REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI GRAĐANSKI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl.br:68 P-6163/16-90

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji Romani Hukelj, u pravnoj stvari tužitelja J. B. (OIB …), Z., kojeg zastupa punomoćnik D. P., odvjetnik u Z., protiv tuženika H. P. B. d.d. (OIB …), Z., radi isplate, nakon održane i zaključenje glavne i javne rasprave dana 13. travnja 2021. godine u prisutnosti punomoćnika stranaka, dana 28. svibnja 2021. godine,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"Nalaže se tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 139.232.99 kn zajedno sa zateznom kamatom od 29.01.2008. godine do isplate, po stopi propisanoj čl. 29. st. 2 Zakona o obveznim odnosima, koja se određuje uvećanjem eskontne stope HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 8%,, kao i da isplati tužitelj troškove ovog postupka, a sve u roku od 8 dana pod prijetnjom ovrhe.".

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku troškove parničnog postupka u iznosu od 12.484,00 kn, u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da su stranke imale zaključen Ugovor o obavljanju brokerskih usluga, kojim se tuženik obvezao izvršavati transakcije na tržištu R. S. M. (u daljnjem tekstu RSM), sukladno nalozima tužitelja. Temeljem ugovora i naloga tužitelj je tijekom 2006. godine kupio 27400 dionica oznake S., izdavatelja M. A.D. S. (u daljnjem tekstu: dionica S.). Tužitelj je davao naloge tuženiku za prodaju dionica S., koje tuženik, suprotno ugovoru, u razdoblju od 13.12.2007. do 28.01.2008. godine, nije prihvaćao ni provodio. U tom je razdoblju dionica S. na burzi R. ostvarivala prosječnu cijenu od 573,87 … (…), na dan 29.01.2008. godine, kada je tuženiku ponovno omogućeno trgovanje dionicom S., prosječno postignuta cijena iznosila je 508,10 .. Tužitelj ističe da tuženik nije ispunjavao svoju ugovornu obvezu u periodu od 45 dana te da je u tom periodu, isključivo zbog toga, tužitelj pretrpio štetu u vidu nemogućnosti prodaje vlastitih dionica po cijenama koje su bile u tom periodu povoljnije od onih u periodu nakon njega. Također, tužitelj smatra da je polazeći od tuženikove ugovorne obveze stavka 1.3, tuženik preuzeo obvezu odabiranja više brokerskih kuća preko kojih će izvršavati naloge tužitelja, međutim tuženik se odlučio angažirati samo jednog brokera i time se, protivno propisanom povećanom stupnju pažnje izložio riziku koji se u ovom slučaju dogodio (suspenzija brokera). Tužitelj smatra da je tuženik povrijedio obveze preuzete zaključenim ugovorom između stranaka i da je time tužitelj pretrpio štetu pa od tuženika prema konačno postavljenom, sniženom tužbenom zahtjevu potražuje isplatu iznos od 139.232,99 kn

68 P-6163/16-90 2

sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 29.01.2008. godine do isplate, uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka priznaje zaključenje ugovora između stranaka, kupnju za tužitelja sukladno njegovom nalogu 27400 dionica S. Priznaje da je njegov posrednik na burzi R. S.b. A.D izgubio pravo trgovanja na burzi R. na rok od 30 dana i da je posrednik kriv za neizvršavanje dva zaprimljena naloga tužitelja u razdoblju od 13.12.2007. do 28.01.2008. godine. Tuženik smatra da temeljem ugovora stranaka tuženik nije preuzeo odgovornost za neuredno, nepravovremeno ili nekvalitetno izvršavanje obveza posrednika, te se u slučaju anomalija pri izvršenju naloga tužitelj odriče prava na naknadu štete ili drugih potraživanja od tuženika, a da je su sve te činjenice tužitelju bila poznate. Tuženik upire i na zanimanje tužitelja (broker). Pri tome tuženik navodi da smatra da se suspenzija prava trgovanja njegovog posrednika ima smatrati višom silom, a da je tuženik poduzeo sve da u R. pronađe drugog posrednika i putem njega uredno trgovati, ali od tužitelja nije zaprimio daljnje naloge. Zbog navedenog tuženik smatra da je uredno i savjesno izvršavao ugovorne obveze, pa osporava osnov tužbenog zahtjeva. Isto tako, tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva, jer da nije točna tvrdnja tužitelja da je prodaja spornih dionica na burzi R. u spornom periodu bila tolikog obima uz prosječnu cijenu od 573,87 … po dionici. Naime, tuženik smatra da tužitelj ne bi mogao prodati sve dionice po cijeni od 531 …, jer nije realno za očekivati da bi uvijek i u svakom trenutku bio prvi na prodaji i ne bi bio jedini koji bi imao izložen nalog za prodaju te dionice. Uz to, ne znači da bi tužitelj zadavao naloge u točnom cjenovnom rasponu za dati dan trgovanja, a što se može vidjeti iz ranije, a i kasnije zaprimljenih naloga tužitelja, koji ili nije pogađao cijene ili je odustajao od prodaje. Stoga tuženik predlaže tužbeni zahtjev odbiti uz obvezu tužitelja da tuženiku naknadi trošak parničnog postupka.

3. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u ugovore, obračune, podatke burze R., tečajnu listu,knjigu naloga, korespondenciju posrednika i tuženika, pregled trgovanja dionicom, odluke tuženika, pravno mišljenje, punomoć, rješenja, izvadak iz registra, obrasce, preslike putovnica, registracije, e-mail korespondenciju, saslušani su svjedoci D. B. i M. W., proveden je dokaz vještačenjem po vještacima za vrijednosne papire, A. G. i D. P. i saslušan je tužitelj, kao stranka, u svrhu dokazivanja.

4. Cijeneći sve provedene dokaze ovaj sud nalazi da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

5. Među strankama nije sporno da su dana 08.11.2006. godine sklopile Ugovor o obavljanju brokerskih usluga (u daljnjem tekstu Ugovor) radi izvršavanja transakcija sa vrijednosnim papirima na B. u M., te da u razdoblju od 13. prosinca 2007. do 28. siječnja 2008. (45 dana) tuženik nije prihvaćao ni provodio naloge tužitelja za izvršenje transakcija sa vrijednosnim papirima. Među strankama isto tako nije sporno da u navedenom razdoblju nije bilo moguće trgovati vrijednosnim papirima zbog zabrane trgovanja izrečene S. b. a.d. S., posredniku tuženika na makedonskom tržištu, kao i da je tuženik putem novog posrednika počeo provoditi naloge 29.01.2008. godine. Sporno je da li je tuženik odgovoran za naknadu štete zbog

neizvršavanja

svojih

obveza

iz

Ugovora.

6. Uvidom u Ugovor sud utvrđuje da je predmet Ugovora bilo trgovanje dionicama isključivo na tržištu R., da je tužitelj pristao tj. dao izričitu ovlast tuženiku da izvršenje transakcija, dakle izvršenje Ugovora tuženik povjeri trećim osobama (čl. 1.2.), pri čemu su stranke smatrale da se radi o institucijama tj. brokerskim kućama u R. (čl. 1.3.) i da radi svega navedenog, a jer tuženik izvršenje naloga povjerava trećim osobama, stranke su u čl. 1.4. ugovorile: „Obzirom da će Broker, slijedom iznesenog u prethodnim stavcima ovog članka, povjeriti izvršavanje naloga Klijenta trećim osobama, Broker ne preuzima odgovornost za neuredno, nepravovremeno ili 68 P-6163/16-90 3

nekvalitetno, cjelovito i/ili parcijalno izvršenje istih, s čime je Klijent, koji je upoznat i svjestan ulagačkih, valutnih, političkih i drugih rizika na tamošnjem tržištu, izričito suglasan, te se u slučaju anomalija pri izvršenju naloga, odriče prava na naknadu štete ili drugih potraživanja od strane Brokera".

7. Daljnjom analizom rezultata dokaznog postupka, ovaj sud utvrđuje da u konkretno zaključenom Ugovor između stranaka (kupnja/prodaja dionica na tržištu R.) tuženik uopće nije mogao izvršiti osobno. Naime, jasno je iz svih navoda stranka da među njima nema spora da na stranom tržištu dionica ne može trgovati stranac, tj. da u ovom konkretnom slučaju uopće nije moguće primijeniti odredbu čl. 767. st. 1 Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05 - u daljnjem tekstu ZOO) i da tuženik naloge nije mogao izvršavati osobno. Za trgovanje na makedonskom tržištu tj. izvršavanju naloga tužitelja tuženik je morao imati zamjenika. Kako je tužitelj po zanimanju broker, on sigurno zna da njegove naloge u R. nije mogao ispuniti tuženik već ovlašteni broker, sa kojim je tuženik uspostavio poslovni odnos. Osim što tužitelju to nije moglo ostati nepoznato (jer je broker), jasno je navedeno u čl. 1.4. Ugovora stranaka. Dakle, u konkretnom poslovnom odnosu stranaka nalog tužitelja tuženik nije mogao izvršiti osobno već samo preko treće osobe, to tužitelju nije moglo ostati nepoznato, pa su u ovom konkretnom slučaju ispunjenje obje mogućnosti po čl. 767. st. 2 ZOO-a. Tužitelj dopušta tuženiku da nalog izvrši treće osoba, jer zna da temeljem pozitivnih propisa tuženik ne može sam obavljati brokerske poslove na inozemnom tržištu.

8. Nadalje, nesporno je među strankama da je tuženik za izvršenje Ugovora u R. izabrao S. b. A.D, koja je odlukom nadležni tijela R. izgubila dozvolu za rad. Pri tome tuženik ističe, a tužitelj ne osporava, pa sud takvu tvrdnju smatra dokazanom, da je S. b. A.D. bila jedini brokerska kuća u R. koja je sve brokerske poslove obavljala za tuženika. Svjedok M. W. u svojem iskazu navodi da je praksa tuženika bila da usluge za tuženika na stranim tržištima, koja su usporediva, npr. m., c., obavlja samo jedan broker, a zbog veličine i strukture tržišta kapitala, sigurnosti i jednostavnosti obavljanja poslova i troškova. Svjedok ističe da se na m. tržištu birala brokerska kuća, koja posluje unutar banke, da ga je zabrana rada iznenadila i da bi takav događaj definirao kao moguće da će se dogoditi, ali da nije vjerojatno da će se dogoditi. Nadalje, tijekom postupak je utvrđeno da je S. b. A.D. bila brokerska kuća tuženika od 2004. godine.

9. Povezujući utvrđeno pod točkama 7. i 8. ovaj sud smatra da tužitelj nije dokazao da je pri izboru brokera tuženik postupao protivno dobroj poslovnoj praksi tj. da nije postupao kao dobar gospodarstvenik, jer je S. b. A.D. za tuženika brokerske poslove obavljalo duže vrijeme, radilo se o jednoj od većih banaka na području R. i činjenica zabrane rada obavljanja brokerski poslova bio je događaj koji nije bio vjerojatan da će se dogoditi. Tužitelj je preuzeo rizik da izvršenje njegovih naloga neće biti moguće uslijed okolnosti koje se odnose na rizike tržišta na kojima želi trgovati dionicama i na te rizike je pristao (čl. 1.4. Ugovora). Pri tome mišljenje tužitelja da je tuženik trebao za trgovanje na tržištu R. angažirati više od jedne brokerske kuće je ostalo samo na razini njegovog mišljenja, a ne dokazne tvrdnje da je tuženik u konkretnom slučaju postupio suprotno dobroj poslovnoj praksi. Zbog navedenog, tuženik u ovom konkretnom slučaju ne može tužitelju odgovarati sa osnove čl. 767. st. 3 ZOO-a, jer sud nije našao propuste u radu tuženika kod izbora brokera u S. b. A.D. Odnosno, sud smatra da su u odnosu na navedeno ispunjeni uvjeti iz čl. 343. ZOO-a.

10. Međutim, valjalo je nastavno utvrditi je li tuženik u trenutku kada njegovom brokeru zabranjen rad poduzima sve potrebno da bi mogao ispunjavati obveze preuzete zaključenim Ugovorom s tužiteljem, ali i s drugim klijentima, jer iz dostavljene dokumentacije po tuženiku proizlazi da tužitelj nije bio jedini klijent 68 P-6163/16-90 4

tuženika koji je trgovao na tržištu dionica R. Radilo se o najmanje još 31 klijenta koji su bili u ugovornom odnosu s tuženikom, a što proizlazi iz knjige naloga prema kojem su ti klijenti kupila S. dionice i koji također uslijed zabrane rada brokera istima nisu mogli trgovati.

11. U situaciji kada tuženik zna da ugovorne obveze prema svojim klijentima ne može putem treće osobe izvršavati, jer je treća osoba dobila zabranu rada, a pri tome ima barem 32 klijenta koji trguju na m. tržištu, a što nakon 13.12.2007. godine ne mogu, dužnost je tuženika poduzeti sve potrebno da svoje usluge i preko treće osobe ispunjava pravovremeno.

12. Svjedok M. W., a koji je ustrojio ugovorni odnos sa S. b. A.D. procjenjuje da je za analizu brokerske kuće, pripremanje svih ugovora i dokumentacije potrebno oko 3 mjeseca da tuženik na tržištu R. pronađe brokera, koji bi obavljalo poslove za tuženika. Takav je iskaz u suprotnosti sa činjenicom da je u konkretnom slučaju tuženiku za izbor zamjenika ranijeg brokera tj. potpisivanje ugovora i početak rada novog brokera (N. T. b. A.D.) trebalo 45 dana, jer je tuženik temeljem ugovora s novim brokerom ponovno ima pristup m. tržištu i trgovanju dionicama svojih klijenata od dana 29.01.2008. godine.

13. Analizom dokumentacije, koja je tuženiku bila potreba da bi zaključio ugovor s novim brokerom, i uvidom u mail korespondenciju svjedoka M. W. i djelatnice banke u R. (N. T. b. A.D.), ovaj sud smatra da se nakon 11.01.2008. godine postupanje tuženika više ne može smatrati postupanjem dobrog gospodarstvenika.

14. Prema dokumentaciji koju je dostavio tuženik sud utvrđuje da je 17.12.2007. godine održan sastanak tuženika i banke N. T. b. A.D. i dana 18.12.2007. godine djelatnica banke šalje svjedoku M. W. detaljan mail s ugovorom i uputama koji su sve dokumenti potrebni da bi tuženik na burzi R. mogao trgovati putem novog brokera. Nakon toga tuženik, po svjedoku M. W. idući dan traži još jedan ugovor, dana 20.12.2007. godine djelatnica banke u R. pita djelatnika tuženika M. W.:"…ili zbog suspenzije S. bi požurili sa brokreskim ugovorom?". Prema daljnjoj dokumentaciji utvrđeno je da djelatnik tuženika traži daljnje upute dana 21.12.2007. godine. Nakon toga djelatnik tuženika dana 03.01.2008. godine traži daljnju dokumentaciju iz R. i potvrđuje da je zadnja verzija ugovora ok. Nakon toga, 07.01.2008. godine djelatnik tuženika traži brokerski ugovor na m. jeziku u elektronskom obliku, kako bi ga mogao dati na prijevod, a prije toga, dana 04.01.2008. godine djelatnik tuženika M. W. dostavio je upravi prijedlog Odluke o sklapanju ugovora između tuženika i novog brokera, koji prijedlog je uprava tuženika 11.01.2008. godine prihvatila. U razdoblju između 04.01.2008. i 11.01.2008. godine ugovor koji se trebao zaključiti između tuženika i novog brokera "prošao" pravno mišljenje nadležne pravne službe tuženika. Dokumentacija koju je trebao tuženik ovjerena je kod nadležnog javnog bilježnika u R. dana 04.01.2008. godine, a to su radnje brokera u R. učinjene odmah, idući dan nakon što djelatnik tuženika traži dokumentaciju

(mail

03.01.2008.

godine).

15. Analizom utvrđenog (točka 14.) uz činjenicu da je ugovor tuženik s novim brokerom zaključio 11.01.2008. godine, a da je novi broker s radom za tuženika počeo tek 29.01.2008. godine, a što tuženik pravda slanjem daljnje dokumentacije, a što ne dokazuje, ovaj sud smatra da su radnje tuženika do zaključenja ugovora u skladu s iskazom saslušanog svjedoka, a i navodima tuženika. Naime, vidljivo je iz komunikacije djelatnika tuženika i djelatnice banke u R. da je ritam komunikacije na tjednoj bazi, da se dostavlja dokumentacija koja se prevodi, dostavlja upravi na odlučivanje i sl. Imajući u vidu broj neradnih dana u našoj zemlji u spornom razdoblju, ovaj sud smatra da je vrijeme od 18 radnih dana primjereno da se pribavi sva dokumentacija, donesu potrebne odluke i zaključi ugovor.

68 P-6163/16-90 5

16. Međutim, daljnje vrijeme do 29.01.2008. godine nije niti primjereno niti je tuženik dokazao što je još bilo potrebno da bi novi broker počeo trgovati na burzi R. Tuženik se opravdava količinom dokumenata koje je trebalo prevesti iako naknado zaprimljenu dokumentaciju ne dostavlja, a onu pristiglu do zaključenja ugovora sud ne ocjenjuje pretjerano opširnom. Tuženik se posebno ne može pravdati vremenom koje je potrebno da dokumenti "putuju", jer je to u kritično vrijeme, a imajući u vidu kurirske službe (npr. D.) zanemarivo vrijeme, svedeno na minimalan broj dana.

16. Daljnjem analizom (točka 14. i 15.), ali imajući i u vidu dokaze koje je ponudio tuženik, ovaj sud smatra da trenutkom zaključenja ugovora s novim brokerom (11.01.2008. godine) trebala i morala biti novom brokeru dostavljena sva dokumentacija temeljem koje je isti mogao početi trgovati za tuženika tj. za njegove klijente. Tuženik je u razdoblju od 13.12.2007. do 11.01.2008. godine imao i više nego dovoljno vremena da svu dokumentaciju priredi i dostavi, jer je već 18.12.2007. godine znao što sve treba novom brokeru (detaljan mail djelatnice iz R.). Pri tome sud ističe da tuženik samo navodi da je osim ugovora novom brokeru trebao dostaviti i račune individualnih klijenata, uz ugovore i kopije putovnica. Ali tuženik ne dostavlja tu dokumentaciju da bi se mogao procijeniti obim iste, nije uopće jasno je li se ta dokumentacija slala mialom, u izvorniku, u ovjerenim preslikama, prevedena i sl. 17. Zbog utvrđenog i navedenog u točkama 14,15, i 16. sud utvrđuje da je 12.01.2008. godine tuženik trebao omogućiti trgovanje svojim klijentima tj. preko novog brokera izvršavati zaprimljene naloge i da nakon tog datuma više ne vrijede razlozi koji tuženika oslobađaju od odgovornosti (točka 9.). Odnosno, kako je 12.01.2008. godine bila subota, to je tuženik trebao omogućiti daljnje trgovanje 14.01.2008. godine. Takvim (ne)postupanjem tuženik je svojim suugovarateljima, dakle, i tužitelju, mogao prouzročiti štetu, jer su isti bili u nemogućnosti trgovati dionicama tj. tuženik nije osigurao brokera koji će provoditi naloge.

18. Iz pitanje djelatnica banke u R. djelatniku tuženika M. W.:"…ili zbog suspenzije S. bi požurili sa brokreskim ugovorom?" upućenom u poruci dana 20.12.2007. godine sud utvrđuje da iako je ranije broker tuženika imao zabranu rada, to nije značilo da su dionice koje je taj broker kupovao/prodavao za klijente tuženika, ostale "zaključane" na računu tog brokera, već ih je novi broker mogao preuzeti i nastaviti s njima trgovati.

19. Iz suglasnih iskaza tužitelja i svjedoka D. B., brokera tuženika, nesporno proizlazi da je tužitelj znao za suspenziju brokera u R. i da u tom razdoblju djelatnici tuženika uopće nisu zaprimljene naloge izrađivali u pisanoj formi, jer su znali da ih ne mogu provesti. Zbog toga je iskaz tužitelja u dijelu u kojem on iskazuju da je upravo u vrijeme kada nije mogao trgovati dionicama S., on dionice želio prodati ostao na nivou spekulacije.

19. Nadalje, iz radnji tužitelja prije i nakon suspenzije rada brokera u R. sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao svoju tvrdnju i svoj iskaz da je upravo u vrijeme kada nije mogao trgovati svojim dionicama on to upravo namjeravao, jer je tada na tržištu bila takva cijena da je mogao očekivati zaradu. Pri tome tužitelj u svojem iskazu uopće ne tvrdi da je čak i u početnoj komunikaciji nalagao prodaju svih dionica. On iskazuje da je zvao djelatnike tuženika i rekao koliko točno dionica želi prodati (npr. 1000 komada), a da su mu djelatnici tuženika, uglavnom svjedok B., govorili da nalog ne mogu zaprimit zbog blokade rada brokera u R. Tužitelj iskazuje da je njegova namjera bila prodati sve dionice, a pri tome je odmah proturječan, jer iz daljnjeg iskaza proizlazi da u prvo vrijeme (blokada rada brokera) je djelatnicima tuženika davao naloge za prodaju određenog broja dionica (koje ovi nisu mogli niti su provodili), a nikako za prodaju svih dionica.

20. Uvidom u obračune utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju od 15.11.2006. do 27.11.2006. godine kroz 6 naloga kupio ukupno 27400 dionica S., a prema 68 P-6163/16-90 6

pribavljenim podacima s burze R. proizlazi da je tužitelj dionice kupovao u rasponu od 69,14 do 70,00 …, odnosno prosječno po 69,58 ... Nadalje, tužitelj tvrdi da se radilo o dionicama kojima je bilo zabranjeno trgovanje u periodu godine dana od dana stjecanja.

21. Analizom naloga, a kako to u nalazu i mišljenju ističe vještak D. P., tužitelj je davao limitirane naloge, jer je zadao minimalnu cijenu po kojoj se prodaja dionica ima izvršiti, ali je sve naloge povukao. Radilo se o četiri naloga prema kojima tužitelj ni u jednom nije dao nalog da se prodaju sve dionice, već je dva puta nalagao prodaju 1427 dionica, a dva puta 731 dionicu i to dana 21, 23, 26. i 30.11.2007. godine. Pri tome valja imati u vidu da je tužitelj prema obračunima dionice kupovao:

-dana 15.11.2006. godine 12000 komada;

-dana 17.11.2006. godine 800 komada;

-dana 21.11.2006. godine 5345 komada; -dana 22.11.2006. godine 7846 komada; -dana 23.11.2006. godine 809 komada;

-dana 27.11.2006. godine 600 komada, što znači da je već od dana 16.11.2006. godine mogao početi trgovati s 12000 komada dionica (zabrana trgovanja godinu dana od stjecanja). Nadalje, prema podacima iz tabele 1 nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je na dane kada je tužitelj davao naloge za prodaju određujući minimalnu cijenu na burzi postignuta cijena koja je bila viša od cijene koju je odredio tužitelj kao najnižu. Naime, tužitelj je za 21.11.2007. godine odredio najnižu cijenu 617,92, dionica se maksimalno prodavala po 630,00 ... Za dan 23.11.2007. godine tužitelj je odredio cijenu od 478,60 …, a taj se dan dionica prodavala i po cijeni od 612,00 ... I dana 26.11.2007. godine dionica je ostvarila cijenu višu od one određene po tužitelju (595,00 …, a tužitelj odredio 547,86 …). Jedni je na dan 30.11.2007. godine najviša cijena bila niža od one koju je odredio tužitelj (431,00 …, tužitelj odredio 490,35 …).

22. Sud je odlučio da će radi analize kretanja cijene dionice uzeti razdoblje od 01.11.2007. do 01.03.2008. godine smatrajući da je isto primjereno da se utvrdi kretanje cijena dionica i radnje tužitelja u odnosu na razdoblje od 14. do 28. siječnja 2008. godine u kojem razdoblju tuženik nije oslobođen od odgovornosti (točka 9.).

23. Daljnjom analizom nalaza i mišljenja vještaka utvrđeno je da je dionica S. najvišu cijenu ostvarivala u vremenu kada tužitelj istu nije mogao prodavati, do 15.11.2007. godine, jer je deset najviših cijena u cijelom promatranom razdoblju ostvareno do 15.11.2007. godine.

24. U odnosu na razdoblje od 14. do 28. siječnja 2008. godine utvrđeno je (tabela 1 nalaza i mišljenja) da je najviša cijena postignuta u iznosu od 570,00 …, najniža od 494,68 …, a prosječna od 539,59 …, dok je prvog dana nakon kojeg je tuženik omogućio trgovanja pronalaskom novog brokera dionica prodana po prosječnoj cijeni od 508,10 ... Time se utvrđuje razlika od 31,49 … tj. na paketu od 27400 dionica od 862.826 …, a uz primjenu tečaja od 0,1192 kn za 1 … to bi predstavljalo štetu za tužitelja u iznosu od 102.848,85 kn. Navedeno iz razloga jer tužitelj potražuje razliku između prosječen cijene za razdoblje kada se nije moglo trgovati i cijene ostvarene na prvi dan trgovanja. Iznos na koji bi na taj način imao pravo niži je od onoga koji on traži, jer sud nije uzeo u obzir prosječnu cijenu cijelog razdoblja zabrane trgovanja već samo od 14. do 28. siječnja 2008. godine.

25. Međutim, u razdoblju nakon 29.01.2008. godine dionica se na burzi prodavala i za cijenu koja je neke dane bila gotovo ista kao i prosječena cijena u spornom razdoblju (npr. 31.01.2008. godine po 538,42 …), a više dana po cijeni višoj od one koju je postigla 29.01.2008. godine.

26. Prema volumenu trgovanja u spornom razdoblju najmanje je prodano 245 dionica dana 14.01.2008. godine, a najviše 10393 dionica 22.01.2008. godine. U cijelom je tom razdoblju prodano ukupno 30795 dionica, odnosno oko 2799 dionica 68 P-6163/16-90 7

po svakom od jedanaest dana. Da je tužitelj svakog od dana trgovanja odlučio prodati i dao nalog za prodavanje jednakog dijela svojih dionica, na tržištu bi se ponudilo na prodaju još oko 2490 dionica tj. gotovo 50% više od broja dionica kojima se istrgovalo.

27. Ali, i u razdoblju trgovanja prije zabrane, na više je dana (uz navedeno pod 21.) dionica ostvarila najvišu cijenu koja je bila viša i od najviše u spornom razdoblju, kao i što je prosječna cijena bila više od prosječne u spornom razdoblju.

28. Vještak u svojem nalazu i mišljenju i pisanom i usmenom očitovanju ističe da na cijenu trgovanja dionicama utječe količina dionica ponuđenih na prodaju, što znači da veća količina umanjuje prosječnu dnevnu cijenu trgovanja. Nadalje, u svojem usmenom očitovanju vještak navodi da u hipotetska razmatranja ulazi što bi se moglo desiti da je tužitelj u spornom razdoblju dao nalog za prodaju svojih dionica. U hipotetsko razmatranje ulazi i vjerojatnost da bi prodao sve svoje dionice uz vjerojatnost da je odredio najnižu cijenu u odnosu na sve ostale osobe koje su u tom trenutku htjele prodati dionice. Navedeno iz razloga, a kako objašnjava vještak, jer dionice dobivaju na burzi prioritet sa obzirom na trenutak kad su stavljen na prodaju, ali samo ako su sve stavljene na prodaju po istoj cijeni. Međutim, prioritet se mijenja s obzirom na cijenu, pa se prvo kupuje ona s nižom cijenom neovisno o vremenu kada je stavljan na prodaju pa prioritet stavljana dionica na prodaju gubi osnovnu svrhu ukoliko cijene nisu iste.

29. Sud je nalaz i mišljenje vještaka prihvatio u cijelosti, jer je sačinjen jasno, obrazloženo i u skladu s pravilima struke. Pri tome sud ističe da su mu za odluku u ovoj pravnoj stvari pretežno bili potrebni statistički podaci o kretanju cijena dionice S., količinama kojima se trgovalo, nalozima tužitelja. Zbog toga sud i nije posebno saslušavao vještaka na prigovore tuženika, a koji su vezani uz vjerojatnost da će se nešto desiti, jer su ti prigovori tuženika predstavljali odlučivanje suda o osnovanosti zahtjeva tužitelja.

30. Nije sporno da je tužitelj u konačnici svoje dionice prodao u razdoblju od 31.01.2008. do 24.01.2012. godine i da je ostvario prosječnu cijenu od 355,80 … po dionici, najvišu od 524,67 … i najniže od 108,36 ...

31. Analizom kretanja cijena dionica, radnji tužitelja i iskaza vještaka sud nastavno utvrđuje da unatoč odgovornosti tuženika za nemogućnost trgovanja u razdoblju od 14.01. do 29.01.2008. godine tužitelju ne može biti dosuđena naknada u iznosu kakao bi proizlazio pod točkom 24.

32. Polazišni navod tužitelj jest da je njegova namjera bila zaraditi na dionicima i takvu namjeru sud kao logično i uvjerljivu prihvaća. Međutim, radnje samog tužitelja i kretanje cijena dionice u svojoj ukupnosti predstavljaju tako visoki stupanj neizvjesnosti da sud smatra da tužitelj nije dokazao objektivnu vjerojatnost da bi stekao zaradu u iznosu kako ju on potražuje. Pri tome sud smatra da je vjerojatnosti šansa (mogućnost) da će se neki događaj dogoditi. Naime, radi se o vjerojatnosti više događaja od kojih se svi zajedno moraju dogoditi da bi polazišni navod tužitelja bio točan. Vjerojatnosti koje moraju biti zadovoljene jest da je tužitelj u spornom periodu namjeravao prodati sve dionice, da je određivao cijene koje će u zbiru njemu omogućiti prodaju po prosječnoj cijeni trgovanja u spornom razdoblju, da je s druge strane bili zainteresiranih kupaca dionica po cijenama koje određuje tužitelj, da kupci dionice zaista i kupe u broju i po cijeni koja u konačnici čini prosjek trgovanja u spornom razdoblju. Zanemarujući čak i faktore koji utječu na kretanje cijena dionica (količina dionica, odnos ponude i potražnje i dr.) ovaj sud utvrđuje da tužitelj nije dokazao niti da bi sve dionice u spornom razdoblju prodao niti nije dokazao na koliku je točnu zaradu računao, a pri tome iz njegovih radnji proizlazi da ga dobitak (zarada) devet puta viša od uloženog nije zadovoljio. To nedvojbeno proizlazi iz radnji tužitelja dana 21.11.2007. godine kada tužitelj određuje najnižu cijenu od 617,92 … i taj nalog povlači, a pri tome valja imati u vidu da je tužitelj

68 P-6163/16-90 8

dionicu prosječno platio 69,58 … i da se na taj dan dionicom trgovalo i po cijeni od 630,00 ...

33. Trgovanje dionicima predstavlja rizik, dakle vjerojatnost da se ono što se planira neće ostvariti. Osnovni plan tužitelja, kako on iskazuje, bio je da zaradi. Tužitelj je dionice kupio za cca 1.906.492,00 …, a sve ih je prodao za 9.749.009,00 … i na taj način zaradio cca pet puta više od uloženog. Dakle, na strani tužitelja u konačnici do rizika gubitka nije došlo. Koliki je bio njegov plan, dakle na koju je točno zaradu računao tužitelj nije dokazao.

34. Sud zaključeno ističe da je postupanje tuženika u razdoblju od 14. do 28.01.2008. godine bilo takvo da predstavlja štetnu radnju (točka 17.) kojom je tužitelju mogla biti prouzročena šteta. Međutim, tužitelj nije dokazao objektivnu vjerojatnost da bi u spornom razdoblju štetu pretrpio radi čega je sa svojim zahtjevom i odbijen.

35. Odluka o trošku tuženika temelji se na odredbi čl. 154. st. 1 i čl. 155 Zakona o parničnom postupku (NN 148/11, 25/13, 70/19) i odnosi se na troškove sudske pristojbe za odgovor na tužbu 1.250,00 kn i na žalbu 3.484,00 kn; za troškove vještačenja 5.500,00 kn i troškove prijevoda dokumentacije 2.250,00 kn ili ukupno 12.484,00 kn.

U Zagrebu, 28. svibnja 2021. godine

Sutkinja:

Romana Hukelj, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana, a koji rok se računa:

- od dana održavanja ročišta na kojem se presuda objavljuje, ukoliko je stranka uredno obaviještena o ročištu za objavu, bez obzira da li je na isto pristupila, odnosno

- od dana primitka prijepisa presude, ukoliko stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje.

Žalba se podnosi pisano, u tri istovjetna primjerka, putem ovog suda Županijskom sudu.

Dna:

1.tužitelju po pun.

2.tuženiku