Republika Hrvatska

Županijski sud u

Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 20 Gž-1187/2020-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Macure, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja: 1) I. U. iz B., …, OIB: … i 2) M. U. iz B., …, OIB: …, oboje zastupani po punomoćnici V. V. Ž., odvjetnici iz B., …, protiv tuženice R. A. d.d.

Z., …, OIB: …, zastupane po zakonskom zastupniku, a

ovaj po punomoćnicima - odvjetnicima iz O. društva G. i G.

d.o.o. Z., …, radi nedopuštenosti ovrhe, odlučujući o žalbi tužitelja pod 1) i 2) protiv presude Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1972/2015 od 2. listopada 2020., u sjednici vijeća održanoj 13. svibnja 2020.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja pod 1) I. U. i 2) M. U. te potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru poslovni broj P-1972/2015 od 2. listopada 2020.

Obrazloženje

1.Uvodno označenom presudom odlučeno je:

»I. Odbija se, kao neosnovan, tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku R. A. d.d. Z., …,

OIB:…, kao ovrhovoditelju iz ovršnog predmeta broj: Ovr-966/2010, OS u Z., da tužiteljima I. U. iz B., …,

OIB:… i M. U. iz B., …,

OIB:…, ovršenicima u ovršnom predmetu Ovr-966/10 OS Z., isplati iznos od 770.000,00 kn. (sedamsto sedamdeset tisuća kuna), sa zateznom kamatom primjenom čl. 29. st. 2., ZOO-a, u visini eskontne stope HNB-a, koje je vrijedila zadnjeg dana polugodišta, koje je prethodilo tekućem polugodištu, uvećano za 5 % poena, počev od unovčenja po rješenju Ovr-966/10-71 od 18. 11. 2013. godine pa do 31. srpnja 2015. godine a od 01. kolovoza 2015. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope, za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, pa sve do isplate, jer je tražbina po kreditu broj:…, namirena, a sve u roku od 15 dana, pod prijetnjom ovrhe.

Tuženik je dužan tužiteljima I. U. i M. U., solidarno naknaditi

troškove parničnog postupka u roku od 15 dana, sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja i to po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope, za referentno razdoblje, koje prethodi tekućem polugodištu za 3% poena, pa do isplate."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku prouzročeni parnični trošak u iznosu od 61.500,00 kn, u roku od 15 dana, dok se u preostalom dijelu preko dosuđenog do zatraženog (62.287,50 kn), i to za iznos od 787,50 kn, zahtjev za naknadom troška postupka, odbija kao neosnovan.»

2.Protiv navedene presude žalbu su izjavili tužitelji pod 1) i 2), dalje tužitelji, zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava, uz prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

2.1.U žalbi ističu kako se prvostupanjski sud u obrazloženju pobijane presude poziva na nalaz i mišljenje financijsko-računovodstvenog vještaka P. B. koji je dao pisani nalaz i mišljenje, kao i dopunu nalaza istog, a povodom prigovora tužitelja, te se prvostupanjski sud poziva na materijalnu dokumentaciju iz spisa predmeta, dok dokaz saslušanjem stranaka odbija kao nepotreban, a o usmenom saslušanju vještaka nije donio nikakvu odluku. Primjenom odredbe 260. Zakona o parničnom postupku sud je imao mogućnost i potrebu da financijski vještak dostavi pismeni nalaz i mišljenje, te su i sami tužitelji predložili da povodom njihovog prigovora financijski vještak dostavi dopunski nalaz i mišljenje, ali kada su i na dopunski nalaz i mišljenje tužitelji ponovno ulagali prigovore, prvostupanjski parnični sud je imao obvezu primjenom čl. 260. Zakona o parničnom postupku pozvati na raspravu financijskog vještaka radi davanja objašnjenja u vezi nalaza i mišljenja, a posebno da odgovori na prigovore koje su i na nalaz i mišljenje i na dopunski nalaz dali tužitelji, a što sud nije učinio. Tek nakon postupanja po čl. 259. i čl. 260. Zakona o parničnom postupku prvostupanjski sud je bio u eventualnoj mogućnosti zaključiti, ono što je preuranjeno obrazložio u pobijanoj presudi, da je financijski vještak otklonio prigovore i odgovorio na iste pa da nema potrebe za provođenjem daljnjih dokaza, dok su tužitelji tek tada bili u procesnoj situaciji, ali nakon usmenog saslušanja vještaka, predlagati novo vještačenje, koje su u svojim pripremnim podnescima i predlagali. Stoga je i obrazloženje iz pobijane presude da su tužitelji prigovore na nalaz i mišljenje vezano za iznos utvrđenog dugovanja naveli tek nakon dostavljenog nalaza i mišljenja, potpuno nerazumljivi jer je u rješenju o određivanju zadatka vještaku upravo sud naložio izračun visine dugovanja po predmetnom kreditu broj …, a visina kreditnog duga je predmet tužbenog zahtjeva, odnosno osnovni razlog za upućivanje u parnicu radi nedopuštenosti ovrhe. Ovakvim postupanjem prvostupanjski sud je počinio bitnu povredu iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku. Da je tome tako te da o prigovorima tužitelja na nalaz i mišljenje i dopunski nalaz nije uopće odgovoreno jasno proizlazi iz priložene financijske dokumentacije tuženice, i to prije svega, izvoda iz poslovnih knjiga o stanju duga po kreditu broj …, kao i drugih kredita glavnog dužnika E.

d.o.o., ali bez priloženog izračuna tuženice o pojedinim stavkama iz izvoda i to posebno glavnog duga, redovnih kamata i zateznih kamata, a ovaj izračun nije napravio niti financijski vještak, već je samo potvrdio da su izračuni upravo onakvi kako je to naznačila tuženica, te da s obzirom da su svi krediti kreditnog dužnika E.-a d.o.o. dospjeli na isti datum, da više nije relevantno koji je kredit stariji. Ovakvo objašnjenje financijskog vještaka prihvaća u cijelosti prvostupanjski sud, pa i u dijelu da nije relevantna činjenica koji je kredit stariji jer je datum 16. veljače 2010. prema pravilima struke o dospijeću duga, jedini bitan za redoslijed naplate, dok niti financijski vještak, a niti prvostupanjski sud ne obrazlaže o kakvim se to pravilima struke radi. Da bi financijski vještak provjerio točnost izračuna tuženika o stanju kredita prema izvodu iz poslovnih knjiga, i to kako za glavnicu tako i za redovne i zatezne kamate, bilo je potrebno dostaviti tečajne liste u valuti EUR-a, jer je predmetni kredit bio u iznosu od 400.000,00 EUR-a - kunska protuvrijednost u vrijeme korištenja, a ne zna se kada je isti korišten jer je korištenje određeno u vremenskim tranšama. Isto tako, da bi došli do iznosa visine redovnih kamata, a prema ugovorenim odredbama iz čl. 2. Sporazuma o osiguranju stjecanjem založnog prava na nekretninama i pokretninama od 10. listopada 2005., bilo je potrebno pribaviti odluke o kamatnim stopama vjerovnice, umanjene za subvenciju ministarstva i županije, jer se radi o promjenjivoj kamatnoj stopi, u visini tromjesečnog EURIBOR-a uvećanoj za maržu od 3,70 postotnih poena godišnje, koju opet utvrđuje vjerovnica tromjesečno i to 2 radna dana prije početka svakog kamatnog perioda. Budući da vještak nije pribavio ove podatke, a sud vjerojatno smatra da oni nisu ni potrebni, potpuno je nejasno kako je to vještak uopće zaključio da je izvod iz poslovnih knjiga u dijelu vezanih za redovnu kamatu tuženika - točan, a ova stavka je sastavni dio cjelokupne visine duga. Isto tako, ni u nalazu i mišljenju, pa ni u obrazloženju prvostupanjske presude nema podataka, a niti dokumentacije u spisu o točnom obračunu zateznih kamata, te načinu obračuna zateznih kamata, već postoji samo mišljenje vještaka da je i u ovom dijelu tuženica ispravno obračunala iste, a tužitelji su kratkom provjerom obračuna zateznih kamata koje je tuženica iskazala u iznosu od 717.534,19 kn, došli do obračuna iznosa zatezne kamate od 694.665,13 kn. Ovakve netočnosti i upitnosti mišljenja financijskog vještaka koji je dao nalaz i mišljenje bez potrebne dokumentacije se odnose i na redoslijed namirenja kreditnih obveza glavnog dužnika E. d.o.o., jer je predmet ovoga postupka samo jedna kreditna obveza broj … založnih dužnika (tužitelja),

dok je u stečajnom predmetu St-37/10 Trgovačkog suda u Bjelovaru namirena tražbina tuženice u ukupnom iznosu od 2.131.823,75 kn. Na temelju nalaza i mišljenja financijskog vještaka sud obrazlaže u prvostupanjskoj pobijanoj presudi da pozivanje tužitelja na odredbu čl. 302. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije relevantno za predmetni postupak budući da bi primjena dolazila u obzir u slučaju opterećenja nekretnine sa više založnih prava. Kod ovakvog obrazlaganja primjene materijalnog prava prvostupanjski sud zanemaruje i zaboravlja da je po Ugovoru o kreditu … kao najstarijem kreditu osnovano založno pravo na nekretnini tužitelja u katastarskoj općini V., ali je uknjiženo po istom kreditu pod broj 1. teretnog lista na nekretninama glavnog dužnika, dok su ostale kreditne obveze glavnog dužnika osigurane založnim pravom na nekretninama glavnog dužnika pod rednim brojem 2. pa nadalje. Ovakav zaključak jasno proizlazi iz samog uvida u zemljišnoknjižne izvatke kako na nekretninama tužitelja kao založnih dužnika, tako i na nekretninama kreditnog dužnika E. d.o.o., pa zaključak suda, opet na osnovu mišljenja vještaka, da je tuženica mogla u redoslijedu namirenja zatvarati kreditne obveze po 4 kredita, potpuno netočan, a zatvaranje kreditnih obveza koje je tuženica učinila na način da je prvotno zatvorila glavnice, nije uopće " in favorem " založnog i kreditnog dužnika, već je po specijalnim propisima vezanim za bankarsko poslovanje, te na ovaj način postupaju sve banke u R. H. kada naplaćuju sumnjiva

i sporna potraživanja koja su predmet sudskih postupaka. Ujedno je u dijelu vezanom za visinu potraživanja, kako u svezi glavnog duga, tako i u svezi redovnih i zateznih kamata činjenično stanje pogrešno i nepotpuno utvrđeno, te je na isto pogrešno primijenjeno materijalno pravo i to Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kao i čl. 171. Zakona o obveznim odnosima, ali i Zakon o bankama vezano za zatvaranje kreditnog duga u dijelu glavnice jer na taj način banka oslobađa rezervirana novčana sredstva, a što utječe na dobit banke. Žalba se podnosi i na dio pobijane presude u kojemu prvostupanjski sud ne uzima u obzir prigovor djelomične ništetnosti Ugovora broj … i Sporazuma od 10. listopada 2005., a pozvao se na primjenu odredbe čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku jer je prethodni postupak bio zaključen još 13. ožujka 2018. U ovom dijelu prvostupanjski sud nije jasan da li je to odbio prigovor djelomične ništetnosti, jer to što isti nije uzeo u obzir, pravno je irelevantno, a u obrazloženju nema drugih argumenata zbog kojih bi ovaj prigovor bio odbijen neovisno o primjeni čl. 299. st. 3. Zakona o parničnom postupku pa tužitelji smatraju da sud o prigovoru djelomične ništetnosti nije donio nikakvu odluku. Na ništetnost (primjenom čl. 103. ranijeg Zakona o obveznim odnosima odnosno primjenom čl. 322. sadašnjeg Zakona o obveznim odnosima) sud pazi i po službenoj dužnosti, pa tužitelji nisu trebali prigovarati djelomičnoj ništetnosti Ugovora broj … i Sporazuma o osiguranju stjecanjem založnog prava na nekretninama

i to vezano za čl. 3. Ugovora o kreditu, odnosno čl. 2. Sporazuma o osiguranju stjecanjem založnog prava na nekretninama. Budući da se radi o prigovoru djelomične ništetnosti o kojemu je već V. s. R. H. zauzeo stav i

to na način da je ovaj prigovor od prethodne važnosti za odluku o zahtjevu tužitelja da je određena ovrha nedopuštena (Rev-194/2013 od 19. ožujka 2019), to prigovor djelomične ništetnosti tužitelji mogu podnijeti bez obzira što ovaj prigovor nije bio žalbeni razlog u ovršnom predmetu iz kojega ovršnog postupka su tužitelji upućeni na parnicu. Prema tome, s obzirom na već zauzete stavove Vrhovnog suda da se prigovor ništetnosti može podnijeti sa strane stranaka tijekom cijelog parničnog postupka, dakle neovisno o čl. 299. Zakona o parničnom postupku, to je i sud bio dužan po službenoj dužnosti utvrđivati ništetne odredbe Ugovora o kreditu i predmetnog Sporazuma. Žalba se podnosi i na dio presude vezan za troškove parničnog postupka, jer odluka o trošku nije u skladu sa Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, te čl. 154. i 155. Zakona o parničnom postupku. Ovo se prije svega odnosi na dosuđeni trošak sastava podnesaka tuženika i to iz slijedećih razloga jer podnesak od 25. rujna 2018. nije obrazloženi podnesak, a priznata mu je vrijednost boda u cijelom iznosu od 770 bodova. Podnesak od 14. studenoga 2018. nije dostavljen tužiteljima, te se tužitelji uopće ne mogu očitovati o kakvom se podnesku radi, a za sastav istoga je priznato 770 bodova, dok podnesak od 31. srpnja 2020. nije bio potreban za vođenje ovoga podneska, a podnesak od 9. rujna 2020. je predan neposredno prije glavne rasprave koja je održana 11. rujna 2020., te dakle isti nije bio potreban jer je tuženica bila u mogućnosti iste navode iznijeti na raspravi, za koju raspravu je sud priznao puni iznos od 770 bodova, pa su dakle navodi tuženika na raspravi i podnesku istovjetni, a priznati dva puta.

3.Na žalbu nije odgovoreno.

4.Žalba nije osnovana.

5.Nisu u pravu tužitelji M. i I. U. kada ukazuju da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 259. i čl. 260. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13 i 89/14, dalje ZPP) koji se ovdje primjenjuje temeljem odredbe čl. 117. st. 1. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 70/19).

5.1.Naime, iz spisa predmet proizlazi:

- da je na ročištu od 23. kolovoza 2018. (list spisa 156) određeno provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja po vještaku P. B., stalnom sudskom vještaku za financije i računovodstvo,

- da je vještak B. 17. rujna 2018. (list spisa 158-221) dostavio nalaz i mišljenje,

- da su tužitelji I. i M. U. 4. listopada 2018. dostavili podnesak (list spisa 226-228) u kojem iznose prigovore na prethodno navedeni nalaz i mišljenje vještaka B.,

- da je vještak P. B. dostavio dopunu nalaza i mišljenja od 6. ožujka 2020. (list spisa 245-248), a u povodu prigovora tužitelja na njegov nalaz i mišljenje od 17. rujna 2020.,

- da su nakon dostave dopunskog vještačenja tužitelji u podnesku od 27. kolovoza 2020. (list spisa 252-254) naveli da ostaju kod prigovora na nalaz i mišljenje vještaka B., kao i da isti u odgovoru na prigovor (dopunskom vještačenju) nije otklonio iste, već je samo u dopuni vještačenja ponavljao svoje mišljenje iz ranijeg nalaza od 17. rujna 2018. te da ponovno prigovaraju nalazu i mišljenju i

- da je vještak dostavio odgovor na podnesak tužitelja od 27. kolovoza 2020., koji je na prvostupanjski sud zaprimljen 1. rujna 2020. navodeći da je već odgovorio na prigovore tužitelja u dopuni vještačenja te da u cijelosti ostaje pri svom stajalištu.

5.2.Dakle, iz navedenog proizlazi da je vještak za financije i računovodstvo P. B. odgovorio na sve prigovore tužitelja iznesene protiv njegovog nalaza i mišljenja, kao i dopune istog slijedom čega nije ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. u svezi s čl. 259. i čl. 260. ZPP.

5.3.Kako je u konkretnom slučaju vještak B. odgovorio na sve primjedbe i prigovore tužitelja, koji su dostavljeni vještaku, to znači da na taj način nije ostvarena gore navedena bitna povreda odredaba parničnog postupka niti time što vještak nije saslušan na glavnoj raspravi jer vještak, sukladno odredbi čl. 260. st. 1. ZPP, daje svoj nalaz i mišljenje usmeno na raspravi, a može dati pismeno prije rasprave iz čega proizlazi da zakon ne ograničava iznošenje nalaza i mišljenje vještaka jedino u pisanom obliku. Iako iz odredbe čl. 302. ZPP proizlazi da se vještaci usmeno saslušavaju na glavnoj raspravi, a što je u skladu s načelom neposrednosti (čl. 4. ZPP), u situaciji kad stranke nisu imale nove primjedbi na nalaz i mišljenje vještaka (jer je vještak P. B. odgovorio na sve primjedbe i prigovore tužitelja) propust suda da pozove vještaka da svoj nalaz i mišljenje da i usmeno na raspravi, ne predstavlja bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 1. ZPP, koja bi bila ili mogla biti od utjecaja na donošenje zakonite i pravilne odluke (odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske, poslovni broj Rev-54/2007 od 5. rujna 2007.).

5.4.Slijedom navedenog, suprotno navodima žalitelja pravilno je stajalište prvostupanjskog suda da je vještak B. odgovorio na sve prigovore tužitelja jer isti nakon podneska vještaka od 31. kolovoza 2020. nisu iznosili daljnje prigovore.

6.Ispitujući prvostupanjsku presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, da izreka iste nije nerazumljiva te da ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, kao i da su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu nejasni ili proturječni što znači da nije počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP, na koju ukazuje žalba tužitelja.

6.1.Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

6.2.Stoga žalba tužitelja zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

7.Predmet spora je zahtjev tužitelja da im tuženica isplati iznos od 770.000,00 kn sa zakonskom zateznom kamatom od 18. studenoga 2013. pa do isplate.

8.Prvostupanjski sud analizirajući sve provedene dokaze u skladu s odredbom čl. 8. ZPP utvrđuje da:

- stanje dospjelog duga 16. veljače 2010, po kreditu broj …iznosi 1.914.557,40 kn, i to glavnice 1.894.710,29 kn, redovne kamate 17.313,13 kn, zatezne kamate 2.533,98 kn (izvadak tuženice od 16. veljače 2010. te zahtjev za izdavanje potvrde o ovršnosti),

- kredit je otkazan i u cijelosti dospio dana 16. veljače 2010., te je podnesen zahtjev za izdavanjem potvrde o ovršnosti na Sporazum o osiguranju založnog prava na nekretnini (zahtjev za izdavanje potvrde o ovršnosti i izdana potvrda javnog bilježnika od 2. ožujka 2010.),

- razlučna vjerovnica, ovdje tuženica R. A. d.d., u stečajnom postupku tvrtke E. d.o.o. koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru pod poslovnim brojem St-37/10 od 24. rujna 2012. namirena je iznosom od 2.131.823,75 kn,

- u postupku koji se vodio pred Općinskim sudom u Bjelovaru pod poslovnim brojem Ovr-1266/120 ovrhovoditeljice R. A. d.d. protiv ovršenice

D. R., nasljednice pok. P. R., iz iznosa kupovne cijene od 42.041,00 kn prodajom nekretnine u vlasništvu ovršenice D. R. namiren je trošak pristojbe prijedloga za ovrhu i dio glavnice prema Ugovoru o kreditu broj … od 3. rujna 2003., odnosno nije namireno potraživanje po

kreditu broj …,

- izjava o prijeboju tražbina od 30. travnja 2013. odnosi se na postojanje tražbine koju R. A. d.d. ima prema I. U., M. U. i

D. R. temeljem Ugovora broj …, a ne u odnosu na kredit

broj ….

8.1.Nadalje, prvostupanjski sud je na okolnost visine nepodmirene obveze dužnika E. d.o.o. prema vjerovniku R. A. d.d. (visina duga po kreditu

broj …, zatvaranje predmetne obveze iz prodane imovine u stečajnom

postupku, kao i visinu duga koja se trebala namiriti u predmetu Ovr- 662/10, s posebnim osvrtom na vrijeme dospijeća svakog pojedinog kredita) proveo financijsko vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku P. B. koji u nalazu i mišljenju od 17. rujna 2018. iz kojeg proizlazi slijedeće:

- da je tuženica je 16. veljače 2010. sukladno čl. 11. Ugovora o kreditu broj …, zbog neplaćanja dospjelih obveza otkazala predmetni Ugovor i o tome pisanim putem obavijestila dužnika E. d.o.o. te tužitelje I. i M. U.

(založne dužnike),

- da su obveze glavnog dužnika E. d.o.o. na dan otkaza kredita 16. veljače 2010. za taj kredit iznosile na ime glavnice 1.894.710,29 kn, redovne kamate 17.313,13 kn, zatezne kamate 2.533,98 kn tj. ukupno 1.914.557,40 kn,

- da je na Trgovačkom sudu u Bjelovaru 14. svibnja 2010. podnesen prijedlog radi pokretanja stečajnog postupka nad tvrtkom E. d.o.o. pod poslovnim brojem St- 37/10, pa je temeljem rješenja o namirenju od 18. listopada 2012. tuženica iznos od 443.198,42 kn iskoristila za zatvaranje obveze na ime glavnice po kreditu broj …,

- da je nakon izvršenja djelomičnog namirenja iz prodane imovine u stečajnom postupku Trgovačkog suda u Bjelovaru u predmetu poslovni broj St- 37/10 od 19. listopada 2012. visina duga po kreditu broj …iznosila 1.450.268,48 kn (glavnica), 15.003,02 kn (redovna kamata), 838.408,75 kn (zatezna kamata) i 79.888,80 kn (ostali troškovi),

- da je nakon pokretanja ovršnog postupka pred Općinskom sudom u Zadru poslovni broj Ovr-966/10, radi nastavka namirenja obveze po kreditu broj …, i to glede nekretnine na kojoj je upisano založno pravo, ista prodana za iznos od 770.000,00 kn, te je taj iznos 15. ožujka 2016. iskorišten za zatvaranje glavnice kredita broj ….,

- dakle, za kredit broj …., nakon 16. veljače 2010., naplaćeno je 13.

siječnja 2012. iznos od 205,76 kn, 15. veljače 2012. iznos od 205,76 kn, 15. ožujka 2012. iznos od 205,76 kn, 13. travnja 2012. iznos od 211,05, 15. svibnja 2012. iznos od 207,53 kn, 18. listopada 2012. iznos od 443.198,42 kn (St-37/10), 27. prosinca 2012. iznos od 22.897,19 kn, 27. prosinca 2012. iznos od 17.102,81 kn te 15. ožujka 2016. iznos od 770.000,00 kn (Ovr-966/2010) tj. ukupno 1.254.441,81 kn, a kojim iznosom je umanjeno potraživanje tuženice, te dug na ime glavnice po ovom kreditu na dan 3. kolovoza 2018. iznosi 640.268,48 kn (1.894.710,29 kn – 1.254.441,81 kn)

- za kredit broj … (dug za glavnicu 1.613.981,36 kn, dug za redovnu kamatu 17.127,66 kn, dug za zateznu kamatu 2.800,75 kn), nakon 16. veljače 2010. namiren je ukupan iznos od 161.349,77 kn u stečajnom postupku St- 37/10 te je umanjeno potraživanje na ime glavnice, pa tako isti na dan 3. kolovoza 2018. iznosi 1.452.631,59 kn, dok su potraživanja po preostala dva kredita, broj … i broj …. također umanjena na ime glavnice iznosom iz

stečajnog postupka pa iznos od 4.757.991,45 kn predstavlja preostali dug na dan 3. kolovoza 2018. glede kredita broj …, dok dugovanje po kreditu broj … iznosi 239.678,84 kn na dan 3. kolovoza 2018. i

- da su sva četiri kredita dospjela su na naplatu isti dan 16. veljače 2010., i u tom slučaju nema veza koji kredit je stariji obzirom da je ugovor po sva četiri kredita otkazan istog dana i kompletna nedospjela glavnica je svim kreditima isti dan prijevremeno dospjela na naplatu, tako da je datum 16. veljače 2010. jedini bitan za redoslijed naplate.

8.2.Nadalje, u dopuni nalaza i mišljenja vještaka Bajla od 9. ožujka 2020. isti je ponovno naveo da su sva četiri kredita dospjela na naplatu 16. veljače 2010., te u tom slučaju nije relevantna činjenica koji je kredit stariji, jer je 16. veljače 2010. prema pravilima struke o dospijeću duga jedini bitan za redoslijed naplate. U rješenju Trgovačkog suda u Bjelovaru St- 37/10 naloženo je da se razlučna vjerovnica R. A. d.d. namiruje u iznosu od 2.131.823,75 za dio glavnice njene tražbine osigurane razlučnim pravom na nekretnini i pokretninama i iz tog je razloga kompletan iznos i iskorišten za zatvaranje glavnice po 4 dospjela kredita. U slučaju odluke suda da bi se iznosom od 2.131.823,75 kn trebao najprije podmiriti kredit broj … uz primjenu Zakona o obveznim odnosima prvenstveno bi se trebali podmiriti troškovi, zatezne kamate, redovne kamate, pa tek glavnica, odnosno naplatio bi se ukupan iznos od 2.131.823,75 kn te bi 19. listopada 2012. preostao na naplatu iznos duga od 694.943,72 kn pa bi iznos od 770.000,00 kn bio dostatan za podmirenje preostalog suda. Podmirenjem iznosa od 2.131.823,75 kn glavnice kredita broj 1. 3. i 4. smanjene su za iznos od 23,41%, a glavnica kredita br. 2. za 10%.

9.S obzirom na činjenicu da su čl. 11. Ugovora o kreditu stranke, pa tako i tužitelji kao založni dužnici pristali da kreditor (tuženica) otkazom kredita glavnom dužniku E. d.o.o. pokrene bilo koje sredstvo osiguranja te kako iz dokumentacije priložene spisu predmeta te nalaza i mišljenja stalnog sudskog vještaka P. B. proizlazi da su sva četiri otkazana kredita dospjela na naplatu istog dana, kao i da je nakon djelomičnog namirenja iz prodane imovine u stečajnom postupku E.-a d.o. o., koji se vodio pred Trgovačkim sudom u Bjelovaru pod poslovnim brojem St-37/2010, visina duga po kreditu broj 05001020206 iznosila 1.450.268,48 kn to znači da na podmirenje duga po tom kreditu nije korišten iznos ostvaren prodajom u ovršnom postupku prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-1266/2010 niti se izjava o prijeboju tražbina od 30. travnja 2013. odnosi na prijeporni kredit, već iznos koji je naplaćen u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-966/2010 15. ožujka 2016. predstavlja realizaciju sredstva osiguranja tražbine, koja je dospjela na naplatu uz ovlaštenje tuženice da može pokrenuti bilo koje sredstvo osiguranja predviđeno Ugovorom o kreditu radi čega tužitelji ne mogu potraživati povrat iznosa od 770.000,00 kn ostvarenog kupovninom koji je iskorišten za smanjenje duga dužnika temeljem kredita broj 05001020206.

9.1.Dakle, imajući u vidu visinu duga po kreditu broj … nakon djelomičnog namirenja u stečajnom postupku u visini od 1.450.268,48 kn, a što predstavlja odlučnu činjenicu, to znači da doista iznosom od 770.000,00 kn po osnovi kupovnine u ovršnom postupku poslovni broj Ovr-966/2010 od 15. ožujka 2016. nije došlo do potpunog podmirenja kreditne obveze po Ugovoru o kreditu broj ….

9.2.Pritom valja istaći da iz dopune nalaza i mišljenja vještaka B. od 9. ožujka 2020. proizlazi da je tuženica kao vjerovnica u stečajnom postupku Trgovačkog suda u Bjelovaru poslovni broj St-37/2010, kao razlučni vjerovnik namirena u iznosu od 2.131.823,75 kn te da je taj kompletan iznos iskorišten za zatvaranje glavnice po sva četiri dospjela kredita.

9.3.U svezi toga navesti je da odredba čl. 313. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, broj 53/91, 73/91, 3/94, 7/96 i 112/99, dalje ZOO) određuje redoslijed ispunjenja u situaciji kada dužnik pored glavnice duguje i kamate i troškove pa se u takvom slučaju po toj odredbi uračunavanje vrši tako što se prvo otplaćuju troškovi, zatim kamate i napokon glavnica.

9.4.Međutim, ne postoji zakonska prepreka (jer je ova odredba dispozitivnog, a ne kogentnog karaktera pa je stoga vjerovnik tražbine, prilikom primitka njenog djelomičnog ispunjenja, ovlašten iz primljenog najprije namiriti glavnicu te nakon toga potraživati naplatu zatezne kamate jer takav način uračunavanja ide i u korist dužnika obveze) da se uračunavanje vrši na drugačiji način pa kako je u konkretnom slučaju tuženica, kao razlučna vjerovnica u stečajnom postupku E.-a d.o.o., odlučila da se iznosom od 2.131.823,75 kn podmire glavnice po sva četiri dospjela kredita te je na taj način zapravo išla u korist glavnog dužnika, kao i založnih dužnika, stoga što smanjenje glavnog duga ima za direktnu posljedicu smanjenje dugovanja po osnovi kamata slijedom čega su neutemeljeni navodi žalitelja da u takvoj situaciji nije bilo mjesta zatvaranju glavnica po sva četiri dospjela kredita, već da je ostvarenim iznosom u stečajnom postupku trebalo prvenstveno namiriti kredit broj …

zato što se radi o najstarijem kreditu. Naime, posljedica raskida ugovora propisana odredbom čl. 132. st. 2. ZOO je da ona strana koja je izvršila ugovor potpuno ili djelomično ima pravo da joj se vrati ono što je dala.

9.5.Glede toga, istaći je da je vještak P. B. pravilno zaključio kako je relevantan datum 16. veljače 2010. kao dan otkaza spornog kredita, kao i preostala tri kredita te u tom slučaju ne postoji obveza tuženice, kao vjerovnice da iznosom polučenim u stečajnom postupku na ime statusa razlučne vjerovnice zatvara najprije kredit broj ….

10.Konačno, što se tiče dijela žalbe tužitelja da prvostupanjski sud ne uzima u obzir prigovor djelomične ništetnosti Ugovora broj … i Sporazuma od 10.

listopada 2005. odgovoriti je tužiteljima kako u ovoj fazi postupka nije prijeporno da je prethodni postupak zaključen 13. ožujka 2018., da su tužitelji prigovor ništetnosti istakli u podnesku od 27. kolovoza 2020. (list spisa 252-254), kao i da je glavna rasprava u ovoj pravnoj stvari zaključena 11. rujna 2020.

10.1.Odredbom čl. 299. st. 3. ZPP propisano je da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. tog članka sud neće uzeti u obzir.

10.2.Nadalje, čl. 299. st. 2. ZPP propisano je da stranke mogu tijekom glavne rasprave iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze samo ako ih bez svoje krivnje nisu mogle iznijeti, odnosno predložiti prije zaključenja prethodnog postupka.

10.3.Kako tužitelji u konkretnom slučaju, ne navode koji bi to razlozi bili zbog kojih nisu mogli iznositi nove činjenice i predlagati nove dokaze prije zaključenja prethodnog postupka, to znači da je u pogledu istaknutog prigovora prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 299. st. 3. ZPP.

10.4.Što se tiče pozivanja tužitelja na odluku V. s. R. H.

poslovni broj Rev-194/2013 od 19. ožujka 2019. istaći je da je u tom predmetu razvidno da su tužitelji pokrenuli parnicu da se ovrha proglasi nedopuštenom jer da je tražbina radi ostvarenja koje je pokrenuta ovrha prestala, između ostalog, i zbog toga jer da je navedeni Ugovor o založnom pravu ništav u dijelu u kojem se odnosi na odredbe po stopi ugovornih kamata.

10.5.Dakle, u gore navedenom revizijskom predmetu već su u tužbi bile navedene činjenice koje su se odnosile na ništavost Ugovora o založnom pravu u dijelu u kojem se odnosi na odredbe o stopi ugovornih kamata, dok su u ovoj konkretnoj parnici (poslovni broj P-1972/2015) tužitelji taj prigovor istakli nakon zaključenja prethodnog postupka, ne navodeći razloge koji bi ukazivali na to da taj prigovor bez svoje krivnje nisu mogli istaći do zaključenja prethodnog postupka. Kraj takvog stanja stvari neosnovan je i žalbeni navod tužitelja I. i M. U. kako prvostupanjski sud

o tom prigovoru nije odlučio, kao i da je trebao o istom odlučivati po službenoj dužnosti.

11.Što se tiče primjene odredbe čl. 302. st. 2. i 3. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine, broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09 i 153/09, 143/12, 152/14, 81/15 – pročišćeni tekst i 94/17 - dalje ZVDSP) iz zemljišnoknjižnog izvatka na listu spisa 6 predmeta prvostupanjskog suda poslovni broj Ovr-966/2010 proizlazi da je pod poslovnim brojem Z-9700/2005 upisano samo jedno založno pravo i to u korist tuženice na temelju Sporazuma o osiguranju stjecanjem založnog prava od 10. listopada 2005. pa stoga ne dolazi u obzir primjena odredbe čl. 302. st. 2. i 3. ZVDSP jer te odredbe reguliraju pitanje prednosti namirenja kod predmeta zaloga koji je opterećen s više založnih prava, a što u konkretnome nije slučaj.

12.Dakle, iz svega prethodno navedenog slijedi da nisu ostvareni razlozi iz čl. 46. st. 1. toč. 7. i 9. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 57/96, 29/99, 42/00, 173/03, 194/03, 151/04, 88/05 i 67/08) pa posljedično tome tužitelji nemaju pravo niti na isplatu utuženog iznosa.

13.Konačno, glede dijela žalbe koji se odnosi na troškove postupka istaći je da podnesci od 25. rujna 2018. i 31. srpnja 2020. predstavljaju očitovanje tuženice na nalaz i mišljenje vještaka te na dopunu istog, kao i da je podnesak od 14. studenoga 2018. obrazloženi podnesak, koji je suprotno navodima tužitelja istima dostavljen, dok podnesak od 9. rujna 2020. predstavlja obrazloženo očitovanje tuženice na podnesak tužitelja koji je dostavljen prije toga. To nadalje znači da je prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbu čl. 154. st. 1. u svezi s čl. 155. i Tbr. 8. toč. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15- dalje Tarifa) kada je za ta četiri obrazložena podneska tuženici priznao parnični trošak od po 770 bodova svaki.

14.Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP (jer se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenjem – čl. 129. st. 5. istog Zakona) odbiti kao neosnovanu žalbu tužitelja i potvrditi prvostupanjsku presudu.

Zadar, 13. svibnja 2021.

Predsjednica vijeća

Mirjana Macura, v.r.