REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj 59 P-810/2018-41

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Gorani Žurić Juretić, u pravnoj stvari tužiteljice R. C. iz Z., OIB: …, koju zastupa punomoćnik E. V., odvjetnik u Z., protiv 1. tuženice M. D. iz S. N., OIB: …, koju zastupa punomoćnik I. L., odvjetnik u Z. i 2. tuženika M. P. iz S. N., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik F. Š., odvjetnik u Zagrebu, radi poništenja ugovora o kupoprodaji nekretnine i uspostave prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene 15. travnja 2021. u nazočnosti punomoćnika tužiteljice E. V., odvjetnika, zamjenika punomoćnika 1. tuženice D. Š., odvjetnika i punomoćnika 2. tuženika F. Š., odvjetnika, 31. svibnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se Ugovor o kupoprodaji nekretnina i doživotnom izdržavanju sklopljen između stranaka 7. kolovoza 2015. i Aneks ugovora od 7. kolovoza 2015., zaključen 8. siječnja 2018.

II. Određuje se u zemljišnoknjižnom podulošku …, zk.ul. … k.o. Trnje Općinskog građanskog suda u Zagrebu, zemljišnoknjižni odjel Zagreb, uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe Ugovora o kupoprodaji nekretnina i doživotnom izdržavanju od 7. kolovoza 2015. i Aneksa ugovora iz 7. kolovoza 2015. od 8. siječnja 2018. iz točke I. izreke ove presude, tako da se briše uknjižba prava suvlasništva na toj nekretnini s imena I. tuženice M. D., OIB: …, S. N. i II. tuženika M. P., OIB: …, S. N.

III. Nalaže se tuženicima M. D. i M. P. naknaditi tužiteljici R. C. trošak parničnog postupka u iznosu od 31.387,00 kn, sa zateznim kamatama koje teku od 31. svibnja 2021. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih za razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate u roku od 15 dana.

IV. Odbija se kao neosnovan zahtjev 1. tuženice M. D. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 31.250,00 kn.

V. Odbija se kao neosnovan zahtjev 2. tuženika M. P. za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 28.540,00 kn.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi od 16. veljače 2018. navodi da su tuženici podnijeli zemljišnoknjižnom odjelu ovog suda 9. siječnja 2018. prijedlog za uknjižbu prava suvlasništva na stanu u vlasništvu tužiteljice koji se nalazi u Z. i priložili su Ugovor o kupoprodaji nekretnina i doživotnom izdržavanju od 7. srpnja 2015., Specijalnu punomoć od 4. siječnja 2018. i Aneks ugovora od 7.

srpnja 2015., zaključen 8. siječnja 2018. te su se isti upisali kao suvlasnici istog stana. Nadalje navodi da su tuženici dolazili kod tužiteljice, družili se s njom, namećući se tužiteljici i predstavljajući se kao osobe koje se brinu kako živi tužiteljica i da joj žele pomoći. Navodi da nije bilo razgovora o uzdržavanju i sklapanju takvog ugovora, niti su ikad razgovarali da bi tužiteljica njima ustupila ili prodala vlasništvo stana za pružanje bilo kakvih usluga pa tako ni za pružanje usluge doživotnog uzdržavanja. Ističe da živi sama u predmetnom stanu, ali se može brinuti o sebi fizički i materijalno jer ima mirovinu od cca 4.000,00 kn. Također u to vrijeme joj je u dnevnim potrebama u stanu pomagala jedna osoba tako da pomoć u kući i druženje s tuženicima joj nije bila potreba, niti je to ikada tražila. Navodi da je zbog zdravstvenih problema 23. prosinca 2017. smještena u bolnicu Sestre Milosrdnice u Zagrebu, a 4. siječnja 2018. su je tuženici smjestili u Specijalnu bolnicu za produženo liječenje u Dugoj Resi. Nakon toga su tuženici uz obrazloženje da će se brinuti o stanu i plaćati troškove za stan uzeli od tužiteljice ključeve od stana, kao i sve njezine osobne dokumente i kartice računa te PIN za podizanje novca s računa. Tako su tuženici uz prijevaru uzimanjem ključeva od stana i stupili u posjed predmetnog stana u koji ih nije uvela tužiteljica. Navodi da nije znala da postoje ikakvi ugovori s tuženicima i za uknjižbu je saznala 30. siječnja 2018. kad joj je slučajno došlo u ruke rješenje zemljišnoknjižnog odjela kojim se uknjižuje pravo vlasništva na navedenom stanu u korist tuženika. Navodi da je bila šokirana i da se tada kontakti s tuženicima potpuno prekidaju. Imala je povjerenje u tuženike, a oni su je prevarili i držali u zabludi cijelo vrijeme. Ističe da nikad nije potpisala kod javnih bilježnika s tuženicima Ugovor o kupoprodaji nekretnina i doživotnom izdržavanju niti Specijalnu punomoć na temelju koje je 1. tuženica potpisala Aneks ugovora i podigla novac s računa tužiteljice, tuženici joj nikad nisu rekli za te isprave, niti su joj te isprave predane na uvid. Tuženici su skrivali od tužiteljice te isprave i držali je u zabludi da njihovo druženje s njom nema nikakvih krajnjih namjera. Tuženici su je prevarili, doveli u zabludu i kasnije zlouporabili bolest tužiteljice, sve s unaprijed napravljenim planom da tužiteljica ne sazna za sadržaj ugovora kao i njihovu namjeru uknjižbe suvlasništva na predmetnom stanu. Navodi da su prevarili tužiteljicu sklapanjem Ugovora o kupoprodaji i doživotnom uzdržavanju, a koji je manje ugovor o kupoprodaji i koji nije zaključen u skladu sa zakonom jer nije solemniziran niti sklopljen u formi javnobilježničkog akta, a nije ni ovjeren pred sudom. Promjenom sadržaja ugovora aneksom isti je izgubio elemente ugovora o doživotnom uzdržavanju, a ostale su odredbe ugovora o kupoprodaji te su tako tuženici ostvarili cilj da se prijevarom uknjiže na predmetni stan. Ugovor i Aneks su nevaljani pravni poslovi s obzirom da su pri sklapanju istih postojale mane volje jer su isti sklopljeni prijevarom tužiteljice kao i držanjem u zabludi tužiteljice od strane tuženika. Predlaže donijeti presudu kojom se poništava Ugovor o kupoprodaji nekretnina i doživotnom izdržavanju sklopljen 7. kolovoza 2015. i Aneks ugovora od 8. siječnja 2018. te kojom se određuje uspostava zemljišnoknjižnog stanja na predmetnoj nekretnini kakvo je bilo prije provedbe ugovora i aneksa, uz naknadu troška postupka.

2. U odgovoru na tužbu tuženici navode da su dolazili u stan tužiteljice pomagati i brinuti o njoj. Navode da je formaliziranje odnosa uzdržavanja, ali uz obvezu financijske pomoći tužiteljici kroz kupnju stana inicirala tužiteljica. Navode da je u tu svrhu donijela napisan ''Ugovor o kupoprodaji nekretnina i doživotnom izdržavanju''. Na traženje tužiteljice svi zajedno su otišli kod javnog bilježnika M. B. i vlastoručno potpisali ugovor. Navode da je tužiteljica prije potpisivanja ugovora javnom bilježniku odgovorila da zna što potpisuje i da je to njena volja. Odmah su joj isplatili ugovoreni iznos od 200.000,00 kn, a tužiteljica je primitak potvrdila potpisom ugovora. Navode da se tužiteljica ne može sama o sebi brinuti te su se o njoj brinuli tuženici, vodili su je liječniku, platili joj toplice, kao i rehabilitaciju u bolnici u K. T., smještaj u bolnici u D. R. , kupovali joj lijekove i sl. Navode da je ključ od stana na izričit zahtjev tužiteljice tuženicima dao S. K. i to dok se tužiteljica nalazila u bolnici. Navode da nisu postupali prijevarno već s punom

pažnjom prema tužiteljici. Navode i da je tužiteljica uzela jedan primjerak ugovora nakon potpisivanja. Protive se tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti i predlažu isti odbiti kao neosnovan.

3. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u Ugovor o kupoprodaji nekretnina i doživotnom izdržavanju (list 6-8), Aneks Ugovora od 07.08.2015. godine (list 9-11), Specijalnu punomoć (list 12-13), rješenje zemljišnoknjižnog odjela ovog suda posl. br. Z-1605/18-12 od 24. siječnja 2018. (list 14-15), zk izvadak (list 16), kaznenu prijavu (list 17-20), račun bolnice Duga Resa (list 31), Ugovor o međusobnim pravima i obvezama od 2. veljače 2018. (list 32-33), račun bolnice K. T. (list 34), račun (list 35), uplatnicu (list 36), medicinsku dokumentaciju (list 37-39), Ugovor o posredovanju za prodaju nekretnina (list 43), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka M. B., javnog bilježnika (list 46-47), izvršen je uvid u knjigu ovjera i potvrda javnog bilježnika M. B. (list 46), izveden je dokaz saslušanjem svjedoka S. K. (list 60-61), J. S. (list 64-65), I. M. (list 68-69), izvršen je uvid u medicinsku dokumentaciju za tužiteljicu (list 71), izvršen je uvid u preslik Pomoćne knjige uz Upisnik o ovjerama i potvrdama javnog bilježnika I. P. (list 89-93), izveden je dokaz saslušanjem tužiteljice (list 95-97), 1. tuženice (list 124-127) 2. tuženika (list 127-128) te svjedoka B. M. (list 131-132).

4. Cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno i na temelje rezultata cjelokupnog postupka, u skladu sa čl. 8. Zakona o parničnom postupku (''Narodne novine'' broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14 i 70/19 – dalje ZPP) sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

5. Uvidom u Ugovor o kupoprodaji nekretnina i doživotnom izdržavanju od 7. kolovoza 2015. (dalje: Ugovor) utvrđeno je da je isti zaključen između tužiteljice kao prodavateljice i tuženika kao kupaca. Istim je ugovorena kupoprodaja predmetnog stana, s tim da tužiteljica zadržava za sebe pravo osobne služnosti doživotnog plodouživanja. Ugovorena je kupoprodajna cijena od 200.000,00 kn s tim da su se tuženici obvezali da doživotno uzdržavaju tužiteljicu, a poslije smrti je pristojno sahrane. Tuženici kao davatelji uzdržavanja obvezali su se tužiteljicu, kao primateljicu uzdržavanja u slučaju bolesti njegovati i dvoriti i po potrebi pripremati hranu, održavati prostorije čistim, prati i sl., u slučaju potrebe zbrinuti tužiteljicu u svom vlastitom prostoru ili osigurati smještaj u domu za starije i nemoćne. Nadalje, ugovorne strane su utvrdile da je cijena u cijelosti isplaćena. Nadalje proizlazi da je tužiteljica ovlastila tuženike da bez ikakvog daljnjeg pitanja i odobrenja ishode uknjižbu prava vlasništva na svoje ime na predmetnoj nekretnini uz istovremenu uknjižbu prava osobne služnosti doživotnog plodouživanja za korist tužiteljice, da tuženici u posjed nekretnine stupaju danom prestanka prava služnosti, a da sa svojom obitelji mogu odmah uselili u nekretninu. Javni bilježnik M.B. ovjerio je potpise tužiteljice i tuženika na predmetnom ugovoru ovjerom broj OV-… dana 7. kolovoza 2015.

6. Uvidom u Aneks Ugovora od 7. kolovoza 2015. godine (dalje: Aneks) utvrđeno je da je isti zaključen 8. siječnja 2018. između tužiteljice i tuženika, s tim da je prilikom potpisa ugovora tužiteljica bila zastupana po 1. tuženici, a temeljem specijalne punomoći broj Ov-…. od 4. siječnja 2018. ovjerene kod javnog bilježnika I. P. iz Zagreba. Istim Aneksom promijenjene su odredbe

Ugovora o kupoprodaji nekretnine i doživotnom izdržavanju i to na način da se mijenja naziv ugovora i isti sada glasi ''Ugovor o kupoprodaji''. Izmijenjen je čl. 1. Ugovora na način da je predmetni stan ispravno naznačen, u skladu s odredbama zemljišnoknjižnog prava te je određeno da tuženici kupuju predmetnu nekretninu i to svaki u 1/2 dijela. Izmijenjena je odredba čl. 3. Ugovora na način da je ugovorena kupoprodajna cijena nekretnine od 200.000,00 kn. Nadalje, čl. 4. ugovora kojim su bile propisane obveze tuženika kao davatelja uzdržavanja je brisan. Izmijenjen je čl. 6. Ugovora na način da je tužiteljica ovlastila tuženike da odmah ishode uknjižbu prava vlasništva u zemljišnoj knjizi, a tuženici su ovlastili tužiteljicu da ishodi upis osobne služnosti prava plodouživanja, prava uporabe i prava stanovanja na predmetnoj nekretnini. Izmijenjen je i čl. 7. Ugovora na način da su se ugovorne strane usuglasile da tuženici stupe u posjed nekretnine danom potpisivanja ugovora na način da je tužiteljica tuženicima predala ključeve nekretnine. Nadalje je utvrđeno da su potpisi I. P. iz Z. pod brojem OV-… dana 9. siječnja 2018.

7. Uvidom u Specijalnu punomoć utvrđeno je da je istom tužiteljica ovlastila 1. tuženicu da može u njezino ime i za njezin račun potpisati s tuženicima Aneks ugovora od 7. kolovoza 2015. vezan za prodaju predmetnog stana, a također ju je ovlastila da može neograničeno raspolagati novčanim sredstvima na računu. Potpis tužiteljice na predmetnoj punomoći ovjeren je po javnom bilježniku I. P. pod brojem OV-… dana 4. siječnja 2018.

8. Uvidom u rješenje zemljišnoknjižnog odjela ovog suda posl. br. Z-… od 24. siječnja 2018. utvrđeno je da je istim, temeljem gore naznačenih isprava,

uknjiženo pravo vlasništva na predmetnom stanu u koristi tuženika i to svakog od njih u 1/2 dijela, a uvidom u dostavljeni zk izvadak utvrđeno je da je isto rješenje provedeno u zemljišnim knjigama.

9. Tužiteljica u tužbi, a i u svom iskazu koji je dala u postupku tvrdi da nije potpisala Ugovor o kupoprodaji nekretnina i doživotnom izdržavanju i Specijalnu punomoć pa je stoga sud u svrhu utvrđenja navedenog izveo dokaz uvidom u Knjigu ovjera i potvrda javnog bilježnika M. B., ovjerenu presliku Pomoćne knjige

uz Upisnik o ovjerama i potvrdama javnog bilježnika I. P., saslušan je kao svjedok javni bilježnik M. B., kao i javnobilježnička prisjednica I. M.

10. Uvidom u Knjigu ovjera i potvrda javnog bilježnika M. B. za 2015., koju knjigu je javni bilježnik osobno donio na ročište održano 28. siječnja 2019., utvrđeno je da su na listu 194 iste knjige pod brojem 11926 na datum 7. kolovoza 2015. upisani podaci o strankama pa su tako navedeni podaci za C. R., D. M. i P. M. te njihovi vlastoručni potpisi. Pod rednim

brojem 11927 od istog datuma stoje podaci i potpis C. R., za koje je svjedok javni bilježnik M. B. naveo da se radi o preslici ovjerenog dokumenta.

11. Uvidom u ovjerenu presliku Pomoćne knjige uz Upisnik o ovjerama i potvrdama javnog bilježnika I. P. za 2018. godinu utvrđeno je da pod rednim brojevima ovjere 84 i 85 od dana 4. siječnja 2018. stoji naznaka imena R. C. te vlastoručni potpis.

12. U svom iskazu svjedok M. B., javni bilježnik navodi da se sjeća nekih okolnosti vezanih za zaključivanje tog ugovora. Suradnik mu je donio osobne iskaznice i dokument, a nakon što je u isti izvršio uvid bilo mu je neobično da se koristi termin izdržavanje. Izašao je van u čekaonicu te se obratio strankama. Sjeća se da su bile tri stranke i pitao ih je da li žele zaključiti ugovor o kupoprodaji ili ugovor o doživotnom uzdržavanju. Tada mu je jedna od stranaka, misli da je to bila M. D., rekla da se radi o ugovoru o kupoprodaji nekretnine, a R. C. tada

nije rekla ništa. Zasnovano je pravo plodouživanja za prodavateljicu i njemu oko tog ugovora ništa nije bilo sporno, odnosno nije vidio bilo kakvu zapreku za sklapanje tog ugovora. M. D. mu je rekla da je jedan odvjetnik pregledao ili čak sačinio taj ugovor. Potpisao je ovjeru. Navodi da je sukladno čl. 77. Zakona o javnom bilježništvu dužan ovjeriti potpis na privatnoj ispravi koju stranke donesu na ovjeru. Ugovor o kupoprodaji nekretnina i doživotnom izdržavanju nije mogao biti predmet solemnizacije jer nema sve propisane uvjete iz čl. 59. Zakona o javnom bilježništvu. Nije objasnio odnosno protumačio tužiteljici sadržaj tog ugovora jer to je ovjera potpisa.

12. U svom iskazu svjedokinja I. M. navodi da su joj poznate okolnosti ovjere potpisa na Specijalnoj punomoći od 4. siječnja 2018. jer se radilo o specifičnoj situaciji. Stranke su došle u ured i rekle da gospođa dolazi sanitetskim vozilom te su zamolili da se netko spusti dolje na ulicu radi ovjere potpisa. Bile su tri stranke, ne sjeća se njihovih imena. S obzirom da se radilo o specifičnoj situaciji osobno je to odradila te se spustila dolje da vidi stranku i da porazgovara s njom. Sjeća se u cijelosti tog razgovora. Iako kod ovjere potpisa nisu dužni pročitati stranci sadržaj isprave, uzela je ispravu, pročitala je gospođi i pitala je da li zna što potpisuje. Gospođa je rekla da zna i misli da je rekla da se te stranke o njoj brinu. Gospođa je bila u sanitetskom vozilu, na krevetu u polusjedećem položaju. Nakon toga je uzela ispravu i osobnu iskaznicu te se vratila u ured, a cure iz ureda su upisale podatke. Nakon toga je knjigu potpisa odnijela dolje gospođi da se potpiše. Za to vrijeme dolje su bile prisutne tri stranke koje su i došle u ured zatražiti ovjeru potpisa te vozač sanitetskog vozila. Navodi da je potpisala ovjeru Aneksa, ali nije joj poznat Aneks ugovora od 7. kolovoza 2015. niti njegov sadržaj, niti okolnosti ovjere. Tužiteljica je samostalno potpisala specijalnu punomoć, bez ičije pomoći, svjedokinja joj je donijela tvrdu podlogu kao pomoć pri potpisivanju.

13. U odnosu na činjenične navode tužbe da tužiteljica nije potpisala Ugovor o kupoprodaji nekretnina i doživotnom izdržavanju i Specijalnu punomoć, a zbog čega predlaže poništiti navedeni Ugovor i Aneks ugovoru, prvenstveno valja reći da okolnost da ugovorna strana ugovor nije potpisala, a kako to tvrdi tužiteljica, ne predstavlja razlog za pobojnost ugovora, odnosno za njegov poništaj kao posljedicu, već je takav ugovor nepostojeći, odnosno nije ni nastao te ne proizvodi pravne učinke.

14. No, neovisno o navedenom, smatra se potrebnim ukazati da je na temelju izvedenih dokaza sud utvrdio da je tužiteljica nedvojbeno potpisala Ugovor o kupoprodaji nekretnina i doživotnom izdržavanju kao i Specijalnu punomoć. Navedeno je utvrđeno na temelju iskaza svjedoka javnog bilježnika M. B. i javnobilježničke prisjednice I. M. Naime, njihovim iskazima sud je u cijelosti poklonio vjeru jer su isti iskazivali uvjerljivo, iskreno i vjerodostojno, nezainteresirani su za ishod spora, a iskazivali su o onome što su saznali u obavljanju svoje profesionalne djelatnosti. I M. B. i I. M. sjećaju su okolnosti potpisa i ovjere potpisa Ugovora i Specijalne punomoći i oboje su potvrdili da je tužiteljica bila prisutna i osobno potpisala sporne dokumente. M. B. je tako iskazao da se sjeća spornog ugovora jer ga je uočio zbog njegovog neuobičajenog naziva, sjeća se da su došle tri stranke i sjeća se tužiteljice. I. M. se također sjeća kad je tužiteljica potpisala Specijalnu punomoć jer su okolnosti bile specifične budući da je tužiteljica dovezena u sanitetskom vozilu te je na cesti potpisala Specijalnu punomoć.

15. Da je tužiteljica nedvojbeno bila i u uredu javnog bilježnika M. B. i ispred javnobilježničkog ureda I. P. u svrhu potpisivanja specijalne

punomoći, sud je utvrdio i uvidom u Knjigu ovjera i potvrda javnog bilježnika M. B., kao i uvidom u ovjereni preslik Pomoćne knjige uz Upisnik o ovjerama i

potvrdama javnog bilježnika I. P.

16. S obzirom da je sud poklonio vjeru iskazima svjedoka M. B.i

I. M., a kako je to već navedeno i s obzirom da je uvidom u odgovarajuće upisnike javnih bilježnika utvrđeno da je tužiteljica bila u javnobilježničkim uredima u kojima su ovjereni njezini potpisi na spornim ispravama, to sud nalazi neosnovanim navode tužiteljice da nije potpisala Ugovor o kupoprodaji nekretnina i doživotnom izdržavanju i Specijalnu punomoć, na temelju koje je zaključen Aneks ugovora. Naime, javnobilježničke knjige odnosno upisnici imaju dokaznu snagu javnih isprava i za iste vrijedi presumpcija da dokazuju istinitost onoga što se u njima potvrđuje ili određuje, a sukladno odredbi čl. 230. ZPP-a. Iako je dozvoljeno dokazivati suprotno, tužiteljica u ovom postupku nije dokazala da bi sadržaj javnobilježničkih knjiga bio neistinit, odnosno nije oborila navedenu presumpciju.

17. Iako je u spis dostavljen nalaz i mišljenje grafološkog vještaka izrađen za potrebe kaznenog postupka, a kojim je vještačen potpis tužiteljice na Ugovoru o kupoprodaji nekretnina i doživotnom izdržavanju i Specijalnoj punomoći, tužiteljica se protivila da se isti koristi u ovom postupku te je predlagala provesti dokaz grafološkim vještačenjem. Međutim, sud je pročitao nalaz i mišljenje kao ispravu koja je dostavljena u spis te je utvrdio da isti govori u prilog gornjim utvrđenjima suda da se na spornim ispravama nalazi upravo tužiteljičin potpis.

18. Sud nije prihvatio dokazni prijedlog tužiteljice za provođenje grafološkog vještačenja u ovom postupku jer isti nije smatrao potrebnim, a niti ekonomičnim, s obzirom da je na temelju već izvedenih dokaza sud utvrdio da je tužiteljica potpisala Ugovor o kupoprodaji nekretnina i doživotnom izdržavanju i Specijalnu punomoć.

19. Dakle, osim što okolnost da tužiteljica nije potpisala Ugovor i Specijalnu punomoć ne predstavlja razlog za poništaj istih, sud je utvrdio da ti navodi nisu niti točni te su Ugovor i Specijalna punomoć potpisani od strane tužiteljice.

20. Iz činjeničnih navoda tužbe nadalje proizlazi i da tužiteljica tvrdi kako su prilikom sklapanja Ugovora i Aneksa ugovora (odnosno sastavljanja Specijalne punomoći) postojale mane volje kod tužiteljice odnosno da je do zaključenja istih došlo prijevarom tužiteljice, kao i držanjem tužiteljice u zabludi od strane tuženika. U svrhu utvrđenja navedenih okolnosti sud je izveo dokaz saslušanjem svjedoka S.K., J. S. i B. M. te saslušanjem stranaka.

21. U svom iskazu svjedok S. K. navodi da je tužiteljica njegova susjeda i prijateljica. Ima ključeve njezina stana te dolazi u stan, zalijeva cvijeće i plaća režije za vrijeme dok tužiteljice u stanu nema duže vrijeme. Navodi da ga je tužiteljica zvala dok je bila u Vinogradskoj na mobitel 23. prosinca 2017. i zamolila da da ključeve od stana 1. tuženici kako bi joj mogla donijeti neke osobne stvari u bolnicu te je predao ključeve 1. tuženici. Bio je u posjeti tužiteljici u bolnici i tada se kod tužiteljice pojavila i 1. tuženica. Kada je ponovo došao posjetiti tužiteljicu u Vinogradsku bolnicu 5. siječnja 2018. saznao je da je tužiteljica od 4. siječnja 2018. premještena u bolnicu u D. R. Tom prilikom medicinska sestra mu

je rekla da ju je nećakinja odvela u D. R., čemu se usprotivio jer tužiteljica nema nećakinju već dva nećaka. Nakon nekoliko dana išao je posjetiti tužiteljicu u D. R. i tom prilikom je saznao da je tužiteljicu u D. R. dovela 1. tuženica,

koja se predstavila kao njezina nećakinja. Dok je bio u sobi kod tužiteljice došli su tuženici i sestra 2. tuženika, a po pozivu tužiteljice koja ih je preko medicinske sestre zvala da joj je vrate ključeve od stana kada je saznala o upisu prava vlasništva tuženika na njezinom stanu, odnosno kada je dobila rješenje iz zemljišnih knjiga. Čuo je dio razgovora pa je čuo kada ju je 2. tuženik upitao "čemu panika, dogovorit ćemo se ko ljudi", vidio je da je kleknuo pred nju. Čuo je da im je tužiteljica rekla "ako ste uplatili novac za stan, stvar je riješena", a 2. tuženik je tada odgovorio da je rok devedeset dana. Tužiteljica je od 2. srpnja 2018. smještena u dom. Tužiteljica je imala pravo na 500,00 kuna mjesečno

od Centra za socijalnu skrb za pomoć u kućanstvu pa je angažirala J. S.

da joj dolazi čistiti i prati stan i pomagati po kući. Tužiteljica se kreće uz pomoć štaka, izlazi i vani, obavi kupovinu i sama skrbi o sebi. Navodi da je 2015. s tužiteljicom razgovarao o prodaji stana i predložio joj je u razgovoru da bi joj bilo možda bolje prodati stan. Tužiteljica je pristala te je stupio u kontakt s jednom agencijom. Tužiteljica je odredila cijenu, a agencija je oglasila stan, međutim nije došlo do prodaje jer je cijena bila previsoka. 2017. je tužiteljica sama pronašla neku drugu agenciju i ponovo je pokušala prodati stan. Zatim je pronašao zainteresirane kupce, također susjede i oni su došli pogledati stan. Od kad je tužiteljica otišla u starački dom nitko ne koristi taj stan. Režije plaća tužiteljica na način da on zapravo izvrši uplatu, a ona njemu da novac, najčešće eure. Nema saznanja o tome da je ikakav ugovor zaključen između ovdje stranaka.

22. U svom iskazu svjedokinja J. S. navodi da je dolazila kod tužiteljice pet godina, a dolazila je do odlaska tužiteljice u dom, što je bilo negdje prije godinu dana. Kod tužiteljice je dolazila dva puta tjedno, koji puta joj je kuhala, pospremala je, peglala. Kada bi došla ostala bi četiri-pet sati, ovisno o količini posla. Ponekad bi je tužiteljica znala zvati navečer da joj nije dobro pa je i tada znala otići kod nje malo je pogledati i vratila bi se kući. Tuženike ne poznaje, nikada ih nije vidjela u tih pet godina koliko dolazi kod tužiteljice. Nije primijetila da bi netko pospremao iza nje. Tužiteljica se kretala teško te uz pomoć druge osobe. Jako se teško uspinjala uz stepenice. Posjetila je tužiteljicu u bolnici u Zagrebu jednom, razgovarale su o njezinom zdravlju, a rekla joj je da će doći njezin nećak J., da će je smjestiti u dom i da će se s njim dogovoriti oko stana.

23. U svom iskazu tužiteljica navodi da je više puta bila opljačkana. Prvotuženica je kod nje došla s policijom kao zapisničar kada je prijavila da je opljačkana. Ponovo je došla nakon dva dana, donijela hranu i rekla da joj želi pomoći da nešto pojede, jer sama živi. Navodi da je odbila hranu i rekla da ne treba pomoć. Prvotuženica ju je nazivala na telefon te je dolazila kod nje dok je bila u ophodnji, a dolazila je u uniformi. To ju je i preplašilo. Nije je tražila nikakvu pomoć. Drugotuženik nije dolazio puno, ponekad je dolazio po 1. tuženicu kad bi bila s djetetom kod nje. Nikad joj nisu predlagali da zaključe bilo kakav ugovor. Tuženici su je dolazili posjetiti u bolnici. Htjeli su je odvesti iz bolnice u D. R. te je pristala ići. Vozili su je u bolničkim kolima, bila je u lošem stanju, bila je

vezana u kolima. Vozilo se nije zaustavljalo od bolnice do D. R. osim na rampi bolnice. Nije uopće išla kod javnog bilježnika. Dok je bila u

bolnici dala je tuženicima sve svoje stvari, a ključeve od stana je 1. tuženica uzela od susjeda kako bi joj mogla iz kuće donijeti stvari koje su joj bile potrebne za bolnicu. Ključevi su 20-ak dana bili kod 1. tuženice. Poštar je došao kad je nećak bio u kući i predao je nećaku pismo u kojem je bio Aneks ugovora. Nećak joj je pismo donio u bolnicu. Kada je stiglo to pismo saznala je za sve što se dogodilo. Tuženici su imali primjerak ključeva stana, jer je 1. tuženici dala ključ kako bi je mogla obilaziti. Nije bila kod javnog bilježnika M. B., niti je ikada čula za to ime. Navodi da je sastavila oporuku po diktatu advokata da sve svoje nepokretne i pokretne stvari ostavlja nećaku. Navodi da nikada nije bila kod javnog bilježnika potpisati Ugovor o kupoprodaji nekretnina i doživotnom izdržavanju ili Specijalnu punomoć. Tuženici joj nikad nisu dali novac. Nisu joj uplatili 200.000,00 kn na ime kupoprodaje za stan. Gospođa koja se interesirala za kupnju stana nudila joj je za stan 160.000,00 eura, toliko je gospođa iz agencije stan procijenila. Navodi da nije ovlastila M. D. da sklopi ugovor o međusobnim pravima i obvezama s bolnicom u D. R. Navodi da nije osobno potpisala ugovor s bolnicom u D. R., samo je

prebačena tamo. M. se predstavila kao njezina majka ili kao njezina nećakinja. Navodi da joj je M. morala donijeti stvari dok je bila u bolnici pa joj je dala ključ. Navodi da je nećak trebao dobiti pokretnu imovinu, a stan je namjeravala prodati. Nije realizirala prodaju stana jer se razboljela.

24. U svom iskazu 1. tuženica M. D. navodi da je tužiteljicu upoznala 2015. kad je prilikom intervencije došla kod nje. Tužiteljica je zatražila intervenciju, a iz razloga što je tvrdila da joj je ukraden određeni novčani iznos. Nakon toga gospođa ju je više puta zvala na mobitel, a ostavila joj je broj u svrhu kako bi im dala neke informacije koje bi naknadno eventualno saznala. Inače je njihova praksa takva. Nakon toga su se kontaktirali, družili, dolazili su kod nje, a ona je dolazila kod njih. Nosila joj je potrepštine, higijenske stvari, hranu i sl. Trebala joj je rehabilitacija koju nije mogla ostvariti preko HZZO-a pa su joj osigurali skrb, odnosno platili tu rehabilitaciju. Brinuli su se o njoj. Ona nema članova obitelji u RH. Ima sestru i nećake u Budvi. Povod za zaključenje ugovora o kupoprodaji nekretnina i doživotnom izdržavanju bilo je to što je tužiteljica tvrdila da joj je nestala veća količina novca koju su joj otuđile NN osobe, a koji novac je čuvala prijateljici. Bila je u panici kako će vratiti taj novac. Ona je predložila da joj oni daju taj novac i da uz to zaključe i doživotno uzdržavanje. Ona je njima donijela taj ugovor. Iznos naveden u ugovoru je predložila tužiteljica, a ugovor je sastavio njezin odvjetnik M. Iznos od 200.000,00 kn predali su joj u stanu prije nego što su išli ovjeriti ugovor kod javnog bilježnika. Prilikom predaje novca bili su prisutni još i tužiteljica i 2. tuženik. Nakon toga su otišli kod javnog bilježnika M. B.i tamo su ovjerili ugovor. Javni bilježnik je tužiteljicu pitao da li razumije što u ugovoru piše, ona je rekla da razumije, da ga ne treba ponovo čitati te ga je potpisala. Nakon zaključenja ugovora gotovo svakodnevno su je posjećivali, obilazili je, kupovali hranu i donosili joj hranu, jer je tužiteljica bila teško pokretna. Nakon ovjere ugovora 2015. nije im se žurilo provesti isti u gruntovnici, jer imaju riješeno stambeno pitanje. Kada je gđa C. završila u bolnici oko Božića otišli su u gruntovnicu i tamo im je rečeno da se taj ugovor ne može provesti i da se obrate odvjetniku. Razgovarali su o tome s gđom C. i ona je inzistirala da naprave aneks kako bi se isti mogao provesti u zemljišnim knjigama. Po izlasku tužiteljice iz bolnice otišli su kod javnog bilježnika I. P.

i to odvjetnik K. F., pok. šogorica, suprug i ona. Tužiteljicu je dovezlo sanitetsko vozilo i zamolili su vozača da se zaustavi kod javnog bilježnika, jer je tužiteljica iz bolnice trebala biti odmah prevezena u bolnicu u

D. R., jer u bolnici više nije mogla biti. Tužiteljica se nije penjala gore kod javnog bilježnika već se javnobilježnička prisjednica spustila dolje i razgovarala s tužiteljicom. To je bilo 4. siječnja 2018. i tom prilikom je tužiteljica ovjerila specijalnu punomoć. Aneks ugovoru je naknadno napravljen. Mislim da ga je pisao odvjetnik F., a kod javnog bilježnika je bila s 2. tuženikom. Nakon toga je odvjetnik u gruntovnici ponovo podnio zahtjev i oni su se upisali u zemljišne knjige. Nakon što je tužiteljica odvezena u D. R. svakih 2-3 dana odlazili su kod tužiteljice u posjet, a svaki dan su bili u telefonskom kontaktu. Nadoplatili su određeni iznos za daljnji boravak tužiteljice od 15 dana. Dok je tužiteljica bila u bolnicu u jednom trenutku joj je u posjet došao nećak iz J. M. Nekoliko dana nakon njegova odlaska tužiteljica ju je uznemireno zvala da joj donese ključeve od stana, da je ne želi više vidjeti. Predala joj je ključeve od stana sljedeći dan i tom prilikom se s njom uopće nije moglo komunicirati. Tad je njihov kontakt prestao, a nakon nekoliko dana su dobili obavijest da je podignuta tužba pred sudom i podnesena kaznena prijava. Ne zna tko živi u stanu. Ključeve od stana su predali tužiteljici. Nema ključ od kaslića, od ulaza u zgradu. Nisu ništa htjeli poduzimati zbog ove tužbe. Kod javnog bilježnika je 4. siječnja 2018. potpisana specijalna punomoć, a ne aneks ugovora, iz razloga što je gđa C. bila na putu za D.R. i nije bilo dovoljno vremena niti su mogli toliko dugo zadržavati vozača sanitetskog vozila. Specijalnu punomoć je sastavio odvjetnik F. kod bilježnika P. taj isti dan. Tužiteljica je upoznata sa sadržajem aneksa ugovora prije nego što je isti potpisan. Navodi da je tužiteljica njima dala ugovor s cijenom naznačenom u ugovoru. U čl. 6. Aneksa brisan je čl. 4. ugovora u kojem su navedene obveze doživotnog uzdržavanja iz razloga što ugovor nije bio gruntovno provediv. Bez obzira na činjenicu da je taj članak brisan kod njih se ništa nije promijenilo, oni su i dalje skrbili o tužiteljici i sve je bilo kao i ranije. Ispunjavali su sve obveze iz glavnog ugovora.

25. U svom iskazu 2. tuženik se u cijelosti pridružio iskazu 1. tuženice. Navodi i da su gospodina M. upoznali na zahtjev tužiteljice u 1. mjesecu 2018. Ona ih je najavila telefonom, a vezano za spor koji joj on vodi u vezi s grobnicom. Nakon što su potpisali ugovor 2015. tužiteljica je odmah nazvala odvjetnika M. kad su se vratili u stan kod javnog bilježnika i rekla mu je da je ugovor ovjeren. Navodi da tužiteljici nije htio dati novac, ali 1. tuženica ga je nagovorila jer je ona sentimentalna. Novac je dobio od sestre koja ga je isplatila, a tužiteljica je to znala i znala je o kojem se novčanom iznosu radi, zbog čega je i tražila taj iznos. Tužiteljica je predložila da joj daju 200.000,00 kn i da je uzdržavaju, jer nema obitelji u RH.

26. U svom iskazu B. M. navodi da nije sastavio Ugovor o kupoprodaji nekretnina i doživotnom izdržavanju niti je znao da taj ugovor postoji do veljače 2018. Tuženike je upoznao 15. siječnja 2018. kad su ga nazvali i pitali za stanje jednog ostavinskog spisa gđe C. Tuženici su bili kod njega u uredu, a on im je odbio dati spis u kojem je zastupao gđu C. Za Ugovor se saznalo kad je stiglo rješenje zk suda, a koje je zaprimio nećak gđe C. koji se zatekao u stanu. Nećak mu je rekao za to rješenje. U gruntovnici je podigao preslike dokumenata na temelju kojih je provedena uknjižba i tada je prvi put vidio Ugovor, a dodaje i da taj ugovor nije radio pravnik jer termin ''izdržavanje'' nije riječ koja se koristi u hrvatskom jeziku u kontekstu ovakvog ugovora.

27. Sud je u cijelosti povjerovao iskazima svjedoka S. K., J. S. i B. M. Isti su iskazivali iskreno i uvjerljivo, nepristrani su te

nezainteresirani za ishod postupka. U odnosu na iskaz tužiteljice valja reći da se tužiteljica, a očito uslijed visoke životne dobi i zdravstvenih tegoba povremeno ''gubila'' tijekom iskaza pa je primjerice tako proturječno iskazivala o tome odakle 1. tuženici ključ od stana. U jednom dijelu iskaza je rekla da joj je ona dala ključ, a u drugom dijelu da je 1. tuženici ključ dao susjed, što je i točno jer su tako iskazali svjedok S. K. i 1. tuženica. Nadalje, u jednom dijelu iskaza navodi da je svom nećaku oporučno ostavila svu pokretnu i nepokretnu imovinu, a u drugom dijelu navodi da mu je ostavila samo pokretnu imovinu, a da je stan namjeravala prodati. Iskazala je i da se raspitivala za odvjetnika kod kolege njezinog nećaka nakon što je zaprimila rješenje zk suda i on ju je uputio na odvjetnika M., dok je odvjetnik

M. iskazao da je tužiteljicu upoznao puno ranije jer je vodio jedan njezin ostavinski predmet, a i 1. tuženik je naveo da su odvjetnika M. upoznali u siječnju 2018. na zahtjev gđe C., a vezano za spor koji on vodi s grobnicom, iz čega proizlazi da se tužiteljica odvjetnika M. sigurno poznavala i prije zk rješenja o uknjižbi prava vlasništva tuženika. S obzirom na probleme tužiteljice na prisjećanje detalja događaja iz prošlosti, sud je zaključio da je vrlo vjerojatno da se tužiteljica doista ne sjeća da je potpisala Ugovor i Specijalnu punomoć, a sve imajući u vidu da je sud utvrdio da je tužiteljica potpisala navedene isprave.

28. Iskazima tuženika sud nije poklonio vjeru jer njihovi iskazi za sud nisu uvjerljivi, a ni iskreni. Osobito sud nije povjerovao dijelu u kojem navode da su tužiteljici predali iznos od 200.000,00 kn, jer je svjedok S. K. iskazao o razgovoru koji su vodili tužiteljica i tuženici u bolnici 2018. godine iz kojeg razgovora bi proizlazilo da tuženici tužiteljici nisu predali novac, kao ni u dijelu u kojem navode da je Ugovor sastavio odvjetnik M. koji je iskazivao suprotno i čijem je iskazu sud povjerovao. Iz istog razloga sud nije povjerovao iskazu 2. tuženika u dijelu u kojem navodi da je neposredno nakon potpisivanja ugovora 2015. tužiteljica nazvala odvjetnika M. i rekla mu da je ugovor ovjeren, jer odvjetnik M. tada

nije znao za postojanje Ugovora niti mu je tužiteljica rekla da bi isti bio sastavljen i potpisan.

29. Prema odredbi čl. 330. Zakona o obveznim odnosima (''Narodne novine'' br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 – dalje: ZOO) ugovor je pobojan kad ga je sklopila strana ograničeno poslovno sposobna, kad je pri njegovu sklapanju bilo mana volje te kad je to ovim Zakonom ili posebnim propisom određeno, a prema odredbi čl. 331. st. 1. ZOO-a ugovorna strana u čijem je interesu pobojnost ustanovljena može zahtijevati da se ugovor poništi.

30. Prema odredbi čl. 280. ZOO-a zabluda je bitna ako se odnosi na objekt ugovora, bitna svojstva objekta ugovora, na osobu s kojom se sklapa ugovor ako se sklapa s obzirom na tu osobu, a i na okolnosti koje se po običajima u prometu ili po namjeri strana smatraju odlučnim, a strana koja je u zabludi ne bi inače sklopila takav ugovor. Strana koja je u zabludi može zahtijevati poništaj ugovora zbog bitne zablude. Prema odredbi čl. 284. ZOO-a, a kojom odredbom je regulirana prijevara kao jedan od oblika mana volje, ako jedna strana izazove zabludu kod druge strane ili je održava u zabludi u namjeri da je time navede na sklapanje ugovora, druga strana može zahtijevati poništaj ugovora i onda kad zabluda nije bitna.

31. Analizirajući sadržaj Ugovora o kupoprodaji nekretnina i doživotnom izdržavanju sud utvrđuje da se radi o mješovitom ugovoru i to ugovoru o kupoprodaji i ugovoru o doživotnom uzdržavanju, kako i sam naziv ugovora govori. Naime, ugovorena je kupoprodajna cijena od 200.000,00 kuna i obveza tuženika da kao davatelji uzdržavanja uzdržavaju tužiteljicu kao primateljicu uzdržavanja do kraja života te je sahrane. Međutim, također je ugovoreno da će se isti odmah provesti u zemljišnim knjigama odnosno da se ovlašćuju tuženici na takvu provedbu što je protivno obveznom sadržaju i naravi ugovora o doživotnom uzdržavanju na temelju kojeg do prijenosa prava vlasništva dolazi tek nakon smrti primatelja uzdržavanja. Također, sam ugovor nije sklopljen u formi propisanoj za ugovor o doživotnom uzdržavanju odnosno isti nije javnobilježnički solemniziran već su na istom samo ovjereni potpisi ugovaratelja. Stoga je logično da isti nije bio provediv u zemljišnim knjigama, kako to tvrde tuženici.

32. Međutim, a s obzirom na takav sadržaj ugovora, čak i da je bila upoznata sa sadržajem tog ugovora, odnosno svjesna njegovog sadržaja, tužiteljica je s pravom mogla očekivati, da je tuženici uzdržavaju, odnosno brinu o njoj do kraja njezinog života. S obzirom na visoku životnu dob tužiteljice u trenutku zaključenja ugovora i njezino zdravstveno stanje, a nedvojbeno je da je tužiteljica bila teško pokretna jer su o tome iskazivali i svjedoci S.K. i J. S., sud zaključuje da tužiteljica, a uostalom kao pravni laik, nije mogla shvatiti koji su nedostaci tog ugovora, odnosno nije mogla shvatiti da istom nedostaje forma i da se ne radi o uobičajenom obveznopravnom ugovoru, a kako je to već navedeno te je mogla očekivati da će je na temelju istog tuženici uzdržavati i brinuti se o njoj do kraja života.

33. Međutim, kako je tužiteljica nedvojbeno nakon zaključenja Ugovora, točnije 15. lipnja 2016. zaključila Ugovor o posredovanju za prodaju nekretnina s Agencijom za promet nekretninama D. C. d.o.o. te s obzirom da je sa svjedokom

S. K. razgovarala o namjeravanoj prodaji nekretnine, to sud zaključuje da tužiteljica očito nije bila svjesna postojanja Ugovora o kupoprodaji nekretnina i doživotnom izdržavanju, odnosno nije bila upoznata s njegovim sadržajem ili nije bila svjesna posljedica tog ugovora, a kad je i nakon zaključenja ugovora ustrajala u namjeri da proda stan. To je potvrdio i svjedok S. K. koji je iskazivao o tome da je s tužiteljicom razgovarao o tome što će biti sa stanom, koji joj je i predložio da ga proda i kojem je tužiteljica i rekla da ima zainteresiranog kupca.

34. Sud zaključuje da tužiteljica nije bila upoznata sa sadržajem Ugovora o kupoprodaji nekretnina i doživotnom izdržavanju i iz razloga što ista nije dobila ugovoreni iznos od 200.000,00 kuna. Sud nije povjerovao iskazu tuženika kad navode da su predali tužiteljici taj iznos. Također sud nije povjerovao iskazu tuženika kad su naveli da je upravo tužiteljica tražila taj iznos jer je znala da je 2. tuženik taj iznos dobio od svoje sestre, a nije povjerovao niti iskazu tuženika kad su naveli da je tužiteljica bila u strahu i novac joj je trebao jer da joj je iz stana ukraden novac koji je čuvala prijateljici. Sud je povjerovao iskazu tužiteljice kad je rekla da nikakav novac nije primila, a što je potkrijepljeno i iskazom svjedoka Slavka Kljajića o razgovor koji je čuo u bolnici, kako je to već gore navedeno.

35. Uostalom da je tome tako, odnosno da su tuženici predali novac tužiteljici kako to tvrde, sud smatra da bi isti odmah pokušali ishoditi provedbu tog ugovora u zemljišnim knjigama, dakle odmah nakon zaključenja ugovora 2015., a ne tek krajem 2017. kad je tužiteljica završila u bolnici.

36. Sud je također prihvatio iskaz tužiteljice u dijelu u kojem navodi da od tuženika nije tražila pomoć, da nije tražila da dolaze i da brinu o njoj jer joj to nije bilo potrebno. Sud je o tome zaključio i na temelju iskaza svjedoka S. K. koji je iskazivao o tome kako se tužiteljica za sebe brinula, a i iz iskaza svjedoka J. S. koja je dolazila i pospremala tužiteljici kuću, odlazila joj u nabavku i ponekad kuhala. Dakle, tužiteljica je ipak imala određenu pomoć u kućanstvu, a i u određenoj je mjeri bila pokretna te je mogla voditi brigu o sebi. Također, tužiteljica prima mirovinu od cca 4.000,00 kn mjesečno, kako je to iskazala pa je dakle i financijski neovisna.

37. Sud stoga zaključuje da su se tuženici nametnuli tužiteljici uočivši da je tužiteljica sama, da nema rodbine u Republici Hrvatskoj, da je teže pokretna i u visokoj životnoj dobi te su pokušali iskoristiti takvo stanje tužiteljice da u konačnici steknu vlasništvo tog stana.

38. Pri tom je sud utvrdio da su tuženici doista pomagali tužiteljicu na način da su je obilazili, donosili joj povremeno hranu, organizirali smještaj u D.R., brinuli o njoj dok je bila u bolnici, posjećivali je, jer su o tome suglasno iskazivali i tužiteljica i tuženici, a i svjedok S.K. koji je potvrdio da je 1. tuženica bila u bolnici i da je bila brižna prema tužiteljici. Međutim, iako su tuženici u određenoj mjeri brinuli o tužiteljici, što bi se moglo ocijeniti kao postupanje u skladu s obvezom uzdržavanja preuzetom Ugovorom, zaključenjem Aneksa ugovora sve je to otpalo. Zaključenjem Aneksa, kao što je već navedeno, Ugovor je u tolikoj mjeri izmijenjen da su od istog ostale samo odredbe o kupoprodaji, dok su sve odredbe o obvezi uzdržavanja tužiteljica iz ugovora brisane.

39. Za ovaj sud je neživotno i nelogično da bi tužiteljica u situaciji kad se nalazi u bolnici i kad je sanitetskim vozilo prevoze u bolnici u D. R. na trajniji boravak pristala potpisati Specijalnu punomoć, čak dapače prema tvrdnjama tuženika sama je to predložila, koja je rezultirala time da je 1. tuženica sama sa sobom i svojim suprugom ovdje 2. tuženikom zaključila Aneks kojim su isti lišeni svake obveze za daljnju brigu o tužiteljici. Dakle u trenutku ugroze za zdravlje tužiteljice, bilo bi logično i očekivano da tužiteljica želi i prihvaća svaku pomoć koja joj se nudi, a s obzirom da živi sama i nema rodbine u RH, a ne da upravo u tom trenutku ovjerava specijalnu punomoć koja je dovela do zaključenja Aneksa kojim je tužiteljica i konačnosti pravno izgubila pravo očekivati da je tuženici dalje uzdržavaju.

40. Uostalom, sud ne vidi opravdanog razloga za takvu hitnost za potpisivanje Specijalne punomoći da je bila potreba da se tužiteljica u sanitetskom vozilu zaustavlja i ovjerava punomoć na cesti ispred javnobilježničkog ureda, a posljedica kojeg je zaključenje Aneksa koji je svakako nepovoljan za tužiteljicu. Stoga sud zaključuje da je jedina svrha te hitnosti bila da se tuženici osiguraju, odnosno da prije odlaska tužiteljice u bolnicu u D. R. osiguraju sebi mogućnost

izmjene Ugovora na način da isti bude odmah provediv u zemljišnim knjigama i da na taj način steknu vlasništvo stana.

41. Sud ne vidi valjanog, logičnog i opravdanog razloga za takvu žurbu, osim osobnog interesa tuženika. Zbog toga sud i ne prihvaća iskaz tuženika u dijelu u kojem navode da je upravo tužiteljica htjela potpisati tu specijalnu punomoć u tom trenutku.

42. Slijedom svega navedenog, sud nalazi da je tužiteljica prilikom zaključenja Ugovora kao i prilikom potpisa Specijalne punomoći bila u bitnoj zabludi oko sadržaja Ugovora i Specijalne punomoći, odnosno da tužiteljica prilikom zaključenja ugovora nije shvatila koje su pravne posljedice Ugovora i Specijalne punomoći, a sve iz razloga prijevarnog postupanja tuženika, čija je namjera i bila da tužiteljica ne sazna za sadržaj navedenih isprava, kao ni za namjeru tuženika da nakon ovjere Specijalne punomoći zaključe Aneks ugovora na temelju kojeg su se odmah mogli upisati kao vlasnici u zemljišne knjige. Stoga je usvojen tužbeni zahtjev tužiteljice u dijelu u kojem predlaže poništiti Ugovor o kupoprodaji nekretnina i doživotnom izdržavanju i Ankes ugovora (koji je zaključen na temelju Specijalne punomoći za koju je sud utvrdio da je pobojan pravni posao uslijed mana volje kod tužiteljice).

43. Prema odredbi čl. 332. ZOO-a ako je na temelju ugovora koji je poništen nešto bilo ispunjeno, ima se vratiti, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke.

44. Stoga je usvojen i dio tužbenog zahtjeva kojim se zahtjeva uspostava ranijeg stanja u zemljišnim knjigama odnosno brisanje upisa prava suvlasništva tuženika i ponovni upis prava vlasništva tužiteljice.

45. Također, prema odredbi čl. 335. ZOO-a pravo zahtijevati poništaj pobojnog ugovora prestaje istekom roka od jedne godine od saznanja za razlog pobojnosti, odnosno od prestanka prisile, a prema st. 2. istog članka to pravo u svakom slučaju prestaje istekom roka od tri godine od dana sklapanja ugovora. Kako se radi o prekluzivnom roku sud je po službenoj dužnosti ispitao pravovremenost tužbe. Sud je povjerovao iskazu tužiteljice u dijelu u kojem je iskazala da je za sadržaj Ugovora, Aneksa i Specijalne punomoći saznala nakon što je njezin nećak zaprimio rješenje zk suda, a što je potvrdio i svjedok B . M. pa je tužba podnesena unutar

roka propisanog odredbom čl. 335. st. 1. ZOO-a, a u odnosu na Ugovor koji je zaključen 7. kolovoza 2015. i unutar roka propisanog odredbom čl. 335. st. 2. ZOO-a.

46. S obzirom na sva gornja utvrđenja sud nije smatrao potrebnim izvoditi druge dokaze predložene od strane tužiteljice, jer je već na temelju izvedenih dokaza činjenično stanje našao u dovoljnoj mjeri utvrđenim, dok tuženici nisu predlagali izvođenje drugih dokaza pored izvedenih, a kako je to utvrđeno na zapisniku s ročišta održanog 15. travnja 2021.

47. Stoga je tužbeni zahtjev tužiteljice usvojen u cijelosti te je odlučeno kao u točkama I. i II. izreke presude.

48. Tužiteljici pripada i pravo na trošak parničnog postupka sukladno odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a, a prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (''Narodne novine'' broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15 - dalje: Tarifa) i to za sastav tužbe iznos od 2.5000,00 kn, zastupanje na ročištima održanim 15. listopada 2018., 28. siječnja 2019., 26. ožujka 2019., 1. srpnja 2019., 25. listopada 2019., 14. veljače 2020. 19. listopada 2020. i 15. travnja 2021. u iznosu od 2.500,00 kn za svako ročište, za sastav podneska od 27. prosinca 2019. u iznosu od 2.500,00 kn (Tbr. 8. t. 1. Tarife), odnosno 25.000,00 kn, što uvećano za 25% PDV-a (6.250,00 kn) i trošak vanjskog uredovanja u iznosu od 137,00 kn, ukupno iznosi 31.387,00 kn.

49. Na tako utvrđeni trošak tužiteljici pripada zatezna kamata od dana donošenja ove presude pa do isplate, sukladno odredbi čl. 30. st. 2. Ovršnog zakona ("Narodne novine" br. 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17 – dalje: OZ), po stopi propisanoj odredbom čl. 29. st. 2. ZOO-a.

50. Kako tuženici nisu uspjeli u ovom postupku to je odbijen kao neosnovan njihov zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u zatraženim iznosima.

51. Slijedom navedenog odlučeno je kao u točkama III., IV. i V. izreke ove presude.

U Zagrebu, 31. svibnja 2021.

Sutkinja Gorana

Žurić Juretić

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena.

Žalba se podnosi pisano, u četiri istovjetna primjerka, putem ovog suda županijskom sudu.

DNA

1. Pun. tužiteljice

2. Pun. 1. tuženice

3. Pun. 2. tuženika