P-5650/16

Republika Hrvatska

Općinski sud u Splitu

Split

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

U ime Republike Hrvatske Općinski sud u Splitu po sucu Vici Roščić, u pravnoj stvari tužitelja M. d.o.o. S., OIB: …, zastupana po

pun. D. M., odvj. u S., protiv tuženika D. V. iz M.,

OIB: …., zastupan po pun. D. K., odvj. u

S., nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 27. svibnja 2021. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužitelja M. B., odvj. vj. u S. i punomoćnika tuženika D. K., odvj. u S., objavljene istog dana,

p r e s u d i o  j e

I.Utvrđuje se da je raskinut Predugovor o prodaji nekretnina, od 5. lipnja 2008. g. koji je sklopljen između tuženika D. V., sina L., kao prodavatelja i tužitelja trgovačkog društva M. d.o.o., S., kao kupca i koji je ovjeren kod javnog bilježnika E. K., u S., dana 5. lipnja 2008.g. pod brojem

OV-3216/08.

II.Nalaže se tuženiku, u roku od 15 dana, isplatiti tužitelju iznos od 109.000,00 EUR-a u protuvrijednosti u kunama prema prodajnom tečaju HNB-a za EUR na dan isplate, sa zakonskom zateznom kamatom koja na navedeni iznos teče od 5. lipnja 2008. g. pa do 31. srpnja 2015.g. i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke, koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za 5 postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015. g. pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

III.Nalaže se tuženiku da u roku 15 dana, naknadi tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 209.250,00, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom od 27. svibnja 2021. pa do isplate i to po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena.

Obrazloženje

1.Kod ovog suda zaprimljena je 21. 11. 2016. tužba tužitelja M. d.o.o. S. protiv tuženika D. V. iz M. radi utvrđenja da je raskinut predugovor o prodaji nekretnine od 5. 6. 2008. sklopljen među strankama.

2.U tužbi se navodi da su 5. 6. 2008 tužitelj kao kupac i tuženik kao prodavatelj sklopili ugovor o prodaji nekretnine i ovjerili ga kod JB E. K. pod brojem OV- 3216/08, a predmet kupoprodaje da je nekretnina označena kao čest zem 526/1 ZU 1079 k.o. S. za 1/3 dijela odnosno čest zem 526/23 u površini od 1460/m2 za cijelo i čest zem 526/32 u površini 249 m2 za 1/3 dijela. Na dan potpisivanja tog predugovora tužitelj da je isplatio tuženiku iznos od 109.000,00 eura na ime dijela dogovorene kupoprodajne cijene što je tuženik potvrdio potpisom ugovora. Predugovorom da su se strane obvezale sklopiti glavni ugovor o prodaji nekretnine u roku 8 dana od dana pravomoćnog Urbanističkog plana uređenja kojim će se nakon donošenja prostornog plana grada S. regulirati uvjeti gradnje na zemljištu koje je predmet kupoprodaje. Iako još nije ispunjen uvjet iz točke IV. predugovora, odnosno nije donesen pravomoćni urbanistički plan za grad S., da nije istekao rok za ispunjenje obveze zaključenja glavnog ugovora, iz čega je nesporno da tuženik kao prodavatelj neće ispuniti svoju obvezu iz sklopljenog predugovora. Pregledom zk knjiga tužitelj da je utvrdio kako je tuženik nekretninu koja je predmet ugovora darovao sinu K. V. iz M. za 1/3 dijela temeljem ugovora od 14. 11. 2011., te je prijenos vlasništva izvršen u ZK knjigama za k.o. S. pod brojem Z-3744/11. S obzirom da tuženik nije vlasnik predmetne nekretnine, da je očito kako neće ispuniti svoju predugovornu obvezu, radi čega mu je tužitelj uputio izjavu od 17. 11. 2016. kojom raskida predmetni predugovor. Temeljem odredbe čl. 3685 ZOO raskidom predugovora tužitelj ima pravo zahtijevati povrat uplaćenog iznosa od 109.000,00 eura u protuvrijednosti u kunama prema kupoprodajnom tečaju HNB za eur na dan plaćanja. Radi navedenog predlaže da sud donese presudu kojom će se utvrditi da je raskinut ugovor o prodaji nekretnina te naložiti tuženiku da u roku 15 dana isplati tužitelju iznos od 109.000 eura.

3.Tuženik se usprotivio tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Navodi kako iz čl. 4. toč. 5 predugovora proizlazi da je ugovoreno ukoliko kupac odustane od pravnog posla, gubi avans ili kaparu u iznosu od 109.000 eura. Dopisom od 17. 11. 2016. tužitelj da je obavijestio tuženika iako uvjet iz predmetnog predugovora nije ispunjen, da jednostrano raskida isti, te je pozvao tuženika na vraćanje utuženog iznosa. Tuženik ističe kako se ne radi o plaćanju dijela kupoprodajne cijene već o kapari, koju kupac gubi ukoliko odustane od sklapanja glavnog ugovora. Tuženik da nije dao povoda za raskid predugovora i predmetnu tužbu te da tužitelj ignorira činjenicu kako tuženik nije imao namjeru odustati od predmetnog pravnog posla niti je odustao već je na svog sina prenio sva prava i obveze, te isti stupa u predmetni pravni odnos umjesto svoga oca, koji je invalid i živi u inozemstvu, što je sve naznačeno u točci 4. Ugovora o darovanju. Tuženik se poziva na odredbu čl. 304. st. 4. ZOO-a prema kojoj tužitelj nema pravo na vraćanje kapare već je tuženik zadržava kao naknadu štete zbog neispunjenja. Napominje se da je predugovor sklopljen 5. 6. 2008 te da je tuženik morao odbiti ponude i upite za kupnju zbog sklopljenog predugovora. Zbog navedenog se predlaže odbiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

4.U postupku su izvedeni dokazi pregledom predugovora o kupoprodaji nekretnine od 5. 6. 2008. ovjeren kod JB E. K. br. Ov-3217/08 od 5. 6. 2008., izvatka iz ZK knjiga za čest zem 526/1 Zu 1079 k.o. S., izvatka iz Trgovačkog registra za M. d.o.o., Ugovora o darovanju nekretnina od 14. 11. 2011. ovjeren kod JB V. P. u M. od 14. 11. 2011., izjave o raskidu predugovora o prodaji nekretnine od 5. 6. 2008. M. d.o.o od 17. 8. 2018., rješenja F. zavoda za mirovinsko i zdravstveno osiguranje federacije B. K. administracije br. …… od 8. 4. 2009., uplatnica od 30. 6.,

2008 i 6. 6. 2008., pregledom službenog glasnika grada S. br. 13/17 od 8. lipnja 2017.,izmjena i dopuna prostornog plana uređenja grada S., e-mail korespondencije saslušanjem zz tužitelja, saslušanjem tuženika, saslušanjem svjedoka A. M., M. J., K. Ć..

5.Tužbeni zahtjev tužitelja je osnovan.

6.U postupku je utvrđeno slijedeće;

- kako je između D. V. kao prodavatelja i M. d.o.o. kao

kupca zaključen 5. 6. 2008. predugovor o kupoprodaji nekretnina,

- kako je predmet kupoprodaje čest. zem 526/1 ZU 1079 k.o. S. površine 12.778 m2 za 1/3 idealnih dijelova, odnosno čest zem 526/3 površine 4.160 m2 za cijelo i čest zem 526/22 u površini od 249 m2 za 1/3 idealna dijela, koje nekretnine su nastale cijepanjem čest zem 526/1 u površini od 12.778 m2, na čest zem 5261 u površini od 4.235 m2, čest zem 526/22 u površini od 249m2, čest zem 526/23 u površini od 4.160 m2, čest zem 526/24 u površini od 4.085 m2 i čest zem 526/21 od 49 m2, kako je navedeno u točci 1 predugovora,

- kako je u trenutku sklapanja predugovora, što je navedeno u točci II. istog, među strankama bilo nesporno da je prodavatelj upisan kao vlasnik čest zem 526/1 ZU 1079 k.o. S. površine 12.778 m2 za 1/3 idealna dijela te da je pravomoćnim rješenjem Općinskog suda u S. R.-51/02 od 21. 4. 2004. koje nije provedeno u ZK knjigama i katastru, podijeljena suvlasnička zajednica između suvlasnika tih nekretnina na način da je majci prodavatelja na temelju njenog suvlasničkog dijela za 1/3 dijela u isključivo vlasništvo pripala nekretnina označena kao čest zem 526/23 u od 416 m2 za cijelo te čest zem 526/22 u površini od 249 m2, za 1/3 idealna dijela,

- kako je prodavatelj jamčio kupcu da nekretnina nije opterećena nikakvim uknjiženim teretima koji bi opterećivali i umanjivali vlasnička prava kupca, te da se u trenutku sklapanja predugovora ne vodi bilo kakav postupak u kojem je predmet nekretnina iz čl. 1. predugovora,

- kako su se ugovorne strane obvezale u roku od 8 dana od dana pravomoćnosti Urbanističkog plana uređenja (UPU) kojim će se nakon donošenja prostornog plana grada S. regulirati uvjeti gradnje na zemljištu koje je predmet ugovora, sklopiti Ugovor o prodaji nekretnina, čiji je sadržaj naveden u točci IV. ugovora, te je ugovorena kupoprodajna cijena u iznosu od 1.090.000,00 eura koju se kupac obvezao isplatiti na račun Vinke Vidović otvoren kod PBZ na način da 109.000 eura uplaćuje prilikom potpisa predugovora, a 981.000,00 eura prilikom potpisivanja konačnog ugovora o kupoprodaji,

- kako se prodavatelj obvezao omogućiti kupcu nesmetan posjed nekretnine i izdati mu tabularnu ispravu odmah po isplati kupoprodajne cijene,

- kako se u slučaju da kupac iz bilo kojeg razloga ne može odvojiti nekretninu koja je predmet predugovora i uknjižiti je u ZK knjigama kao svoje vlasništvo , prodavatelj obvezao vratiti kupcu primljeni iznos avansa

- kako je ugovoreno da kupac u slučaju odustanka od sklapanja gubi dani iznos avansa u iznosu od 109.000 eura,

- kako je u trenutku sklapanja predugovora 5. 6. 2008. kupac predao prodavatelju iznos od 109.000,00 eura,

- kako je čest zem 5261 ZU 179 KO S. upisana kao vinograd u suvlasništvu za po 1/9 dijela M. A. pok. I., M. J. pok

I. i M. V. pok I., K. G. za 3/9 dijela te V.

K. za 3/9 dijela,

- kako je između D. V. kao darovatelja i K. V. kao

daroprimatelja zaključen 14. 11. 2011. Ugovor o darovanju nekretnine predmet kojega je čest zem 526/1 površine 4.160 m2 za cijelo i čest zem 526/22 u površini od 249 m2 za 1/3 idealna dijela, koje nekretnine su nastale cijepanjem čest zem 526/1 u površini od 12.778 m2, na čest zem 5261 od 4.235 m2, čest zem 526/22 površine od 249m2, čest zem 526/23 površine od 4.160 m2, čest zem 526/24 površine od 4.085 m2 i čest zem 526/21 površine od 49 m2,

- kako je čl. 4. naprijed navedenog predugovora o darovanju darovatelj obvezao daroprimca da sa darovanom nekretninom postupi u skladu s predugovorom kojeg je darovatelj sklopio s Trgovačkim društvom M.

d.o.o. iz S., ovjerenim 5. 6. 2008 kod J. E. K., a

daroprimac se potpisom obvezao pristati na tu obvezu,

- kako je tužitelj 17. 11. 2016. uputio tuženiku izjavu o raskidu predugovora od 5. 6. 2018. navodeći da još uvijek nije ispunjen uvjet iz točke 4. predugovora, jer nije donesen UPU za grad S., ali da je očito kako prodavatelj neće ispuniti svoju obvezu jer je otuđio nekretninu koja je predmet spora darovnim ugovorom sinu K. V., sve pozivom

na odredbu čl. 364 i 366. ZOO-a.

- kako među strankama nije sporno da do zaključenja glavne rasprave u ovom postupku nije donesen Urbanistički plan uređenja (UPU) kojim je trebao biti uređen prostorni plan grada S., kojim bi bio reguliran uvjet

gradnje na zemljištu koje je predmet ugovora zaključenog među strankama 5. 6. 2008.

7.Sva naprijed navedena utvrđenja proizlaze iz isprava koje je sud pregledao u dokazne svrhe te nisu sporna među parničnim strankama.

8.U postupku je trebalo raspraviti i utvrditi je li utemeljen tužbeni zahtjev tužitelja na utvrđenje raskida ugovora, odnosno zahtjev kojim traži da mu tuženik isplati iznos od 109.000,00 eura na ime plaćenog dijela ugovorene kupoprodajne cijene.

9. Prema odredbi čl. 336. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne Novine" br. 35/05., 41/08., 125/11. i 78/15.) ugovor stvara prava i obveze za ugovorne strane. Vjerovnik u obveznom odnosu ovlašten je od dužnika zahtijevati ispunjenje obveze, a dužnik je dužan ispuniti je savjesno u svemu kako ona glasi (čl. 342.st.1. ZOO-a). Posljedica neispunjenja može biti raskid ugovora (čl. 360. do 386.). Raskid ili izmjena ugovora mogu nastupiti i zbog promjene okolnosti nastalih nakon sklapanja ugovora (čl. 369. do 372.). Naime, normalno i redovito razrješenje postojećih ugovornih odnosa ravna se prema načelu pacta sunt servanda, tj. ugovori treba da budu održani, odnosno ispunjeni onako kako je ugovorno. Rigorozno provođenje ovog načela moglo bi za ugovaratelja koji se drži ugovorom preuzetih obveza, u slučaju neispunjenja ugovora od strane suugovaratelja, značiti da ne može jednostrano odustati od ugovora ili raskinuti ugovor, odnosno stranka vjerna ugovoru mogla bi zahtijevati samo ispunjenje ili popravljanje štete.

10.Prema odredbi čl. 360. ZOO-a, u dvostrano obveznim ugovorima, kada jedna strana ne ispuni svoju obvezu, druga strana može,ako nije što drugo ugovoreno, zahtijevati ispunjenje obveze ili pod pretpostavkama predviđenim u idućim člancima, raskinuti ugovor jednostavnom izjavom, ako raskid ugovora ne nastupa po samom zakonu, a u svakom slučaju ima pravo na naknadu štete.

11.Prema odredbi čl. 364. ZOO-a kad je prije isteka roka za ispunjenje obveze očito da jedna strana neće ispuniti svoju obvezu iz ugovora, druga strana može raskinuti ugovor i zahtijevati naknadu štete.

12.Tužitelj se u tužbi poziva na odredbu čl. 369. ZOO-a kojom su regulirane pretpostavke za raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti, tj. okolnosti koje se nisu mogle predvidjeti u vrijeme sklapanja ugovora, uslijed čega je ispunjenje obveze za jednu ugovornu stranu postalo pretjerano otežano ili bi nanijelo pretjerano veliki gubitak, zbog čega može zahtijevati da se ugovor izmijeni ili raskine.

13.Prema odredbi čl. 371. ZOO-a pri odlučivanju o izmjeni ugovora, odnosno njegovom raskidu sud će se rukovoditi načelom savjesnosti i poštenja, vodeći računa osobito i svrsi ugovora, o podjeli rizika koji proizlazi iz ugovora ili zakona, o trajanju i djelovanju izvanrednih okolnosti te o interesima obiju strana.

14.Prema odredbi čl. 374. ZOO-a, kada je ispunjenje obveze jedne strane u dvostrano obvezom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koji odgovara druga strana, njezina obveza se gasi, ali ona zadržava svoju tražbinu prema drugoj strani, s time što se smanjuje za onoliko koliko je ona mogla imati koristi od oslobođenja od vlastite obveze.

15.Teorijski podložak za raskid ugovora u smislu odredbe čl. 369. st. 1. ZOO-a leži u načelu CLAUSULA REBUS SIC STANTIBUS, koju ugovorne strane unose u ugovore, kako bi ublažile osnovno načelo ugovaranja Pacta Sunt Servanda. To znači da svaki ugovor obvezuje ugovaratelje dok se ne promjene okolnosti koje su postojale u vrijeme njegovog zaključenja, i na čemu je bila utemeljena volja ugovaratelja. Ugovorna strana koja je ovlaštena zbog promijenjenih okolnosti zahtijevati izmjenu ili raskid ugovora, dužna je o svojoj namjeri obavijestiti drugu ugovornu stranu čim sazna da su takve okolnosti nastupile.

16.Na okolnost volje stranaka prilikom zaključenja ugovora i činjenica za koje tužitelj tvrdi da su odlučne pretpostavke za raskid ugovora izveden je dokaz saslušanjem parničnih stranaka i svjedoka A. M., M. J. i

K. Ć..

17.Zz tužitelja M. M. u svom iskazu navodi kako je njegova tvrtka 2008. zaključila predugovor za kupnju nekretnina u S. s tuženikom, te mu je isplaćen avans u iznosu od 109 tisuća eura, a ostatak kupoprodajne cijene trebao se isplatiti po zaključenju glavnog ugovora, koji je bio vezan uz donošenje generalnog urbanističkog plana općine S. . S tim GUP-om da se godinama ništa nije događalo, te da je tužitelj angažirao tvrtku N., kako bi se aktivirao postupak donošenja urbanističkog plana, te je tada saznao kako tuženik više nije vlasnik zemljišta koje je bilo predmet predugovora, već njegov sin. O tome da tužitelj nije obaviješten, te da je prošlo par godina od zaključenja ugovora između tuženika i njegovog sina do saznanja tužitelja. Sve pregovore glede sklapanja predmetnog predugovora da je vodio njegov otac A. M. s tuženikom, a tvrtku N. da

je angažirao 2012., dok su za ugovor između tuženika i sina saznali prije podnošenja predmetne tužbe u studenom 2016. Po njegovom saznanju, GUP za općinu S. da još nije donesen zbog njihovih kadrovskih problema.

18.Svjedok A. M. u svom iskazu navodi kako je zemljište koje je predmet predugovora kupio putem bivšeg odvjetnika J., te da je u tom

poslu zastupao tvrtku M. d.o.o., dok je sve poslove vodio odvjetnik. Prilikom sklapanja ugovora odvjetnik da je zastupao tuženika, te da je tuženiku isplaćen avans od 109.000,00 eura. Ne zna je li taj ugovor potpisan, te se ne sjeća je li ovjeren. Njegov sin da nije sudjelovao prilikom sklapanja ugovora, ali nije imao njegovu punomoć, budući je bio zaposlenik tužitelja, odnosno budući je imao zaključen ugovor o radu s tužiteljem, koji je kao tvrtka osnovan upravan za kupnju zemalja u S.. S obzirom da je bilo problema s urbanističkim planom, da se ponudio gradu S. da putem svoje tvrtke N. ubrza posao. S gradom da je sklopio ugovor da može financirati dio poslova glede urbanističkog plana koji se odnosi na dio grada na kojima su položene predmetne nekretnine, koji ugovor je zaključen 2011. godine te da je dogovorio cijenu sufinanciranja urbanističkog plana u iznosu od 250.000,00 kuna.

19.Tuženik u svom iskazu navodi kako je sve pregovore u vezi predmeta kupoprodaje vodio s ocem tužitelja, te da je imao namjeru u cijelosti ispoštivati svoju ugovornu obvezu. Tvrdi kako je o namjeri zaključenja ugovora o darovanju sa sinom prethodno izvijestio A. M., usmeno mobitelom, te mu je naveo da se glede ugovora ništa neće mijenjati. A. M. da mu je na to rekao kako nema nikakvih problema. Pored uplate avansa da je u ime tužitelja uplatio agenciji za nekretnine S. n., da ista preko agencije N. i općine S. odradi

ubrzanje i izradu GUP-a. O namjeri sklapanja ugovora o darovanju sa sinom da je obavijestio A. M. 10 dana prije sklapanja tog ugovora. Razlog zaključenja ugovora da je bolest, budući je imao moždani izljev, zbog čega ne čuje na jedno uho i ima problema s lijevom stranom tijela. Njegov sin da je upoznat s odredbama predugovora, te da je u ugovoru o darovanju navedeno kako se obdarenik obvezuje ispoštovati ugovor. Nakon sklapanja ugovora o darovanju, njegov sin da se uknjižio kao vlasnik predmetne nekretnine, o čemu je također obaviješten A. M. s kojim je često razgovarao mobitelom. Međutim, isti da je govorio o svojim financijskim problemima, te izražavao sumnju u pogledu uplate ugovorene kupoprodajne cijene. Zbog toga da mu je nudio da nađe kupca koji će isplatiti kupoprodajnu cijenu umjesto njega. Prostorni plan za općinu S. da je donesen cca deset dana prije podnošenja predmetne tužbe, nakon čega se podigla medijska hajka, te mu se u tom periodu obratio A. M. tražeći da mu izda hipoteku na predmetne nekretnine,

što je odbio, radi čega se ovaj naljutio i podnio predmetnu tužbu. Ističe kako je A. M. nudio sve uvjete , uključujući ponudu da će ga pričekati s isplatom, te da bi od ugovorene kupoprodajne cijene odbio kaparu. Isplaćeni iznos da smatra kaparom, budući predstavlja 10 % ugovorene cijene nekretnina koje su predmet ugovora, te da je kao takav ugovoren između njega i A. M..

20.Sud je dodatno saslušao svjedoka A. M. i tuženika na ročištu održanom 2.3.2021. Svjedok A. M. navodi kako je u vrijeme zaključenja predugovora 5.6.2008. bio direktor tužitelja, te da njegov sin nije sudjelovao u sklapanju tog ugovora na bilo koji način. Tvrdi kako ga tuženik nije obavijestio da je sa svojim sinom sklopio ugovor o darovanju predmetnih nekretnina. Glede urbanističkog plana općine S., isti da još nije donesen. Njegov sin da je u vrijeme sklapanja predugovora bio zaposlenik tvrtke M. d.o.o. te da nije sudjelovao u kreiranju ugovora, ali da je odobrio isti. Osim njega i sina, u tvrtki tužitelja da nije bilo trećih osoba. Tuženik da je nakon zaključenja predugovora odbio njegov prijedlog da mu omogući zabilježbu ugovora u zemljišne knjige, navodeći kako ne želi opterećivati predmetne nekretnine. Nakon toga da je angažirao mjernika K., te da je ovaj utvrdio kako zemlja više nije upisana na tuženika, već na njegova sina, što je bilo 2015. godine. U međuvremenu da nije gledao što se događa s predmetnim nekretninama u zemljišnim knjigama. Tvrdi da mu za sve to vrijeme tuženik nije rekao kako je darovao zemlju sinu, te u tom pogledu ističe kako je iskaz tuženika netočan. Također, da je sam predujmio iznos od 260.000,00 kuna arhitektu N. M. 2012., radi ponude gradonačelniku da sam financira izradu urbanističkog plana.

21.Tuženik D. V. u svom dopunskom iskazu navodi kako je sve pregovore u pogledu sklapanja predmetnog ugovora obavio sa svjedokom A. M. koji mu se predstavio kao direktor tvrtke M. d.o.o., koju činjenicu nije provjeravao, budući je za sklapanje ugovora angažirao odvjetnika J..

Tvrdi da je svjedoka M. upoznao s činjenicom da je sinu darovao predmetno zemljište odmah nakon sklapanja tog ugovora, te da svjedok M. nije imao nikakvih potraživanja prema njemu nakon saznanja za tu činjenicu. Obavijest da je uslijedila 15 do 20 dana nakon sklapanja ugovora o darovanju, a deset dana prije podnošenja predmetne tužbe, svjedok M. da je tražio od njega da mu dopusti hipoteku na predmetnim nekretninama. Ponavlja kako je ponudio M., kada je vidio da nema novca, potencijalnog kupca, s time da bude nazočan sklapanju ugovora, te da će pored povrata novca isplaćenog nakon sklapanja predugovora dobiti još 30 % ugovorene kupoprodajne cijene kao da je on našao kupca. Ovo da mu je nuđeno 3 do 4 godine prije podnošenja predmetne tužbe, te da je M. tu ponudu odbio. Da drži do ugovora, dokazuje time da do današnjeg dana nije prodao nekretnine koje su predmet predugovora. Uglavnom, ističe kako je predmetna tužba uslijedila nakon što je odbio predmetne nekretnine dati pod hipoteku, koju činjenicu ne spori svjedok M..

22.Sud je odlučio izvesti dokaze saslušanjem predloženog svjedoka N. M., koji je zbog nemogućnosti pristupa na sud uslijed teške bolesti dostavio sudu pisanu izjavu 25.6.2018. U istoj navodi kako je 2012. zaključio ugovor o izradi urbanističkog plana uređenja s svojom tvrtkom N. d.o.o. i tužiteljem, kojim je njegova tvrtka preuzela obvezu izrade elaborata urbanističkog plana uređenja S. V.-G. luka. Tvrtka da je izradila traženi plan, ali da grad S. nije donio urbanistički plan iz razloga što nije rješeno pitanje vlasnika zemljišta u vezi pristupnih cesta. Konačni prijedlog plana da je u ožujku 2018. od strane tvrtke N. predan nadležnom uredu grada S., čime je izvršena ugovorna obveza prema tužitelju. Po izjavama zz tužitelja i njegova oca A. M. poznato mu je da je tužitelj platio tuženiku određeni iznos kupoprodajne cijene po predugovoru, a ostatak se trebao platiti nakon izrade UPU-a i zaključenja glavnog kupoprodajnog ugovora. M. su mu kasnije rekli da je tuženik nekretninu prenio na sina, da su zbog toga zatečeni i imaju pravnih problema. S tuženikom nikada nije komunicirao.

23.Svjedok M. J., odvjetnik koji je sačinio predmetni predugovor,

u svom iskazu navodi kako je u vrijeme sklapanja tog ugovora imao tvrtku S. n. d.o.o. koja se bavila posredovanjem u prometu nekretnina, te je ista

5.6.2018. s tuženikom sklopila ugovor o posredovanju u vezi prodaje nekretnina koje su predmet ugovora. S obzirom da dobro poznaje situaciju vezanu uz zemljište koje je predmet ugovora, od prostorne i planske dokumentacije pa nadalje, da je u predugovoru naznačio sve sporne činjenice. Nakon što su stranke potpisale ugovor, tuženik ga je ovjerio kod javnog bilježnika isti dan, te mu je nakon obavljenog posla ispostavio račun za pružene usluge posredovanja. U ugovoru da je navedeno kada će doći do sklapanja glavnog ugovora. U vrijeme sačinjena predugovora da nije bio donesen prostorni plan grada S. niti UPU za predio na kojem se nalaze predmetne nekretnine, a UPU nije donesen niti danas. Nakon zaključenja predugovora da nije razgovarao sa strankama. Njegova obitelj da je također s tužitelj sklopila predugovor o prodaji nekretnina s istim uvjetima kao što je sklopljen i predmetni predugovor, te da je stoga više puta razgovarao s A. M.. S tuženikom da je razgovarao prije par godina, telefonom vezano uz UPU. U međuvremenu da je saznao kako je tuženik nekretnine koje su predmet ugovora darovao sinu. Iznos naveden u predugovoru da je isplaćen, te da se radilo o isplati dijela kupoprodajne cijene, o čemu je kao bivši odvjetnik vodio računa, znajući za bitnu razliku između kapare i djelomične isplate kupoprodajne cijene. Glede toga da među strankama nije niti bilo spora, te da se o kapari nije ni razgovaralo. Također navodi kako je prilikom sastavljanja ugovora bio nazočan tuženik, a od strane tužitelja da nije niti potpisan. Sva komunikacija da se odvijala s A. M.,

a tuženik da mu je isplatio posredničku proviziju.

24.Svjedok K. Ć. u svom iskazu navodi kako nema neposrednih saznanja o volji ugovornih stranaka glede predmetnog predugovora. Angažirali su ga, kao geodetu A. i M. M. radi mjerenja i identificiranja parcele koja je predmet ugovora. Zbog tog posla da je pribavio određenu dokumentaciju, (vlasnički i posjedovni list i dr. ). Izvršio uvid u zemljišne knjige te utvrdio da prodavatelj više nije upisan kao vlasnik, odnosno da je došlo do darovanja te je kao vlasnik upisana treća osoba. O tome da je obavijestio tužitelja. Angažman od strane tužitelja da se zbio 3 do 4 godine prije davanja iskaza (15. studenog 2018.).

25.Među strankama da nije sporno kako grad S. do dana zaključenja glavne rasprave nije donio urbanistički plan uređenja, kojim bi se regulirali uvjeti gradnje na zemljištu koje je predmet predugovora od 5.6.2008. godine zaključenog među strankama. Sud je na prijedlog stranaka pribavio traženi upravno spis grada S., no radi se o preobilnom spisu od nekoliko stotina stranica, te je evidentno iz istog kako je postupak izrade prostornog plana i UPU-a u tijeku, ali UPU još nije donesen.

26.Također, nije sporno kako se čl. 4 Ugovora o darovanju nekretnine zaključenim između tuženika kao darovatelja i K. V., njegovog sina, kao daroprimatelja, daroprimac obvezao u cijelosti ispoštivati obveze darodavca prema tužitelju sukladno predugovoru od 5.6.2008. godine.

27.Slijedom svega izloženog, proizlazi kako se spornim ukazuje pitanje obavještavanja tužitelja o prijenosu ugovornih obveza s tuženika na njegovog sina K. V., s obzirom da u tom pravcu različito iskazuju parnične stranke i saslušani svjedok A. M.. Također, spornim se ukazuje pitanje je li isplata iznosa od 109.000,00 eura izvršena na ime plaćanja dijela ugovorene cijene, ili se radi o isplati kapare, kako tvrdi tuženik.

28.Cijeneći ukupno izvedene dokaze sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud smatra kako je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan iz razloga kako slijedi.

29.Iz iskaza saslušanog svjedoka M. J., kojemu sud poklanja

vjeru, budući je njegov iskaz logičan i uvjerljiv, te očigledno nepristran, budući svjedok nije iskazao zainteresiranost za uspjeh bilo koje od stranaka u postupku proizlazi da predmetni ugovor zaključen među strankama nije potpisan od strane tužitelja, što je u to vrijeme bilo uobičajeno, jer je ugovor trebalo ovjeriti kod javnog bilježnika od strane tuženika; kako ga je tuženik angažirao za posredovanje u prodaji predmetnih nekretnina i sastav predmetnog predugovora; kako se isplata iznosa od 109.000,00 eura odnosila na isplatu dijela kupoprodajne cijene a ne kaparu, kako tvrdi tuženik, te kako je ostatak cijene trebao biti isplaćen nakon pravomoćnosti UPU- a koji nije donesen do zaključenja glavne rasprave.

30.Sud respektira činjenicu da svjedok M. zbog teške bolesti nije mogao pristupiti na ročište, radi čega drži relevantnom njegovu pisanu izjavu, iz koje proizlazi da ga je u siječnju 2012. tužitelj angažirao radi izrade elaborata urbanističkog plana uređenja dijela grada S. na kojemu se nalaze predmetne nekretnine, te da grad S. još uvijek nije donio urbanistički plan. Ovaj svjedok nema nikakvog saznanja o ugovornim odnosima stranaka, osim da je tuženiku isplaćen dio kupoprodajne cijene, te da je tuženik u međuvremenu prenio vlasništvo nekretnina koje se predmet predugovora na sina. Međutim, kada se to dogodilo i na koji način su tuženici obaviješteni o tome, nema neposrednih saznanja, osim što su ga M. obavijestili o toj činjenici, budući su bili zatečeni i naveli da zbog toga imaju pravnih problema.

31.Sud također nema razloga posumnjati u istinitost iskaza svjedoka K. Ć., iz kojeg proizlazi da su ga zz tužitelja i njegov otac angažirali radi mjerenja i identificiranja parcela koje su predmet ugovora, jer je riječ o poslovima svojstvenim sudskom vještaku mjerniku. Ovaj svjedok navodi kako je angažiran od strane tuženika 3 do 4 godine prije davanja iskaza, tj. 2015. ili 2014., te da je obavijestio tužitelja o promjeni upisa vlasništva, odnosno da tuženik više nije upisani vlasnik.

32.Spornim se ukazuje pitanje kada je tužitelj saznao za promjenu upisa vlasništva nekretnina koje su predmet spora, odnosno tko ga je i na koji način o tome obavijestio, te je li glede te činjenice među strankama došlo do eventualnih izmjena predugovora. Zz tužitelja M. M. u svom iskazu navodi kako je nakon angažiranja tvrtke N. saznao da tuženik više nije vlasnik predmetnog zemljišta, nego njegov sin. Vlasnik tvrtke N., svjedok N. M. u svojoj izjavi od

26.6.2018. navodi da ga je tužitelj angažirao u siječnju 2012., dok je izjava o raskidu ugovora uslijedila u studenom 2016. Kada se pri tome ima u vidu č injenica da je svjedok Ć. naveo da je 2015. odnosno 2014. saznao za promjenu vlasništva predmetnih parcela, i o tome obavijestio tužitelja, jasno je da je tužitelj za činjenicu prijenosa vlasništva s tuženika na njegovog sina saznao ranije nego što tvrdi. Sud je na okolnosti saznanja o činjenici prijenosa vlasništva s tuženika na njegovog sina dva puta saslušavao samog tuženika i svjedoka A. M.. Iz iskaza A.

M. i tuženika proizlazi da je A. M. po nalogu i za račun tužitelja obavljao sve radnje vezano uz zaključenje predmetnog ugovora, iako nije zakonski zastupnik niti direktor tvrtke, prema priležećem izvatku iz trgovačkog registra. Ovo potvrđuje i sam zz tužitelja M. M. u svom iskazu. Tuženik u svom prvom iskazu navodi kako je A. M. o namjeni sklapanja ugovora o darovanju sa sinom izvijestio prije sklapanja tog ugovora mobitelom, te da ga je obavijestio i kako glede predmetnog ugovora neće biti izmjena, na što A. M. nije imao nikakvih prigovora. U drugom dopunskom iskazu naveo je, kako je o tome obavijestio A. M. par dana nakon zaključenja ugovora. A. M. u svom prvom

iskazu navodi da je ugovor sa tvrtkom N. radi financiranja poslova glede izrade urbanističkog plana grada S. zaključio 2012., te da je za promjenu vlasništva saznao 2015. nakon angažiranja geodeta Ć.. U svom dodatnom iskazu odlučno niječe da ga je tuženik obavijestio o sklapanju ugovora o darovanju sa sinom, te opetovano ističe da je tek 2015. saznao za tu činjenicu nakon angažiranja mjernika. Bez obzira na činjenicu što je tuženik u svom prvom iskazu naveo da je o namjeri zaključenja ugovora o darovanju sa sinom obavijestio A. M. prije sklapanja ugovora, a u dopunskom iskazu da je to učinio 15 do 20 dana nakon sklapanja ugovora, ovaj sud, s obzirom da je neposredno saslušavao dva puta tuženiks i svjedoka A. M., smatra kako je tužitelj, odnosno svjedok A. M.

o sklapanju ugovora o darovanju između tuženika i njegovog sina saznao 2012., po angažiranju tvrtke N., kako to u iskazu navodi sam zz tuženika. Iskaz svjedoka A. M. u tom dijelu sud drži prilagođenim za potrebe postupka, jer je sudu u pogledu iskazivanja ovih spornih činjenica djelovao neuvjerljivo, s očiglednom namjenom da uvjeri sud kako je za činjenicu prijenosa vlasništva predmetnih nekretnina saznao prije izjava o raskidu ugovora, a ne tri godine ranije. Bez obzira na razliku u iskazivanju svjedoka M. i tuženika, sud smatra da je tužitelj o prijenosu vlasništva saznao svakako u vrijeme angažiranja tvrtke N.. Očigledno je kako su se obje stranke angažirale oko izrade UPU-a, odnosno da su imale namjeru realizirati ugovor u cijelosti, ali da je problem nastao u trenutku kada tuženik nije pristao dati hipoteku na nekretnine koje su predmet ugovora tužitelju, radi čega tuženik smatra da tužitelj više nije u mogućnosti isplatiti kupoprodajnu cijenu.

33.Slijedom izloženog, sud smatra da je tuženik saznao za činjenicu promjene vlasništva nekretnina koje su predmet predugovora 2012. godine, te da iznos od 109.000,00 eura predstavlja isplatu dijela kupoprodajne cijene, a ne kaparu, kako smatra tuženik. U tom smislu iskazivao je svjedok J., kojega je tuženik angažirao za sastavljanje predmetnog ugovora i prodaju nekretnina, a iskaz ovog svjedoka sud drži uvjerljivim i logičnim. Niti jedan dokaz izveden u postupku ne upućuje na zaključak da bi se radilo o isplati kapare, odnosno da je tako ugovoreno. 34.U konkretnom slučaju tužitelj traži raskid ugovora zbog promijenjenih okolnosti pozivom na odredbu čl. 368. ZOO-a. Okolnost koju tužitelj smatra izvanrednom, odnosno razlogom za raskid ugovora jeste promjena vlasnika zemljišta koje je predmet predugovora, odnosno prijenos vlasništva s tuženika na njegovog sina. Tuženik se pak poziva na odredbu čl. 103. i 127. ZOO-a, navodeći da je u konkretnom slučaju došlo do preuzimanja obveze od strane sina tuženika radi čega je moguće ispunjenje ugovornih obveza.

35.Prema odredbi čl. 103. ZOO-a ispunjenje se preuzima ugovorom između dužnika i nekog trećega kojim se ovaj obvezuje ispuniti njegovu obvezu prema njegovu vjerovniku.

36.Prema odredbi čl. 96. st. 1. ZOO-a dug se preuzima ugovorom između dužnika i preuzimatelja na koji je pristao vjerovnik.

37.Prema odredbi čl. 127. st. 1. ZOO-a, svaka ugovorna strana može, ako na to pristane druga strana, prenijeti ugovor na neku treću osobu koja time postaje nositelj svih njezinih prava i obveza iz tog ugovora.

38.Prema stavku 3. istog članka, pristanak na prijenos ugovora valjan je samo ako je dan u propisanom ili ugovorenom obliku za valjanost prenesenog ugovora.

39.Prema odredbi čl. 377. ugovor o kupoprodaji nekretnina mora biti sklopljen u pisanom obliku.

40.Dakle, prema naprijed citiranoj odredbi čl. 103. ZOO-a , kod preuzimanja ispunjenja, riječ je o ugovoru između dužnika i treće osobe, međutim ta osoba odgovara dužniku, ali ne preuzima dug, niti pristupa dugu i vjerovnik nema nikakvog prava prema njemu (čl. 103. st. 3). Nadalje, kod ugovora o preuzimanju duga u smislu naprijed citirane odredbe čl. 127. st. 1. ZOO-a, riječ je o ugovoru između dužnika i preuzimatelja, za koji se traži pristanak vjerovnika. Preuzimanje duga primatelj stupa na mjesto prijašnjih dužnika, a ovaj se oslobađa obveze. Za valjanost pristanka na prijenos ugovora traži se pisana forma, čega u konkretnom slučaju nema. Slijedom izloženog, razvidno je kako se tuženik neutemeljeno poziva na odredbu čl. 103. i 127. ZOO-a, jer ugovor zaključen između tuženika i njegovog sina, s obzirom da o istom tužitelj nije obaviješten u pisanoj formi, niti je pristao na taj ugovor, nema pravnog učinka prema tužitelju (takav ugovor je u odnosu na tužitelja res inter alios acta). Jednako tako, ne radi se ni o preuzimanju ispunjenja u smislu odredbe čl. 103. ZOO-a, jer tužitelj kao vjerovnik nema nikakvih prava prema trećoj osobi. Naime, u ovoj situaciji sin tuženika odgovara samo tuženiku za slučaj neispunjenja, ali ne i tužitelju.

41.Slijedom izloženog, postavlja se pitanje jesu li u konkretnom slučaju ispunjenje pretpostavke za raskid ugovora u smislu odredbe čl. 369. ZOO-a, odnosno jesu li u konkretnom slučaju sklapanjem ugovora o darovanju između tuženika i njegovog sina nastupile okolnosti koje otežavaju obvezu jedne strane ili zbog kojih se ne može ostvariti svrha ugovora, s kumulativnom pretpostavkom da ugovor više ne odgovara očekivanjima ugovornih strana, i da bi ga bilo nepravično održati na snazi takav kakav jeste. Imajući u vidu činjenicu da sklapanjem ugovora o darovanju između tuženika i njegovog sina ne nastaje obveza treće osobe, odnosno sina tuženika prema tužitelju kao vjerovniku, iz razloga koji su naprijed navedeni, te da je sin tuženika uknjižen kao vlasnik predmetne nekretnine, a upravo vlasnik nekretnine trebao bi u roku 8 dana po pravomoćnosti UPU-a zaključiti ugovor s tužiteljem kao kupcem, primiti isplatu preostalog dijela kupoprodajne cijene, omogućiti kupcu nesmetan posjed i izdati mu tabularnu ispravu, što sve tuženik više nije u mogućnosti ispuniti, jer više nije vlasnik nekretnina koje su predmet ugovora od 5. 6. 2008, to sud smatra da su u konkretnom slučaju nastupile okolnosti zbog kojih se ne može ostvariti svrha ugovora, da ugovor ne odgovara očekivanju ugovornih strana i da bi prema općem mišljenju bilo nepravedno održati na snazi, radi čega je valjalo usvojiti tužbeni zahtjev u cijelosti.

42.Prema odredbi čl. 368. st. 2. ZOO-a ako jedna strana ispunila ugovor potpuno ili djelomično, ima pravo na povrat onoga što je dala.

43.Prema odredbi čl. 368. st. 5. ZOO-a strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kada je isplatu primila.

44.Kad je ispunjenje obveze jedne strane u dvostrano obveznom ugovoru postalo nemoguće zbog događaja za koje nije odgovorna nijedna strana, gasi se obveza i druge strane, a ako je ova nešto ispunila od svoje obveze može zahtijevati vraćanje po pravilima obveznog prava o vraćanju stečenog bez osnova (VTS Pž- 1350/94).

45.Raskidom ugovora obje su strane oslobođene svojih obveza izuzev obveze na naknadu štete. Strana koja vraća novac dužna je platiti zatezne kamate od dana kad je isplatu primila pri čemu je od značaja krivnja za raskid ugovora.

46.Imajuću u vidu činjenicu da je tužitelj isplatio tuženiku iznos od 109.000,00 EUR-a prilikom zaključenja ugovora 5. 6. 2008., što među strankama nije sporno, te da je došlo do raskida ugovora zbog nemogućnosti ispunjenja iz razloga za koje ne odgovara, to je sukladno naprijed citiranim odredbama ZOO-a tuženik u obvezi isplatiti tužitelju iznos koji potražuje s kamatama od dana uplate, po stopi propisanoj odredbom čl. 29. ZOO-a.

47.Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. ZPP-a, a tužitelju je obistinjen trošak kako slijedi: za sastav tužbe, podnesaka od 21. 2. 2017., 11. 7. 2018., 14. 10. 2019., zastupanje na ročištima od 20. 6. 2017., 5. 2. 2018., 7. 3. 2018., 12. 4. 2018., 21. 5. 2018., 5. 7. 2018., 17. 9. 2018., 15. 11. 2018., 21. 1. 2019., 8. 7. 2019., 6. 9. 2019., 3. 6. 2020., 16. 10. 2020., 26. 1. 21., 2. 3. 21., 12. 4.

21. po 8.170,00 kn, odnosno ukupno 163.400,00 kn. Ovaj iznos uvećan je za PDV od 40.850,00 kn i sudske pristojbe od 5.000,00 kn, tako da ukupni trošak tužitelja iznosi 209.250,00 kn.

U Splitu, 27. svibnja 2021. godine

S U D A C

Vica Roščić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 3 primjeraka, u roku 15 dana od dana dostave prijepisa presude.

Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onog dana kad je održano ročište na kojem se presuda objavljuje. Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.

DNA:

-pun. tužitelja

-pun. tuženika

-u spis

Broj zapisa: eb2fb-6efb6

Kontrolni broj: 0ccec-1da80-99759

Ovaj dokument je u digitalnom obliku elektronički potpisan sljedećim certifikatom:

CN=VICA ROŠČIĆ, L=SPLIT, O=OPĆINSKI SUD U SPLITU, C=HR

Vjerodostojnost dokumenta možete provjeriti na sljedećoj web adresi:

https://usluge.pravosudje.hr/provjera-vjerodostojnosti-dokumenta/

unosom gore navedenog broja zapisa i kontrolnog broja dokumenta.

Provjeru možete napraviti i skeniranjem QR koda. Sustav će u oba slučaja prikazati izvornik ovog dokumenta.

Ukoliko je ovaj dokument identičan prikazanom izvorniku u digitalnom obliku, Općinski sud u Splitu potvrđuje vjerodostojnost dokumenta.