REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-90/2021-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Puli - Pola, po sucu Dolores Peruško, kao sucu pojedincu, u izvanparničnom postupku predlagatelja D. A. (OIB:…) iz M. L., zastupanog po punomoćnicima iz Zajedničkog odvjetničkog ureda B. K., M. M. J. i T. H., odvjetnicima iz M. L., protiv protustranke REPUBLIKE HRVATSKE (OIB:…) zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Rijeci, radi razvrgnuća suvlasničke zajednice, odlučujući o žalbama predlagatelja i protustranke protiv rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, poslovni broj: R1- 225/2020-6 od 11. prosinca 2020., 28. svibnja 2021.,

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba protustranke – i potvrđuje se točka 1. rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, poslovni broj: R1- 225/2020-6 od 11. prosinca 2020.

II. Djelomičnim prihvaćanjem žalbe predlagatelja, preinačuje se odluka o trošku sadržana u točkama 2. i 3. rješenja Općinskog suda u Rijeci, Stalne službe u Malom Lošinju, poslovni broj: R1-225/2020-6 od 11. prosinca 2020., tako da ista sada glasi:

"O zahtjevu predlagatelja za naknadu troškova predmetnog izvanparničnog postupka odlučit će se u parničnom postupku."

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem suda prvog stupnja, točkom 1., predlagatelj A. D. upućen je sa zahtjevom za razvrgnuće suvlasničke zajednice pokrenuti parnični postupak. Točkom 2. odlučeno je da se ovaj izvanparnični postupak obustavlja. Točkom 3. odbijen je predlagatelj sa zahtjevom za naknadu troškova postupka, dok je točkom 4. određeno da svaka stranka snosi svoj trošak.

2. Protiv toga rješenja pravovremenu i dopuštenu žalbu podnose predlagatelj i protustranka.

3. Predlagatelj podnosi žalbu protiv odluke o trošku (točke 3. i 4.) zbog pogrešne primjene materijalnog prava. U bitnom navodi da je prvostupanjski sud odbio zahtjev predlagatelja za naknadu troškova postupka pozivom na paragraf 20 st. 1. Zakona o sudskom vanparničnom postupku iz 1934. prema kojem u vanparničnom postupku troškove snosi stranka u čijem je interesu postupak proveden. Pri tome je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo jer je, odlučujući o troškovima postupka, propustio primijeniti odredbu čl. 54. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, kojom je određeno da troškove razvrgnuća snose svi suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima. Pogrešna primjena materijalnog prava ogleda se i u utvrđenju suda prvog stupnja da predlagatelju ne pripada pravo na trošak zastupanja po punomoćniku, s obzirom da je paragrafom 20 st. 4. Zakona o sudskom vanparničnom postupku propisano da sud može po prijedlogu jedne stranke naložiti drugoj da naknadi troškove, podrazumijevajući i troškove pravnog zastupnika, koje je prouzrokovala neosnovanim prijedlozima ili grubom krivnjom. S obzirom da je činjenicu predlagateljeva vlasništva protustranka osporila tek podneskom od 6. studenog 2018. jasno je da je upravo grubom krivnjom protustranke predlagatelju prouzročen nepotrebni trošak svih do tada provedenih sudskih radnji i dokaza. Iz navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog predlagatelja za naknadu troškova postupka, jer je pravilnom primjenom materijalnog prava valjalo obvezati protustranku da predlagatelju naknadi sve troškove nastale od pokretanja postupka do osporavanja vlasništva predlagatelja (6. studenog 2018.), kao i nužne troškove (trošak pristojbi, očevida i vještačenja) nastale nakon 6. studenog 2018., razmjerno suvlasničkom udjelu protustranke.

3.1. Žalbeni je prijedlog predlagatelja da se pobijano rješenje preinači u dijelu odluke o trošku, a podredno, da isto u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

4. Protustranka žalbom pobija rješenje u dijelu točke 1. iz svih zakonom dopuštenih žalbenih razloga. Ističe da prvostupanjski sud nije postupio u skladu s uputom drugostupanjskog suda, sadržanoj u rješenju poslovni broj: Gž-256/2020 od 22. listopada 2020., čime je počinjena bitna povreda odredaba postupka iz čl. 377. u vezi sa čl. 354. st. 1. Zakona o parničnom postupku te je činjenično stanje ostalo pogrešno i nepotpuno utvrđeno.

4.1. S obzirom da predmetna nekretnina čini sastavni dio kampa, protustranka smatra da geometrijska dioba u konkretnom slučaju nije moguća, a niti se nekretnina može prodati trećoj osobi, jer bi time bila narušena cjelovitost kampa. Dakle, okolnost da je nekretnina neodvojiva od ostatka kampa, čini je nepodobnom za provođenje postupka razvrgnuća geometrijskom ili civilnom diobom, a jedini način eventualnog razvrgnuća bio bi da nekretnina prijeđe u vlasništvo protustranke uz isplatu predlagatelju vrijednosti njegovog suvlasničkog dijela. Iz navedenog proizlazi da predlagatelj sukladno čl. 47. st. 1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima nije bio ovlašten pokrenuti postupak razvrgnuća, već je takav postupak ovlaštena pokrenuti isključivo protustranka kao vlasnik ¾ dijela predmetne nekretnine i suvlasnik koji ima osobito važan razlog da nekretnina bude u njegovom samovlasništvu. Stoga smatra da je prijedlog za razvrgnuće suvlasničke zajednice valjalo odbaciti zbog nedostatka pravnog interesa (ovlaštenja) predlagatelja za pokretanje toga postupka, a podredno odbiti zbog nemogućnosti diobe konkretne nekretnine. S obzirom da prvostupanjski sud nije donio takvu odluku, počinjena je bitna povredu odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a jer predlagatelj nije mogao biti stranka u postupku, odnosno nije imao procesnopravno ovlaštenje biti u položaju predlagatelja.

4.2. Također ukazuje da sukladno Zakonu o turističkom i ostalom građevinskom zemljištu neprocijenjenom u postupku pretvorbe i privatizacije („Narodne novine“ broj: 92/10) i Zakonu o građenju („Narodne novine“ broj: 77/92, 82/92, 29/94, 33/95, 91/96 i 52/99), kampovi predstavljaju jedinstvenu tehničko - tehnološku cjelinu i njihovo cijepanje ni civilna dioba nisu mogući niti pravno dopušteni mimo postupka propisanog tim zakonima. Uredbom o načinu i postupku procjene vrijednosti turističkog zemljišta, odnosno građevina u kampovima, načinu isplate kod civilne diobe, načinu utvrđivanja tržišne cijene ostalog građevinskog zemljišta za koje je na temelju posebnog propisa utvrđeno da služi za redovitu uporabu građevine („Narodne novine“ broj: 12/11) propisano je da razvrgnuće suvlasničke zajednice nije u nadležnosti suda. Osim toga, predmetna nekretnina kč.br. 9031. k.o. M. L. nalazi se u osnovama gospodarenja Hrvatskih šuma pa je i primjenom Zakona o šumama („Narodne novine“ broj: 68/18) njezino cijepanje i civilna dioba, bez izdavanja iz šumskogospodarske osnove, nedopušteno.

4.3. Žalbeni je prijedlog protustranke da se pobijano rješenje ukine te da se prijedlog predlagatelja odbaci, a podredno odbije.

5. Odgovori na žalbu nisu dostavljeni.

6. Žalba protustranke nije osnovana, dok je žalba predlagatelja protiv odluke o trošku djelomično osnovana.

7. Predmet ovog izvanparničnog postupka je razvrgnuće suvlasničke zajednice nekretnine kč.br. 9031 maslinik, upisane u zk.ul. 4153 k.o. M. L., u suvlasništvu predlagatelja D. A. u ¼ dijela i protustranke Republike Hrvatske u ¾ dijela.

7.1. Pritom, među strankama nije sporno da nekretnina kč.br. 9031 k.o. M. L., koja je predmetom razvrgnuća, u naravi predstavlja borovu šumu i kamenjar površine 151 m[2] te da se nalazi neposredno uz betonirano šetalište uz more, djelomično omeđena urednim kamenim zidom. Predmetna nekretnina ne postoji u knjižnom dijelu katastarskog operata jer je nepoznatog datuma i na temelju nepoznatog upravnog akta poništena i inkorporirana u kč.br. 9032 k.o. M. L. (u vlasništvu protustranke) kao njen sastavni dio, dok je njeno zemljišnoknjižno stanje, u odnosu na list A, ostalo nepromijenjeno. Također, predmetna kč.br. 9031 k.o. M. L. se u vrijeme pokretanja ovoga postupka nalazila izvan granica građevinskog područja, da bi nastavno stekla status građevinskog zemljišta ugostiteljsko – turističke namjene, unutar zone „T3 – kamp“, jer se nalazi unutar obuhvata autokampa Č..

7.2. Nije sporno ni da je pravni prednik predlagatelja svoj suvlasnički udio od ¼ predmetne nekretnine stekao naplatnim pravnim poslom – kupoprodajnim ugovorom od 30. siječnja 2009., kojeg je zaključio sa zemljišnoknjižnom vlasnicom L. P., a koja je predmetnu nekretninu stekla nasljeđivanjem iza bake E. S.. S druge strane, protustranka Republika Hrvatska je svoj suvlasnički udio od ¾, prethodno upisan kao općenarodna imovina pod upravom kotarskog n.o. L. – C., M. L., stekla na temelju izvansudske nagodbe od 8. travnja 2009., zaključene između Republike Hrvatske i Grada M. L..

8. Sud prvog stupnja je pobijanim rješenjem uputio predlagatelja na pokretanje parničnog postupka sa zahtjevom za razvrgnuće suvlasničke zajednice te je odredio da se predmetni izvanparnični postupak obustavlja, sve s obzirom na postojanje spora o pravu suvlasništva među strankama. Ujedno je odbijen prijedlog predlagatelja za naknadu troškova izvanparničnog postupka te je određeno da svaka stranka snosi svoj trošak.

9. Ispitujući pobijano rješenje u granicama žalbenih navoda, a dodatno pazeći po službenoj dužnosti na pravilnu primjenu materijalnog prava i na bitne povrede odredaba parničnog postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti u skladu s odredbom čl. 365. st. 2. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 i 70/19, dalje: ZPP), u vezi s pravnim pravilom iz paragrafa 21. Zakona o sudskom vanparničnom postupku (dalje: ZVP) iz 1934. godine, koji se primjenjuje temeljem odredbe čl. 2. Zakona o načinu primjene pravnih propisa donesenih prije 6. travnja 1941. („Narodne novine“, broj 73/91), ocjena je ovoga suda da je pobijano rješenje, u dijelu u kojem je izvanparnični postupak obustavljen i predlagatelj upućen na parnicu, pravilno i zakonito.

10. Sud prvog stupnja nije počinio bitne povrede odredaba postupka na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti pa ni onu iz čl. 354. st. 2. toč. 8. ZPP-a na koju ukazuje protustranka implicirajući da predlagatelj nije mogao biti stranka u postupku, odnosno da nije imao procesnopravno ovlaštenje za pokretanje predmetnog postupka razvrgnuća. Naime, odredbom čl. 47. st. 1. i 2. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“, broj: 91/96, 68/98, 137/99, 22/00, 73/00, 129/00, 114/01, 79/06, 141/06, 146/08, 38/09, 153/09, 90/810, 143/12 i 152/14 - dalje u tekstu: ZV) propisano je da suvlasnik ima pravo na razvrgnuće suvlasništva, ako je moguće i dopušteno, da mu to pravo ne zastarijeva te da razvrgnuće može zahtijevati u bilo koje doba, osim kad bi to bilo na štetu ostalih, no može i tada ako se s obzirom na okolnosti ne bi moglo razumno očekivati da će se prilike uskoro tako izmijeniti da razvrgnuće ne bi bilo na štetu drugih suvlasnika. Već okolnost da je predlagatelj upisan kao suvlasnik kč.br. 9031 k.o. M. L. daje mu ovlaštenje na podnošenje prijedloga za razvrgnuće, dok navodi protustranke o nedopuštenosti provođenja postupka razvrgnuća, kao i o nedostatku pravnog interesa predlagatelja za pokretanjem takvog postupka, nisu osnovani.

10.1. Neosnovani su i navodi o nenadležnosti suda za provođenje predmetnog izvanparničnog postupka, s obzirom da nadležnost izvanparničnog suda za provođenje postupka razvrgnuća proizlazi iz odredbe paragrafa 267. ZVP-a te odredaba čl. 47. do 56. ZV-a. Iz odredbe čl. 48. st. 2. i 3. ZV-a proizlazi da razvrgnuće može biti dobrovoljno ili sudsko, a kada se provodi sudsko razvrgnuće, sud odlučuje u izvanparničnom postupku, ako zakon ne određuje drukčije. S obzirom da zakonom, suprotno žalbenim navodima, nije određen drukčiji način razvrgnuća, prvostupanjski je sud kao nadležan, pravilno i zakonito, vodio predmetni izvanparnični postupak.

11. Također, prvostupanjski je sud na pravilno i potpuno utvrđeno činjenično stanje, pravilno primijenio materijalno pravo kada je obustavio predmetni izvanparnični postupak i uputio predlagatelja na pokretanje parničnog postupka.

11.1. Naime, sukladno pravnom pravilu iz paragrafa 267. st. 2. ZVP-a, na zahtjev bilo kojeg suvlasnika, sud će u izvanparničnom postupku odlučiti hoće li se i kako provesti dioba jedne zajedničke stvari ili zajedničke imovine, ako među suvlasnicima nema spora: 1) o predmetu diobe i opsegu zajedničke stvari ili imovine i 2) o pravu suvlasništva pojedinih suvlasnika ili o veličini njihovih udjela. Prema pravnom pravilu iz paragrafa 268. ZVP-a, ako se u postupku diobe bilo kojem suvlasniku ospori nešto od navedenog, a ne može se o tome postići sporazum, sud će stranku s njenim zahtjevom za razvrgnuće zajednice (diobu) uputiti na parnicu.

11.2. U konkretnom slučaju, protustranka je u tijeku postupka tvrdila da je prijašnja vlasnica predmetne nekretnine E. S. bila optant te da je njena nekretnina (sada suvlasnički udio predlagatelja), slijedom toga, na temelju Ugovora o miru s Italijom (Službeni list FNRJ 74/47) i Sporazuma između FNRJ i Republike Italije (Službeni list FNRJ 8/65) prešla u društveno vlasništvo, a nastavno u vlasništvo protustranke, zbog čega je i inkorporirana u kč.br. 9032 k.o. M. L.. Kako takvi navodi protustranke predstavljaju upravo situaciju iz paragrafa 267. st. 2. toč. 2. ZVP-a, prvostupanjski je sud pravilno i zakonito odlučio o obustavi izvanparničnog postupka i uputio predlagatelja s njegovim zahtjevom za razvrgnuće na parnicu. S obzirom da se izvanparnični postupak definira kao nesporni postupak, postojanje spora koji se u tom postupku ne može sporazumno riješiti uzrokuje njegovu obustavu i upućivanje na parnicu, u kojoj će se odlučiti o razvrgnuću suvlasništva.

11.3. Suprotno žalbenim navodima, opisanim postupanjem prvostupanjski je sud postupio upravo u skladu s uputom ovoga suda sadržanom u rješenju poslovni broj: Gž-256/2020-2 od 22. listopada 2020., kojim je ukinuto rješenje prvostupanjskog suda o razvrgnuću suvlasničke zajednice poslovni broj: R1-316/2015-54 od 6. prosinca 2019. te je predmet vraćen na ponovni postupak.

12. Međutim, odlučujući o troškovima postupka, prvostupanjski je sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio prijedlog predlagatelja za naknadu troškova izvanparničnog postupka pozivom na odredbu paragrafa 20 st. 1. ZVP-a, s obrazloženjem da je predlagatelj, kao stranka u čiju je korist postupak proveden, dužan snositi trošak postupka. Prvenstveno valja ukazati da stav prvostupanjskog suda da je predmetni postupak vođen u interesu predlagatelja nije osnovan, s obzirom da se razvrgnuće suvlasničke zajednice provodi u interesu svih suvlasnika, neovisno o tome koji je od suvlasnika taj postupak pokrenuo.

12.1. Pravnim pravilom paragrafa 20. ZVP-a propisano je da u vanparničnom postupku troškove snosi stranka u čijem je interesu postupak proveden, ali troškovi sudskih radnji koje su poduzete u interesu samo jedne stranke mora snositi ta stranka, dok je st. 4. navedenoga pravila određeno da sud može po prijedlogu jedne stranke naložiti drugoj da joj nadoknadi troškove koje je prouzrokovala neosnovanim prijedlozima ili grubom krivnjom. Odredbom čl. 54. ZV-a određeno je da troškove razvrgnuća snose suvlasnici razmjerno svojim suvlasničkim dijelovima, osim ako zakon ili njihov sporazum ne određuje drugačije. Iz navedenih odredbi proizlazi da se odluka o troškovima nastalim u izvanparničnom postupku radi razvrgnuća suvlasničke zajednice odlučuje samo ukoliko je razvrgnuće i provedeno u tome postupku.

12.2. Kako u predmetnom postupku nije provedeno razvrgnuće suvlasničke zajednice, već je predlagatelj sa svojim zahtjevom za razvrgnuće upućen na pokretanje parničnoga postupka, to u izvanparničnom postupku nisu ni nastali troškovi predviđeni navedenom odredbom čl. 54. ZV-a, već će se o troškovima razvrgnuća, pa tako i o troškovima koji su nastali tijekom predmetnog izvanparničnog postupka, odlučiti u parničnom postupku na koji je predlagatelj upućen, i to razmjerno suvlasničkim dijelovima stranaka, koji u ovom trenutku, s obzirom na okolnost da je protustranka osporila suvlasništvo predlagatelja, nisu ni poznati. Dakle, postupak u ovoj pravnoj stvari nije dovršen, već će se o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina po zahtjevu predlagatelja odlučivati u parnici. U takvom slučaju nisu ispunjene pretpostavke za odlučivanje o prijedlogu predlagatelja za naknadu troškova postupka, jer će se o cjelokupnim troškovima odlučiti nakon donošenja odluke o razvrgnuću suvlasničke zajednice nekretnina.

13. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci (čl. 368. st. 1. i čl. 373. toč. 3. u svezi s čl. 381. ZPP-a).

U Puli - Pola 28. svibnja 2021.

Sudac

Dolores Peruško