REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Berislavićeva 11, Zagreb

Poslovni broj: 89 Pž-3250/2020-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Raoula Dubravca, predsjednika vijeća, Josipa Turkalja, suca izvjestitelja i Draženke Deladio, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja S. L. d.o.o., OIB …, Z., kojeg zastupa punomoćnik Ž. O., odvjetnik u Odvjetničkom društvu O., P. i P. d.o.o., Z., protiv tuženika E. D. d.d., OIB …, S., kojeg zastupa punomoćnik H. P., odvjetnik u Odvjetničkom društvu G. i P. d.o.o., Z., radi isplate iznosa od 1.027.921,18 kn, odlučujući o tužiteljevoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4359/2016 od 8. lipnja 2020., u sjednici vijeća održanoj 31. svibnja 2021.

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja Studio L d.o.o. kao neosnovana i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-4359/2016 od 8. lipnja 2020.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odbijen je tužbeni zahtjev i ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika M. P. iz S. poslovni broj Ovrv-2205/16 od 27. travnja 2016. (točka 1. izreke), te je naloženo tužitelju nadoknaditi tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 127.447,50 (točka 2. izreke.)

2. Protiv ove presude žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 148/11-pročišćeni tekst, 25/13 i 70/19; dalje: ZPP), te predlaže pobijanu presudu ukinuti odnosno preinačiti. Traži trošak žalbenog postupka u iznosu od 19.275,00 kn.

3. Tuženik nije dao odgovor na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Predmet spora je isplata iznosa od 1.027.921,18 kn s osnove Ugovora o djelu.

6. Suprotno navodima žalbe sud prvog stupnja nije počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka propisanu odredbom članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer je izreka pobijane presude razumljiva, ne proturječi sama sebi ni razlozima presude, dani su razlozi o svim odlučnim činjenicama koje su jasni i neproturječni, pa je pobijanu presudu moguće ispitati.

7. Nisu počinjene niti ostale bitne povrede odredaba parničnog postupka propisane odredbom članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 365. stavka 2. ZPP-a.

8. Sud prvog stupnja svoju odluku temelji na stajalištu da usluga projektiranja interijera trgovačkog centra nije izvršena u ugovorenom opsegu, a da je tuženik tužitelju isplatio ugovorenu cijenu za izvršeni opseg ugovorenog posla.

9. Među strankama nije prijeporno da su bile u poslovnom odnosu na temelju ugovora broj 10/05 od 27. lipnja 2005. (str. 31.-34. spisa) a temeljem kojeg je tužitelj trebao izraditi projekte do faze ishođenja građevinske dozvole za izgradnju trgovačko – poslovnog centra s hotelom E. – O., da je izrada projekta ugovorena u četiri faze (A, B, C i D), da je tužitelj tuženiku isporučio ugovorene projekte za faze A, B i C, a što mu je u cijelosti plaćeno, da je člankom 4. Ugovora bilo ugovoreno da će se za svaku fazu izrade isporuke ugovorene dokumentacije sklapati poseban Aneks ugovoru, da su sklopljena samo tri Aneksa ugovora od kojih se Aneks I odnosi na fazu A ugovora, a Aneksi II i III odnose na fazu D ugovora, da je tužitelj za tuženika izradio dio projektne dokumentacije za fazu D ugovora bez Aneksa ugovora, da je tuženik tužitelju isplatio za fazu D ugovora ukupno 1.667.218,82 kn + PDV za izvršenu ugovornu obvezu prema Aneksu II i III ugovora, te za fazu D ugovora, bez aneksa ugovora prema računu broj 26/1/1 od 25. studenog 2013. za isporučenu dokumentaciju projekata interijera za polikliniku na četvrtom katu, ugostiteljstvo na četvrtom katu, te za caffe bar u prizemlju.

10. Među strankama je prijeporno je li tužitelj izvršio u cijelosti svoju ugovornu obvezu za fazu D ugovora, koja je ugovorena u ukupnom iznosu od 2.695.140,00 kn + PDV (tada 22%), odnosno je li tuženik tužitelju za fazu D ugovora u obvezi isplatiti i preostali neplaćeni iznos od 1.027.921,18 kn (bez PDV-a, jer je spornim računima naveden prijenos porezne obveze).

11. Među strankama nije prijeporno da je tužitelj tuženiku izdao račun broj 5/1/2 od 4. ožujka 2014. na iznos od 150.000,00 kn uz prijenos porezne obveze na tuženika i račun broj 9/1/1 na iznos od 1.027.921,18 kn uz prijenos porezne obveze na tuženika (članak 75. Zakona o PDV-a), a koje račune mu je tuženik vratio.

12. Utužena tražbina jednaka je iznosu tužiteljevoj računa broj 9/1/1 od 1. travnja 2016.

13. Sud prvog stupnja utvrdio je da je posljednja ugovorena dokumentacija isporučena od strane tužitelja tuženiku 6. studenog 2013. i to za arhitektonski projekt interijera za polikliniku na četvrtom katu, za ugostiteljstvo na četvrtom katu i caffe bar u prizemlju (tužitelj za tu uslugu) izdao račun broj 26/1/1 od 25. studenog 2013., a koji je u cijelosti plaćen).

14. Sud prvog stupnja utvrdio je da tužitelj nije isporučio projektnu dokumentaciju za uređenje interijera trgovačkog centra za prostor na prvom i trećem katu, te za prostor prizemlja (osim caffe bara u prizemlju).

15. Utužena tražbina jednaka je iznosu tužiteljevog računa broj 9/1/1 od 1. travnja 2016.

16. Stajalište suda prvog stupnja da tužitelj nije izvršio ugovornu obvezu u cjelokupnom opsegu za fazu D prihvaća i ovaj drugostupanjski sud, jer tužitelj nije dokazao da je tuženiku isporučio projektnu dokumentaciju za uređenje interijera za prizemlje, prvog i trećeg kata ukupne površine od 3960 m2.

17. Potrebno je navesti da činjenica što tužitelj navodno posjeduje svu dokumentaciju o projektima za fazu D ugovora, a koju vještak nije uzeo u obzir, nije od utjecaja na pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja, jer tužitelj nije dokazao da je tu ugovorenu dokumentaciju i isporučio tuženiku, a samim time da je izvršio ugovornu obvezu. Osim toga, vještak je naveo da mu ta tužiteljeva dokumentacija i nije potrebna, a tužitelj tu dokumentaciju nije dostavio u spis, pa samim time nije dokazao niti njezino postojanje, a niti je to moguće dokazati priloženom fotografijom registratora.

18. S obzirom da tužitelj nije dokazao da je izvršio ugovornu obvezu za fazu D ugovora u cjelokupno ugovorenom opsegu, te da je na temelju vještačenja utvrđeno da izvršeni opseg usluge faze D ugovora odgovara iznosu koji je tuženik platio tužitelju, pravilno je sud prvog stupnja primijenio odredbu članka 590. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11 i 78/11) i odredbu članka 451. stavka 3. ZPP-a kada je ukinuo platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi i tužbeni zahtjev odbio.

18. Sud prvog stupnja je na temelju provedenog arhitektonsko-građevinskog vještačenja utvrdio da je tuženik tužitelju platio ugovorenu uslugu za izvršeni opseg isporučenih projekata interijera za spornu fazu D ugovora.

19. Pravilna je i odluka o parničnom trošku kako po osnovi tako i visini.

20. Slijedom svega navedenog valjalo je na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a odlučiti kao u izreci ove drugostupanjske presude.

Zagreb, 31. svibnja 2021.

Predsjednik vijeća

Raoul Dubravec