REPUBLIKA HRVATSKA
Općinski sud u Splitu
Poslovni broj: P-1402/2020-16
Ex. vojarna Sv. Križ, Dračevac
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu ovog suda Mislavu Poliću, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja B. S.-D. d.d. u
stečaju, S., . OIB: …, zastupane po punomoćnicima
iz OD K. & K. u S., protiv tuženika pod 1. B. B. "u stečaju" S.,
OIB:…, zastupanog po stečajnom
povjereniku B. G., a ovaj po punomoćniku H. B. odvjetniku u S.,
2. K.B., S., OIB:…,
zastupane po punomoćnicima iz ZOU S.-R. i Š. u Z.,
radi pobijanja pravnih radnji dužnika, nakon održane glavne i javne rasprave, zaključene u prisutnosti punomoćnika tužitelja, punomoćnika tuženika pod 1 i punomoćnika tuženika pod 2., prilikom objave, a nakon objave, dana 27. svibnja 2021.
p r e s u d i o j e:
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi:
1. Pravna radnja sklapanja ugovora o utvrđenju i diobi bračne stečevine sklopljenog dana 18. srpnja 2011. između tuženika, ovjerenog kod Javnog bilježnika M.R. pod brojem OV-5548/11 dana 19. srpnja 2011. gubi učinak prema tužitelju u dijelu potrebnom za namirenje tužiteljeva potraživanja i to iznosa od 12.161.846,62 Kuna uvećan za zakonsku zateznu kamatu po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, a koja teče od 31. prosinca 2011. pa do isplate.
2. Dužni su tuženi dopustiti namirenje potraživanja tužitelja u iznosu od 12.161.846,62 kuna uvećanog za zakonsku zateznu kamatu po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, a koja teče od 31. prosinca 2011. pa do isplate i to iz iznosa dobivenog prodajom nekretnina koje su ugovorom o utvrđenju i diobi bračne stečevine pripale tuženoj pod 2.''
II. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku pod 1. na ime parničnih troškova ukupan iznos od 1.521,875,00 kuna.
III. Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku pod 2. na ime parničnih troškova ukupan iznos od 1.506,875,00 kuna.
Obrazloženje
1. U tužbi predanoj ovom sudu dana 2. prosinca 2011. tužitelj navodi da je tužena pod 2. upisana kao vlasnica čest.zem. 8185/2, Z.U. 7171 K.O. S. te da je ista u braku s tuženim najmanje 25 godina, a koji brak da traje do današnjeg dana, te da je predmetna nekretnina stečena 1997.godine za vrijeme trajanja braka tuženika, i to sredstvima koja da je tuženik pod 1/ stekao radom i prodajom udjela u trgovačkom društvu E. d.o.o., a kojemu da je jedini osnivač i vlasnik upravo tuženik pod 1. Navodi se i da je udjele u navedenom trgovačkom društvu kupilo društvo A. d.d., a koje da je tuženiku pod 1. dio kupoprodajne cijene za navedene udjele isplatilo ustupanjem vlasništva predmetne nekretnine, te da se radi o opće poznatom događaju jer da je nekretnina bivša vila SDP-a. Nadalje se ističe da je odredbom članka 248 Obiteljskog zakona utvrđeno da je imovina koju su bračni drugovi stekli radom za vrijeme trajanja bračne zajednice ili potječe iz te imovine bračna stečevina te da je, u tom smislu, jasno da predmetna nekretnina predstavlja bračnu stečevinu i da je suvlasništvo tuženika. Također, navodi se da je tuženik pod 1/ sklopio dana 6. svibnja 2011. s tužiteljem ugovor o kreditu broj 23-1382, temeljem kojeg ugovora je istome odobren kredit u iznosu od 10.000.000,00 Kuna s rokom otplate od šest mjeseci, i to na način da se glavnica plaća jednokratno, i to 31. prosinca 2011., dok se kamata plaća mjesečno. Navodi se i da je tuženik pod 1. izdao tužitelju sredstva osiguranja, i to mjenicu i zadužnicu, ali budući da tuženik pod 1. nema sredstava na računu ni nekretnina upisanih na svoje ime, tužitelj ne može naplatiti svoje potraživanje jer tuženik pod 1. uopće ne plaća mjesečnu kamatu. Također, navedeno je da je tužitelj od tuženika pod 1. zahtijevao i dodatna sredstva osiguranja koja mu je tuženik dužan izdati temeljem članka 16 ugovora o kreditu, ali da se tuženik pod 1. o te pozive oglušio te da dospjeli dug tuženika pod 1. iznosi 226.295,49 Kuna, a i da je izvjesno da će ovaj dug rasti jer ako tuženik pod 1. nije u mogućnosti platiti kamatu na kredit, tim je više jasno da neće biti u mogućnosti platiti ni glavnicu. Naposljetku je istaknuto da tužitelj zbog navedenog ima pravni interes da se utvrdi da je predmetna nekretnina bračna stečevina, i to suvlasništvo tuženika pod 1., te se navodi da tužitelj raspolaže ovršnim ispravama podobnim za zasnivanje založnog prava na predmetnoj nekretnini, i to ugovor o kreditu broj … sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke), a koji ugovor da ima značaj ovršne isprave, a što da je navedeno u članku 22. istog te zadužnicu koja da je također ovršna isprava, a slijedom čega da tužitelj ima opravdani pravni interes zatražiti da se zasnuje prisilno založno pravo. U navedenom smislu, predloženo je donijeti presudu koja glasi:''1. Utvrđuje se da je nekretnina označena kao čest.zem. 8185/2, Z.U. 7171 K.O. S. bračna stečevina i tuženog pod 1. B. B. i tužene pod 2/ K. B., te je dužna tužena pod 2.
K.B. izdati tuženom pod 1. B. B. tabularnu ispravu podobnu za
upis prava suvlasništva ½ dijela predmetne nekretnine u roku od 15 dana, a u protivnom će je zamijeniti ova presuda, te je dužan tuženik pod 1/ u roku od 15 dana izvršiti upis svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama za K.O. S. 2. Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 10.000.000,00 Kuna, što predstavlja protuvrijednost od 1.356,656,06 Eura, redovne kamate po stopi od 9 % godišnje, koja je promjenjiva, zateznih kamata te drugih sudskih i izvansudskih troškova određuje se osiguranje zasnivanjem i uknjižbom založnog prava u korist tužitelja na nekretnini označenoj kao čest.zem. 8185/2, Z.U. 7171 K.O. S. 3. Uknjižbu će provesti Zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Splitu.'' Također, podnesen je i prijedlog za donošenje privremene mjere koji glasi: ''1. Zabranjuje se tuženoj K. B. otuđenje ili opterećenje nekretnine označene kao čest.zem. 8185/2, Z.U. 7171 K.O. S. 2. Određuje se upis navedene zabilježbe u zemljišnu knjigu. 3. Žalba protiv ovog rješenja o određivanju privremene mjere ne zadržava izvršenje ovog rješenja. 4. Ova privremena mjera traje do pravomoćnog okončanja ovog postupka.''
2.Dana 11. travnja 2014. godine tužitelj je dostavio sudu podnesak, a kojim je preinačio tužbeni zahtjev te postavio i podredni zahtjev (list 78-82 spisa). Glavni tužbeni zahtjev u tom smislu glasi: ''1. Utvrđuje se da je odredba članka 4. ugovora o utvrđenju i diobi bračne stečevine od 18. srpnja 2011.godine koja glasi: ''Sukladno svemu gore navedenom stranke vrše materijalnu diobu bračne stečevine na sljedeći način: A – Supružniku-mužu B. B. na ime njegove jedne polovine dijela bračne stečevine pripada u isključivo vlasništvo: 1. Novčana sredstva koja se nalaze na računu br. …. u C. b. d.d. S. na
dan 18. srpnja 2011. godine, 2. Zemljište veličine 2743 m2 u S., 3. Prizemlje obiteljske kuće u S. na adresi B. - Supruzi –ženi B.K. na ime jedne polovine dijela bračne stečevine pripada u isključivo vlasništvo 1. Kuća u S. koja se nalazi u ulici. Stan u
Z.koji se nalazi u zgradi na IV. katu na adresi. 3.Zemljište u
gradu V. površine 600 m2, 4. Motorna jahta upisana pod imenom S., 5.
Novčana sredstva koja se nalaze na računu broj … kod S.
b. d.d. S. na dan 18. srpnja 2011. godine 6. Novčana sredstva koja se nalaze na računu broj …. kod S. b. d.d. S. na dan 18.
srpnja 2011. godine, 7. Novčana sredstva koja se nalaze na računu broj … kod H. A.-A. b. d.d. Z. na dan 18. srpnja 2011.
godine ništetan i da ne proizvodi pravne učinke. 2. Utvrđuje se da je nekretnina označena kao čest.zem. 8185/2 Z.U. 7171 K.O. S. bračna stečevina i tuženog ad/1 B.B. i tužene pod 2. K. B., pa je tužena pod 2. K. B. dužna izdati tuženom ad/1 B. B. tabularnu ispravu podobnu za upis prava suvlasništva ½ dijela predmetne nekretnine u roku od 15 dana, a u protivnom će je zamijeniti ova presuda, a tuženi pod 1/ je ovlašten u roku od 15 dana izvršiti upis svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama za K.O. S., što će u protivnom zamijeniti ova presuda. 3. Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 10.000.000,00 Kuna, što predstavlja protuvrijednost od 1.356.656,06 Eura, redovne kamate po stopi od 9% godišnje, koja je promjenjiva, zateznih kamata, te drugih sudskih i izvansudskih troškova određuje se osiguranje zasnivanjem i uknjižbom založnog prava u korist tužitelja na nekretnini označenoj kao čest.zem. 8185/2, Z.U. 7171 K.O. S.. 4. Uknjižbu će provesti zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Splitu.
3.Također tužitelj citiranim podneskom predlaže ukoliko sud bude smatrao da nije osnovan njegov glavni zahtjev, da isti predlaže prihvatiti njegov podredni tužbeni zahtjev upravljen na pobijanje dužnikove pravne radnje na štetu vjerovnika, a koji glasi: ''1. Pravna radnja sklapanja ugovora o utvrđenju i diobi bračne stečevine sklopljenog dana 18. srpnja 2011. godine između tuženika, ovjerenog kod Javnog bilježnika M. R. pod brojem OV-5548/11 dana 19.
srpnja 2011. godine, gubi učinak prema tužitelju u dijelu potrebnom za namirenje tužiteljeva potraživanja, i to iznosa od 12.161.846,62 Kuna uvećanog za zakonsku zateznu kamatu po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, a koja teče od 31. prosinca 2011.godine pa do isplate. 2. Dužni su tuženi dopustiti namirenje potraživanja tužitelja u iznosu od 12.161.846,62 Kuna uvećanog za zakonsku zateznu kamatu po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, a koja teče od 31. prosinca 2011. godine pa do isplate, i to iz iznosa dobivenog prodajom nekretnina koje su ugovorom o utvrđenju i diobi bračne stečevine pripale tuženoj pod 2.''
4.Punomoćnici tuženih su se očitovali vezano za preinaku tužbenog zahtjeva, kao i vezano za postavljeni podredni tužbeni zahtjev po osnovu pobijanja dužnikovih pravnih radnji, a koje zahtjeve je tužitelj postavio podneskom od 11. travnja 2014. godine te su, u tom smislu, dali odgovore na tužbu. U navedenom smislu, tužena pod 2/ u podnesku od 12. lipnja 2014. godine (list 84-89 spisa) navodi da je zahtjev za utvrđenje ništetnosti nerazumljiv i nepodoban za raspravljanje te kao takav procesno nedopušten jer da historijat tužbe mora predstavljati činjenične premise iz kojih nužno slijedi pravni zaključak sadržan u petitu tužbe, a da petit mora slijediti iz činjenica navedenih u tužbi jer činjenična osnova tužbe i sadržaj petita vežu sud i determiniraju okvire raspravljanja u parničnom postupku, a ako tužbeni petit ne slijedi logički iz tužbenog historijata, tužba je nerazumljiva. Navodi se da u konkretnom slučaju petit ne slijedi iz činjenica u tužbi nego da je s njima u kontradikciji jer da se u preinačenoj tužbi tvrdi da je predmetnim ugovorom o utvrđenju i diobi bračne stečevine bračna stečevina raspodijeljena na način da je drugotuženoj pripalo više od onog što joj nesporno pripada temeljem zakona, i to preko ½ bračne stečevine pa da se time htjelo oštetiti vjerovnike te da, u tom smislu, načelno može doći u obzir utvrđenje ništetnosti samo onog što prelazi navedenu ½, dok ono što je drugotužena ranije stekla po zakonu ne može biti motivirano namjerom oštećenja prvotuženikovih vjerovnika pa, u tom smislu, u odnosu na navedeni dio u odnosu na taj dio ugovora ne može biti govora o nedopuštenim pobudama niti o namjeri oštećenja vjerovnika ni ništetnosti tog dijela ugovora. Također, navodi se, iako tužitelj kao nespornu činjenicu navodi da tuženoj pod 2/ pripada barem ½ bračne imovine, da isti ipak traži da se ništetnim utvrdi sve iz članka 4 citiranog ugovora neovisno o tome je li i u kojem dijelu drugotužena stekla ex lege ili raspolaganjem prvotuženika u njezinu korist tu imovinu. U navedenom smislu, ističe se da je takav tužbeni zahtjev u pravno nedopustivoj kontradikciji s nespornom činjenicom da je drugotužena ex lege suvlasnik u ½ bračne stečevine navedene u ugovoru o utvrđenju i diobi bračne stečevine od 18. srpnja 2011. godine te da pravna zaštita koju tužitelj tužbom traži da se utvrdi ništetnost cijelog članka 4. ugovora ne slijedi iz činjenične osnove tužbe da je tužena ex lege suvlasnik ½ tamo navedene bračne stečevine. Navodi se da drugotužena i tužitelj ne stoje ni u kakvom obveznopravnom odnosu jer da drugotužena nije stranka ugovora o kreditu ni osobni dužnik tužitelja te da njezina imovina nije opterećena hipotekom u kojoj bi tužitelj bio založni vjerovnik pa da mu ne odgovara ni kao založni dužnik. Nadalje, navodi se da tužitelj traži da sud obveže drugotuženu da prvotuženiku izda tabularnu ispravu, ali da se intervenira u preostali dio zahtjeva i više ne traži da sud obveže prvotuženika da izvrši upis nego da ga ovlasti da to učini, a da takav zahtjev nije moguće izvršiti te da isti ni ne može steći svojstvo ovršnosti te da temeljem takve presude ne bi bilo moguće prisilno izvršiti upis prava vlasništva na ime prvotuženika jer bi takav upis, prema sadržaju izreke, ovisio o volji prvotuženika da iskoristi svoju ovlast pa je, u tom smislu, preinačen zahtjev nerazumljiv i nepodoban za raspravljanje. Također, istaknuto je, u odnosu na eventualnu kumulaciju koju tužitelj ističe u preinačenoj tužbi, da je riječ o nedopuštenoj preinaci jer kad je riječ o eventualnoj kumulaciji, sukladno odredbi članka 188 stavka 2 ZPP-a, moguće je kumulirati dva ili više petita u jednoj tužbi, ali se ti zahtjevi moraju temeljiti na istoj činjeničnoj osnovi i istom dokaznom materijalu tako da sud, u slučaju da glavni zahtjev nađe neosnovanim, može na temelju tih istih činjenica odlučiti o osnovanosti eventualno kumuliranog zahtjeva. Navodi se da paulijanska tužba, koja je predmet eventualne kumulacije iz preinake, počiva na bitno različitoj činjeničnoj i pravnoj osnovi od glavnih zahtjeva (na izdavanje tabularne isprave i uspostavu založnog prava) te se dokazuje bitno različitim dokazima jer je za odluku o eventualno kumuliranom zahtjevu (paulijansko pobijanje) potrebno utvrđenje sasvim različitih zakonskih pretpostavki i, samim time, sasvim drugih činjenica nego za odluku o glavnom zahtjevu (izdavanje tabularne isprave i uspostava založnog prava) te je navedeni zahtjev u tom smislu nedopušten.
5.Tuženik pod 1. (list 90-92 spisa) navodi da sam tužitelj u preinačenoj tužbi navodi da bi drugotuženoj ugovorom o utvrđenju i diobi bračne stečevine pripalo više od onoga što joj pripada temeljem zakona, odnosno preko ½ bračne stečevine pa da bi time tužitelj kao vjerovnik prvotuženika bio oštećen te da tužitelj u tom smislu priznaje prvotuženoj pravo na ½ bračne stečevine, ali da unatoč tome tužitelj novoistaknutim petitom zahtjeva utvrđenje ništetnosti cijelog članka 4 ugovora o utvrđenju i diobi bračne stečevine u odnosu na cjelokupnu naznačenu imovinu te da navedeni zahtjev ne proizlazi iz činjenične osnove tužbe, već da je u kontradikciji s pojedinim navodima historijata te da, u tom smislu, svako daljnje raspravljanje o ovakvom zahtjevu predstavlja raspravljanje o nezakonito postavljenom zahtjevu o kojem da se ne može odlučiti temeljem stvarne osnove tužbe. Također se osporava i dio zahtjeva sadržan u točki II petita tužbe te se navodi da se istaknutim zahtjevom traži od suda da ovlasti prvotuženika za upis prava vlasništva u paricijskom roku, a da protekom tog roka takvo ovlaštenje prvotuženika ima zamijeniti presuda. Međutim, ističe se da ovako postavljeni zahtjev ne može steći svojstvo ovršnosti budući izvršenje ovisi isključivo o volji i dispoziciji prvotuženika, a ne o njegovoj obvezi. U odnosu na novoistaknutu paulijansku tužbu, navodi se sud ne bi mogao udovoljiti postavljenom paulijanskom zahtjevu budući da osnovanost istog ovisi o utvrđenju sasvim drukčijih činjenica i zakonskih pretpostavki od onih o kojima ovisi odluka o glavnom zahtjevu. Navodi se da u konkretnom slučaju odluka o glavnom zahtjevu i ovako postavljenom eventualnom kumuliranom zahtjevu ovisi o činjenicama i utvrđenjima sasvim različitog sadržaja. Tužena dodatno u podnesku od 17. listopada 2014. godine ističe (list 100-109 spisa) da je tužiteljev zahtjev za utvrđenje ništetnosti na pravnoj razini neosnovan, i to iz razloga što da niti načelno namjera oštećenja vjerovnika ne može rezultirati ništetnošću ugovora te ako se kakva pravna radnja poduzima u cilju oštećenja vjerovnika, ista nije ništetna, već je pobojna u smislu paulijanske tužbe kao jedinog zakonom predviđenog puta pravne zaštite od radnji dužnika poduzetih na štetu vjerovnika. Također, navodi se da se u konkretnom slučaju ističe da je ugovor ništetan u smislu članka 322 stavka 1 ZOO-a jer je suprotan moralu društva, ali da tužitelj samo parcijalno citira navedeni propis jer da ispušta njegov bitni dio da je ugovor koji je protivan Ustavu, prisilnom propisu ili moralu ništetan osim ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo, a da zakon za pravnu radnju poduzetu na štetu vjerovnika predviđa upravo nešto drugo propisujući sukladno odredbama članka 66-70 ZOO-a pravo vjerovnika da obesnaži učinak dužnikova raspolaganja, i to samo u odnosu prema vjerovniku ne dirajući pritom u pravnu valjanost pravne radnje trećima i samo u mjeri potrebnoj za namirenje vjerovnikove tražbine. U navedenom smislu, istaknuto je da se niti načelno ne radi o ništetnosti pa da je neosnovan, u tom smislu, i cijeli preostali dio primarno postavljenog zahtjeva koji proizlazi iz ništetnosti, i to dio koji se odnosi na izdavanje tabularne isprave i osnivanje hipoteke na imovini drugotužene jer da tužitelj nema nikakve tražbine prema drugotuženoj. Navodi se da prvotuženik još uvijek živi u nekretnini u Splitu, a da je isti u vrijeme razvoda bio još uvijek prijavljen na toj adresi, a potom se odselio i promjenu prebivališta prijavio te da isti od 21. listopada 2011. godine živi na adresi u Z., te da nekretninom koja je predmet ovog postupka upravlja trgovačko društvo S.
kuće d.o.o. čiji je jedini nositelj poslovnih udjela K. B., snaha prvotuženika i drugotužene te je V. B. zaposlenik tog društva. Također, navedeno je da tužitelj nije dokazao da njegov dužnik, prvotuženik, ima nedostatna sredstva za podmirenje duga te da isto nije moguće ni dokazati jer da je tužitelj dobio sva sredstva osiguranja svoje tražbine iz ugovora o kreditu, a koja je zatražio od prvotuženika kao dužnika. Navodi se i da tužitelj namjerno ignorira svu ostalu prvotuženikovu imovinu koja je izrijekom spomenuta u ugovoru o diobi kao prvotuženikovo samovlasništvo, a što uključuje dvije nekretnine u S. i novac na bankovnim računima te da bez dokaza da ta imovina nije dovoljna za namirenje tražbine tužitelj ne može niti pristupiti dokazivanju ostalih materijalnopravnih pretpostavki paulijanskog pobijanja. Također, istaknuto je da nije dokazano ni postojanje pravne radnje dužnika koja bi bila pobojna u smislu paulijanske tužbe jer da bi pravna radnja dužnika bila podobna za pobijanje, ističe se da ista mora dovesti do umanjenja njegove imovine, a da dioba suvlasničke imovine načelno ne predstavlja nikakvo raspolaganje pa, samim time, niti umanjenje imovine niti jednog od suvlasnika, već konverziju suvlasništva u samovlasništvo prema visini suvlasničkih udjela te da ugovorom o diobi dužnik umanjuje svoju imovinu samo onim dijelom tog ugovora kojim raspolaže preko vrijednosti svog suvlasničkog dijela. Navodi se da tužitelj nije dokazao u ovom postupku da diobeni sporazum predstavlja umanjenje prvotuženikove imovine. Također, istaknuto je da dioba suvlasničke imovine ne predstavlja pravnu radnju dužnika jer da ugovorom o utvrđenju i diobi bračne stečevine od 18. srpnja 2011. godine nije izvršeno nikakvo stvarnopravno raspolaganje predmetnom nekretninom u S. jer je predmetna nekretnina već prilikom stjecanja pripala u samovlasništvo drugotužene te da je ista nastupala kao kupac iz kupoprodajnog ugovora i kao titular zemljišnoknjižnog upisa prava vlasništva te da je upis u zemljišne knjige izvršen odmah nakon stjecanja, i to u korist drugotužene, te da je od tada drugotužena samovlasnik te nekretnine koja predstavlja njezinu vlastitu imovinu, dok da su dionice C. b. d.d. pripale drugom bračnom drugom –prvotuženiku i ušle u njegovu vlastitu imovinu. Navodi se da je tužena pod 2/ postala vlasnik predmetne nekretnine s učinkom erga omnes još 2002. godine jer da je takav bio sporazum stranaka te da je isti sporazum za treće osobe res inter alios acta. Navodi se da su pravni učinci ugovora o utvrđenju i diobi bračne stečevine zbog provedene diobe nastupili mnogo ranije, a da sami ugovor služi kao naknadna potvrda provedene diobe i samovlasništva drugotužene s legitimacijskim pravnim učinkom isključivo prema prvotuženom.
6.Također, navedeno je da ne postoji ni materijalna pretpostavka u vidu oštećenja vjerovnika pobojnom pravnom radnjom jer da je prvotuženom u podjeli cjelokupne bračne imovine pripalo znatno više od drugotužene, a čime da je čak i poboljšan položaj prvotuženikovih vjerovnika. Ističe se da je drugotužena u podjeli bračne imovine prepustila prvotuženom likvidna novčana sredstva, i to u visini od 3.500.000,00 Eur-a jer da je ista nekoliko dana prije sklapanja ugovora o utvrđenju i diobi bračne stečevine, i to 29. lipnja 2011. godine razročila svoj devizni depozit i omogućila preugovaranje na prvotuženika, te da je istog dana drugotuženoj novac isplaćen u gotovini, a da ga je prvotuženik uplatom na blagajni odmah stavio na svoj račun, te da je time drugotužena prvotuženiku prepustila novčana sredstva od gotovo tri i pol milijuna eura, te da su ti novci stajali na računima prvotuženika i nakon sklapanja ugovora o utvrđenju i diobi bračne stečevine, i to zajedno s ostalim novčanim sredstvima prvotuženika, a koji da se dosežu ukupan zbroj od čak 78.589.208,70 Kuna. Naposljetku se navodi i da je tužba podnesena izvan zakonskog roka od tri godine jer da je rok za podnošenje tzv. obiteljske paulijanske tužbe 3 godine računajući od trenutka kad je pobijana pravna radnja poduzeta, a pri čemu da je kod višekratnih pravnih radnji koje zahtijevaju objedinjenje titulusa i modusa pravna radnja poduzeta kad je postigla svoj pravni učinak, a da je to kod prijenosa prava vlasništva na nekretnini trenutak upisa u zemljišne knjige te da od tog trenutka počinje teći rok za paulijansku tužbu, a obzirom da je upis u zemljišne knjige drugotužene izvršen tijekom 2002. godine, navodi se da je tužba podnesena izvan navedenog roka. Naposljetku se navodi da drugotužena nije ni morala znati da pobijanom pravnom radnjom nanosi štetu vjerovnicima prvotuženog pa da je otpala i subjektivna pretpostavka dolusa ili kulpe na strani drugotužene kao treće osobe jer da drugotužena niti dok je bila u braku s prvotuženim nije ništa znala o njegovim poslovima. U podnesku od 27. listopada 2014. godine (list 135-136 spisa) u osnovi su ponavljani navodi koje su tuženici kao odgovor na tužbu već istakli tijekom predmetnog postupka.
7.Tijekom postupka sud je izveo dokaze pregledom izvatka iz zemljišne knjige za K.O. S., Z.U. 7171 (list 5 i 63-64 spisa); ugovora o kreditu broj … sa sporazumom radi osiguranja novčane tražbine zasnivanjem založnog prava (hipoteke) od 06. svibnja 2011. godine (list 6-13 spisa); izvatka iz sudskog registra Trgovačkog suda u Splitu (list 14-15 spisa); izvatka iz zemljišne knjige Zemljišnoknjižnog odjela Zagreb, Z.U. 23507 (list 16-17, te 32-33 spisa); mjenice i mjeničnog očitovanja (list 18-19 spisa); zadužnice (list 20-21 spisa); stanje računa broj 6123001712 kod B. s.-d. (list 22 spisa); zahtjeva
tužitelja prema tuženiku od 20. listopada 2011.godine za osiguranje dodatnih instrumenata osiguranja kredita (list 23 spisa); pregleda zemljišne knjige sa stanjem na dan 28. veljače 2011. godine, a vezano za prijedlog za uknjižbu založnog prava (list 34 spisa); ugovora o povratu vlasništva prodavatelju i kupoprodaji nekretnine od 01. ožujka 2002. godine (list 40-42 spisa); ugovora o utvrđenju i diobi bračne stečevine (list 43-46 spisa); vjenčanog lista (list 47 spisa); izjave B. B. (list 53 spisa); kaznene prijave od 11. travnja 2014.
godine (list 96-97 spisa); uvjerenja o prebivalištu od 30. rujna 2014. godine (list 119 spisa); potvrde o prijavi boravišta (list 120 spisa); podataka o poslovnom subjektu Trgovačkog suda u Splitu (list 121-122 spisa); izjave B.B. od
26. listopada 2011. godine (list 123 spisa); pregleda isprave vezano za C. b. d.d. u stečaju (list 124 spisa) vezano za stanje na računu; izvatka iz zemljišne knjige za K.O. Š., Z.U. 73669 (list 125 spisa); dopisa C.
b. d.d. u stečaju tuženiku pod 1/ (list 126 spisa); zahtjeva za prijevremeni raskid ugovora o kunskom/nenamjenskom deviznom štednom ulogu …
od 29. lipnja 2011. godine (list 127-128 spisa); internog naloga za knjiženje (list 129 spisa); isplatnog listića (list 130 spisa); uplatnih listića i isplatnih listića (list 131-133 spisa); uvjerenja o prebivalištu od 02. listopada 2014. godine (list 134 spisa); rješenja HNB Savjeta od 22. studenog 2011. godine (list 150-153 spisa); ovlaštenja za naplatu potraživanja s depozitnih računa od 15. studenog 2007. te 18. srpnja 2008. godine, 01. lipnja 2006. godine, 15. studenog 2006. godine (list 154-158 spisa); podataka o zatvaranju određenih partija kredita povezanih osoba grupe A.d.o.o. te članka (list 158-160 spisa); povijesnog izvatka iz zemljišne knjige za K.O. S. Z.U. 7171 (list 162-165 spisa); izvatka iz zemljišne knjige za K.O. Split, Z.U. 7171 (list 166 spisa); ugovora o namjenskom deviznom štednom ulogu od 29. lipnja 2011. godine (list 171-172 spisa); ugovora o namjenskom kunskom depozitu od 27. lipnja 2011. godine (list 173-174 spisa); aneksa broj 1 ugovora o namjenskom kunskom depozitu broj 4675000058 od 27. lipnja 2011. godine (list 175-176 spisa); ugovora o namjenskom deviznom štednom ulogu broj …od 29. lipnja 2011. godine (list 177-178 spisa); specifikacije izvršenja osnove za plaćanje (list 179-183 spisa), saslušane su parnične stranke, dok drugih dokaznih prijedloga stranke nisu imale. Uz podnesak tužene pod 2/ od 17. listopada 2014. godine (list 100-109 spisa) sudu su dostavljeni i primjerci sudske prakse.
8.Presudom ovog suda posl br. Pobs-81/2011 od dana 9.ožujka 2015. odlučeno je kako slijedi:
"I/ Odbija se glavni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi:
''1. Utvrđuje se da je odredba članka 4. ugovora o utvrđenju i diobi bračne stečevine od 18. srpnja 2011.godine koja glasi: Sukladno svemu gore navedenom stranke vrše materijalnu diobu bračne stečevine na sljedeći način: A
– Supružniku-mužu B. B. na ime njegove jedne polovine dijela bračne stečevine pripada u isključivo vlasništvo: 1. Novčana sredstva koja se nalaze na računu br. … u C. b.d.d. S. na dan 18. srpnja 2011.godine,
2. Zemljište veličine 2743 m2 u S., 3. Prizemlje obiteljske kuće u S. na adresi.- Supruzi –ženi B. K. na ime jedne polovine
dijela bračne stečevine pripada u isključivo vlasništvo 1. Kuća u S. koja se nalazi u ulici, 2. Stan u Z. koji se nalazi u
zgradi na IV. katu na adresi, 3. Zemljište u gradu V. površine 600
m2, 4. Motorna jahta upisana pod imenom S. 5. Novčana sredstva koja se nalaze na računu broj … kod S. b. d.d. S. na dan 18.
srpnja 2011.godine 6. Novčana sredstva koja se nalaze na računu broj … kod S. b. d.d. S. na dan 18. srpnja 2011.godine, 7.
Novčana sredstva koja se nalaze na računu broj … kod H.
A.-A. bank d.d. Z. na dan 18. srpnja 2011.godine ništetan i da ne proizvodi pravne učinke. 2. Utvrđuje se da je nekretnina označena kao čest.zem. 8185/2 Z.U. 7171 K.O. S. bračna stečevina i tuženog ad/1 B. B. i tužene pod 2/ K. B., pa je tužena pod 2/ K. B. dužna izdati
tuženom ad/1 B. B.u tabularnu ispravu podobnu za upis prava suvlasništva ½ dijela predmetne nekretnine u roku od 15 dana, a u protivnom će je zamijeniti ova presuda, a tuženi pod 1/ je ovlašten u roku od 15 dana izvršiti upis svog prava vlasništva u zemljišnim knjigama za K.O. S., što će u protivnom zamijeniti ova presuda. 3. Radi osiguranja novčane tražbine tužitelja u iznosu od 10.000.000,00 Kuna, što predstavlja protuvrijednost od 1.356.656,06 Eura, redovne kamate po stopi od 9% godišnje, koja je promjenjiva, zateznih kamata, te drugih sudskih i izvansudskih troškova određuje se osiguranje zasnivanjem i uknjižbom založnog prava u korist tužitelja na nekretnini označenoj kao čest.zem. 8185/2, Z.U. 7171 K.O. S. 4. Uknjižbu će provesti zemljišnoknjižni odjel Općinskog suda u Splitu.''
II/ Odbija se podredni tužbeni zahtjev tužitelja u cijelosti kao neosnovan, a koji glasi:
''1. Pravna radnja sklapanja ugovora o utvrđenju i diobi bračne stečevine sklopljenog dana 18. srpnja 2011.godine između tuženika, ovjerenog kod Javnog bilježnika M. R. pod brojem OV-5548/11 dana 19. srpnja 2011.godine gubi učinak prema tužitelju u dijelu potrebnom za namirenje tužiteljeva potraživanja i to iznosa od 12.161.846,62 Kuna uvećan za zakonsku zateznu kamatu po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, a koja teče od 31. prosinca 2011.godine pa do isplate. 2. Dužni su tuženi dopustiti namirenje potraživanja tužitelja u iznosu od 12.161.846,62 Kuna uvećanog za zakonsku zateznu kamatu po eskontnoj stopi HNB-a koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu uvećanom za 5 postotnih poena, a koja teče od 31. prosinca 2011.godine pa do isplate i to iz iznosa dobivenog prodajom nekretnina koje su ugovorom o utvrđenju i diobi bračne stečevine pripale tuženoj pod 2.''
III/ Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku pod 1/na ime parničnih troškova ukupan iznos od 971.875,00 Kuna.
IV/ Nalaže se tužitelju da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tuženiku pod 2/ na ime parničnih troškova ukupan iznos od 856.875,00 Kuna."
9.Rješenjem suda prvog stupnja odbijen je i zahtjev za izdavanje privremene mjere koji glasi:
" Zabranjuje se tuženoj Katiji Barać otuđenje ili opterećenje nekretnina označene kao čest.zem. 8185/2, Z.U. 7171 K.O. S. 2. Određuje se upis navedene zabilježbe u zemljišnu knjigu.''
10.Rješenjem Županijskog suda u Splitu Gž-1012/2015. od 1.veljače 2018. godine, potvrđena je prvostupanjska presuda u točki I izreke, a ukinuta u točkama II, III i IV izreke presude i predmet vraćen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
U uputi ukidne odluke navodi se kako je u odnosu na zahtjev za pobijanje pravne radnje dužnika, sud prvog stupnja ocijenio da nisu ostvarene pretpostavke za pobijanje pravne radnje užnika poduzete na štetu vjerovnika u smislu odredbe članka 66. stavka 1 ZOO-a.
Sud da je odbio taj dio tužbenog zahtjeva nakon što je ocijenio da tužiteljica sudu nije dostavila niti jedan dokaz da je pravna radnja zaključenja ugovora o utvrđenju i diobi bračne stečevine poduzeta na štetu vjerovnika kao ni da dužnik- prvotuženik zbog navedenog Ugovora o utvrđenju i diobi bračne stečevine nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tzražbine kao ni da tužiteljica nije dostavila niti jedan dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću moglo utvrditi postojanje njegove novčane tražbine od 12.161.846,62 kn kao niti dospjelost tražbine u tom iznosu .
11.Ovakav zaključak da se ipak ne može prihvatiti kao pravilan obzirom da sud na gornje okolnosti nije izveo dokaze koje je tužiteljica predložila.
U tužbi da je zatražeo saslušanje tuženika, koji da su odbili biti saslušani kao stranke u ovom postupku, međutim sud nije cijenio od kakvog je značenja takvo njihovo postupanje.
12.Nadalje nije uzet u obzir nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka V. K. koji je sastavljen u kaznenom postupku Županijskog suda u Splitu o pitanju je li tuženik imao novčanih sredstava iz kojih bi se tužiteljica mogla naplatiti, što je ona predlagala, u takvim okolnostima da je ostao upitan zaključak suda da je tužiteljica svoju tražbinu prema prvotuženiku mogla namiriti iz njegove ili založene imovine.
U odnosu na zaključak suda da tužiteljica nije dostavila ni jedan dokaz iz kojeg bi se sa sigurnošću moglo utvrditi postojanje njezine novčane tražbine od 12.161.846,62 kn , kao ni dospjelost tražbine u tom iznosu, sud da nije uzeo u obzir da je tužiteljica imala tražbinu dospjelu za naplatu 31. prosinca 2011. godine u iznosu od 10.000.000,00 kn .
U takvim okolnostima činjenično stanje da je u pogledu točke II izreke ostalo nepotpuno utvrđeno, te je naloženo prvostupanjskom sudu da u nastavku postupka dopuni činjenično staje imajući u vidu izraženo pravno shvaćanje.
13.U nastavljenom postupku obnovljeni su rezultati raspravljanja , pročitani su podnesci stranaka, pročitano je očitovanje L. k. S. od 20. lipnja 2018. godine, pročitan je zk izvadak za čest. zem. 1492/1 /2 /3/4 KO Š.,
pročitan je zapisnik I predmeta Sp-4/17, procjena vrijednosti nekretnine upisane u ZU 23507 KO G. Z., sudskog vještaka I.R., pročitano je
rješenje Sp-4/17 o ovaranju stečajnog postupka nad imovinoom B. B.,
dopis stečajne upraviteljice A. Č. od 22.rujna 2014. godine, zahtjev za prijevremeni raskid ugovora o kunskom deviznom štednom ulogu, pročitan je elaborat o procjeni nekrentine na lokaciji Z., iz ožujka 2004
godine, pročitan je izvadak iz registra brodova od 2.7.2020., opis kreditne partije …, podnesak društva A. C.t, na ročištu dana 17.studenog 2020.
godine saslušani su tuženi B. i K. B..
14.Tužbeni zahtjev u cijelosti je neosnovan.
15.U cijelosti je neosnovan tužbeni zahtjev kojim je podnesena paulijanska tužba radi pobijanja dužnikove pravne radnje, i to pravne radnje sklapanja ugovora o utvrđenju i diobi bračne stečevine sklopljenog 18. srpnja 2011. godine, i to u dijelu potrebnom za namirenje tužiteljeva potraživanja, i to iznosa od 12.161.846,62 Kuna uvećanog za zakonsku zateznu kamatu, a koja da teče od 31. prosinca 2011. godine pa do isplate, a također, u tom smislu neosnovan je i onaj dio podrednog tužbenog zahtjeva u kojem se zahtijeva da se naloži tuženima da dopuste namirenje potraživanja tužitelja u iznosu od 12.161.846,62 kuna uvećanog za zakonsku zateznu kamatu.
16.Prvenstveno je potrebno istaći da se u predmetnom slučaju radi o obiteljskoj paulijanskoj tužbi koja se podnosi u slučajevima kad dužnik poduzme radnju raspolaganjem u korist svog bračnog druga ili nekog člana bliže obitelji te je teret dokazivanja na trećoj osobi da dužnik ni ona nisu mogli znati da se time nanosi šteta vjerovniku. Navedena paulijanska tužba se podnosi u roku od tri godine od poduzimanja pravne radnje. U predmetnom slučaju, pravna radnja na koju tužitelj ukazuje je ugovor o utvrđenju i diobi bračne stečevine od 18. srpnja 2011. godine te je, u tom smislu, navedenu tužbu trebalo podnijeti u roku od tri godine, utvrđenom člankom 71. stavkom 1. Zakona o obveznim odnosima (''NN'' 35/05, 41/08-ZOO-a), od poduzimanja navedene pravne radnje, dakle najkasnije do 18. srpnja 2014. godine. Tužitelj je glavni tužbeni zahtjev u predmetnoj pravnoj stvari podnio 02. prosinca 2011. godine, a podredni tužbeni zahtjev kojim je podnesena navedena paulijanska tužba podnesen je 11. travnja 2014.godine pa, u navedenom smislu, navedeni podredni tužbeni zahtjev nije zastario.
17.Temeljem članka 66. stavka 1. ZOO-a, svaki vjerovnik čija je tražbina dospjela za isplatu i bez obzira kad je nastala, može pobijati pravnu radnju svog dužnika koja je poduzeta na štetu vjerovnika, a temeljem stavka 2. istog članka, smatra se da je pravna radnja poduzeta na štetu vjerovnika ako zbog nje dužnik nema dovoljno sredstava za ispunjenje vjerovnikove tražbine. U predmetnom slučaju, a obzirom da su tuženi pod 1/ i tužena pod 2/ ugovorom o diobi bračne stečevine od 18. srpnja 2011. godine izvršili besplatno raspolaganje nekretninama koje su bile predmet navedenog ugovora, temeljem članka 67. stavka 3. ZOO-a, kod besplatnih raspolaganja i s njima izjednačenih pravnih radnji smatra se da je dužnik znao da poduzetim raspolaganjem nanosi štetu vjerovniku te se za pobijanje tih radnji ne zahtijeva da je trećoj osobi to bilo poznato ili moglo biti poznato. Temeljem članka 69. stavka 2 ZOO-a, tužba za pobijanje podnosi se protiv dužnika i treće osobe s kojom je ili u čiju korist poduzeta pravna radnja koja se pobija, odnosno protiv njezinih sveopćih pravnih sljednika, a slijedom čega proizlazi pasivna legitimacija stranaka u ovom postupku. Naposljetku, temeljem članka 70. ZOO-a, ako sud usvoji tužbeni zahtjev, pravna radnja gubi učinak samo prema tužitelju i samo koliko je potrebno za namirenje njegovih tražbina.
18.Slijedom citiranih materijalnih odredbi, potrebno je istaći da postoje opće pretpostavke koje trebaju biti kumulativno ispunjene da bi tužitelj s uspjehom pobio predmetnu pravnu radnju tuženih u ovom postupku, a to su postojanje pravne radnje dužnika, insolventnost dužnika, postojanje oštećenja vjerovnika, s time da pobijanje omogućuje vjerovnikovo namirenje, a ujedno, ukoliko dužnik i dalje posjeduje preostalu imovinu iz koje se vjerovnik može namiriti, tada isti ne može pobijati dužnikove pravne radnje.
19.Županijski sud u Splitu u svojoj ukidnoj odluci ukazao je, između ostalog, na potrebu u nastavku postupka utvrditi može li tužiteljica svoju tražbinu prema prvotuženiku namiriti i iz založene imovine.
20.U nastavku postupka utvrđeno je da jahta na kojoj postoji založno pravo radi namirenja predmetne tražbine tužiteljice postoji, međutim da se ista nalazi izvan teritorijalnih voda Republike Hrvatske.
Vrijednost predmetne jahte višestruko prelazi vrijednost predmetnog dugovanja. Tužiteljica nije dokazala niti da je pokušala na bilo koji način aktivirati predmetni zalog radi naplate predmetne tražbine.
Dakle, kako je očito svim stranama ovog postupka u vrijeme sklapanja ugovora o utvrđenju i diobi bračne stečevine sklopljenog dana 18. srpnja 2011.godine bilo jasno da je predmetni dug i višestruko osiguran te se sklapanjem predmetnog pravnog posla (diobe bračne stečevine) vjerovniku nije nanesena nikakva šteta.
21.Stoga je zbog nedostatka nastanka štete vjerovniku kao jednog od osnovih elemenata pobijanja pravne radnje dužnika na štetu vjerovnika valjalo odbiti tužbeni zahtjev temeljem odredbe čl. 67. ZOO-a.
22.U tijeku postupka došlo je do prekida i nastavka postupka radi, prvo stečaja tužiteljice, i drugo, stačaja tuženika pod 1/. Ističe se da su tuženik pod 1/ i tužena pod 2/ predstavljaju jedinstvene suparničare pa su u odnosu na tuženike može donijeti isključivo jedinstvena odluka. Tuženik pod 1/ zastupan po povjereniku je očito iz formalnih raloga priznao tužbeni zahtjev, za slučaj gubitka parnice izbjegavanja parničnih troškova nastalih nakon prekida parnice koji bi potencijalno teretili izravno stečajnu masu što proizlazi ii z same izjave tuženika pod 1/ dane na ročištu 18. lipnja 2020. godine. Stoga, njegovo priznanje nije od meritornog utjecaja na konačnu meritornu odluku u ovom postupku. U navedenom kontekstu se ističe da se tužiteljica nakon prekida postupka zbog njezinog stečaja nije odrekla tužbenog zahtjeva zbog čega je zbog neuspjeha u ovom postupku dužna nadokanditi tuženicima troškove postupka koji su im nastali angažiranjem njihovih punomoćnika i plaćenjem sudskih pristojbi, kako do prekida postupka nastalog zbog stečaja postupka, tako i troškova parničnog postupka nastalih nakon prekida postupka zbog stečaja tužiteljice.
23.Odredbom čl. 165. st. 3. Stečajnog zakona propisano je da protivna stranka, koja je uspjela u parnici, troškove parničnoga postupka nastale do prekida postupka, kao i troškove nastale nakon prekida postupka ako stečajni upravitelj odmah nakon nastavljanja prekinute parnice prizna tužbeni zahtjev ili se odrekne tužbenoga zahtjeva, može ostvarivati samo kao stečajni vjerovnik. U protivnom troškovi parničnoga postupka nastali nakon prekida namirit će se kao dugovi stečajne mase.
24.Što se tiče troškova ovog postupka, a obzirom da je tužitelj u cijelosti izgubio ovu parnicu, isti je dužan tuženiku pod 1/, sukladno odredbi članka 154. stavka 1. ZPP-a, naknaditi parnične troškove. U navedenom smislu, tuženiku pod 1/ sukladno naprijed navedenom su do prekida postupka zbog stečaja tužiteljice nastali troškovi pa sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pripadaju trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 10000 bodova, trošak sastava podneska od 17. siječnja 2012. godine u iznosu od 10000 bodova; zastupanja na ročištu od 05. prosinca 2013. godine u iznosu od 5000 bodova (Tbr. 9 točka 2 OT-a); zastupanja na ročištu od 17. travnja 2014. godine u iznosu od 2500 bodova (Tbr. 9 točka 5 OT-a); trošak sastava podneska od 17. lipnja 2014. godine u iznosu od 10000 bodova; zastupanja na ročištu od 02. rujna 2014. godine u iznosu od 5000 bodova (Tbr. 9 točka 2 OT-a); trošak sastava podneska od 27. listopada 2014. godine u iznosu od 10000 bodova; zastupanja na ročištu od 04. studenog 2014. godine u iznosu od 5000 bodova (Tbr. 9 točka 2 OT-a); trošak sastava podneska od 05. siječnja 2015. godine u iznosu od 10000 bodova; zastupanja na ročištu od 20. siječnja 2015. godine u iznosu od 10000 bodova te zastupanje na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova, a što ukupno iznosi 77550 bodova te što, s obzirom na vrijednost boda od 10,00 Kuna, ukupno iznosi 775.500,00 Kuna, te što uz dodatak od 25 % PDV-a u iznosu od 193.875,00 Kuna ukupno iznosi 969.375,00 Kuna, te što uz odobreni trošak sudske pristojbe odgovora na tužbu ( Tbr. 1 točka 2 Zakona o sudskim pristojbama) u iznosu od 2.500,00 Kuna ukupno iznosi 971.875,00 Kuna. Pregledom rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St-1304/2016 od 13. listopada 2016. godine koja je 13. listopada 2016. godine objavljana i dostupna na e-oglasnoj ploči sudova vidljivo je da je tuženik pod 1/, u stečajnom postupku tužiteljice, pod rednim brojem 47. prijavio tražbinu u iznosu od 971.875,00 Kuna, nakon prekida postupka tuženiku pod 1/ nastali su troškovi sastava podneska u iznosu od 05. svibnja 2017. godine 10000 bodova, zastupanje na ročištu dana 23. listopada 2018. godine 5000 bodova, sastav podneska od 1. listopada 2019. godine 5000 bodova, zastupanje na ročištima 05. studenog 2019. godine, 17. studenog 2020. godine i 18. veljače 2021. godine po 10000 bodova, te 22. rujna 2020. godine 5000 bodova što iznosi 550.000,00 kuna, dakle ukupno iznos od 1.521,875,00 Kuna, a koji iznos je tužitelj dužan podmiriti tuženiku pod 1/ na ime parničnih troškova u ovom postupku, te kako je i odlučeno u točki II/ izreke ove presude. Ovaj parnični sud ističe da je njegov zadatak donijeti odluku o troškovima postupka, dok pitanje načina isplate istih bilo kroz status stečajnih vjerovika ili vjerovnika stečajne mase je pitanje koje se sukladno ustaljenoj praksi razrješava u stečajnom postupku.
25.Tuženoj pod 2. kao opravdani su do prekida postupka zbog stečaja tužiteljice nastali troškovi pa sukladno odredbama sukladno odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika pripadaju trošak sastava odgovora na tužbu u iznosu od 10000 bodova; zastupanja na ročištu od 05. prosinca 2013. godine u iznosu od 5000 bodova (Tbr. 9 točka 2 OT-a); zastupanja na ročištu od 17. travnja 2014. godine u iznosu od 2500 bodova (Tbr. 9 točka 5 OT-a), trošak sastava podneska od 30. svibnja 2014. u iznosu od 10000 bodova; zastupanja na ročištu od 02. rujna 2014. godine u iznosu od 5000 bodova (Tbr. 9 točka 2 OT-a); trošak sastava podneska od 09. listopada 2014. godine u iznosu od 10000 bodova; zastupanja na ročištu od 04. studenog 2014. godine u iznosu od 5000 bodova (Tbr. 9 točka 2 OT-a); trošak sastava podneska od 11. studenog 2014. godine u iznosu od 10000 bodova; zastupanja na ročištu od 20. siječnja 2014. godine u iznosu od 10000 bodova; zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 50 bodova; a što ukupno iznosi 67500 bodova, a što s obzirom na vrijednost boda od 10,00 Kuna ukupno iznosi 675.500,00 Kuna te što uz dodatak od 25 % PDV-a u iznosu od 181.375,00 Kuna ukupno iznosi 856.875,00 Kuna. Pregledom rješenja Trgovačkog suda u Splitu poslovni broj St- 1304/2016 od 13. listopada 2016. godine koja je 13. listopada 2016. godine objavljana i dostupna na e-oglasnoj ploči sudova vidljivo je da je tužena pod 2/, u stečajnom postupku tužiteljice, pod rednim brojem 50. prijavila tražbinu u iznosu od 961.164,33 Kuna koji gore priznati troškovi postupka se ukpapaju u prijavljenu tražbinu u postupku stečaja tužiteljice, nakon prekida postupka tuženoj pod 2/ nastali su troškovi sastava podneska u iznosu od 25. listopada 2016. godine 10000 bodova, zastupanje na ročištu dana 23. listopada 2018. godine 5000 bodova, sastav žalbe od 16. listopada 2018. godine 10000 bodova, zastupanje na ročištima 05. studenog 2019. godine, sastav obrazloženog podneska od 02. lipnja 2020. godine 10000, zastupanje na ročištima 05. studenog 2019. godine 17. studenog 2020. godine i 18. veljače 2021. godine po 10000 bodova, te 22. rujna 2020. godine 5000 bodova što iznosi 650.000,00 kuna, dakle ukupno iznos od 1.506,875,00 Kuna, a koji iznos je tužitelj dužan podmiriti tuženoj pod 2/ na ime troškova ovog parničnog postupka te kako je i odlučeno u točki III/ izreke ove presude. Ovaj parnični sud ističe da je njegov zadatak donijeti odluku o troškovima postupka, dok pitanje načina isplate istih bilo kroz status stečajnih vjerovika ili vjerovnika stečajne mase je pitanje koje se sukladno ustaljenoj praksi razrješava u stečajnom postupku.
U Splitu 27. svibnja 2021.
S u d a c:
Mislav Polić v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv uvodno citirane presude i rješenja nezadovoljna stranka ima pravo žalbe u roku od 15 dana od primitka pisanog otpravka istog. Žalba se podnosi pisano u tri primjerka putem ovog suda, a za Županijski sud u Splitu.
DN-a:
1. tužitelju-po punomoćniku
2. tuženiku pod 1. po punomoćniku
3. tuženoj pod 2. - po punomoćnicima
