Republika Hrvatska

Županijski sud u Bjelovaru

Bjelovar, Josipa Jelačića 1

Poslovni broj: Gž-387/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V AT S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Bjelovaru kao drugostupanjski sud, po sucu Vladimiru Šestaku kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja C. – G. d.o.o. O.,

OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik J. M., odvjetnik u O.,

protiv tuženika V. Ž. iz O.,

OIB:…, kojeg zastupa punomoćnik S. K., odvjetnik u

V., radi isplate, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude

Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Povrv-435/2019-15 od 1. ožujka 2021., 28. svibnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Žalba tužitelja odbija se kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj Povrv-435/2019-15 od 1. ožujka 2021.

II. Zahtjev tužitelja za naknadom troškova žalbe odbija se kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U izreci citiranom presudom u cijelosti je ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika A. V. iz V., poslovni broj: Ovrv-2634/2019 od 6.

rujna 2019. i u cijelosti je odbijen tužbeni zahtjev (točka 1. izreke), a odbijen je kao neosnovan i zahtjev tužitelja za naknadom troškova parničnog postupka u iznosu od 1.301,25 kn (točka 2. izreke), te je tužitelju naloženo da tuženiku nadoknadi troškove parničnog postupka u iznosu 625,00 kn u roku od 15 dana (točka 3. izreke).

2. Protiv te presude žalbu podnosi tužitelj po punomoćniku zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP) s prijedlogom da se presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

3. Na žalbu nije odgovoreno.

4. Žalba nije osnovana.

5. Iz obrazloženja pobijane presude proizlazi kako je sud prvog stupnja primjenom pravila o teretu dokazivanja neosnovanim ocijenio tužbeni zahtjev jer je tužitelj protivno odredbi čl. 461.a st. 3. ZPP-a činjenice na kojima temelji zahtjev i dokaze kojima se potkrjepljuju te činjenice iznio sa zakašnjenjem, to jest nakon isteka roka od 15 dana od primitka rješenja suda prvog stupnja od 11. studenoga 2019. kojim je tužitelj pozvan iznijeti činjenice i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje iznijetih činjenica, a kojim je ujedno stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi javnog bilježnika A. V. iz

V., broj Ovrv-2634/2019. od 6. rujna 2019., u dijelu kojim je određena ovrha,

ukinute su provedene ovršne radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5.1. U pravu je žalitelj kada tvrdi da odredba čl. 461.a st. 3. ZPP-a propisuje obvezu tužitelja da najkasnije u podnesku predanom sudu u roku od 15 dana od primitka rješenja kojim je ukinut platni nalog iznese sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predloži dokaze potrebne za utvrđivanje iznesenih činjenica, te da je rješenjem od 11. studenoga 2019. na koje se poziva prvostupanjski sud stavljeno izvan snage javnobilježničko rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha, ukinute su provedene ovršne radnje i određeno je da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, no da tim rješenjem nije ukinut i platni nalog.

5.2. Međutim, nije u pravu žalitelj kako je sud prvog stupnja počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a kada se zaključujući o nepravovremenosti iznesenih činjenica i predloženih dokaza pozvao na odredbu čl. 461.a st. 3. ZPP-a, koja obvezu iznošenja činjenica i predlaganja dokaza vezuje uz primitak rješenja kojim je ukinut platni nalog, iako rješenjem od 11. studenoga 2019. doista nije ukinut platni nalog.

5.3. Naime, ovaj je parnični postupak proistekao iz postupka javnobilježničke ovrhe na temelju vjerodostojne isprave u kojem je tuženik u svojstvu ovršenika podnijetim prigovorom protiv rješenja o ovrsi javnog bilježnika osporio to rješenje u dijelu kojim mu je naloženo da namiri tražbinu. Odredba čl. 58. st. 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“, broj 112/12., 25/13., 93/14., 73/17., 131/20., dalje: OZ) propisuje da će u tom slučaju sud staviti izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinuti provedene radnje, a postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, što znači da će se u nastavku postupka na odgovarajući način primijeniti odredbe koje reguliraju postupak u povodu prigovora protiv platnog naloga.

5.4. To znači da s obzirom na specifičnosti instituta platnog naloga u ovom postupku nema mjesta primjeni odredbi koje reguliraju postupanje suda kada povodom prigovora tuženika podnesena protiv platnog naloga ocijeni da su osnovane tvrdnje kako nisu postojale zakonske pretpostavke za njegovo izdavanje jer, između ostalog,

na strani tužitelja nije postojao pravni interes za podnošenje tužbe za izdavanje platnog naloga umjesto pokretanja ovrhe na temelju vjerodostojne isprave (čl. 446. i čl. 447. ZPP-a), pa u smislu odredbe čl. 452. ZPP-a rješenjem ukine platni nalog i po pravomoćnosti tog rješenja otpočne raspravljanje o glavnoj stvari kad takvu raspravljanju ima mjesta.

5.5. U situaciji kada s jedne strane tužitelj u prijedlogu za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave nije bio dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji zahtjev, niti predložiti dokaze potrebne za njihovo utvrđivanje, a s druge strane u parničnom postupku koji nakon podnesena prigovora proistekne iz postupka javnobilježničke ovrhe sud tek u odluci o glavnoj stvari odlučuje da li platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi javnog bilježnika u cijelosti ili djelomično održava na snazi ili ukida, tada i odredbu čl. 461.a st. 3. ZPP-a u pogledu tužiteljeve obveze iznošenja činjenica i predlaganja dokaza u sporovima male vrijednosti u povodu prigovora protiv platnog naloga treba tumačiti tako da se u sporovima male vrijednosti proisteklim iz javnobilježničke ovrhe rok od 15 dana u kojem je tužitelj dužan iznijeti sve činjenice i predložiti dokaze potrebne za njihovo utvrđivanje računa počevši od primitka rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute provedene radnje, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnog naloga, kako je to pravilno zaključio i prvostupanjski sud.

5.6. Takvo je tumačenje u skladu s ciljem zakonodavca pri donošenju novelirane odredbe čl. 461.a ZPP-a (čl. 93. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku – "Narodne novine", broj 70/19.). To stoga što je i u obrazloženju prihvaćenog konačnog prijedloga Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o parničnom postupku uz čl. 93. tog Zakona izričito navedeno kako se tom odredbom propisuje procesna disciplina stranaka u postupku u sporovima male vrijednosti, te kako se rok od 15 dana u kojem je tužitelj dužan iznijeti sve činjenice na kojima temelji svoje zahtjeve i predložiti dokaze za njihovo utvrđivanje računa od dana primitka rješenja kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute provedene radnje, a postupak nastavljen kao u povodu prigovora protiv platnoga naloga.

5.7. Uslijed prethodno navedenoga ne postoji proturječje u presudi iznijetih razloga ni u dijelu u kojem prvostupanjski sud utvrđuje da tužitelj nije u skladu s odredbom čl. 461.a st. 3. ZPP-a roku od 15 dana od primitka rješenja od 11. studenoga 2019., a kojim je stavljeno izvan snage rješenje o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha i ukinute su provedene radnje, iznio činjenice na kojima temelji zahtjev i predložio dokaze potrebne za njihovo utvrđivanje, niti presuda ima drugih nedostataka i njezina se pravilnost može ispitati. Zbog toga ona nije zahvaćena bitnom procesnom povredom iz čl. 354. st. 2. toč. 11. ZPP-a na koju upire žalba, ali ni nekom drugom bitnom procesnom povredom na koju žalba ne ukazuje, a na čije se postojanje pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st. 2. u vezi čl. 457. ZPP-a).

6. Žalbenom tvrdnjom o pogrešnoj primjeni odredbe čl. 461.a ZPP-a žalitelj zapravo aludira i na postojanje bitne procesne povrede iz čl. 354. st. 1. ZPP-a, no u ovom sporu male vrijednosti (vrijednost novčana zahtjeva ne prelazi iznos od 10.000,00 kn) presudu nije dopušteno pobijati iz tog žalbenog razloga (čl. 467. st. 1. u vezi čl. 458. st. 1. ZPP-a).

6.1. Kako je tužitelj rješenjem od 11. studenoga 2019. pozvan u roku od 15 dana od primitka tog rješenja iznijeti sve činjenice na kojima temelji zahtjev i predložiti dokaze potrebne za utvrđivanje tih činjenica, a što je učinio tek nakon proteka tog roka podneskom predanim preporučenom poštanskom pošiljkom 29. studenoga 2019. (rješenje primio 13. studenoga 2019.), pravilno je postupio prvostupanjski sud kada nije uzeo u obzir u tom podnesku iznijete činjenice i predložene dokaze, te kada je na temelju do tada iznijetih činjenica i predloženih dokaza (izvod iz poslovnih knjiga od 9. kolovoza 2019., uvjerenje Policijske uprave Vukovarsko-srijemske od 17. kolovoza 2019.) zaključio da tužitelj tim dokazima prije svega nije dokazao svoju aktivnu legitimaciju za naplatom utužene tražbine, ali ni osnovu i visinu tužbenog zahtjeva.

6.2. Stoga je pravilnom primjenom pravila o teretu dokazivanja pravilno primijenjeno materijalno pravo kada je prvostupanjski sud ocjenjujući neosnovanim zahtjev tužitelja u smislu odredbe čl. 451. st. 3. ZPP-a u cijelosti ukinuo platni nalog sadržan u pobijanom rješenju o ovrsi javnog bilježnika, te odbio tužbeni zahtjev, uključujući i sporedni dio zahtjeva za naknadom parničnih troškova.

7. S obzirom da nisu ostvareni žalbom istaknuti razlozi, kao niti oni na koje se pazi po službenoj dužnosti, valjalo je na temelju odredbe čl. 368. st. 1. u vezi čl. 457. ZPP-a žalbu tužitelja odbiti kao neosnovanu i potvrditi prvostupanjsku presudu.

8. Kraj neosnovanosti žalbe odbijen je zahtjev žalitelja za naknadom troškova nastalih uslijed njena podnošenja (čl. 166. st. 1. u vezi čl. 154. st. 1. i čl. 457. ZPP-a).

9. Iz navedenih je razloga odlučeno kao u izreci.

Bjelovar, 28. svibnja 2021.

Sudac

Vladimir Šestak, v.r.