REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Posl. br. 26 Pr-74/2020-24

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

i

R J E Š E N J E

Općinski radni sud u Zagrebu po sucu toga suda Ivana Starčević, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari pravnoj stvari tužitelja M.H., B., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku D.K. odvjetniku iz Z., protiv tuženika V.o. d.o.o, Z., (OIB: …), zastupanog po punomoćniku L.Š. odvj. iz odvjetničkog društva S.Š. d.o.o. iz Z., radi nedopuštenosti otkaza, nakon zaključene glavne i javne rasprave dana 20. travnja 2021., u prisutnosti tužitelja osobno, punomoćnika tužitelja i punomoćnika tuženika, dana 27. svibnja 2021,

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I Utvrđuje se nedopuštenom Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29.11.2019. broj O-576/2019.

II Nalaže se tuženiku da tužitelja vrati u radni odnos na radno mjesto određeno ugovorom o radu na neodređeno vrijeme broj 171-53/02 od 30. travnja 2002. s anexom br.210-191/11 od 01. ožujka 2011.

III Nalaže se tuženiku da tužitelju plati troškove parničnog postupka u iznosu od 2.500,00 kn."

II Nalaže se tužitelju naknaditi tuženiku parnični trošak u iznosu od 2.500,00 kn u roku od 15 dana.

r i j e š i o  j e

Odbija se zahtjev za donošenje privremene mjere koji glasi:

"I Nalaže se tuženiku da pod prijetnjom novčane kazne u iznosu od 30.000,00 kn, a do okončanja spora privremeno vrati tužitelja na posao.

II Protiv ovog rješenja nije dopuštena posebna žalba (čl. 442 ZPP).

III Ova privremena mjera ostaje na snazi do pravomoćnog okončanja ovog postupka odnosno do isteka roka na koji je zaključen ugovor o radu."

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je bio zaposlenik V.o. d.o.o. Z. Dana 2.12.2019. tužitelj je primio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29.11.2019. broj O-576/2019. kojom je tuženik otkazao tužitelju ugovoro o radu na neodređeno vrijeme broj 171-53/02 od 30. travnja 2002. s anexom br.210- 191/11 od 01. ožujka 2011. uz obrazloženje koje se svodi na tužiteljevo tumačenje pravne situacije povodom pravomoćne presude ovog suda Pr-1838/17. Tužitelj je dana 16.12.2019. podnio Zahtjev za zaštitu prava na koji se tuženik nije očitovao. Stoga je ustao ovom tužbom i tužbenim zahtjevom potražuje da sud utvrdi nedopuštenom Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29.11.2019. broj O-576/2019.; naloži tuženiku da tužitelja vrati u radni odnos na radno mjesto određeno ugovorom o radu na neodređeno vrijeme broj 171-53/02 od 30. travnja 2002. s anexom br.210-191/11 od 01. ožujka 2011. uz naknadu parničnog troška.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava sve navode tužitelja kao neistinite i pravno neosnovane te predlaže istu odbiti u cijelosti. Nesporno je da je tužitelj zaposlenik trgovačkog društva Z.h. – P.o. d.o.o, te da mu je u ožujku 2013. odlukom o izvanrednom otkazu otkazan ugovor o radu. Slijedom navedenog tužitelj je pokrenuo radni spor protiv Z.h. koji se vodio pod brojem Pr-8316/13, te je pravomoćno okončan u korist radnika i društvu Z.h. d.o.o. naloženo vratiti tužitelja na radno mjesto. Napominje kako je provedena podjela društva Z.h., odvajanje s osnivanjem, te je dana 8.11.2013. V.o. d.o.o., upisana kao Trgovačko društvo u Sudski registar te je na nju prenijeto cjelokupno poslovanje ranije podružnice H. kao i svi ugovori o radu, a time u vezi tužitelj je vraćen na radno mjesto kod tuženika. Tužitelj je Z.h. d.o.o. s osnova radnog odnosa podnio zahtjev za isplatu zaostalih plaća, i drugih materijalnih prava od dana izvanrednog otkaza do pravomoćne presude te se pun. tužitelja odvjetnik R.B. navedenom obratio pozivajući ga na isplatu po presudi. Slijedom navedenog 19.9.2019. na račun odvjetnika B. isplaćeno je 33.375,00 kn na ime parničnog troška, 1.512,98 kn na ime zakonskih zateznih kamata, a dana 26.9.2019. isplaćeno je 361,044,04 kn na ime neisplaćenih plaća i 61.642,21 kn na ime zakonskih zateznih kamata, 17.674,87 kn na ime neisplaćenih materijalnih primanja i 3.074,06 kn zakonskih zateznih kamata. Nakon izvršene uplate 14.10.2019. tužitelj je osobno došao na adresu direkcije Z.h. i prigovorio uplaćenim iznosima da bi mu dana 23.10.2019. bilo isplaćeno još 71.006,52 kn. Tužitelju je isplaćeno sveukupno 549.329,68 kn. Dana 19.9.2019., premda je znao da mu je isplaćen traženi iznos, tužitelj se obratio i pravnoj službi tuženika uz prijetnju pokretanja ovršnog postupka. Kako bi izbjegla ovrhu pravna služba je na račun tužitelj isplatila 4.11.2019. iznos od 305.242,28 kn dok je na ime mirovinskog i zdravstvenog osiguranja, poreza i ostalih davanja uplaćen iznos od 252.779,44 kn. Kada su dana 21.11.2019. iz pravne službe saznali da je tužitelju isplaćen dvostruki iznos zatražili su od tužitelja da im vrati 558.021,72 kn. Tužitelj je negativno odgovorio na ovaj zahtjev i svojim ponašanjem doveo u pitanje mogućnost ostvarivanja daljnjeg odnosa između poslodavca i radnika. Zbog učinjenih povreda iz radnog odnosa a uz uvažavanje interesa obiju strana tužena je donijela odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu, nakon što se sukladno odredbi čl. 150 Zakona o radu, obratio Radničkom vijeću, a protiv tužitelja podnio kaznenu prijavu. Slijedom navedenog predlaže sudu odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu parničnog troška.

3. Sud je u tijeku postupka izvršio uvid u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu O-576/2019, Presudu ovog suda Pr-1838/17-20, Zahtjev za zaštitu prava od 16.12.2019., povijesni izvadak iz registra za tuženika, presliku presude Pr-8316/13, Plan podjele društva Z.h. d.o.o, poziv za plaćanje 28.8.2019, potvrde o isplatama od Z.h. d.o.o. na račun pun. tužitelja, potvrde o isplati tužitelju, zahtjev tužitelju za povrat neosnovane isplate dana 21.11.2019, dopis tužitelja 27.11.2019, i ostalu dokumentaciju u spisu, saslušao svj. K.Ć., R.B., I.B.S. i tužitelja,kao stranku u postupku.

4. Na temelju ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, primjenom odredbe čl. 8 Zakona o parničnom postupku (NN br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07- Odluka USRH, 84/08, 96/08 - Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11.- pročišćeni tekst i 25/13. u daljnjem tekstu : ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev u cijelosti neosnovan.

5. Iz navoda parničnih stranaka iznesenih u tužbi, odgovoru na tužbu te u daljnjem tijeku postupka razvidno je da je između istih nesporno da je bio zaposlenik V.o. d.o.o. Z. Dana 2.12.2019. tužitelj je primio Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 29.11.2019. broj O-576/2019. kojom je tuženik otkazao tužitelju ugovor o radu na neodređeno vrijeme broj 171-53/02 od 30. travnja 2002. s anexom br.210-191/11 od 01. ožujka 2011.

6. Između stranaka sporno je da li je Odluka o izvanrednog otkazu ugovora o radu o 29.11.2019. br. O-576/2019. zakonita i dopuštena.

7. Svjedok K.Ć. u svom iskazu navodi da je zaposlenik društva V.o. Poznaje tužitelja jer je zaposlenik iste firme i kolege su. Zna tužitelja jer se raspitivao u pravnoj službi vezano za status njegovog pravnog spora.

Svjedok je zaposlenik pravne službe. Tuženika je u tužiteljevom sporu zastupao vanjski odvjetnički ured. Godine 2017. nakon pravomoćnosti presude kojom je naloženo tuženiku vratiti tužitelja na rad, kontaktirao ga je tužitelj i predložio da mu V.o. isplati sve naknade plaće od donošenja odluke o otkazu do vraćanja na rad jer je smatrao da je nepotrebno voditi sudski spor obzirom da mu je tvrtka bila dužna vratiti plaće. On je osobno kontaktirao poslodavca da se napravi izračun, i u lipnju 2017. tužitelj mu je poslao e-mail u kojem ističe da je došlo do pogreške u obračunu jer je smatrao da ima pravo na povećani osobni odbitak s osnove tjelesnog oštećenja. Provjerio je i vidio da je bio sastanak u 7 mj. 2017. na kojem nije bio nazočan jer je bio na godišnjem odmoru ali bio je nazočan R.B. kao odvjetnik tuženika, E.D., šef pravne službe tuženika i pomoćnica direktora V.A.M. te je dogovoreno da će tuženik najkasnije u roku od 15 dana isplatiti sve te zaostale plaće tužitelju. Nakon toga 10.8.2017. dobio je e-mail od direktorice financija, gdje je ona istakla da je došlo do problema vezano za isplatu, i da su djelatnici računovodstva kontaktirali poreznu upravu vezano za JOP obrazac i dobili informaciju od PU, da ukoliko se ne vodi sudski spis vezano za isplatu plaća, da tuženik tužitelju može isplatiti odbitak samo za jedan mjesec a ne za čitavo razdoblje, a ostatak da se plaća PU. Samo ukoliko se vodi sudski postupak po stajalištu Porezne uprave se može postići drugačiji sporazum, tj. da se svi osobni odbici isplate direktno na račun tužitelja. Predloženo je da se formalno pokrene tužba i da će se dogovoriti oko isplate. Kada je odvjetnik pokrenuo postupak nije došlo do sporazuma. 2019. godine u kolovozu tužitelj mu se obratio i pitao što je s presudom i kada će isplatiti novce, te je on potom kontaktirao odvjetnički ured i oni su potvrdili da je presuda pravomoćna, te je pripremio nalog za isplatu. Iako je presuda bila protiv Z.h., napisao je isplatu jer je radni spor prešao na V.o. kao novoosnovano društvo, te je tužitelj vraćen u V.o. a ne u Z.h. Tako je i došlo do dvostruke isplate. Oni su tužitelju isplatili početkom 11 mj. 2019, a Z.h. im je dostavio fakturu za namirenje isplate u drugoj polovici 11 m. 2019. Drugim riječima tužitelju je isplaćeno i s računa V.o. i s računa

Z.h. On je osobno uputio e-mail prema uputi direktora društva kojim je tužitelj pozvan da vrati uplaćeni iznos obzirom se dvostruko namirio. Tužitelj je odbio vratiti iznos i direktor je proveo postupak otkazivanja ugovora o radu. Daljnje dokumente vodila je kadrovska služba. Navodi da je pun. tužitelja odbio isplatu uz dopis u kojem smatra da nije osnovano tražiti od tužitelja da vrati iznose ističući krive matematičke izračune. Od tužitelja je tražen kompletan iznos koji je V.o. uplatila tužitelju i Poreznoj upravi, jer je ispalo da je Z.h. sve te iznose namirio tužitelju još u kolovozu. Tužitelj nije bio neugodan kad je dolazio. Jedino što se tužitelj pozvao na svoje pravo na ovrhu, a on je osobno bio dobronamjeran obzirom da je radnik imao pravomoćnu presudu.

8. Svjedok R.B. u svom iskazu navodi da je zaposlenica Z.h. d.o.o. u računovodstvu. Poznat joj je slučaj tužitelja. Kolegica iz Pravne službe I.B.S. dostavila joj je nalog da se obračunaju zatezne kamate prema zahtjevu koji je pravnoj službi uputio odvj. R.B. a pravna služba je izdala nalog. Njen je zadatak bio izračunati zatezne kamate. 23.9.2019. proslijedila je iznose zatezne kamata za dostavljeni predmet. Znala je samo broj predmeta i ništa drugo vezano za predmet. Proslijedila je to S. u pravnu službu i svojoj šefici V.S. Dana 14.10.2019. zvao ju je portir da ju treba neki gospodin, sa nekim papirima za kojega se nešto računalo. Osobno tom gospodinu ona ništa nije računala, ona je sišla do porte i predstavio joj se gosp. H. Posjedovao je izračune koje je ona dostavila pravnoj službi i u kojem je navedeno njeno ime, zato ju je i tražio. Rekao joj je da je krivo izračunala zatezne kamate i da to nije dobro. Ona mu je objasnila da je izračun rađen po nalogu pravne službe i da je točno navedeno od kojeg do kojeg datuma. Uputila je gosp. pravnoj službi koja vodi predmet. Zvali su i gosp. S., ali se ona nije javila na telefon. Ona je uputila e-mail svojim nadređenim i izvijestila ih da ju je kontaktirao tužitelj osobno. Zamolila je da se vezano za različite obračune obrati pravnoj službi i odvjetniku tužitelja obzirom da je njen zadatak bio matematički izračun prema nalogu. Nakon toga se javila gđa. S. da treba izračunati razliku kamata, ali ona to nije radila, već njena šefica. Navodi da je tužitelj došao dana 14. listopada 2019. i pozvao ju da dođe na portu.

9. Svjedok I.B.S. u svom iskazu navodi da je zaposlenik direkcije

Z.h. Odvjetnik R.B. uputio je dopis Z.h. kojim se traži plaćanje po pravomoćnoj presudi na ime plaće i materijalnih davanja. To je bilo kraj kolovoza 2019. Priložio je prvostupanjsku i drugostupanjsku presudu te punomoć za plaćanje cjelokupnog iznosa na račun odvjetnika R.B. Radni sporovi su u nadležnosti službe ljudskih resursa jer se radi o radnom sporu, ali ju je kolegica iz te službe zamolila da napravi nalog za plaćanje iz računovodstva. Ona je zaposlenik pravne službe. Napisala je dva naloga. Jedna za plaćanje parničnih troškova odvjetnika i drugi za plaćanje zaostalih plaća i materijalnih davanja na račun odvjetnika B. po punomoći. To je isplaćeno i dostavila je odvj. B., obračun kamata. Sve je dostavila e-mailom i odvjetnik joj se više nije javljao. To je bilo u rujnu.

10. Nakon toga ju je kontaktirala kolegica iz računovodstva R.B. koja je rekla da je tužitelj došao tražeći nju osobno i da joj je rekao da mu je premalo plaćeno po presudi te je dao broj mobitela da ga kontaktira. Provjerila je presudu i shvatila da je napravila omašku. Presudom je naloženo da se isplate zaostale plaće i kamate od datuma dospijeća do isplate ali u različitim razdobljima i stopama. Ona je napravila omašku jer je napisala od dospijeća do 31. 7.2015. umjesto do isplate. To je bilo samo za dio. Nazvala je tužitelja i rekla da će biti naknadno novi nalog i da će mu to biti isplaćeno. On je tražio isplatu na svoj račun,. Rekla mu je da bi radije isplatila na račun odvjetnika kako je to bilo i u prvom računu, jer je ovo bila omaška i on je se složio. To je isplaćeno i dostavljen je obračun. Ona je napravila nalog za refakturiranje cjelokupnog iznosa na teret tuženika kako je internim sporazumima dogovoreno. Oni su bili stranka oni su platili i njima se obratio odvjetnik. Kada je iznos prefakturiran na teret V.o. i odvodnje nazvao ju je kolega Č. i rekao da su oni već isplatiti tužitelju po presudi isplatili cjelokupni iznos jer je on to osobno tražio. Kada je utvrđeno da je dva puta isplaćeno, krenulo se provjeravati tko je platio prvi i vidjelo se da je Z.h. prvi isplatio po presudi, te je gosp. Č. uputio tužitelju e- mail kojim traži da vrati iznos koji mu je V.o. uplatila. Kasnije je od kolege saznala da se novac ne želi vratiti. Navodi da je vjerojatno obračune isplata dostavilo računovodstvo Č. Moguće je da se isplata tuženika i Z.h. razlikuju zbog doprinosa ali ne kontrolira taj dio. Sa H. i tuženikom sklopljen je ugovor o međusobnim pravima i obvezama kada se tuženik odvojio. Regulirana je čista situacija u nekim predmetima, jer se desi da protustranka ne želi napraviti subjektivnu preinaku pa stranka u parničnom postupku ostane Z.h. H. ostaje do kraja u postupku prema sporazumu. Znači a nešto i ako primi po presudi da iznos dostavi na račun V.o.

11. Tužitelj M.H. u svom iskazu navodi da nakon dobivene pravomoćne presude on je otišao do gosp. Č. i pitao za daljnji postupak. On mu je rekao da su dobili istu presudu i da će mu isplatiti zaostale plaće ali da moraju napraviti obračun svih davanja. To je bilo krajem 6 mj. i početkom 7 mj. Rekao mu je da taj nalog moraju potpisati još dva rukovoditelja pravne službe. Na njih nije mogao vršiti pritisak nikakav. Obračunska ga je zvala i rekla da traži od Porezne uprave potvrdu da nije koristio poreznu olakšicu kako bi mu obračunali davanja. Nakon isplate H., on nije ni sa kime kontaktirao kod tuženika. Iznenadio se kad mu je 4.11. na račun došla velika uplata. Nazvao je obračunski i pitao o čemu se radi. Oni su mu rekli da je nemoguće dva puta isplatiti jer dok se ne isplate davanja, porezi i prirezi da se na račun ne može isplatiti ništa. Rekli su da će to još usput provjeriti. Nakon toga je dobio e-mail od gosp. Č. u kojem je pisalo da mu je holding isplatio 444.000,00 kn a da on mora tuženiku isplatiti – vratiti 558.000,00 kn. IZ službe obračuna poslali su mu e-mail s bruto isplatama gdje je vidljivo da su uplatili 70.000,00 više poreznoj upravi i prireza 7.000,00 kn jer su mu plaće izračunate po stopi od 40%. Rekao je da je spreman vratiti sve što mu ne pripada ali da se napravi pravi obračun, jer H. nije uplatio nikakva davanja. Njemu je odvodnja isplatila cifru koja nije odgovarala nikakvom izračunu. Tuženik je pokrenuo postupak vraćanja stečenog bez osnove. Kada je vraćen na posao 2017. pregovarao je s tuženikom da će mu isplatiti plaće nagodbom, kako se ne bi plaćali sudski troškovi. Oni su bili načelno pristali ali su mu rekli da je zbog procedure bolje da on njih tuži. Navodi da se obraćao obračunskoj kod tuženika, a ne H. Nakon što je primio iznos od H., obratio mu se za krivo obračunate zatezne kamate. Gđa mu je rekla da će ispraviti grešku. Iskazuje da ne zna koliko je točno primio novaca od Z.h. Pretpostavlja da je primio

s osnova pravomoćne presude. Ne zna da li je dio isplaćen kao naknada neisplaćene plaće, zna o čemu je govorila presuda. Nije mu uobičajeno da za jedan mjesec dobije dvije plaće. Gosp. D.K. je odvjetnik kojem se obratio kada je dobio e-mail

da mora iznos vratiti u roku od 3 dana. Ne zna da li se odvjetnik obratio tuženiku ili H. Nije vratio novac, jer ne zna kome treba vratiti, što i zašto.

12. Prema čl. 116. st. 1. ZR (NN 93/2014.) poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema čl. 116. st. 2. ZR ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od petnaest dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

13. Temeljem iskaza svjedoka K.Č. utvrđeno je kako je u drugoj polovici 11. mj. 2019. tuženik saznao za dvostruku isplatu nakon što je zaprimio dopis

Z.h. Stoga je nedvojbeno utvrđeno kako je Odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu donesena u zakonskom roku od 15 dana.

14. Iz iskaza tužitelja razvidno je kako je isti bio upoznat sa činjenicom da je primio isplatu od Z.h., ali u iskazu tvrdi kako za ostalo nije znao, sve dok ga nisu tražili povrat. 15. Slijedom utvrđenog činjeničnog stanja iz iskaza svjedoka i stranke u postupku, sud je utvrdio kako je tužitelj znao i morao znati za dvostruko isplaćeni iznos, s osnova potraživanja zaostalih plaća, materijalnih troškova i zateznih kamata na isto. Obzirom da je odbio povrat preplaćenog iznosa, sukladno odredbi čl. 116 st. 1 Zakona o radu sud smatra kako poslodavac ima opravdan razlog za otkaz ugovora o radu bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog roka, obzirom da zbog ovakvog ponašanja tužitelja, nastavak radnog odnosa više nije moguć.

16. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude pod točkom I. Tužitelj je u cijelosti odbijen sa zahtjevom za donošenjem privremene mjere obzirom da nije učinio vjerojatnim osnovanost tužbenog zahtjeva kao ni eventualnu štetu koja bi mogla nastati zbog ovog sudskog postupka.

17. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154 st 1 ZPP-a , a trošak se sastoji od troška zastupanja po punomoćniku u osobi odvjetnika. Tuženiku je priznata jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak prema Tbr 7 toč. 2 alineja 6 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika u iznosu od 2.000,00 kn, uvećano za 25% PDV-a ili 500,00 kn što ukupno iznosi 2.500,00 kn. 18. Tužitelj je temeljem čl. 16. st. 1. toč. 3. Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih u ovom predmetu.

U Zagrebu, 27. svibnja 2021.

Sudac

Ivana Starčević, v.r.

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude stranke mogu podnijeti žalbu u pisanom obliku putem ovog suda u istovjetnih primjeraka u roku od petnaest (15) dana od dana primitka prijepisa presude. O žalbi odlučuje nadležni drugostupanjski sud .

DNA

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika