugovor sklopljen može od osobe koja je kao opunomoćenik bez ovlaštenja sklopila ugovor tražiti naknadu štete, ako u trenutku sklapanja ugovora nije znala niti je morala znati da ta osoba nije imala ovlaštenje za sklapanje ugovora (st. 4.).

Dakle, tužitelj u ovom postupku dobio priliku dokazati da je njegov pravni prednik M. E. bio neovlašteno zastupan po ovršenici pod 2) te da Sporazum o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) na nekretnini od 5. srpnja 2010. g. nije naknadno odobrio, u kojem bi slučaju došlo do posljedice iz odredbe čl. 312. st. 1. i 3. ZOO-a odnosno trebalo bi smatrati da Sporazum pravnog prednika tužitelja M. E. ne obvezuje odnosno da u odnosu na njega nije sklopljen odnosno da ne proizvodi pravne učinke.

Vezano za odgovor na pitanje da li je pravni prednik tužitelja bio neovlašteno zastupan po ovršenici pod 2) K. E., tužitelj je već u žalbi protiv rješenja o ovrsi ukazao da je pravomoćnom presudom ovog suda K. 297/15 od 19. prosinca 2017. g. ovršenica pod 2) K. E. pravomoćno osuđena zbog kaznenog djela krivotvorenja isprave i to: punomoći iz lipnja 2010. g. koja je potpisana lažnim potpisom prednika tužitelja M. E. i opskrbljena lažnim javnobilježničkim štambiljem, pečatom i potpisom javnog bilježnika J. D. S. i predočena u ured javne

bilježnice u S. M. I. koja je, temeljem tako predočene punomoći,

solemnizirala S. o osiguranju novčane tražbine zasnivanjem založnog prva

(hipoteke) na nekretnini od 5. srpnja 2010. g. sklopljenog između pravnog prednika tuženika, kao vjerovnika, i t.d. M. & A. d.o.o. B., kao dužnika, te M.

E. i K. E., kao protivnika osiguranja. O. pod 2) K. E. za ovo je

kazneno djelo izrečena kazna zatvora u trajanju od šest mjeseci uvjetno na dvije godine.

Odredba čl. 12. st. 3. Zakona o parničnom postupku (NN broj

53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11- pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje ZPP) propisuje da je sud u parničnom postupku u pogledu postojanja kaznenog djela i kaznene odgovornosti učinioca vezan za pravomoćnu presudu kaznenog suda kojom se optuženik oglašava krivim.

Prema ocjeni ovog suda, u pogledu valjanosti punomoći koju je izdao pravni prednik tužitelja ovršenici pod 2) K. E. nije bilo nikakve dileme: radi se o nevaljanoj punomoći temeljem koje je ovršenica pod 2) postupala kao neovlaštena osoba i temeljem koje sporni Sporazum ne obvezuje pravnog prednika tužitelja odnosno prema njemu se ima uzeti da nije nastao i da ne proizvodi pravne učinke.

U odnosu na pravo tuženika iz citirane odredbe čl. 312. st. 2. ZOO-a zahtijevati od neovlašteno zastupanog da se u primjerenom roku očituje odobrava li ugovor (st. 2.), tuženik nije ni tvrdio da je njegov pravni prednik iskoristio ovu mogućnost, a iz pregledanog kaznenog predmeta i to iz podneska M. E. od

5. veljače 2014. g. i njegovog iskaza s ročišta za glavnu raspravu od 6. rujna 2017. g. proizlazi da, ne samo da nije potpisao punomoć K. E. i tu ispravu nije odnio u ured javnog bilježnika radi ovjere potpisa, nego da nije ni na koji drugi način ovlastio K. E. na poduzimanje bilo kakvih radnji u njegovo ime i za njegov račun. Stoga je trebalo ponoviti zaključak da se ima uzeti da Sporazum koji predstavlja ovršnu ispravu pravnog prednika tužitelja ne obvezuje te se ima smatrati da nije ni sklopljen u odnosu na suvlasnički dio nekretnine od ½ u suvlasništvu tužitelja.

Drugim riječima, tuženik nije ovlašten na temelju ovršne isprave tražiti ovrhu protiv tužitelja kao ovršenika u predmetu ovog suda Ovr-1807/18 ali ne u odnosu na čitavu založenu nekretninu nego u odnosu na suvlasnički dio tužitelja od ½ što znači da je zahtjev tužitelja za proglašenje ovrhe nedopuštenom za taj suvlasnički dio nekretnine osnovan, dok je u preostalom dijelu, za suvlasnički dio od ½ (koji je dio u trenutku podnošenja prijedloga za ovrhu bio upisan na ime ovršenice pod 2) K. E., a prema trenutnom zemljišnoknjižnom stanju prešao je u suvlasništvo njene kćeri A. E.), a kako je to pravilno primijetio tuženik, zahtjev neosnovan. Kratko se trebalo osvrnuti na prigovor tuženika da su tužitelj i ovršenica pod 2) jedinstveni suparničari, jer nisu budući da je ovrhu moguće proglasiti nedopuštenom djelomično, ne dirajući u prava tuženika prema ovršenici pod 2).

Radi navedenog odlučeno je kao u izreci presude pod točkom I.

Odluka o troškovima postupka iz točke II. izreke temelji se na odredbi čl. 154. st. 4. ZPP-a budući da je sud ocijenio da su stranke djelomično uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima pa da ima osnova za donošenje odluke o tome da svaka stranka snosi svoje troškove.

U Splitu, 31. svibnja 2021. g.

S U D A C :

SANDI PETRIČIĆ,v.r.

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:Protiv ove presude nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u dovoljnom broju primjeraka.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu na koje nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda

objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka (čl. 335. st. 7., 8., 9. i 11. ZPP-a).