Republika Hrvatska
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske
Zagreb, Trg Nikole Šubića Zrinskog 5
Poslovni broj: I Kž-108/2021-4
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki kazneni sud Republike Hrvatske, u vijeću sastavljenom od sudaca Željka Horvatovića, predsjednika vijeća te Marije Balenović i Marijana Bitange, članova vijeća, uz sudjelovanje više sudske savjetnice Marine Kapikul, zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv osuđenog A. D., zbog kaznenog djela iz članka 110. u vezi članka 34. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/11., 144/12., 56/15., 61/15. i 101/17.; dalje - KZ/11.), odlučujući o žalbi osuđenog A. D. podnesenoj protiv rješenja Županijskog suda u Zagrebu broj Kv I-27/2021. (K-33/2019.), od 15. travnja 2021., u sjednici vijeća održanoj 27. svibnja 2021.,
r i j e š i o j e
Odbija se žalba osuđenog A. D. kao neosnovana.
Obrazloženje
1. Pobijanim rješenjem, na temelju članka 507. stavka 1. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine" broj 152/08., 76/09., 80/11., 121/11. – pročišćeni tekst, 91/12. – odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 143/12., 56/13., 145/13., 152/14., 70/17. i 126/19. – dalje: ZKP/08.), odbijen je kao neosnovan zahtjev osuđenog A. D. za obnovu kaznenog postupka okončanog pravomoćnom presudom Županijskog suda Zagrebu od 9. listopada 2019. broj K-33/2019. zbog kaznenog djela protiv života i tijela - ubojstva u pokušaju - iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. za koje mu je temeljem članka 110. i članka 34. stavka 2. KZ/11. utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri (3) godine i kaznenog djela protiv opće sigurnosti dovođenjem u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. KZ/11., za koje mu je utvrđena kazna zatvora u trajanju od deset (10) mjeseci, a na temelju članka 58. stavka 1. KZ/11. opozvana je uvjetna osuda izrečena presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, od 7. prosinca 2017. broj K-1632/2017., pravomoćna 23. prosinca 2017., te je uzeta kao utvrđena jedinstvena kazna zatvora u trajanju od jedne godine, te je optuženi A. D. uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. K7/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od četiri (4) godine i šest (6) mjeseci u koju mu je na temelju članka 54. KZ/11. uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru. Citiranu presudu, ukinuo je Vrhovni sud Republike Hrvatske od 4. ožujka 2020. broj I Kž-1119/2020-4., u odnosu na kazneno djelo dovođenja u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom iz članka 215. stavka 1. KZ/11. te predmet vratio na ponovno suđenje i odluku, a istu presudu u ostalom dijelu potvrdio i preinačio u odluci o kazni, na način da je optuženom A. D. prihvaćena kao utvrđena kazna zatvora u trajanju od tri (3) godine zbog kaznenog djela protiv života i tijela, ubojstva u pokušaju iz članka 110. u vezi članka 34. KZ/11. te kazna zatvora u trajanju od jedne (1) godine iz opozvane uvjetne osude izrečene mu presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu od 7. prosinca 2017., broj K-1632/17., pa je optuženi A. D. uz primjenu članka 51. stavka 1. i 2. KZ/11. osuđen na jedinstvenu kaznu zatvora u trajanju od tri (3) godine i osam (8) mjeseci u koju mu je uračunato vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 30. prosinca 2018. pa nadalje.
2. Protiv tog rješenja žalbu je podnio osuđeni A. D. ne navodeći izričito zakonske osnove, s prijedlogom da se razmotre sve činjenice te da se dopusti obnova predmetnog kaznenog postupka.
3. Spis je, u skladu s odredbom članka 495. u vezi s člankom 474. stavkom 1. ZKP/08., bio dostavljen Državnom odvjetništvu Republike Hrvatske.
4. Žalba nije osnovana.
5. Osuđeni A. D. je u zahtjevu naveo zakonsku osnovu za obnovu kaznenog postupka iz članka 497. a u vezi članka 498. stavka 4. te 501. stavka 2. ZKP/08., ali je prvostupanjski sud pravilno zaključio da se navedeni razlozi mogu podvesti pod zakonsku osnovu za obnovu postupka iz članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08.
6. Naime, osuđenik je u zahtjevu za obnovu postupka naveo da je tijekom postupka došlo do propusta pri vještačenju jer nije pravilno vještačena njegova jakna, jer da se na njoj nalazi rupa od metka iz koje je vidljivo tko je na koga pucao, a što je po njegovom mišljenju glavni i ključni dokaz njegove nevinosti, pa kako zbog toga sve činjenice nisu pravilno i potpuno utvrđene, on se sada zbog takvog propusta nalazi na izdržavanju kazne zatvora.
7. Osuđenik je kako u zahtjevu, tako i u razlozima žalbe, ustrajao u svojim tvrdnjama, uporno osporavajući valjanost i vjerodostojnost vještačenja provedenog u pravomoćno okončanom postupku, te je u žalbi još napomenuo kako postoji jako bitan razlog zbog čega je svjedok D. J. dao neistinitu/lažnu izjavu, a to je, da bi se domogao njegovih pokretnina, konkretno automobila.
8. Nasuprot tvrdnji žalitelja, pravilno je utvrđenje prvostupanjskog suda kako ne postoje zakonske pretpostavke za obnovu kaznenog postupka, jer svrha obnove postupka nije preocjena izvedenih dokaza, već postojanje novih dokaza i činjenica koje nisu postojale i koje su same za sebe ili u vezi s prijašnjim dokazima prikladne za oslobođenje osuđene osobe ili njezinu osudu po blažem zakonu, a što u zahtjevu osuđenika za obnovu postupka očito nije slučaj.
9. Nadalje, nije u pravu žalitelj kada ističe da je pravomoćnom presudom pogrešno provedeno vještačenje jakne, budući je isto provedeno po centru, a što je prvostupanjski sud već ocijenio prilikom donošenja prvostupanjske presude, koju je u tom dijelu Vrhovni sud Republike Hrvatske svojom presudom broj I Kž-1119/2020- 4 i potvrdio.
10. Tako je Vrhovni sud Republike Hrvatske, kao sud drugog stupnja, u presudi od 4. ožujka 2020. broj I Kž-1119/2020-4 zaključio da je prvostupanjski sud pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje, da nije ostvario bilo koju bitnu povredu odredaba kaznenog postupka, te da je na temelju pravilne ocjene obrane optuženika, nalaza i mišljenja sudsko medicinskog vještaka, iskaza svjedoka D. J. te balističkog vještačenja, savjesnom i kritičnom ocjenom, kako svakog dokaza za sebe, tako i u njihovom međusobnom odnosu, pravilno i potpuno utvrdio sve odlučne činjenice inkriminiranog kaznenog djela, a za koja utvrđenja je u obrazloženju presude iznio veoma opširne, logične i uvjerljive razloge.
11. Naime, da bi se dopustila obnova po navedenoj osnovi iz članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08., nužno je da se u zahtjevu iznesu nove činjenice ili se podnesu novi dokazi koji su sami za sebe ili u svezi s prijašnjim dokazima prikladni da prouzroče oslobođenje osobe koja je bila osuđena ili njezinu osudu po blažem kaznenom zakonu. Međutim, osuđenik u svojem zahtjevu ne iznosi nikakve nove činjenice niti nove dokaze, već preispituje činjenična utvrđenja iz prvostupanjske i drugostupanjske presude, dajući pri tome svoju ocjenu kako je trebalo na temelju dokaza koji se već nalaze u spisu predmeta utvrditi činjenično stanje. No, kako je već navedeno, osuđenikovo neslaganje s činjeničnim utvrđenjima prvostupanjskog i drugostupanjskog suda ne može biti razlog za obnovu postupka.
12. Stoga, nasuprot tvrdnjama podnositelja zahtjeva, njegova osobna analiza i mišljenje ne dovode u pitanje činjenična utvrđenja iz pravomoćne presude, pa se u konkretnom slučaju ne radi o iznošenju novih činjenica, nego o tvrdnjama koje su već bile predmet analize i ocjene i prvostupanjskog i drugostupanjskog postupka.
13. Slijedom iznijetog, pravilan je zaključak prvostupanjskog suda kako nisu ispunjeni zakonski uvjeti za obnovu kaznenog postupka na temelju članka 501. stavka 1. točke 3. ZKP/08., pa je zbog navedenog na temelju članka 507. stavka 1. ZKP/08. zakonito odbijen zahtjev osuđenog za obnovu pravomoćnog okončanog postupka.
14. Kako ispitivanjem prvostupanjskog rješenja nisu nađene povrede na koje sud drugog stupnja, sukladno članku 494. stavku 4. ZKP/08., pazi po službenoj dužnosti, to je na temelju članka 494. stavka 3. točke 2. ZKP/08. odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 27. svibnja 2021.
Sudac izvjestitelj:
Marija Balenović, v.r.
