REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: 104 Povrv-3315/2019-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu, po sutkinji tog suda Carmen Topalušić, po prijedlogu sudske savjetnice Ivane Gambiraža, u pravnoj stvari tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o., Zagreb, Miševečka 15a, OIB: 15907062900, zastupanog po punomoćniku B. L., odvjetniku u Z., protiv tuženog B. Ž. iz Z., OIB: …, kojeg zastupa punomoćnik I. K., odvjetnik u O. d. Š., K., B. d.o.o., radi isplate, nakon održane i zaključene glavne i javne rasprave 21. travnja 2021., u prisutnosti punomoćnika tužitelja i tuženika osobno, 28. svibnja 2021. godine

p r e s u d i o  j e

I Održava se u cijelosti na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika Branka Jakića iz Zagreba poslovni broj Ovrv-2634/2019 od 24. travnja 2019. kojim se nalaže tuženom B. Ž. isplatiti tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. iznos od 3.825,64 kn (slovima: tri tisuće osamsto dvadeset pet kuna i šezdeset četiri lipe) sa zateznim kamatama tekućim:

– na iznos od 508,71 kn od 27. ožujka 2018.,

– na iznos od 473,86 kn od 26. travnja 2018.,

– na iznos od 215,03 kn od 29. svibnja 2018.,

– na iznos od 180,61 kn od 27. lipnja 2018., –

na iznos od 174,44 kn od 25. srpnja 2018.,

– na iznos od 175,29 kn od 25. kolovoza 2018.,

– na iznos od 167,86 kn od 25. rujna 2018.,

– na iznos od 176,56 kn od 26. listopada 2018.

– na iznos od 259,86 kn od 28. studenog 2018.,

– na iznos od 379,93 kn od 22. prosinca 2018.,

– na iznos od 509,76 kn od 24. siječnja 2019., –

na iznos od 603,73 kn od 28. veljače 2019.

do isplate po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 8 dana.

II

Nalaže se tuženom B. Ž. naknaditi tužitelju HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. troškove parničnog postupka u iznosu od 2.891,25 kn sa zateznim kamatama tekućima od 28. svibnja 2021. do isplate po godišnjoj stopi u visini koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu uvećanoj za tri postotna poena, u roku 8 dana.

III Odbija se zahtjev tužitelja HEP-TOPLINARSTVO d.o.o. za naknadu troškova parničnog postupka u preostalom dijelu.

Obrazloženje

1. Na prijedlog tužitelja javni bilježnik Branko Jakić iz Zagreba donio je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-2634/2019 od 24. travnja 2019. na temelju vjerodostojne isprave – izvatka iz poslovnih knjiga od 24. travnja 2019. kojim je naloženo tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 3.825,64 kn sa pripadajućim zateznim kamatama te trošak ovršnog postupka.

2. Tuženik je protiv navedenog rješenja o ovrsi pravodobno podnio prigovor u kojem ističe prigovor promašene pasivne legitimacije te navodi kako je vlasnik predmetnog stana u ½ dijela. Navodi kako nije u posjedu predmetnog stana te kako je ugovor s tužiteljem raskinuo 2011. u pisanoj formi.

3. Slijedom navedenog, rješenjem ovog suda poslovni broj Povrv-3315/19-2 od 26. srpnja 2019. stavljeno je izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu u kojem je određena ovrha i postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužitelj u podnesku od 30. rujna 2019. navodi kako je tuženik bio upisan kao vlasnik predmetnog stana u utuženom razdoblju te kako se isti obraćao tužitelju sa zamolbom za promjenom korisnika, ali tom zahtjevu nije se udovoljilo zbog nedostavljanja odgovarajuće dokumentacije od strane tuženika. Predlaže održati na snazi platni nalog uz naknadu parničnih troškova tužitelju.

5. Tuženik u podnesku od 15. siječnja 2021. navodi kako je 15. rujna 2011. dopisom raskinuo ugovor s tužiteljem te je istog obavijestio kako ne stanuje u predmetnom stanu već tamo stanuje njegova bivša supruge te je zatražio obustavu isporuke toplinske energije.

6. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga od 24. travnja 2019. (list 5 spisa), prijepise računa (list 14-19 spisa), Ugovor o potrošnji toplinske energije (list 20-25 spisa), dopis tuženika od 15. rujna 2011. (list 26 spisa), izvadak iz knjige položenih ugovora (list 27 spisa), odgovor na dopis tuženiku od 29. rujna 2011. (list 28 spisa), spisak stanara (list 29 spisa) i izvadak iz zemljišne knjige (list 30-31 spisa).

7. Na temelju ovako provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev osnovan.

8. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu obračunate potrošnje toplinske energije za stambeni prostor na adresi Z., za razdoblje od veljače 2018. do siječnja 2019. godine.

9. Među strankama nije sporno da je tužitelj ovlašten na pružanje usluge isporuke toplinske energije dok je sporna osnova potraživanja s obzirom na istaknuti prigovor promašene pasivne legitimacije.

10. Uvidom u izvadak iz poslovnih knjiga od 24. travnja 2019. i prijepise računa sud je utvrdio da je kao korisnik usluge tužitelja zaveden tuženik za stambeni prostor na adresi Z., te da se utuženo potraživanje odnosi na obračun

utroška za toplinsku energiju i naknade za razdoblje od veljače 2018. do siječnja 2019. u ukupnom iznosu od 3.825,64 kn.

11. U odnosu na navod tuženika da je suvlasnik u ½ dijela predmetne nekretnine navodi da, sukladno čl. 70. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine broj 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 13/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 35/09, 153/09, 143/12, 152/14 - u daljnjem tekstu: ZVDSP) suvlasnici određenog posebnog dijela nekretnine sva prava i dužnosti u vezi s vlasništvom tog posebnog dijela nekretnine mogu izvršavati samo solidarno, pa se u odnosu prema trećima i prema ostalim suvlasnicima iste nekretnine uzima da su jedna osoba. Dakle, dužnosti u vezi sa svojim suvlasništvom stana kao posebnog dijela nekretnine suvlasnici izvršavaju solidarno. Sukladno čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15 - u daljnjem tekstu: ZOO) svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati njegovo ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen pa je tako tuženik u ovom predmetu pasivno legitimiran bez obzira što drugi suvlasnik predmetne nekretnine nije tužen.

12. Uvidom u Ugovor o potrošnji toplinske energije broj … sud je utvrdio da je isti sklopljen između tužitelja i predstavnika suvlasnika predmetne nekretnine na adresi Z., dana 1. rujna 2016. godine. Tuženik kroz postupak navodi da bi raskinuo predmetni ugovor, a te navode ni sa čim, u smislu čl. 219. st. 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 57/11, 25/13, 89/14 – u daljnjem tekstu: ZPP/14) ne dokazuje dok ih tužitelj osporava. Iz dopisa tuženika na listu 26 spisa razvidno je da je tuženik zatražio promjenu korisnika i spomenuo jednostrani raskid ugovora, ali iz odgovora na dopis s lista 28 spisa vidljivo je da je tužitelj napomenuo da je za promjenu korisnika potrebno dostaviti dodatnu dokumentaciju, a što tuženik nije učinio. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da predmetni ugovor nije raskinut.

13. Uvidom u povijesni prikaz izvatka iz knjige položenih ugovora PU: TRNJE, broj poduloška … / zk. uložak … sud je utvrdio da je tuženik u utuženom razdoblju bio upisan kao vlasnik predmetne nekretnine.

14. Slijedom navedenog, sud je utvrdio prigovor promašene pasivne legitimacije neosnovanim.

15. Odredbom čl. 13. st. 1. Općih uvjeta za isporuku toplinskom energijom (Narodne novine broj 35/14, 129/15 – u daljnjem tekstu: Opći uvjeti) propisano je da kupac toplinske energije formira račun za krajnjeg kupca na temelju računa opskrbljivača toplinskom energijom iz čl. 12. st. 1. i 3. Općih uvjeta za isporuku te Odluke o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju i ugovorene naknade za obavljanje djelatnosti kupca toplinske energije, u skladu s ugovorom o potrošnji toplinske energije. Iz prijepisa računa razvidno je da su isti formirani sukladno odredbama čl. 12. i 13. Općih uvjeta, kao i odredbama Pravilnika o načinu raspodjele i obračunu troškova za isporučenu toplinsku energiju (Narodne novine broj 99/14, 27/15, 124/15). Naime, iz prijepisa računa vidljivo je da se za predmetni stambeni prostor raspodjela i obračun troškova za isporučenu toplinsku energiju obavlja temeljem modela 3EG. Za raspodjelu priključne snage na zajedničkom mjerilu toplinske energije korišten je model 2S prema kojem se snaga samostalne uporabne cjeline utvrđuje prema umnošku ukupne priključne snage i udjela površine samostalne uporabne cjeline u ukupnoj površini svih samostalnih uporabnih cjelina priključenih na zajedničko mjerilo toplinske energije. Tuženik tijekom postupka ne spori visinu tužbenog zahtjeva niti dokazuje u smislu odredbe čl. 219. st. 1. ZPP/14 da bi podnio prigovor na utužene račune u smislu odredbe čl. 14. i 15. Općih uvjeta.

16. Odredbom čl. 9. ZOO-a propisano je da je sudionik u obveznom odnosu dužan ispuniti svoju obvezu i odgovoran je za njeno ispunjenje, dok je odredbom čl. 342. st. 1. ZOO-a propisano da je vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi.

17. S obzirom da tuženik tijekom postupka ne dokazuje da je podmirio potraživanje tužitelja za isporučenu uslugu toplinske energije za utuženo razdoblje, a da je sud uvidom u izvadak iz ovjerovljenih poslovnih knjiga i prijepise računa, koji predstavljaju vjerodostojnu ispravu u smislu odredbe čl. 31. st. 1. OZ-a, uz koju zakon veže presumpciju istinitosti i autentičnosti i čiju vjerodostojnost tuženik ni sa čim nije osporio, utvrdio osnovanost potraživanja tužitelja, kao i visinu istoga, to je tuženik primjenom odredbe čl. 9. i čl. 342. st. 1. ZOO-a kao kupac pružene usluge u obvezi plaćanja utužene komunalne usluge u iznosu od 3.825,64 kn.

18. Dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate sukladno odredbi čl. 29. st. 1. ZOO-a. Tužitelj osnovano potražuje zatezne kamate od idućeg dana od dana dospijeća svakog pojedinog računa sukladno odredbi čl. 183. st. 1. ZOO-a s obzirom da tuženik nije podmirio utužene račune do dana dospijeća naplate istih. Stopa zateznih kamata određena je po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.

19. Slijedom navedenog, primjenom odredbe čl. 451. st. 3. ZPP/14 platni nalog je održan u cijelosti na snazi kako je navedeno u točki I izreke presude.

20. U odnosu na trošak postupka, valja napomenuti kako je stav Vrhovnog suda Republike Hrvatske, izražen u Zaključku br. 3. sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske sa predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, da se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi temeljem vjerodostojne isprave, već se o tom trošku odlučuje presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom dijelu parničnog postupka. Stoga je sud o ovršnim troškovima, kao i o troškovima nastalim u parnici, odlučivao ovom presudom kojom se završava postupak.

21. Odluka o troškovima postupka temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Tužitelju je priznat trošak javnobilježničke nagrade u iznosu od 160,00 kn sukladno čl. 6. Pravilnika o nagradama i naknadi troškova javnih bilježnika u ovršnom postupku (Narodne novine br. 8/11, 114/12). Nadalje, tužitelju su priznati troškovi zastupanja po punomoćniku odvjetniku, i to za sastav prijedloga za ovrhu od 24. travnja 2019. 50 bodova (Tbr. 11/1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, Narodne novine broj 142/12, 103/14, 118/14, 107/15 – u daljnjem tekstu: OT), za sastav podneska od 30. rujna 2019. 50 bodova (Tbr. 8/1 OT) uvećano za PDV (25%), za zastupanje na ročištima 15. siječnja 2021. i 21. travnja 2021. svako po 50 bodova (Tbr. 9/1 OT) uvećano za PDV (25%) te za podnesak od 18. siječnja 2021. 12,5 bodova (Tbr. 8/3 OT) što uz važeću vrijednost jednog boda od 10,00 kn (Tbr.50) iznosi 2.691,25 kn te trošak sudske pristojbe za presudu u iznosu od 200,00 kn. Ukupno je, dakle, utvrđen trošak tužitelja u iznosu od 2.891,25 kn sa zateznim kamatama tekućima od donošenja presude – 28. svibnja 2021. do isplate po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a, slijedom čega je odlučeno kao u točki II izreke ove presude.

22. Nisu osnovani preostali troškovi ovršnog postupka. Pa tako nije osnovan trošak javnobilježničke dostave s obzirom da isti nije dokumentiran niti po osnovi, niti visini. Nisu osnovani predvidivi troškovi jer je predmet po prigovoru tuženika nastavljen u parnici stoga isti nisu nisi nastali. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u točki III izreke ove presude.

U Zagrebu, 28. svibnja 2021. godine

Sutkinja:

Carmen Topalušić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna strana može podnijeti žalbu županijskom sudu u roku 8 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri istovjetna primjerka za sud i protivnu stranu. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 1., 2., 4., 5., 6., 8., 9., 10. i 11. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

Žalba protiv ove presude ne odgađa ovrhu (čl. 467.a ZPP-a).

DNA:

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika

Rj.

1. presuda nepravomoćna

2. dostavi kao u naredbi

3. naplata tužitelju po pun. pristojbe za presudu

4. kal 30 dana

Nacrt odluke izradila sudska savjetnica Ivana Gambiraža