Republika Hrvatska

Trgovački sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: 5 P-52/2020-16

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Trgovački sud u Varaždinu, po sutkinji toga suda Kseniji Flack Makitan, u pravnoj stvari tužitelja I.1 d.d., V., OIB:, kojeg zastupa punomoćnica M. W., odvjetnica iz Z., protiv tuženika M. H.. iz Z.., OIB: … kojeg zastupa punomoćnica M. O. B., odvjetnica iz Z., radi utvrđivanja osnovanosti osporavanja, nakon glavne rasprave održane 16. travnja 2021. u nazočnosti punomoćnica parničnih stranaka, na ročištu za objavu i uručenje presude 28. svibnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja I.1 d.d., V., OIB: …, koji glasi:

"Utvrđuje se da je osnovano osporavanje tužitelja I.1 d.d., V., OIB: …, u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Varaždinu, pod poslovnim brojem St- 529/17, u odnosu na tražbinu tuženika M. H., Z., OIB: … u iznosu od 105.889,32 kn kao tražbine drugog višeg isplatnog reda."

II. Nalaže se tužitelju I.1 d.d., V., OIB: …, da tuženiku M. H. iz Z., OIB: …, u roku od 15 dana naknadi parnični trošak u iznosu od 4.218,75 kn, dok se u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 11.406,25 kn odbija kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj je protiv tuženika podnio tužbu (list 1-4 spisa) radi utvrđivanja osnovanosti osporavanja tražbine tuženika u iznosu od 105.889,32 kn kao tražbine drugog višeg isplatnog reda, koju je tužitelj kao vjerovnik osporio u stečajnom postupku koji se vodi kod ovoga suda pod poslovnim brojem St-529/17 nad dužnikom I.2 d.d. u stečaju te je rješenjem ovoga suda poslovni broj St-529/17 od 04. srpnja 2019. (koje je potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž- 6223/19 od 17. prosinca 2019.) upućen u parnicu radi dokazivanja osnovanosti svog osporavanja.

2. Ova parnica je pokrenuta u roku iz čl. 267. st. 2. Stečajnog zakona ("Narodne novine" broj 71/2015 i 104/2017, dalje u tekstu: SZ) jer je rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-6223/2019-2 od 17. prosinca 2019., koje je doneseno u povodu žalbe protiv rješenja o upućivanju u parnicu, istaknuto na e- Oglasnoj ploči suda 4. veljače 2020., te je u smislu čl. 12. st. 1. SZ-a dostava obavljena

12. veljače 2020. odnosno rok od 8 dana iz čl. 267. st. 2. Stečajnog zakona ističe 20. veljače 2020. Budući da je tužba u ovom predmetu podnesena 18. veljače 2020. (tužba dostavljena e-komunikacijom) ista je pravodobna.

3. Tužitelj u tužbi navodi razloge osporavanja tražbine tuženika kako slijedi:

- tražbina tuženika (koja ne proizlazi iz radnog odnosa već je rezultat jamstva pravnog prednika tužitelja) nastala je prije otvaranja predstečajne nagodbe nad pravnim prednikom tužitelja (društvom I. G. d.d. Z.), a koji postupak se vodio pred Trgovačkim

sudom u

Z. pod poslovnim brojem Stpn-332/14 (ranije Stpn-344/13), te je obuhvaćena nagodbom (rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Stpn-332/14 od 05.

rujna 2014.) koja je pravomoćna te je tražbina tuženika namirena u cijelosti

sukladno nagodbi (prijenosom odgovarajućeg broja dionica društva I. G. d.d.) nakon

što je u parnici kod

Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2135/14 utvrđena. Tužitelj se poziva na čl. 71. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi

kojim je propisano da pravne posljedice otvaranja postupka predstečajne nagodbe nastaju

za sve tražbine vjerovnika prema dužniku koje su nastale do otvaranja postupka, ako tim zakonom nije drukčije propisano, pa se tako odnose i na tražbinu tuženika prema pravnom predniku tužitelja.

- tražbina tuženika prema pravnom predniku tužitelja (I. G. d.d. Z.) prilikom podjele društva I.2 d.d. prenesena je na tužitelja stoga tuženik nije niti mogao prijaviti spornu tražbinu u stečaj društva I.2 d.d. 4. U odgovoru na tužbu (list 103-110 spisa) tuženik navodi slijedeće:

- tuženik prigovara vrijednosti predmeta spora od 10.000,00 kn navodeći da visina tražbine koju tužitelj tužbom želi osporiti iznosi 105.889,32 kn;

- tuženik osporava pravni interes tužitelja za vođenje ovog postupka s obzirom da je tužiteljeva tražbina u međuvremenu podmirena pa predlaže da sud odbaci tužbu kao nedopuštenu;

- tražbina tuženika potječe iz ovršne isprave – presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2135/14 od 26. svibnja 2015. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž-1918/15 od 26. travnja 2016., a riječ je o tražbini iz radnog odnosa koja je prioritetna;

- predstečajni postupak nad pravnim prednikom tužitelja (I. G. d.d. Z.) otvoren je 3. siječnja 2013. U vrijeme otvaranja predstečajnog postupka vodio se spor pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu poslovni broj Pr-2135/14 te je tuženik podredno izvršio prijavu tražbine u predstečajni postupak.

Prijavljena tražbina je osporena i ista je svrstana u popis osporenih tražbina te prema čl. 66. st. 12. ZFPPN predstečajna nagodba nema snagu

ovršne isprave prema tražbinama koje su osporene već takvu snagu ima samo prema vjerovnicima čije su tražbine utvrđene I razlučnim vjerovnicima ako su se odrekli prava na odvojeno namirenje;

- prednik tužitelja (I. G. d.d. Z.) je samoinicijativno nezakonito uknjižio dionice jer isti s tuženikom nije sklopio nikakvu nagodbu niti je to mogao jer se radilo o osporenim tražbinama te se plaća ne isplaćuje u dionicama koje su bezvrijedne stoga takva preknjižba ne proizvodi nikakve pravne učinke. Navodi da je takvo postupanje prednika tužitelja nezakonito i

s osnove odredbi Ustava Republike Hrvatske, načela vladavine prava, Zakona o

obveznim odnosima, Zakona o radu, Zakona o parničnom postupku i Zakona o sudovima. Naime, S. d.d. je temeljem sumarnog naloga za preknjižbu nalogodavca I. G. d.d. (prednik

tužitelja) elektroničkim putem izvršio prijenos dionica. Također, ističe se da tuženik nije s prednikom tužitelja potpisao nikakav Ugovor o prijenosu dionica stoga je izostala pravna osnova prijenosa dionica;

- tuženik osporava da je osporena tražbina prešla na tužitelja prilikom podjele društva I.2 d.d.

5. Ističe se da je tužitelj u podnesku od 12. lipnja 2020. (list 95-99 spisa) izvršio nadopunu tužbenog zahtjeva te u konačnici tužbenim zahtjevom traži utvrđenje da je osnovano osporavanje tužitelja u stečajnom postupku koji se vodi pred Trgovačkim sudom u Varaždinu pod poslovnim brojem St-529/17, u odnosu na tražbinu tuženika u iznosu od 105.889,32 kn kao tražbine drugog višeg isplatnog reda.

6. Tijekom postupka sud je proveo dokaze uvidom u: rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-529/2017-265 od 4. srpnja 2019. (listovi 6-75 spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-6223/2019-2 od 17. prosinca 2019. (listovi 76-79 spisa), rješenje Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8427/2016-2 od 3. srpnja 2017. (listovi 80-81 spisa), izvod prometa po računu za Industrogradnja d.d. na dan 17. veljače 2020.

(listovi 82-91 spisa), uplatnicu platitelja J. D. prema primatelju I.1 d.d. od 1. lipnja 2020. (list 112

spisa), izvadak iz rješenja Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske

poslovni broj Stpn- 332/14-102 i to stranice 92, 103, 19 i 12 (listovi 113-114 i 150-151 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-3448/14-14 od

17. studenog 2014. ( listovi 115-120 spisa), presudu Županijskog

suda u Zagrebu poslovni broj Gž-470/15-2 od 4. svibnja 2015. (listovi 121-122 spisa), presudu Općinskog građanskog suda u Zagrebu, Stalna služba u Sesvetama poslovni broj P-1696/16-13 od 16. siječnja 2017. (listovi 123-126 spisa), presudu Županijskog suda u Sisku poslovni broj Gž-527/2017-3 od 9. svibnja 2019. (listovi 127-130 spisa), rješenje Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-10965/13 od 10. veljače 2014. (listovi 131-138 spisa), rješenje Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-8738/14-3 od 3. veljače 2015. (listovi 139-149 spisa), presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 538/17-3 od 4. rujna 2019. i broj Rev-x 38/11-2 od 3. lipnja 2015 (listovi 172-174 i 390-392 spisa), izvod iz zapisnika s 28. sjednice Odjela trgovačkih i ostalih sporova Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske (listovi 187-188 spisa), uplatnicu (list 189 spisa), dopunsko rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Stpn-90/13-206 od 15. svibnja 2018. (listovi 190-192 spisa), rješenja Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4172/19-2 od 10. srpnja 2019., poslovni broj Pž-3594/20-20 od 10. rujna 2020. i poslovni broj Pž-3790/19-2 od 16. srpnja 2019. (listovi 193-207 spisa), presliku prijave podjele društva odvajanja s osnivanjem, smanjenja temeljnog kapitala i promjene Statuta za društvo I.2 d.d. s prilozima (listovi 208-357 spisa), rješenje Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj Tt-17/2400-2 od 31. svibnja 2017. s prilogom (listovi 358-359 spisa), rješenja Županijskog suda u Zagrebu od 2. svibnja 2018. poslovni broj Gž-R-201/18-3 i poslovni broj Gž R-205/18-3 od 5. ožujka 2018. (listovi 371-375 spisa), rješenja Županijskog suda u Splitu poslovni broj Gž R- 258/2018-2 od 27. prosinca 2018., poslovni broj Gž-R-249/18-2 od 18. travnja 2018., poslovni broj Gž R-488/18-2 od 14. rujna 2018. i poslovni broj Gž Ovrv-207/18-3 od 11. lipnja 2018. (listovi 376-382 i 393-394 spisa), presudu Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Revr 538/17-3 od 4. rujna 2019. (listovi 383-386 spisa), rješenje Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj Rev 544/10-2 od 21. svibnja 2014. (listovi 387-389 spisa), rješenje Županijskog suda u Osijeku poslovni broj Gž R-485/19- 2 od 3. prosinca 2020. (listovi 395-397 spisa), izvadak iz rješenja Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj St-529/17-57 od 21. prosinca 2017. stranice 1 i 7 (listovi 399- 400 spisa), presude Trgovačkog suda u Varaždinu poslovni broj P-34/2020-11 od 20. kolovoza 2020., poslovni broj P-35/2020-11 od 20. kolovoza 2020., poslovni broj P- 56/2020-7 od 1. prosinca 2020. (listovi 401-436 spisa), dopise S.-a d.d. od 15.

lipnja 2018., 21. svibnja 2018., 23. srpnja 2018., 4. srpnja 2014., 15. srpnja 2014., 15. rujna 2016. i 23. rujna 2016. (listovi 439-440, 478, 493, 502, 508 i 518 spisa), Ugovore o prijenosu dionica I. G. d.d. između D. K. i I. G. d.d. i G. B. te između I. G. d.d. B. B. (listovi 441,

491 i 523 spisa), dopis Industrogradnja grupe d.d. upućen S.-u d.d. od 15. rujna 2016., 19. veljače 2015. i 13. ožujka 2015. (listovi 442, 526 i 534 spisa), stavke knjiženja u razdoblju od 10. srpnja 2014. do 12. prosinca 2017. (listovi 444-477 spisa), e-mail R. Z., članice uprave I. grupe d.d. upućen S.-u d.d.(listovi 479,486, 503 i 519 spisa),

sumarne naloge za preknjižbu elektroničkim putem (listovi 480-485, 487-489 494-496, 505-507, 511-513, 520-522 i 527-529 spisa), izvod iz zapisnika s ročišta radi sklapanja predstečajne nagodbe Industrogradnja grupe d.d. od 20. siječnja 2014.

(list 490 spisa),

aneks ugovora o prijenosu dionica između I. G. d.d. i B. B. (listovi 530

i 532 spisa) te presudu

Visokog

Trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4510/20-2 od 18. veljače 2021. (listovi 538-548).

7. Sud nije proveo dokazni prijedlog za pribavu ugovora o ustupu tražbine M. V. iz spisa poslovni broj St-529/2017 jer isti nije odlučan za utvrđivanje činjenica u

ovom

postupku pa je sud odbio navedeni dokazni prijedlog raspravnim rješenjem poslovni broj P- 52/2020-15 od 16. travnja 2021. (list 550-552 spisa).

8. Vezano za vrijednost predmeta spora ističe se da je u tužbi tužitelj naznačio vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn. U odgovoru na tužbu tuženik prigovara naznačenoj vrijednosti predmeta spora sa obrazloženjem da tražbina koja

se osporava u ovom postupku iznosi 105.889,32 kn, pa smatra da toliko treba iznositi i vrijednost predmeta spora u ovom predmetu. Vezano za to ističe se da se predmetni tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu već je riječ o zahtjevu kojim se traži utvrđenje osnovanosti osporavanja te se vrijednost predmeta spora ne određuje prema iznosu tražbine koji se osporava. U ovom konkretnom predmetu vrijednost predmeta spora određuje se prema čl. 40. st. 2. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/1991, 91/1992, 58/1993, 112/1999, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 02/2007, 84/2008, 96/2008, 123/2008, 57/2011, 148/2011, 25/2013, 89/2014 i 70/2019 – dalje u tekstu: ZPP) u kojem je određeno da kad se tužbeni zahtjev ne odnosi na novčanu svotu, mjerodavna je vrijednost predmeta spora koju je tužitelj u tužbi naznačio odnosno vrijednost predmeta spora u ovom postupku iznosi 10.000,00 kn. Sud smatra da tužitelj naznačivši vrijednost predmeta spora u iznosu od 10.000,00 kn nije istu ni suviše nisko ni suviše visoko naznačio, pa je raspravnim rješenjem poslovni broj P- 52/2020-11 od 26. siječnja 2021. (list 361-362 spisa) odbio prigovor tuženika na naznačenu vrijednost predmeta spora.

9. Predmetna parnica predstavlja parnicu u smislu čl. 266. st. 2. i 4. SZ-a i to parnicu radi dokazivanja osnovanosti osporavanja tražbine prijavljene u stečajnom postupku s time da je u konkretnom slučaju parnica proizašla iz stečajnog postupka koji se vodi nad društvom I.2 d.d. u stečaju V. kod Trgovačkog suda u Varaždinu pod

poslovnim brojem St-529/17.

10. Sud je na temelju dostavljenih dokaza u spisu utvrdio:

- da je u stečajnom predmetu nad društvom I.2 d.d. u skladu sa čl. 265. SZ-a doneseno rješenje o utvrđenim i osporenim tražbinama poslovnog broja St-529/2017- 265 dana 04. srpnja 2019. te da je isto potvrđeno rješenjem Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovnog broja Pž-6223/2019-2 od 17. prosinca 2019.,

- da tužitelj u stečajnom postupku ima status stečajnog vjerovnika te da mu je pravomoćnim rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbinama tražbina utvrđena i svrstana u II. (drugi) viši isplatni red,

- da tuženik u stečajnom postupku ima status stečajnog vjerovnika te je tražbina tuženika u prijavljenom iznosu od 105.889,32 kn osporena od strane vjerovnika I. G.2

d.d. Varaždin i Industrogradnja d.d. Varaždin (tužitelj u ovom parničnom postupku) i priznata po stečajnom upravitelju i to kao tražbina drugog višeg isplatnog reda (list 19 spisa),

- da su vjerovnici I.G.2 d.d. V. i I. d.d. V. (tužitelj u ovom parničnom postupku) kao osporavatelji upućeni pravomoćnim rješenjem o utvrđenim i osporenim tražbinama

na parnicu protiv tuženika radi dokazivanja osnovanosti svog osporavanja (list 35 spisa),

- da tuženik za svoju tražbinu ima ovršnu ispravu i to presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2315/14 od 26. svibnja 2015., a koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu poslovnog broja GžR-1918/15 od 26. travnja 2016.

- da je došlo do prijenosa odgovarajućeg broja dionica društva I. G. d.d. Z. na tuženika u cilju namirenja tražbine tuženika s osnove ovršne isprave presude Općinskog radnog suda u

Zagrebu poslovni broj Pr-2315/14 od 26. svibnja 2015. i ispunjenja preuzete

obveze iz predstečajne nagodbe potvrđene rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Stpn-332/14 od 05. rujna 2014.

- da je I.2 d.d. pravni slijednik I. G. d.d. (kao i tužitelj i I. G. d.d.)

11. Među strankama je sporno je li tražbina tuženika koju je prijavio u stečajnom postupku nad društvom I.2 d.d. i koja je predmet ove parnice namirena prijenosom odgovarajućeg broja dionica društva I. G. d.d.

12. Obveznik plaćanja tuženiku M. H. novčanog iznosa iz presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2135/14 je društvo I. G. d.d. Z.. Između

parničnih stranaka nije sporna činjenica da je društvo I.2 d.d. V. (nad kojim društvom je sada u tijeku stečajni postupak kod Trgovačkog suda u Varaždinu pod poslovnim brojem St-529/17) pravni slijednik društva I. G. d.d. Z. odnosno da je društvo I.2 d.d. (sada I. d.d. u stečaju) preuzelo obvezu plaćanja tuženiku novčanog iznosa iz presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2135/14.

13. Iako tuženik u odgovoru na tužbu ističe da njegova tražbina proizlazi iz radnog odnosa te da stoga ima status prioritetne tražbine ovdje se ističe da je prema rješenju o utvrđenim i osporenim tražbinama poslovnog broja St-529/2017-265 dana 04. srpnja 2019. donesenom u stečajnom postupku nad društvom I.2 d.d. u stečaju tražbina tuženika svrstana kao tražbina II. (drugog) višeg isplatnog reda te shodno tome u stečajnom postupku nije tretirana kao prioritetna tražbina u smislu čl. 138. st. 1. SZ-a. Tuženik kao vjerovnik u stečajnom postupku imao je mogućnost ulaganja pravnog lijeka protiv citiranog rješenja o utvrđenim i osporenim tražbinama, a što nije učinio, te se u ovom parničnom postupku više ne može raspravljati o tome je li tražbinu tuženika trebalo svrstati kao tražbinu I. (prvog) ili II. (drugog) višeg isplatnog reda u smislu čl. 138. st. 1. i 2. SZ-a, budući da je, dakle, o tome pravomoćno odlučeno u stečajnom postupku.

14. Tužitelj ističe dvije osnove osporavanja predmetne tuženikove tražbine:

- tužitelj iznosi stav da je tuženikova tražbina nastala prije pokretanja postupka predstečajne nagodbe nad društvom I. G. d.d. te da je ista obuhvaćena sklopljenom predstečajnom nagodbom i namirena u cijelosti prijenosom odgovarajućeg broja dionica u skladu sa predstečajnom nagodbom, a nakon što je

tražbina tuženika utvrđena u parnici kod Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-2135/14.;

- osim toga tužitelj ističe da je podjelom društva I d.d. V. predmetna obveza društva I. d.d. prema

.2

tuženiku prenesena na ovdje tužitelja te navedeno tužitelj dokazuje na način da predlaže uvid u Plan podjele društva I.2 d.d. V.;

15. Imajući u vidu tužiteljeve navode sud je uvidom u javno objavljene isprave Financijske agencije iz spisa Trgovačkog suda u Zagrebu broj Stpn-332/14 u kojem se vodio postupak predstečajne nagodbe nad društvom I. G. d.d. Z. utvrdio da je

postupak vođen prema odredbama Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi ("Narodne novine" broj 108/2012 i 144/2012 – dalje u tekstu: ZFPPN) te je u

istome sklopljena predstečajna nagodba u smislu čl. 66. ZFPPN-a. Trgovački sud u Zagrebu je rješenjem poslovni broj Stpn-332/14-102 od 5. rujna 2014., koje je steklo svojstvo pravomoćnosti, odobrio sklopljenu predstečajnu nagodbu. Iz citiranog rješenja vidljivo je da je u postupku predstečajne nagodbe dužnik I. G. d.d. Z. osporio tražbinu

vjerovniku M. H., ovdje tuženiku, u iznosu od 80.540,96 kn (str. 142 Nagodbe).

Apostrofira se da činjenično između parničnih stranaka nije sporno da tražbina koju je M. H.

prijavio u postupak predstečajne nagodbe nad društvom I. G. d.d. Z. i tražbina koju je prijavio u

stečajni postupak nad društvom I.2 d.d. V. proizlaze iz iste osnove te o kojoj

je u konačnici donesena presuda u parničnom predmetu kod Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr- 2135/14.

16. Za odluku o pravnom pitanju utječe li sklopljena predstečajna nagodba u postupku predstečajne nagodbe nad društvom I. G. d.d. Z. na

sudbinu tuženikove tražbine koju je prijavio u stečajnom postupku nad društvom I.2

d.d. na temelju ovršne isprave – presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovnog broja Pr-2135/14 od 26. svibnja 2015. – relevantna je primarno odredba čl. 66. st. 12. ZFPPN-a u kojoj je određeno da predstečajna nagodba ima snagu ovršne isprave za sve vjerovnike čije su tražbine utvrđene i razlučne vjerovnike ako su se odrekli svoga prava na odvojeno namirenje.

17. Imajući u vidu navedeno zakonsko uređenje sud zaključuje da sklopljena predstečajna nagodba u postupku predstečajne nagodbe nad društvom

I. G. d.d. Z. nije od utjecaja na tuženikovu tražbinu iz razloga što se tuženikova tražbina u

postupku predstečajne nagodbe ne smatra utvrđenom, a to iz razloga što je osporena od strane

dužnika I. G. d.d. Z.. Budući da je tražbina tuženika u postupku predstečajne nagodbe osporena tuženik u tom postupku nije imao pravo glasa niti prilikom odlučivanja

o planu financijskog restrukturiranja kod Financijske agencije niti na ročištu radi sklapanja predstečajne nagodbe kod nadležnog suda odnosno tuženik ni na koji način nije

utjecao na sklapanje predstečajne nagodbe pa ista ni zbog toga ne može imati utjecaj na njegovu tražbinu.

18. Ističe se, također, da je u povodu izjavljenih žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovnog broja Stpn-332/14-102 od 05. rujna 2014. (rješenje o odobrenju sklapanja predstečajne nagodbe u postupku nad društvom I. G. d.d. Z.) drugostupanjski sud – Visoki trgovački sud Republike Hrvatske u svojem rješenju

poslovnog broja Pž-8738/14-3 od 3. veljače 2015. zauzeo stav da popis vjerovnika osporenih tražbina, a koji čini dio sadržaja rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu Stpn- 332/14-102, nije sadržaj predstečajne nagodbe, ali da to ne utječe na pravilnost i

zakonitost pobijanog rješenja kojim je sud odobrio sklapanje predstečajne nagodbe između dužnika i vjerovnika utvrđenih tražbina. Dakle, već je u postupku u kojem je dopušteno sklapanje predstečajne nagodbe za društvo I. G. d.d. Z. jasno izražen stav da

sklopljena predstečajna nagodba nema utjecaja na vjerovnike osporenih tražbina.

Slijedom navedenog,

iako je u rješenju Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Stpn- 332/14 od 5. rujna 2014. navedeno da će se dio tražbine tuženika dijelom namiriti

isplatom u novcu, a dijelom unosom u kapital dužnika ili prijenosom dionica dužnika,

to rješenje u odnosu na tuženika nema nikakvog pravnog učinka.

19. Nadalje kad se uzme u obzir čl. 70. ZFPPN u kojem je regulirano pitanje utjecaja pokretanja postupka predstečajne nagodbe na parnične postupke u tijeku da se parnični postupci pokrenuti protiv dužnika prije otvaranja postupka predstečajne nagodbe prekidaju na prijedlog dužnika nakon objave rješenja o otvaranju postupka predstečajne nagodbe, te da se prekinuti postupci nastavljaju na prijedlog vjerovnika nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajne nagodbe i to samo u odnosu na tražbine ili dio tražbina koje su u postupku predstečajne nagodbe osporene. U konkretnom slučaju, dakle, parnični postupak koji je vođen između M. H.

(kao tužitelja u tom postupku) i društva I. G. d.d. Z. (kao tuženika u tom postupku)

kod Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-2135/14 bio je u tijeku u trenutku donošenja rješenja o otvaranju postupka predstečajne nagodbe nad društvom

I. G. d.d. Z. te je posljedično prekinut i nastavljen nakon pravomoćnosti rješenja o potvrdi predstečajne nagodbe.

20. Nakon što je citirani parnični postupak nastavljen isti je pravomoćno okončan donošenjem ovršne isprave - presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovnog broja Pr-2135/14 od 26. svibnja 2015., a koja isprava, dakle, predstavlja temelj tuženikove tražbine prijavljene u stečajnom postupku nad društvom I.2 d.d.

21. Rješenje o odobrenju predstečajne nagodbe odnosi se samo na vjerovnike čije su tražbine u toj nagodbi utvrđene što proizlazi i iz odredbe čl. 81. ZFPPN-a koji propisuje pravne učinke predstečajne nagodbe, a prema kojem (stavak 1.) se na temelju predstečajne nagodbe dužnik oslobađa obveze da vjerovniku isplati iznos koji je veći od postotka prihvaćenog u predstečajnoj nagodbi, kao i (stavak 3.) da ovršne isprave koje se odnose na tražbine iz predstečajne nagodbe gube u odnosu na dužnika pravnu snagu – pri tome, a tako i Visoki trgovački sud u presudi poslovni broj Pž- 4510/20-2 od 18. veljače 2021., iako to nije izričito navedeno u odredbi čl. 81. st. 3. ZFPPN, ovršne isprave koje gube pravnu snagu u odnosu na dužnika moraju biti donesene prije sklapanja predstečajne nagodbe, a isto proizlazi iz čl. 60. st. 2. istog Zakona prema kojem na prvom ročištu koje se vodi pred nagodbenim vijećem FINA u kojem se utvrđuju prijavljene tražbine, tražbine za koje postoji ovršna isprava smatraju se utvrđenim tražbinama, osim ako dužnik raspolaže javnom ili javno ovjerovljenom ispravom kojom dokazuje da je tražbina prestala.

22. Nadalje, potrebno je odgovoriti na pitanje je li predmetna tražbina tuženika eventualno namirena na način da je izvršen prijenos odgovarajućeg broja dionica u vlasništvo tuženika, a kako je to bilo predviđeno predstečajnom nagodbom sklopljenom u postupku predstečajne nagodbe nad društvom I. G. d.d. te je li shodno tome tražbina

tuženika prestala ispunjenjem.

23. Primarno se ističe da parnične stranke nisu osporavale da je određeni broj dionica oznake I.-R-A (dionica društva I. G. d.d.) prenesen u korist tuženika i to broj dionica kako

je određeno u predstečajnoj nagodbi u postupku predstečajne nagodbe

nad društvom I. G. d.d. Međutim, dionice tadašnjeg društva I. G. d.d. u razdoblju od

sklapanja predstečajne nagodbe nad društvom I. G. d.d. pa do pripajanja tog društva I.2

d.d. (sada u stečaju) bile su nematerijalizirani vrijednosni papir.

24. Prema tada važećem čl. 492 st. 1 Zakona o tržištu kapitala („Narodne novine“ broj: 88/08, 146/08, 74/09, 54/13, 159/13, 18/15, 110/15 i 123/16) pravo iz nematerijaliziranog vrijednosnog papira pripada njegovom zakonitom imatelju, a što znači da bi tuženik bio zakoniti imatelj dionica društva I. G. d.d. on je te dionice morao valjano

steći. Zakoniti imatelj nematerijaliziranog vrijednosnog papira je osoba na čije ime glasi račun vrijednosnih papira u središnjem depozitoriju na kojem je ubilježen nematerijalizirani vrijednosni papir, osim ako je upis nematerijaliziranog vrijednosnog papira izvršen u njegovu korist bez naloga izdavatelja, prijašnjeg imatelja ili bez druge valjane pravne osnove, a prema čl. 494. st. 2. predmetnog Zakona, nematerijalizirani vrijednosni papiri i prava koja proizlaze iz nematerijaliziranog vrijednosnog papira stječu

se na temelju valjanog pravnog posla prijenosom s računa nematerijaliziranih vrijednosnih papira prenositelja na račun nematerijaliziranih vrijednosnih papira stjecatelja, ili temeljem odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanja i na temelju zakona. Slijedom navedenog, da bi tuženik bio zakonit imatelj nematerijaliziranog vrijednosnog papira (imatelj dionica društva I. G. d.d.) osim samog prijenosa dionica na njegov račun,

potrebno je i da je sam prijenos obavljen na temelju valjanog pravnog posla ili odluke suda odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanja i na temelju zakona. Međutim, u konkretnom predmetu do toga nije došlo jer rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Stpn-332/14 od 5. rujna 2014. nema učinka prema tuženiku čija je tražbina u postupku predstečajne nagodbe osporena pa stoga tuženik unatoč između stranaka nespornoj činjenici da je određeni broj dionica društva I. G. d.d. prenesen u korist tuženika nije mogao postati zakoniti imatelj dionica tog društva; jednako tako do prijenosa dionica na tuženika nije došlo ni na temelju valjanog pravnog posla (u tom smislu i presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske poslovni broj Pž-4510/20-2 od 18. veljače 2021.).

25. Prema čl. 160. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/2005, 41/2008, 125/2011 i 75/2015 – dalje u tekstu: ZOO) obveza prestaje suglasnošću volja sudionika u obveznom odnosu, ispunjenjem i u drugim zakon određenim slučajevima. U čl. 166. st. 1. ZOO-a određeno je da se ispunjenje sastoji u izvršenju onoga što čini sadržaj obveze, te niti ga obveznik može ispuniti nečim drugim, niti vjerovnik može zahtijevati nešto drugo. U čl. 167. st. 1. ZOO-a određeno je da obveza prestaje ako vjerovnik u sporazumu s dužnikom primi nešto drugo umjesto onoga što mu se duguje. Preslikavajući navedene odredbe ZOO-a na činjenični supstrat utvrđen u ovom postupku sud zaključuje da predmetna tražbina tuženika nije prestala na način kako to tvrdi tužitelj. Naime, pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovnog broja Pr-2135/14 od 26. svibnja 2015. društvu I. G. d.d. Z. naloženo je ispunjenje obveze koja se sastojala u isplati odgovarajućeg

iznosa

novca (novčana obveza). Posljedično, a uvažavajući zakonsko uređenje iz čl. 166. st. 1. ZOO-a, društvo I. G. d.d. Z. svoju obvezu prema tuženiku moglo je ispuniti isključivo isplatom tog novčanog iznosa tuženiku, a ne prijenosom dionica u vlasništvu

tuženika i to još prema vrijednosti koja je manja od novčanog iznosa utvrđenog u

citiranoj presudi. Obveza društva I. G. d.d. Z., u smislu čl. 167. st. 1. ZOO-a,

mogla je biti ispunjena prijenosom dionica samo ako bi postojao takav

sporazum između navedenog društva i tuženika. U ovom parničnom postupku, međutim, nije dokazano da bi takav sporazum postojao pa se posljedično zaključuje da

obveza društva I. G. d.d. Z. nije prestala iako je došlo do prijenosa određenog broja

dionica u vlasništvo tuženika. Ovdje valja ponovno istaknuti da sadržaj sklopljene predstečajne nagodbe u postupku predstečajne nagodbe nad društvom I. G. d.d. Z. ne predstavlja

sporazum u smislu čl. 167. st. 1. ZOO-a, a to iz razloga što, a kako je ranije obrazloženo, sklopljena predstečajna nagodba ne utječe na tuženikovu tražbinu te tuženika posljedično ni na koji način ne obvezuje.

26. Vezano za čl. 62. st. 1. SZ-a kojeg tužitelj citira u tužbi sud ističe da se odredbe Stečajnog zakona ne primjenjuju na odnose koji proizlaze iz provedenog postupka predstečajne nagodbe nad društvom Industrogradnja G. d.d. Z..

Naime, prema čl. 442. st. 1. Stečajnog zakona postupci predstečajne nagodbe pokrenuti prema ZFPPN dovršit će se prema odredbama tog Zakona. Imajući u vidu citiranu zakonsku odredbu zaključuje se, dakle, da sve odnose proizašle iz dovršenog postupka predstečajne nagodbe nad društvom I. G. d.d. Z., kao

i pravne posljedice sklopljene predstečajne nagodbe, treba procjenjivati isključivo prema odredbama ZFPPN.

27. Završno sud je ispitao i okolnosti vezane za tvrdnju tužitelja da je poslovni odnos društva I. G. d.d. Z. i tuženika, te i eventualna tražbina

tuženika prema navedenom društvu, prešla podjelom društva I.2 d.d. V. na ovdje tužitelja.

28. Uvidom u sudski registar za društvo I.2 d.d. Varaždin (sada u stečaju)

vidljivo je da je za društvo I.2 d.d. Varaždin temeljem Plana podjele društva I. d.d. Varaždin, donesenog od strane uprave društva 10. travnja 2017., te odobrenog od strane skupštine društva 18. travnja 2017., izvršena podjela društva I.2 d.d. prijenosom dijela imovine društva I.2 d.d., kao društva koje se dijeli i ne prestaje, na nova društva koja se osnivaju radi provođenja podjele s osnivanjem društava I. G.2

d.d. i I. d.d. (tužitelj u ovom parničnom postupku).

29. Dakle, vezano za društvo I.2 d.d. Varaždin izvršena je podjela društva s osnivanjem dva nova društva s time da društvo koje se dijeli ne prestaje. Vezano za odgovornost za obveze društva koje se dijeli relevantna je odredba čl. 550. o Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 111/1993, 34/1999, 121/1999, 52/2000, 118/2003, 107/2007, 146/2008, 137/2009, 125/2011, 152/2011, 111/2012, 68/2013 i 110/2015; dalje u tekstu: ZTD) u kojoj je određeno da za sve obveze društva koje se dijeli, a koje su nastale do upisa podjele u sudski registar odgovaraju, zajedno s onim društvom na koje je ta obveza prešla suglasno planu podjele, sva ostala društva koja su sudjelovala u podjeli, i to kao solidarni dužnici, ograničeno, do iznosa vrijednosti dijela imovine koja je prešla na svakog od njih suglasno planu podjele, umanjene za obveze koje su pojedinome društvu dodijeljene suglasno planu podjele.

30. Imajući u vidu citiranu odredbu ZTD-a sud zaključuje da su za predmetnu obvezu prema tuženiku solidarno odgovorna sva društva koja su sudjelovala u podjeli odnosno solidarno su odgovorna društva I.2 d.d., I. G.. d.d. i I. d.d. Ističe se da je odgovornost navedenih društava, u smislu citirane odredbe ZTD-a,

ograničena do iznosa vrijednosti dijela imovine koja je prešla na svakog od njih suglasno planu podjele te se za potrebe ovog parničnog postupka navodi da nakon izvršene podjele temeljni kapital društva I.2 d.d. iznosi 77.042.000,00 kn odnosno sud zaključuje da je društvo I.2 d.d. solidarno odgovorno za obvezu prema tuženiku neovisno na koje društvo je eventualno prenesen pravni odnos zasnovan između društva I. G. d.d. Z. i tuženika. Ističe se da iz Plana podjele

društva I.2 d.d. nije vidljivo na koje društvo je eventualno prenesena predmetna obveza prema tuženiku, no, navedeno nije niti relevantno budući su sva društva solidarno odgovorna za obvezu prema tuženiku.

31. Apostrofira se da tužitelj osim činjeničnog navoda da je obveza prema tuženiku podjelom društva I.2 d.d. prenesena na tužitelja nije naveo niti jednu drugu činjenicu iz koje bi se mogao donijeti zaključak da društvo I.2 d.d. (sada u stečaju)

eventualno ne bi bilo solidarno odgovorno za predmetnu obvezu prema tuženiku. Vezano za to ističe se da je prema čl. 219. st. 1. ZPP-a svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev te kako tužitelj vezano za gore navedeno nije dokazao postojanje spornih činjenica pa sud u smislu čl. 221. a.

ZPP-a zaključuje da ne postoje činjenične okolnosti na temelju kojih bi se moglo zaključiti da društvo I.2 d.d. (sada u stečaju) eventualno ne bi bilo solidarno odgovorno za predmetnu obvezu prema tuženiku.

32. Slijedom cjelokupne argumentacije sud zaključuje da tužitelj u ovom postupku nije dokazao osnovanost svog osporavanja tražbine koju je tuženik prijavio u stečajnom postupku nad društvom I.2 d.d. u stečaju Varaždin te je stoga tužbeni zahtjev kao neosnovan odbijen.

33. Završno sud ističe da je tuženik u odgovoru na tužbu predložio da sud odbaci tužbu kao nedopuštenu iz razloga što kod tužitelja ne postoji pravni interes za vođenje ovog spora. Tuženik ističe da je tužiteljeva tražbina u iznosu od ukupno 700,00 kn koju je tužitelj kao stečajni vjerovnik prijavio u stečajnom postupku nad društvom I.2 d.d. u stečaju podmirena uplatom koja je izvršena 1. lipnja 2020. te je tuženik i za navedenu uplatu dostavio dokaz u vidu naloga za plaćanje (list 112 spisa). Vezano za to pitanje tužitelj se detaljno očitovao u svom podnesku koji je na sudu zaprimljen 26. siječnja 2021. (list 178-186 spisa).

34. Za odluku o prigovoru tuženika prema kojem bi tužbu trebalo odbaciti zbog nepostojanja pravnog interesa relevantna je odredba čl. 187. st. 2. ZPP-a u kojoj je određeno da se tužba za utvrđenje može podići kad je to posebnim propisima predviđeno, kad tužitelj ima pravni interes da sud utvrdi postojanje odnosno nepostojanje kakva prava ili pravnog odnosa ili istinitost odnosno neistinitost kakve isprave prije dospjelosti zahtjeva za činidbu iz istog odnosa ili kad tužitelj ima kakav drugi pravni interes za podizanje takve tužbe. Budući je tužba u ovom postupku podnesena u smislu čl. 266. st. 2. i st. 4. Stečajnog zakona odnosno iz razloga što je u stečajnom postupku koji se vodi kod ovog suda nad društvom I.2 d.d. pod poslovnim brojem St-529/2017 donesena odluka o upućivanju tužitelja na pokretanje ove parnice proizlazi da u smislu citirane odredbe čl. 187. st. 2. ZPP nije potrebno da tužitelj u ovom postupku dokazuje svoj pravni interes za podizanje ove tužbe, a to iz razloga što je podizanje takve tužbe predviđeno posebnim propisom odnosno konkretno to je predviđeno u čl. 266. Stečajnog zakona.

35. Odluka o naknadi parničnog troška temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP- a kojom je propisano da stranka koja u cijelosti izgubi parnicu je dužna protivnoj stranci nadoknaditi troškove. Kako je tuženik u ovom postupku u cijelosti uspio proizlazi tužiteljeva obveza na naknadu troškova postupka tuženiku.

36. Glede zahtjeva za naknadu parničnog troška potrebno je istaknuti da je sud prilikom određivanja troškova vodio računa da je vrijednost predmeta spora 10.000,00 kn, a ne veća od 100.000,01 kako je prema priloženom troškovniku obračunala punomoćnica tuženika.

37. Sud je kao nužne troškove u smislu čl. 155. st. 1. ZPP-a za vođenje parnice tuženiku priznao slijedeće troškove:

- sastav odgovora na tužbu po punomoćniku od 3. srpnja 2020. prema Tbr. 7. t. 1. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 142/2012, 103/2014, 118/2014 i 107/2015 – dalje u tekstu: Tarifa) u iznosu od 937,50 kn (uključen PDV),

- zastupanje na ročištima 17. veljače 2021. i 16. travnja 2021. po punomoćniku prema Tbr. 9. t. 1. Tarife u iznosu od 1.875,00 kn (2x937,50 kn; uključen PDV),

- zastupanje na ročištu 26. siječnja 2021. jer se na istome raspravljalo samo o procesnim pitanjima prema Tbr. 9. t. 2. Tarife 468,75 kn i

- sastav podneska od 2. veljače 2021. po punomoćniku prema Tbr. 8. t. 3. Tarife u iznosu od 937,50 (uključen PDV).

38. Ukupno je, dakle, tuženiku priznat trošak parničnog postupka u iznosu od 4.218,75 kn te je tužitelju u točci II. izreke ove presude naložena naknada citiranog troška, dok je u preostalom dijelu zahtjev tuženika za naknadu troška u iznosu od 11.406,25 kn odbijen kao neosnovan s obzirom da je punomoćnica tuženika u troškovniku obračunala trošak kao da je vrijednost predmeta spora veća od 100.000,01

kn.

U Varaždinu 28. svibnja 2021.

Sudac

Ksenija Flack-Makitan

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom trgovačkom sudu Republike Hrvatske u Zagrebu, a podnosi se putem ovog suda u roku od petnaest (15) dana od dana objave presude, pisano, u četiri (4) primjerka.

Stranci koja je uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud neće dostavljati presudu prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, sud će na ročištu uručiti ovjereni prijepis presude.

Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Ovjereni prijepis presude stranka može preuzeti u sudskoj zgradi.

U tom slučaju sud će istaknuti presudu na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova. Presuda mora biti istaknuta na internetskoj stranici e-oglasna ploča sudova osam dana, računajući od dana kada je održano ročište na kojem se presuda

objavljuje.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje, sud će presudu dostaviti prema odredbama ovoga Zakona o dostavi pismena.

DNA:

1. Tužitelju, kojeg zastupa punomoćnica Maja W., odvjetnica iz Z..,

2. Tuženiku, kojeg zastupa punomoćnica M. O. B., odvjetnica iz

Z.