Republika Hrvatska

Županijski sud u

Zadru

Zadar, Borelli 9

Poslovni broj: 20 Gž-658/2021-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E NJ E

Županijski sud u Zadru, u vijeću sastavljenom od sutkinja Mirjane Macure, predsjednice vijeća, Sanje Prosenice, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća, te Blanke Pervan, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja HA Z,

…………., OIB:…………, zastupanog po zakonskom zastupniku, a ovaj po punomoćniku L.M., odvjetniku u OD Ž iz

Z, ………….., protiv tuženika T.J. iz S,

…………….., OIB:…………….., zastupanog po punomoćnici K.F,

odvjetnici iz Z, …………., radi proglašenja ovrhe nedopuštenom,

odlučujući o žalbama tuženika protiv presude Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-860/2020 od 12. travnja 2021. i rješenja istog suda poslovni broj P- 860/2020 od 4. svibnja 2021., u sjednici vijeća održanoj dana 27. svibnja 2021.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba T.J.M i potvrđuje

presuda Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-860/2020 od 12. travnja 2021. pod toč. I. i II. izreke.

r i j e š i o  j e

I Uvažava se žalba tuženika T.J.M. od 4. svibnja 2021. i

rješava:

Uvažava se prigovor tuženika T.J.M protiv rješenja

Općinskog suda u Novom Zagrebu poslovni broj P-860/2020 od 29. travnja 2021. o plaćanju sudske pristojbe na žalbu od 27. travnja 2021. i isto rješenje ukida.

II Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja HA Z za naknadom troška po osnovi sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Uvodno označenom presudom suda prvog stupnja suđeno je:

"I. Proglašava se nedopuštenom ovrha određena na prijedlog tuženika kao ovrhovoditelja protiv tužitelja kao ovršenika u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-73/14 radi vraćanja na rad na temelju pravomoćne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2591/12 od 26. travnja 2013.

II. Nalaže se tuženiku platiti tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 kn u roku od 15 dana.

III. Odbija se tužiteljev zahtjev za naknadu troškova postupka u iznosu od 312,50 kn kao neosnovan."

2. Rješenjem suda prvog stupnja od 4. svibnja 2021. riješeno je:

" Odbija se tuženikov prigovor kao neosnovan i potvrđuje rješenje o pristojbi poslovni broj P-860/2020-8 od 29. travnja 2021."

3. Protiv navedene presude u dijelu pod toč. I. i II. izreke (kako je to zaključiti iz sadržaja žalbe) žalbu je izjavio tuženik zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se u pobijanom dijelu presuda preinači, podredno u tom dijelu ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

4. U žalbi ističe da je ostvarena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku budući da presuda proturječi sama sebi ili razlozima presude s tim što su razlozi o odlučnim činjenicama nejasni ili proturječni. Kako tužitelj nije postupio po pravomoćnoj presudi Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj P-2591/2012 od 26. travnja 2013. pisanim je podneskom pozvan da do 30. prosinca 2013. postupi po sudskoj odluci. Nakon toga, podneskom datiranim 30. prosinca 2013., a zaprimljenim 10. siječnja 2014., tužitelj tuženiku nudi radno mjesto stručnog suradnika u Upravi iako radno mjesto prema tada važećem Pravilniku o unutarnjem ustrojstvu nije postojalo, a u prilogu kojeg podneska tužitelj tuženiku šalje prijedlog Ugovora o radu u kojem izostaju bitni elementi. Potom tuženik 8. siječnja 2014. podnosi prijedlog za ovrhu, a 13. siječnja 2014. obraća se tužitelju s obzirom da iz dopisa tužitelja od 30. prosinca 2013. nije razvidno što podrazumijeva radno mjesto koje je tužitelj ponudio tuženiku te kakva su prava i obveze zaposlenog na tom radnom mjestu napominjući kako je tužitelj trebao dostaviti potpisani primjerak Ugovora za radno mjesto koje nudi tuženik. Nadalje, dopisom od 21. siječnja 2014. tužitelj dostavlja tuženiku prijedlog Ugovora o radu za radno mjesto stručni suradnik u Upravi, a koje je ustrojeno tog dana prema Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu tužitelja objavljenom 21. siječnja 2014. na oglasnoj ploči tužitelja, a koji je stupio na snagu 29. siječnja 2014. Tuženik se dopisom od 28. siječnja 2014., s obzirom na niz nejasnoća glede prethodno navedenog Ugovora o radu, ponovno obraća tužitelju budući da ponuđeno radno mjesto nije u sistematizaciji radnih mjesta tužitelja. Stoga je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda glede ustrojstva radnog mjesta koje je tužitelj ponudio tuženiku dopisom od 21. siječnja 2014. jer je taj Pravilnik stupio na snagu tek 29. siječnja 2014. Stoga da prvostupanjski sud ne utvrđuje nespornu činjenicu kako na dan 28. siječnja 2014. radno mjesto pod nazivom stručni suradnik Upravi ne postoji. Potpisivanjem ponude tuženik bi za tužitelja radio na nepostojećem radnom mjestu pa se radi toga ponovo pisano očitovao tužitelju da zbog navedene nejasnoće ne može potpisati predmetni Ugovora. Stoga je netočan zaključak prvostupanjskog suda da se tuženik nije očitovao koje su to nejasnoće iz kojih razloga ne želi potpisati predmetni Ugovor jer iz njegovog očitovanja jasno proizlazi da u vrijeme kada je tužitelj tuženiku nudio predmetno radno mjesto isto nije postojalo. Nadalje, tužitelj 11. veljače 2014. donosi Odluku o redovnom otkazu ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu koju je tužitelj osobno zaprimio 14. veljače 2014. tj. u trenutku kada ponuđenog radnog mjesto stručni suradnik u Upravi više nema obzirom da je isto već bilo ukinuto novim Pravilnikom o unutarnjem ustrojstvu tužitelja koji je objavljen 4. veljače 2014., a stupio na snagu 12. veljače 2014. Stoga da tužitelj nije postupio sukladno ovršnoj ispravi jer je tuženiku nudio radno mjesto koje nije postojalo u sistematizaciji. Neutemeljeno se prvostupanjski sud poziva na postupak koji se vodio radi utvrđenja nedopuštenosti Odluke o redovitom otkazu Ugovora o radu s ponudom izmijenjenog ugovora o radu za radno mjesto stručni suradnik u Upravi koji postupak se vodio kod Općinskog radnog suda u Zagrebu pod poslovnim brojem Pr-2002/2014 budući da ugovor o radu na koji se tužitelj u tom postupku poziva nije niti zaključen. U tom postupku, kao i u ovom predmetnom, tužitelj je sam naveo kako je točna konstatacija da je 12. veljače 2014. stupio na snagu novi Pravilnik o unutarnjem ustrojstvu kojim je ukinuto radno mjesto koje je nuđeno tužitelju. Kako je 24. veljače 2014. doneseno rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu kojim se nalaže tužitelju vraćanje tuženika na njegovo radno mjesto, a koje je potvrđeno odlukom Županijskog suda u Zagrebu poslovni broj Gž Ovr-3710/2014 od 24. studenoga 2015. to je obveza tužitelja po tome i postupiti. To da je tuženiku nuđeno nepostojeće radno mjesto apsolutno je zanemareno u postupcima koji su se vodili kod Općinskog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2002/2014 i kod Županijskog suda u Bjelovaru poslovni broj Gžr-74/2015. Stoga je pogrešan zaključak pobijane prvostupanjske presude da je radni odnos po Ugovoru o radu od 9. listopada 2008. prestao donošenjem prethodno navedene pravomoćne presude. Predlaže da mu se obistini trošak sastava žalbe.

4.1.Tužitelj u odgovoru na žalbu tuženika ističe kako je 3. veljače 2014. pozvao tuženika da započne s radom na radnom mjestu stručni suradnik u Upravi i da za to potpiše Ugovor o radu budući da je navedeno radno mjesto bilo ustrojeno Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu tužitelja koji je donesen 16. siječnja 2014., a stupio na snagu 29. siječnja 2014. Unatoč tome, tuženik odbija započeti rad i potpisati Ugovor za to radno mjesto uz neosnovano obrazloženje da postoje nejasnoće u pogledu ponuđenog Ugovora o radu jer da to radno mjesto nije sistematizirano. Naglašava se da je u trenutku kada je tuženiku ponuđen Ugovor o radu to radno mjesto postojalo, a nakon što je tuženik odbio početi raditi, više nije relevantno što se s tim radnim mjesto događalo kasnije. Tužitelj napominje da je postupio u skladu s ovršnom ispravom i ponudio tuženiku odgovarajuće radno mjesto. Posljedično tome, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda da je tužitelj dostavivši tuženiku na potpis Ugovora o radu za radno mjesto stručni suradnik u Upravi i pozvavši ga da stupi na rad 3. veljače 2014., s time da ga je prethodno prijavio na mirovinsko i zdravstveno osiguranje, a uzimajući u obzir nespornu činjenicu da je kod tužitelja zbog reorganizacije prestajalo postojati radno mjesto voditelja naplate u TJNC S – D, postupio sukladno ovršnoj

ispravi te ponudio tuženik Ugovor o radu na novom odgovarajućem radnom mjestu koje po materijalnim pravima nadilazi ranije radno mjesto, pozvao tuženika da započne s radom, prije toga ga prijavio na mirovinsko i zdravstveno osiguranje što tuženik otklanja iznoseći uopćenu tvrdnju da postoje određene nejasnoće što znači da je sud jasno i nedvojbeno utvrdio kako je tužitelj postupio u cijelosti po svojoj obvezi iz ovršne isprave i omogućio tuženiku povratak na rad na odgovarajuće radno mjesto zajedno s ponudom za sklapanje ugovora o radu upravo za to radno mjesto. Pravilan je i zaključak prvostupanjskog suda kako tuženik nije iznio nikakve konkretne činjenice iz kojih bi proizlazilo da se sadržajno ne bi radilo o odgovarajućem radnom mjestu niti pružio dokaze za takve okolnosti, već je samo iznio paušalnu tvrdnju o postojanju određenih nejasnoća koje ničim nije konkretizirao pa je stoga taj prigovor od strane suda pravilno ocijenjen kao neosnovan. Tome u prilog ide i pravomoćna presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Prvostupanjski 2002/2014 od 15. srpnja 2015. Stoga je ispunjen žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona. Predlaže da mu se obistini trošak sastava odgovora na žalbu.

5.Protiv prvostupanjskog rješenja od 4. svibnja 2021. žalbu je izjavio tuženik zbog pogrešne primjene materijalnog prava uz prijedlog da se pobijano rješenje preinači, podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovni postupak.

5.1.U žalbi ističe da ovaj konkretni spor predstavlja drugi postupak u vezi sa ostvarivanjem prava radnika iz radnog odnosa u smislu odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama pa da stoga tuženik nije u obvezi platiti pristojbu za žalbu jer je kao takav oslobođen plaćanja pristojbe.

5.3.Na žalbu nije odgovoreno.

6.Žalba protiv prvostupanjske presude nije osnovan, dok je žalba protiv prvostupanjskog rješenja osnovana.

7.Ispitujući pobijanu prvostupanjsku presudu ovaj drugostupanjski sud nalazi da izreka presude nije nerazumljiva, da ne proturječi sama sebi ili razlozima presude, da su navedeni razlozi o odlučnim činjenicama koji nisu proturječni sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku što znači da presuda nema nedostataka zbog kojih se ne može ispitati pa da slijedom toga nije ostvarena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 11. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14 i 70/19- dalje ZPP), a na koju ukazuje žalba tuženika.

7.1.Nisu počinjene ni bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. toč. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP, a na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti po čl. 365. st. 2. istog Zakona.

7.2.Stoga žalba tuženika zbog žalbenog razloga bitne povrede odredaba parničnog postupka nije osnovana.

8.Predmet spora je zahtjev tužitelja da se proglasi nedopuštenom ovrha određena u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-73/2014 radi vraćanja na rad tuženika na temelju pravomoćne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2591/2012 od 26. travnja 2013.

9.U ovoj fazi postupka nisu prijeporne slijedeće činjenice:

- da je tuženik bio zaposlen kod tužitelja na radnom mjestu voditelja TJNC S – S za naplatu cestarine,

- da mu je tužitelj otkazao Ugovor o radu od 9. listopada 2008. Odlukom od 21. lipnja 2012.,

- da je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr- 2591/2012 od 26. travnja 2013. (l.s. 9 -12) utvrđeno da je nedopuštena i ništetna Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu od 21. lipnja 2012. kojom je otkazan Ugovor o radu broj 2278-2/08 od 9. listopada 2008. radi čega je naloženo tuženiku

HA Z vratiti tužitelja T.J.M na

radno mjesto voditelja T.J. I naplate u sektoru za naplatu cestarine TJNC S - S te mu je naloženo isplatiti pripadajuću razliku plaće, kao i sve dospjele i neisplaćene iznose po toj osnovi,

- da je tuženik u svojstvu ovrhovoditelja pokrenuo ovršni postupak radi vraćanja na rad u kojem je doneseno rješenje o ovrsi Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-73/2014 od 24. veljače 2014. (l.s. 14 i 15),

- da je zaključkom pod poslovnim brojem Pu Ovr-6687/2015 od 13. prosinca 2019. upućen ovršenik na pokretanje parničnog postupka radi utvrđenja ovrhe nedopuštenom zbog žalbenog razloga iz čl. 50. st. 1. toč. 9. Ovršnog zakona (Narodne novine, broj 112/12, 25/13, 93/14, 55/16 i 73/17, dalje OZ),

- da je dana 16. siječnja 2014. donesen Pravilnik o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu tužitelja, a koji je stupio na snagu 29. siječnja 2014., kojim je ustrojeno radno mjesto stručni suradnik u Upravi,

- da je podneskom od 30. prosinca 2013., a koji je zaprimljen od strane tuženika 10. siječnja 2014., tuženiku ponuđeno radno mjesto stručnog suradnika u Upravi iako to radno mjesto prema tada važećem Pravilniku o ustrojstvu nije postojalo,

- da je tužitelj dopisom od 21. siječnja 2014. dostavio tuženiku prijedlog Ugovora o radu za radno mjesto stručni suradnik u Upravi koje je ustrojeno po Pravilniku o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu tužitelja objavljenom 21. siječnja 2014. koji je stupio na snagu 29. siječnja 2014.,

- da se tuženik obratio tužitelju dopisom od 28. siječnja 2014. obzirom na niz nejasnoća glede ponuđenog Ugovora o radu za radno mjesto stručni suradnik u Upravi budući da ponuđeno radno mjesto u Zagrebu nije u sistematizaciji radnih mjesta,

- da je nakon toga tužitelj donio Odluku o redovitom otkazu ugovora o radu od 11. veljače 2014. kojom mu je otkazao Ugovor o radu broj 2278-2/08 od 9. listopada 2008. i

- da je tuženik u svojstvu tužitelja pokrenuo parnicu pred Općinskim radnim sudom u Zagrebu koja je pravomoćno okončanja donošenjem presude pod poslovnim brojem Pr-2002/2014-19 od 15. srpnja 2015. na način da je odbijen tužbeni zahtjev T.J.M kojim se traži utvrđenje da je nedopuštena Odluka o redovitom

otkazu Ugovora o radu od 11. veljače 2014. kojom je tuženiku otkazan Ugovor o radu broj 2278-2/08 od 9. listopada 2008.

10.U ovoj fazi postupka prijeporne su slijedeće činjenice:

- da li je tužitelj ponudio tuženiku odgovarajuće ili (kako tvrdi tuženik) nepostojeće radno mjesto i

- da li je presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2002/2014-19 od 15. srpnja 2015. tuženiku otkazan Ugovor o radu broj 2278-2/2008 od 9. listopada 2008., a slijedom toga da li je ostvaren žalbeni razlog propisan odredbom čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ.

11.Ovaj drugostupanjski sud nalazi da je prvostupanjski sud pravilno utvrdio kako je tužitelj svojim postupanjem dostavivši tuženiku na potpis Ugovor o radu za radno mjesto stručni suradnik u Upravi te ga pozivajući da stupi na rad 3. veljače 2014., s time da ga je prethodno prijavio na mirovinsko i zdravstveno osiguranje, a uzimajući u obzir neprijepornu činjenicu da je kod tužitelja zbog reorganizacije prestalo postojati radno mjesto voditelja T. J. I naplate u TJNC S – D, postupio sukladno ovršnoj ispravi te ponudio tuženiku Ugovor o radu za rad na novom odgovarajućem radnom mjestu.

11.1.Naime, u vrijeme kada je tužitelj pozvao tuženika da potpiše Ugovor o radu za radno mjesto stručni suradnik u Upravi 3. veljače 2014. to radno mjesto je egzistiralo jer je Pravilnikom o izmjenama i dopunama Pravilnika o unutarnjem ustrojstvu tužitelja koji je donesen 16. siječnja 2014., a stupio na snagu 29. siječnja 2014. ustrojeno radno mjesto stručni suradnik u Upravi.

11.2.Okolnost što navedeno radno mjesto nije postojalo u trenutku obraćanja tužitelja tuženiku prema dopisu od 30. prosinca 2013., a koji je tuženik zaprimio 10. siječnja 2014., nije pravno relevantna upravo zbog činjenice da je tužitelju ponuđeno zaključenje Ugovora o radu za to radno mjesto i to 3. veljače 2014. tj. kada je to radno mjesto bilo predviđeno odgovarajućim aktom tužitelja pa kraj činjenice da tuženik nije konkretizirao, kao što to pravilno zaključuje prvostupanjski sud, nejasnoće u svezi ponuđenog radnog mjesta pa slijedom toga nije iznio nikakve relevantne okolnosti iz kojih bi proizlazilo da se sadržajno ne bi radilo o odgovarajućem radnom mjestu niti je pružio dokaze za te okolnosti, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako je na taj način tužitelj ponudio tuženiku odgovarajuće radno mjesto.

11.3.Nadalje, s tim u svezi odlučna je činjenica što je pravomoćnom presudom Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2002/2014 od 15. srpnja 2015 (l.s. 51-54) odbijen tužbeni zahtjev T.J.M da nije dopuštena te da

je ništetna Odluka o redovitom otkazu Ugovora o radu od 11. veljače 2014. kojim mu je otkazan Ugovor o radu broj 2278-2/08 od 9. listopada 2008.

11.4.Dakle, iz navedene presude proizlazi da mu je tužitelj, uslijed okolnosti što tuženik nije potpisao ponudu za sklapanje Ugovora o radu za radno mjesto stručni suradnik u Upravi, Odlukom o redovitom otkazu Ugovora o radu od 11. veljače 2014. otkazao upravo Ugovor o radu od 9. listopada 2008.

11.5.Slijedom toga, a s obzirom na navedenu pravomoćnu presudu, nije u pravu tuženik kada u žalbi i nadalje inzistira na tvrdnji kako mu nije otkazan Ugovor o radu od 9. listopada 2008.

11.6.Upravo činjenica da je donesena pravomoćna presuda Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2002/2014 od 15. srpnja 2015. upućuje na nedvojbenu osnovanost zaključka prvostupanjskog suda kako je ostvaren žalbeni razlog iz čl. 50. st. 1. toč. 9. OZ.

11.7. Naime, kako je tuženiku pravomoćnom presudom otkazan Ugovor o radu od 9. listopada 2008. prestala je njegova tražbina i ostvaren je razlog iz. čl. 50. st.1. toč. 9. OZ pa je posljedično tome nedopuštena ovrha u predmetu Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj Ovr-73/2014 radi vraćanja na rad tuženika na temelju pravomoćne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2591/2012 od 26. travnja 2013.

12.Konačno, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo iz čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP te Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 142/12, 103/14, 118/14 i 107/15) kada je obvezao tuženika da plati tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 2.812,50 kuna koji se odnosi na zastupanje po punomoćniku iz redova odvjetnika.

13.Slijedom navedenog, valjalo je temeljem odredbe čl. 368. st. 1. i čl. 380. toč. 2. ZPP (jer se odluka o troškovima postupka sadržana u presudi smatra rješenjem – čl. 129. st. 5. istog Zakona) odbiti kao neosnovanu žalbu i potvrditi pobijanu prvostupanjsku presudu pod toč. I. i II. izreke.

13.1.U nepobijanom dijelu pod točkom III. prvostupanjska presuda ostaje neizmijenjena.

14.U odnosu na prvostupanjsko rješenje od 4. svibnja 2021. ovaj drugostupanjski sud nalazi da je ova parnica u smislu odredbe čl. 11. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama (Narodne novine, broj 74/95, 57/96, 137/02, 125/11, 112/12, 157/13 i 110/15) drugi postupak u svezi s ostvarivanjem prava radnika iz radnog odnosa jer je do pokretanja ovog postupka došlo nakon što je tuženik u svojstvu ovrhovoditelja pokrenuo ovršni postupak radi vraćanja na rad temeljem pravomoćne i ovršne presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-2591/2012 od 26. travnja 2013. kojom je utvrđeno da je ništetna Odluka tužitelja o otkazu Ugovora o radu od 21. lipnja 2012.

14.1.Prema tome, ovaj postupak predstavlja spor u kojem radnik tj. tuženik ostvaruje svoja prava iz radnog odnosa stoga što je isti direktna posljedica pokretanja ovršnog postupka radi vraćanja na rad tuženika, a posljedično tome njegov ishod izravno utječe na radnopravni status istog.

15.Stoga je, temeljem odredbe čl. 380. toč. 3. ZPP valjalo odlučiti kao u toč. I izreke ovog drugostupanjskog rješenja.

16.Zahtjev tužitelja za naknadom parničnog troška na ime sastava odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan jer nije riječ o trošku koji je po odredbi čl. 155. ZPP bio nužan za vođenje ovog postupka.

Zadar, 27. svibnja 2021.

Predsjednica vijeća

Mirjana Macura,v.r.