Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Ex. Vojarna Sv. križ, Dračevac

21 000 Split

P-153/2018-31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Sonji Meštrović, u pravnoj stvari tužiteljice E. Đ., O.: …, iz S., koju

zastupa opunomoćenik V. R., odvjetniku S., protiv tuženika M. S., O.: …, iz S., k ojeg zastupa opunomoćenik D. M., odvjetnik u S., radi

utvrđenja sastava ostavinske imovine, nakon glavne i javne rasprave, održane 13. travnja 2021., u prisutnosti tužiteljice osobno s zamjenikom opunomoćenika i tuženika osobno s zamjenicom opunomoćenika, na ročištu za objavu održanom 28. svibnja 2021.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice:

"1. Utvrđuje se da 1/3 dijela nekretnine oznake čest. zem. 4583/6, upisana u Z.U. 22028, K.O. S. ulazi u ostavinsku masu iza pok. V. S. sina M. iz

Č.."

II. Nalaže se tužiteljici naknaditi tuženiku troškove ovog parničnog postupka u iznosu od 67.5872,80 kuna sa zateznom kamatom od dana presuđenja pa do isplate, po kamatnoj stopi obračunatoj uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe.

Obrazloženje

1. Tužbom zaprimljenom pred ovim sudom dana 10. siječnja 2018. tužiteljica je ustala zahtjevom naspram tuženika, a radi utvrđenja sastava ostavinske imovine.

2. Kao pravnu osnovu svog zahtjeva tužiteljica je navela kako je pok. V. S. bio vanknjižni vlasnik 1/3 dijela nekretnine označene kao čest. zem. 4583/6, upisane u Z.U. 22028, K.O. S., te da prednik stranaka nije za svog života sklopio s tuženikom nikakav ugovor o darovanju, a niti naplatni pravni posao, kojim bi na tuženika prenio izvanknjižno vlasništvo na spornoj nekretnini.

3. Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu navodeći kako je upisan kao suvlasnik predmetne nekretnine označene kao čest. zem. 4583/6 K.O. S. za 1/3 dijela te da je zakonit, istinit i pošten njegov suposjed nekretnine, a za navedeni postupak upisa prava vlasništva predmetne nekretnine tužiteljica da je znala. Temelj takovog upisa da je zapravo darovanje pok. V. S. i M.

B. tuženiku, a koju činjenicu da je znala i tužiteljica.

4. U provedenom dokaznom postupku ovaj sud je pružio strankama mogućnost izjašnjavanja te je izveo dokaz pregledom rješenja o nasljeđivanju ovog suda poslovni broj 50 O-3690/2016-4 od 7. studenog 2017., (list 5-7 spisa), zk izvatka za čest. zem. 4583/6 Z.U. 22028, K.O. S., pregledom spisa ovog suda poslovni broj RZ-2/2013 (Z-14777/2015), rješenja U. za katastar i geodetske poslove od 12. prosinca 1995., rješenja P.U. za katastar S. od 30. studenog 2011. i od 21. lipnja 2017., posjedovnog lista 10579 K.O. S. (list 24-30 spisa), rješenja o izvedenom stanju G. S.,

U.O. za prostorno uređenje i graditeljstvo od 11. listopada 2014. (list 31-34 spisa), rješenja SDŽ, G. S., U. O. za komunalno

gospodarstvo i redarstvo (list 35-37 spisa), R. G. S., U.

odjela za komunalno gospodarstvo i redarstvo od 21. srpnja 2014. (list 38/39 spisa), R. H. voda od 28. siječnja 2016. i više priloženih plaćenih računa naime tuženika (list 40-68 spisa), Rješenja CZSS S.

K.: UP/I-551-06/03-01/240-03 Ur.broj: 2181-160-03-1 od 10. lipnja 2003. (x2), (list 71/72 spisa); sporazuma od 14. rujna 1987. (list 73 spisa), potvrde od 19. prosinca 2018., pregledom spisa ovog suda O-3690/2016 i spisa R1-693/2018, izlaskom na lice mjesta na kojem je izveden dokaz saslušanjem svjedokinje M. S., saslušanjem svjedoka M. S., D. S., N. S.,

D. M.-B., D. S., Z. J., M. G.,

saslušanjem parničnih stranaka, dok je ovaj sud odbio dokazne prijedloge za saslušanjem svjedoka I. R., L. Š., I. M., T.

M. i J. B., kao suvišnim, i zaključio raspravljanje.

5. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

6. Među parničnim strankama nije sporno:

- da su stranke ovog postupka zakonski nasljednici iza smrti pok. V. S.

- da je rješenjem ovog suda poslovni broj O-3690/2016 od 9. studenog 2017. prekinut postupak iza smrti pok. V. S. radi utvrđenja sastava ostavinske imovine ostavitelja, na način da je upravo tužiteljica upućena u parnicu protiv tuženika.

6.1. Nesporna utvrđenja ovaj sud u cijelosti prihvaća a u smislu odredbe članka 221. ZPP-a.

6.2. Kao sporno u ovom postupku valjalo je utvrditi je li imovinu pok. V. S. čini 1/3 dijela čest. zem. 4583/6 Z.U. 22028 K.O. S., a koja nekretnina se vodi na ime tuženika.

6.3. Pregledom Sporazuma od 14. rujna 1987. razvidno je da je sklopljen između braće P., V. i J. S., a u svezi diobe obiteljske kuće, koju

su sami izgradili u S., I to na način

da je P. S. u trajno vlasništvo pripadne II. kat i sjeverni dio podruma obiteljske kuće, V. S. (sin M.) da bi u trajno vlasništvo posjedovao I. kat i južni dio podruma obiteljske kuće, a J. S. da bi pripalo prizemlje kuće i srednji dio podruma s prostorom ispod stepenica obiteljske kuće. Sporazum da postaje važećim od dana njegovog potpisivanja, a potpisali su ga P., V. i J. S..

6.4. Pregledom zk izvatka za čest. zem. 4583/6, Z.K. uloška 22028, K.O. S. razvidno je da su kao vlasnici upisani M. S., za

1/3 suvlasničkog dijela, D. S., za 1/9 suvlasničkog dijela, D. S., za

1/3 suvlasničkog dijela D. S., za 2/9 suvlasničkog dijela.

6.5. Pregledom rješenja ovog suda poslovni broj RZ-2/2013 od 11. prosinca 2015. utvrđeno je da je usvojen prijedlog predlagatelja, te da se ispravlja zemljišnoknjižno stanje glede čest. zem. 4583/6 Z.U. 1658 K.O. S., na način da se čestica otpisuje iz Z.U. 1658 i pripisuje u novi Z.U. 22028, te da su predlagatelji pod 1. J. S. uknjižuje za 1/3 dijela, pod 2. M. S. uknjižuje za

1/3 dijela, pod 3. D. S. uknjižuje za 1/9 dijela, pod 4. D. S.

uknjižuje za 1/9 dijela, i N. S. uknjižuje za 1/9 dijela, uz istodobno brisanje tog prava sa dosad upisane O. imovine, te kao organ upravlja

N.O. S..

6.6. Pregledom posjedovnog lista broj 10579 U. za katastar S. od 19.

srpnja 2011. razvidno je da je na kat. čest. zem. 1003/8 u naravi kuća od 150 m², i dvor od 423 m², i da su na predmetnoj kat. čest. zem. upisani J. S., za

1/3 dijela, M. S., za 1/3 dijela i P. S., za 1/3 dijela.

6.7. U svom iskazu saslušana tužiteljica E. Đ. je navela da ne zna kako su nekretnine koje su predmet ovog postupka završile na ime njezinog brata M., odnosno tuženika. Naime, da se radi o jednoj trećini dijela čest. zem. 4583/6 K.O. S., što u naravi da predstavlja jedan stan od 120 m² i podrum od 40 m² koje da bi činile imovinu njihovog pokojnog oca. Pokojni otac da je zajedno sa svojom braćom kupio predmetno zemljište i na tom zemljištu zajedno sa svojom braćom sagradio kuću na način da je svakom bratu pripadao po jedan kat kuće. Nakon što je kuća bila izgrađena njezini roditelji, brat i ona da su se uselili u tu kuću. Naime, njihov otac da je kupio zemljište dok još nije bio u braku, a kuća da je izgrađena kad se njihov otac već oženio. Nakon što su se uselili u taj stan otac da je nastavio raditi odlaskom u N., ali da se više nikada nije vratio u

tu kuću. Njihov otac u N. da je našao novu suprugu tako da nije ni dolazio

u H., ali da je uredno slao mjesečne iznose od kojih da je majka završavala neke radove u stanu i od kojih da su se oni uzdržavali, jer majka da nije radila. Otac da je u N. umro i tamo da je i sahranjen. Cijelo to vrijeme ona da je imala kontakt s ocem te da je ljeti i odlazila kod oca za vrijeme školskih praznika. Kasnije da je bila u kontaktu s njim i povremeno odlazila kod njega u N..

Otac da joj nikad nije rekao da bi bilo što prepustio njezinom bratu M. s kojim zapravo da i nije imao kontakt. Naime, M. da je odbio odlaske kod oca u N., a sjeća se da ga je zvao kad se trebao ženiti radi novčane pomoći što da je otac odbio. Sjeća se još da je bila čak sudjelovala na raspravi za razvod roditelja i da je majka tražila od njihovog uzdržavanje i za sebe. Međutim, otac da je to odbio iz razloga što je ona ostala živjeti u njegovoj nekretnini. Njezina majka da je imala vrlo loš odnos s bratom i nevjestom i da joj se stalno žalila na njih te da je poradi svoga lošega financijskog stanja bila i korisnica socijalne pomoći. Ona da joj je pomagala koliko je mogla, a ona i dan danas da živi s bratom i njegovom suprugom i njegovih dvoje djece u tom stanu. Jedno vrijeme da su svi zajedno živjeli u tom stanu, odnosno, ona da je živjela u tom stanu sve do 1991. kada je napustila taj stan. Sa sigurnošću da može reći da njihov otac nije sređivao zemljišno knjižno stanje jer da se to u to vrijeme i nije sređivalo a za postupak koji je proveo njezin brat da je saznala tek po ovoj parnici. Što se tiče nekretnina u Č. i te nekretnine da koristi njezin brat jer da je dobio ključ od sina njihove tete kojoj da je ključ dao njihov otac. Sa sigurnošću da može reći da njihov otac nije znao za nikakav postupak, da je njezin brat uknjižen nakon smrti njihovog oca, te da njezini stričevi nisu imali kontakt s njezinim ocem, i da su vjerojatno vodili postupak s njezinim bratom kako bi konačno razriješili odnose u toj zajedničkoj kući na način da se utvrdi što je čije. U međuvremenu da je i jedan stric umro. U vrijeme kad se njihova majka sukobila s bratom ona da joj je ponudila smještaj kod sebe, a što da je majka odbila jer je riječ o osobi tradicionalnih načela u poodmakloj životnoj dobi koja želi biti u svojoj kući. Zbog poremećenih odnosa između majke i njezinog sina (tuženika), to da se reflektiralo na poremećene odnose između nje i brata koji da joj je prijetio. Njen brat da je tijekom 2005. ili 2006. renovirao taj stan, ali majka da nikad nije govorila da bi taj stan bio bratov. Dapače, kad je brat radio renoviranje toga stana da se sjeća da je tražio je od majke da se izmjesti u sjevernu sobu jer da je to sve njegovo, što ona da je odbila jer da je kao starica imala potrebu za suncem kojeg je bilo na južnoj sobi. Cijelo to vrijeme majka da je imala loš odnos s bratom i sve majčine potrebe od odlaska na groblje, liječnika, kupovanja raznih potrepština i slično da je obavljala ona. Ona da je prvi put nešto negativno od majke čula na zapisniku od 23. studenog 2018. a do tada majka da nikad ništa takvo nije rekla. Od tada da su prestali i telefonski kontakti majke i nje. Dok se ona brinula o majci, majka da je imala redovitu liječničku skrb, da ju je vodila na sve preglede i kupovala joj sve što joj je trebalo.

6.8. Saslušani tuženik M. S. u svom iskazu je naveo da je predmetno zemljište za kuću kupljeno za vrijeme trajanja braka njegovih roditelja odnosno 1971. godine. Zemljište da su kupili njegov otac i dva strica kao izvanknjižno vlasništvo i napravili kuću u grubim radovima. Godine 1972. otac da odlazi u N. i tamo da nalazi novu suprugu i s obzirom na tu situaciju otac i majka su se dogovorili da će ta nekretnina biti njegova. Taj dogovor da je potvrđen i na njihovoj raspravi za razvod kada majka nije potraživala ništa od imovine jer da je njihov dogovor bio da taj stan pripada njemu. Ponovno da je taj dogovor potvrđen na toj raspravi koja je bila 1987. kada je otac rekao da to pripadne njemu s tim da on preuzme brigu o majci. Tada da je otac napravio svoj dogovor i s braćom kada je zapravo rekao da njegov dio pripada njemu. Nakon što je njihov otac otišao u N., otac da je redovito slao alimentaciju od kojih da je majka završila radove u tom stanu s tim da je sve to bilo jako derutno, sve dok on nije počeo zarađivati i dok nije uredio taj stan. On da nije imao prisan odnos s ocem i da nije odlazio kod njega jer da mu se nije svidjela situacija da njegov otac ima drugu suprugu, a niti mu se sviđala ta njegova nova supruga. Sjeća se da je njegova sestra bila jednom kod njih preko školskih praznika. Ujedno, da nije znao da je otac umro nego da je istraživao neko vrijeme i naknadno saznao da je umro ali da ne zna ni gdje je pokopan. Njegovi stričevi P. i J. da su izvijestili njegovog oca o pokretanju postupka radi uknjižbe tako da je otac znao za postupak odnosno da će u tom postupku sudjelovati on, kao njegov sin. Njegov otac da je bio poseban boem, da ga ja tražio jedno dvije godine prije njegove smrti jer da se on nije nikako javljao, a da se nije javljao ni svojoj sestri s kojom da je imao kontakt. Dakle, oko dvije godine oni da nisu znali uopće je li živ. Stričevi da su samo u početku imali kontakt s njegovim ocem u pogledu potrebnih novaca za dovršetak radova a nakon nekog vremena otac da im je rekao da kontaktiraju ubuduće s tuženikom jer da je on to sve prepustio njemu. Ugovor o kupnji nekretnine da su potpisali njegov otac i njegova brata, (dakle, dva strica) i to da je bila 1971. Od kad on zna za sebe da su otac i majka govorili da je ta nekretnina njegova. To da je bilo i usmeno i pismeno što da je vidljivo iz sporazuma iz 1987. godine. On to da nije nikad potencirao već da su to tražili njegovi stričevi. Na predmetnoj kući radove da je počeo izvoditi od kad se zaposlio, te da je izveo sve radove uređenja stana, uređenja okućnice, iskapanja podruma. Smatra da je sestra bila upoznata s činjenicom da su mu roditelji darovali predmetnu nekretninu, a sjeća se i da je njegova sestra napala majku radi svoga dijela i zadnji put da je bila u kući kada je bilo saslušanje njihove majke.

6.9. Saslušana svjedokinja M. S. je navela da je ona supruga

J. S. koji je brat pok. V. S. i pok. P. S.. Njih trojica

braće da su još 1968. dijelili predmetnu nekretninu na tri dijela i odredili dijelove svaki za sebe. Oni da su podijelili cijelu kuću osim podruma koji se podijelio kasnije ali svakako prije devedesetih godina, kada su podrum stavili i na papir. Braća da su nekretninu između sebe podijelila na svoje ime, te da je to sve što ona zna o podijeli predmetne nekretnine. Koliko ona zna prilikom diobe tih nekretnina pokojni V. S. da nije govorio o nikakvoj podjeli nekretnine

između svoje djece a niti zna da je to bilo kada govorio. Ona s njim doduše da je imala jako malo kontakta i da ne zna da bi on bilo kad takvo nešto navodio. Sjeća se da je tužiteljica s ocem imala nekakav kontakt a tuženik da, koliko je njoj poznato, nije imao, a poslije da nije imala ni tužiteljica. O podjeli nekretnina nikad da nije pričala ni sa suprugom pokojnog V. odnosno majkom stranaka. Zna da se kasnije sređivalo stanje tih nekretnina, ali ne zna na čije ime jer da je to nije niti zanimalo. Poznato joj je da je majka stranaka pokretna osoba te da se o njoj ne treba nitko brinuti, dakle, sposobna se sama brinuti o sebi, a na koji način oni imaju međusobne odnose da ona to ni ne zna, jer ona da određeni dio godine bude na svom selu. Sa sigurnošću da zna da su predmetnu parcelu kupili njih trojica braće, znači njezin suprug, i njegova dva brata. Ne zna da bi pokojni njezin djever V. prenio vlasništvo na svog sina M.. Zna za sporazum između braće i da je ona upravo o tom sporazumu razgovarala s pok. P. S., a

zašto je pored V. imena stajalo ime M. da ona to ne zna. Na tom dogovoru da bili su nazočni njih dva brata i ona, dakle, njezin muž nije bio nazočan, i on kad je došao samo da je potpisao bez čitanja. Ne zna od kada sada pokojni V. ne živi na I. katu. Nekretnina na I. katu da je bila izgrađena i osposobljena za stanovanje, a nakon devedesetih da je to po svom nahođenju nekretninu izrađivao M.. Oni da su na svom katu živjeli i imali podstanare.

Podrum da je izrađivao M. nakon devedesetih i taj podrum je zapravo tek iskopan devedesetih. Tužiteljica neko vrijeme nakon udaje da je tu dolazila ali kasnije da ju nije viđala.

6.10. U svom iskazu saslušani D. S. je naveo da je to njihova obiteljska kuća koja da se podijelila između njihovih prednika i da oni žive u toj kući, svatko da zna kome što pripada. Nema nikakvih saznanja da bi M.

dio pripao njemu po volji njegovog oca niti bilo što o tome da zna. Koliko on zna M. da živi s majkom i koliko mu je poznato oni da se brinu o majci. Oni svi koji žive u toj kući da su proveli legalizaciju i upis prava vlasništva u toj kući. Predmetno zemljište na kojoj je kuća sagrađena da zna da su kupili trojica braće S.. Nije mu poznato da postoji li kakav ugovor kojim bi V. prebacio vlasništvo na M., ali da se sjeća da je jednom došao V. da nešto

razriješi s M., ali to da je ostalo samo na tome. Poznato mu je da M.

živi tu od kad se kuća sagradila, kao i on, a tužiteljica da je živjela jedno vrijeme i kad se udala. Oni svi da su ulagali u tu kuću zajedno pa tako da zna da je M. renovirao svoj stan i da je sudjelovao u izgradnji podruma. Poslovi uređenja kuće da su bili postavljanje fasade, uređenja okućnice. Ne zna je li M. imao kontakt s ocem, ali da zna da je E. imala kontakt sa svojim ocem,

sada pok. V.. Ne sjeća se kad je zadnji put vidio V. u toj kući, ali da se sjeća da je to bilo davno.

6.11. Svjedok N. S. je iskazao da nema nikakvih saznanja o predmetu spora a kad su radili postupak legalizacije kuće on da je za to opunomoćio svog brata D. S., tako da on o tome nema nikakvih

saznanja. On da se druži s M. ali nikada da nisu razgovarali o kući i o

imovini, i nikad s M. da nije razgovarao o stvarima i odnosima s njegovim ocem ni o njegovim obiteljskim prilikama. Zna da su parcelu na kojoj je kuća sagrađena kupili trojica braće S., i to njegov otac i njegova dva brata, i da mu nije poznato da bi V. prebacio vlasništvo sa sebe na M.. Nije mu poznato da je pokojni otac zaključio Sporazum sa svojom braćom gdje bi kraj svog imena V. naznačio sina M.. Sjeća se da je M. plaćao

uređivanje podruma, temelja, fasade, budući da je tu živio, to je i plaćao. Tužiteljica od kad se udala da tu više ne živi. Ne sjeća se kad je zadnji put u toj kući vidio sada pok. strica V.. Koliko mu je poznato M. nitko nije ometao u izvođenju radova i pripremanju papira oko legalizacije kuće.

6.12. U svom iskazu saslušani svjedok D. M.-B. je naveo da

ima saznanja o predmetu spora jer da je prednik stranaka ovog postupka sada pokojni V. S., njegov ujak. On da je, naime, nakon razvoda braka od

majke stranaka koristio njegovu kuću na selu jer da je njegova bila neadekvatna za stanovanje. S obzirom na to on da je s njim imao stalni kontakt i dosta vremena proveo s njim te da mu je on rekao da su se on i ujna dogovorili da sve što imaju da će biti M.. Kuća u S. da je bila u dosta lošem stanju u trenutku kad su se oni razveli i M. da je dograđivao i uređivao tu kuću. Kada je 2011. njegov ujak bio u H., on da je razgovarao s njim na okolnost tih

M. radova i činjenice da će se provoditi postupak legalizacije na što da mu je on rekao da je to sve M. i da on nema ništa više s tim. Također, te 2011. prije odlaska u N. da je njegovoj majci dao ključeve od svoje kuće na selu i rekao da ih da M. i da on odluči što će raditi s tom kućom. Pri tim njihovim razgovorima nikada da mu nije rekao da je nešto ostavio svojoj kćerki. Ujak da mu je rekao da je on to sve i na pismeno ostavio jer da je u Ugovoru kojeg je potpisivao sa svojom braćom ovlastio M. da je to sve njegovo. Sjeća se da je većina radova koja je napravljena bila devedesetih godina, i da ih je obavljao M.. Radi se o kući u o kući u koju je stalno nešto trebalo ulagati i sve te radove da je radio M.. Nadalje, M. da se sa svojim ocem viđao u njegovoj kući na selu u Č., a zadnji put da je to bilo 2011. ili 2010.,

dakle, da je bilo to malo prije nego je V. otišao. Pok. V. u njegovoj kući na selu u Č. da je živio od 2005. do 2011. i u tom periodu M. da se 5-6

puta vidio s ocem na selu, te bi samo po par dana odlazio u N.. Godine 2011. ujak V. sa svojom drugom suprugom da odlazi u N. i više da se nije vraćao i da nije imao kontakt s njim. U tim razgovorima pok. V. da bi rekao M. da se mora brinuti o majci i da će to sve biti njegovo, jer da su se tako dogovorili on i M. majka. Pokojni V. da je umro 2014. U razdoblju

koliko je pok. V. živio u njegovoj kući na selu, tužiteljica da niti jednom nije bila u njegovoj kući, a je li se viđala s pokojnim ocem V. izvan njegove kuće da ne zna.

6.13. Saslušana svjedokinja D. S. je u svom iskazu navela da su braća S. zajedno kupila zemljište u S. i napravili kuću u kojim radovima da je kasnije sudjelovao i M.. Nema nikakvih saznanja o njihovoj imovini niti dogovorima koje bi eventualno oni imali unutar svoje obitelji. Pokojnog V. da je zadnji put vidjela na pogrebu njezinog supruga 1997. Koliko ona zna V. je živio u N. i povremeno je dolazio u H.. Ne zna jesu li M. i E. imali

kontakt s ocem niti zna jesu li se viđali. Ona da ne zna da bi pok. V. svoju imovinu ostavio M., niti zna da se o tome pričalo u obitelji, a obzirom da već 20 godina živi na selu. Sjeća da je M. iskopao podrum, napravio zid oko kuće, ožbukao kuću i to da su svih troje radili skupa.

6.14. U svom iskazu saslušana M. S., inače majka tužiteljice i tuženika, je navela da se ona od svoga sada pokojnog supruga rastala još u vrijeme dok su njihova djeca još bila mala, a službeni razvod da su napravili kad je njihov sin već bio oženjen. Kad ju je suprug ostavio ona da je mu napisala pismo da njihova djeca ostaju kod nje i da se on ne miješa u djecu, a njezin brat da je s V. obavio razgovor da razriješi tu situaciju na način da ona s djecom ostane u stanu gdje je stanovala, a to je u predmetnom stanu. Naime, tada između njih da nije bilo spora da će taj stan ostati njihovom sinu M., da će se on brinuti za nju i da će ona s njim živjeti, ali oni to da nisu mogli ništa staviti na papir, jer da je to stanje bilo na prodavatelja. Znali su da će se kći udati i to njima da nije bilo sporno. Kćerka po udaji da je stanovala s njima tri godine. Kasnije da su se ona i njezin suprug službeno razveli na sudu i da su se ponovo dogovorili da taj predmetni stan u kojem ona živi sa sinom i njegovom obitelji pripadne njihovom sinu M., koji se tada bio oženio i da njemu ostane obveza da se brine o njoj. S obzirom na taj njihov dogovor on–dakle, njezin sada pokojni suprug, ništa nikad da nije potraživao od tog stana, i ono malo puta što je bio u predmetnom stanu da bi dolazio kao gost. Dakle, oni da su otvoreno u kući razgovarali o toj situaciji i nikad da nije bilo spora među njima. Njezin sin M. svu svoju zaradu da je trošio na uređenje predmetnog stana kojeg da je ona vrlo oskudno bila opremila jer da nije imala dovoljno novaca ni za život. Sve to da je znala i njezina kći E. i nikada da se oko toga nisu raspravljali, tako da je ona ostala razočarana kada je vidjela što se dogodilo i da je ona tužila brata M..

Njihov sada pokojni otac V. da je prije zadnjeg odlaska u N. ključeve

od svoje stare kuće na selu u Č. ostavio svojoj sestri V. i rekao joj da te ključeve da M., što da je ona i napravila, te da M. odluči što će s tom kućom, obnoviti je ili ostavi da propadne. Ta njegova sestra V. da je umrla prije 3 godine. Ključeve od sela da je dala M. i oni da su zajedno bili posjetiti tu kuću u Č.. Naime, ona i sada pokojni suprug V. da su bili složni u tome da taj stan u kojem žive, odnosno, u kojem ona živi sa svojim sinom M. i njegovom obitelji ostane upravo M. jer on da je uzdržava. Ona,

naime, da samo prima socijalnu naknadu od 420,00 kuna. M. da je poslije sređivao zemljišno knjižno stanje kuće i da misli da je to bilo prije četiri godine. Tužiteljica da nije nikada nikakvih novaca dala za uređivanje kuće ni predmetnog stana u kojem ona živi sa svojim sinom M. i njegovom obitelji, niti je plaćala režijske troškove, niti je ikad sudjelovala u bilo čemu, a kuću da je sredio M. podižući kredite i od svoje plaće. Zemlju na kojoj je sagrađena kuća da je kupila zajedno sa sada pokojnim bivšim suprugom V. i to putem kredita.

Njezin sada pokojni suprug V. da je napisao dogovor oko kuće i to sa svojom braćom i on da je u tom dogovoru napisao da je to M. dio i po tom dogovoru da je M. sa stričevima sređivao kuću, fasadu i plaćao troškove oko toga.

6.15. U svom iskazu saslušani svjedok Z. J. je naveo da je on susjed tuženika i da mu je poznata činjenica da tuženik sa svojom obitelji i sa svojom majkom živi u predmetnoj kući oduvijek. Glede predmeta spora da se sjeća da mu je prije nekoliko godina tuženik pokazao papir diobe sa svojim rođacima, koji je dogovarao njegov otac sa svojom braćom. To da mu je pokazao kao reakciju na njegovu životnu situaciju i činjenicu da nije imao redoviti odnos s ocem. Također da zna da ga je prije dosta godina otac tražio kod njega u garaži, odnosno u susjeda preko puta kad je bio došao. Za nikakve druge dogovore u njihovoj kući da ne zna. Ono što zacijelo zna iz neposrednih opažanja da je tuženik ulagao u predmetnu kuću. Nadalje, da mu nije poznato tko je kupio zemlju, ali da zna da su oni sređivali svoje zemljište prije nekoliko godina i da im je pomagao susjed J. B. koji je geometar. To da su mu rekli i tuženik i

D. S..

6.16. Svjedok M. G. u svom iskazu je naveo da je već 30-ak godina prijatelj s tuženikom, da dolazi u njegovu kuću, da zna da je tuženik ulagao u tu nekretninu, da je u dogovoru s rođacima i stričevima tu nekretninu legalizirao i da nema nikakvih daljnjih saznanja o eventualnim podjelama u njihovoj obitelji. Sestru tuženika da nikad nije vidio, ali da zna da tuženik ima sestru. Nadalje, da ne zna tko je kupio zemlju na kojoj je sagrađena predmetna kuća. Sjeća se da je tuženik obavljao sve radove u stanu i podrumu koji se odnose na uređivanje prostora za život kao npr. sanitarni čvorovi, stolarije i sl.

7. Analizom i ocjenom izvedenih dokaza ovaj sud je morao utvrditi je li ostavinsku masu prednika stranka čini nekretnina označena kao čest. zem. 4583/6 Z.U. 22028 K.O. S., za 1/3 dijela. Na temelju analize rezultata cjelokupnoga dokaznog postupka i ocjenom tih dokaza pojedinačno i sveukupno, a na temelju odredbe članka 8. Zakona o parničnom postupku („NN“, broj 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, dalje: ZPP), ovaj sud je stekao uvjerenje da ostavinsku imovinu prednika stranka ne predstavlja predmetna nekretnina. Naime, nakon što je ovaj sud saslušao parnične stranke i svjedoke M. S., majku stranaka, i D. M.-B., te analizirao iskaze saslušanih stranaka i

navedenih svjedoka, ovaj sud je stekao uvjerenje da se promet predmetne nekretnine odvijao upravo onako kako je to u svom iskazu vrlo detaljno opisala majka stranka M. S. i sam tuženik. Naime, svjedokinja M. S. je u

svom iskazu, opisujući svoj obiteljski život, navela kako je zemljište na kojem je izgrađena obiteljska kuća kupljena za vrijeme trajanja njenoga braka s pok. V. S., odnosno, kako su zajedno kupili to zemljište i to putem kredita, a kada su se rastavljali da je postigla dogovor sa suprugom da ona s djecom ostane u predmetnom stanu i da taj stan pripadne njihovom sinu, dakle, tuženiku, koji da preuzima brigu o majci. To isto da su potvrdili i u službenom razvodu koji je uslijedio nakon dugo godina kada su njihova djeca već bila punoljetna. Poradi takvog dogovora njen suprug da nikada nije polagao pravo na tu nekretninu. Navode o takvoj volji prednika stranka u cijelosti potvrđuje i svjedok D.

M.-B., koji u svom iskazu detaljno opisuje svoja saznanja od samog pok.

V. S., koji navodi kako mu je upravo pok. V. S. za vrijeme života u kući njegove majke od 2005. do 2011. rekao da je njegova nekretnina u S. prepuštena njegovom sinu M.. Takvo iskazivanje tih svjedoka ovom sudu je u cijelosti logično i prihvatljivo. Naime, ovom sudu je životno i uobičajeno da bračni drugovi prilikom odluke o prestanku svoje bračne zajednice dogovarajući se o skrbi i brizi za djecu, visini doprinosa za uzdržavanje te stambenom prostoru malodobne djece, istovremeno dogovore i podjelu bračne stečevine odnosno odrede njeno korištenje i upravljanje. U tom smislu ovom sudu je zaista izvjesno i logično da su M. S. i pok. V. S. dogovorili da svoju bračnu stečevinu ostavljaju svome sinu M. S. nepolagajući više pravo na tu

imovinu, a držeći da će upravo njihov zajednički sin preuzeti brigu o majci koja je bila bez vlastitih prihoda. Upravo prema takvom dogovoru odvijale su se daljnje neaktivnosti tih supružnika glede te imovine odnosno aktivnosti stjecatelja M. S.. Stoga, ovaj sud u cijelosti poklanja vjeru M. S. i D.

M.-B. kao istinitima, logičnima i uvjerljivima, pri čemu ovaj sud vjeruje, a kako to navodi svjedokinja M. S., da je za te činjenice znala i tužiteljica.

Pri utvrđenome je za navesti da je upravo u Sporazumu od 14. rujna 1987. razvidno da je sklopljen između braće P., V. i J. S., a u svezi

diobe obiteljske kuće, koju su sami izgradili u S., i to na način da je P. S. u trajno vlasništvo pripadne II. kat i

sjeverni dio podruma obiteljske kuće, V. S. (sin M.) da bi u trajno

vlasništvo posjedovao I. kat i južni dio podruma obiteljske kuće, a J. S.

da bi pripalo prizemlje kuće i srednji dio podruma s prostorom ispod stepenica obiteljske kuće, a koji sporazum su potpisali P., V. i J. S., čime se dodatno ukazuje na razvrgnuće suvlasničke zajednice pri čemu prednik stranka označava svog sina kao stjecatelja. Pri tome je za napomenuti da ostali saslušani svjedoci nemaju izravnih saznanja o podjeli imovine bračnih drugova M. S. i pok. V. S., o njihovoj eventualnoj volji raspolaganja predmetnom nekretninom kao a niti o načinu tuženikovog stjecanja predmetne imovine, međutim, da su gotovo ujednačeno iskazivali o tuženikovom ulaganju u predmetnu nekretninu, što u konačnici tužiteljica i nije osporavala. U tom smislu, a kod ovako utvrđenoga činjeničnog stanja, ovaj sud je odustao od daljnjeg saslušanja predloženih svjedoka kao suvišnih.

7.1. Na temelju prednjega ovaj sud je stava da tužiteljica nije dokazala da bi predmetna nekretnina predstavljala ostavinsku imovinu pok. V. S.

odnosno nije osporila aktualno Z.K. stanje predmetne nekretnine.

7.2. Dakle, svaka stranka treba dokazati istinitost tvrdnji o postojanju činjenica koje su za nju povoljne na kojima zasniva svoje zahtjeve i prigovore, osim ako iz zakona ne proizlazi drukčije (članak 7. stavak 1. i 219. stavak 1. ZPP- a). Stoga je dužnost stranaka iznijeti činjenice i predložiti dokazna sredstva prikladna za stjecanje uvjerenja suda u istinitost tvrdnji od kojih zavisi osnovanost zahtjeva (ili tvrdnje) stranke pa predlaganjem efikasnih dokaza stranka ostvaruje povoljne izglede za uspjeh u parnici.

7.3. Kako ovaj sud nije na temelju rezultata provedenog postupka utvrdio da ostavinu pok. V. S. čini 1/3 dijela čest. zem. 4583/6 Z.U. 22028 K.O. S. to je ovaj sud tužbeni zahtjev odbio i odlučio kao u izreci pod točkom I. ove presude.

7.4. Slijedom navedenog odlučeno je kao pod točkom I. izreke ove presude.

8. Odluka o parničnom trošku u skladu je s odredbom članka 154. stavka 1. u svezi s člankom 155. ZPP-a, stanjem spisa i Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika. Tuženiku je priznat trošak sastava odgovora na tužbu i zastupanja na osam ročišta u iznos od po 6.000,00 kn, uvećano za trošak PDV-a u iznosu od 13.500,00 kuna i trošak izlaska na lice mjesta u iznosu od 372,80 kuna, što ukupno predstavlja trošak u iznosu od 67.5872,80 kuna, kako je to i navedeno pod točkom II. izreke ove presude. Više zatraženi trošak nije priznat jer nije bio nužan za vođenje ovog postupka, kao i trošak koji proizlazi iz postupka osiguranja dokaza ovog suda poslovni broj R1-693/2018, jer po stavu ovog suda nije bio ni nužan ni svrsishodan za ovaj postupak.

9. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

Split, 28. svibnja 2021.

S U T K I N J A

Sonja Meštrović v.r.

Pouka o pravnom lijeku: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može izjaviti žalbu u roku od 15 dana od dana prijema pisanog otpravka. Žalba se podnosi nadležnom županijskom sudu, a putem ovog suda u tri primjerka.

DNA:

- punomoćniku tužiteljice

- punomoćniku tuženika

- u spis