REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U RIJECI
Rijeka, Erazma Barčića 5
Poslovni broj: 7 UsI-877/2020-17
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Upravni sud u Rijeci, po sucu Antunu Žagaru, uz sudjelovanje zapisničara Vanje Vidakovića, u upravnom sporu tužitelja G. R.-R., R., kojega zastupa opunomoćenik A. P., odvjetnik u P., protiv tuženika Ministarstva prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine Republike Hrvatske (ranije: Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja Republike Hrvatske), Zagreb, Ulica Republike Austrije 20, uz sudjelovanje zainteresirane osobe C. C. d.o.o., Z., ranije A. d.o.o.), koju zastupa opunomoćenik H. P., odvjetnik u Z., radi obnove postupka izdavanja lokacijske dozvole, 26. svibnja 2021.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev radi poništenja rješenja Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja KLASA: UPI/-350-05/20-14/1, URBROJ: 531-01- 20-2 od 5. lipnja 2020.
II. Nalaže se tužitelju da zainteresiranoj osobi naknadi troškove ovoga upravnog spora u iznosu od 6.250,00 kn, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude.
III. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora.
Obrazloženje
1. Rješenjem Ministarstva graditeljstva i prostornoga uređenja KLASA: UPI/-350- 05/20-14/1, URBROJ: 531-01-20-2 od 5. lipnja 2020. odbijen je prigovor G. R.-R., ovdje tužitelja, podnesen protiv obavijesti istoga tijela o tome da ne postoje uvjeti za pokretanjem obnove postupka po službenoj dužnosti izdavanja lokacijske dozvole za zahvat u prostoru: Izgradnja benzinske postaje s pratećim sadržajima na državnoj cesti DC303 (Rovinj – čvorište Kanfanar). Tužitelj je prijedlog za obnovu postupka po službenoj dužnosti podnio iz razloga da je podnositelj zahvata za izdavanje predmetne lokacijske dozvole doveo u zabludu službenu osobu koja je rješavala pozlatu navodeći da se radi o državnoj cestovnoj građevini, te da zahvat nije u skladu s prostornoplanskom dokumentacijom, u koju svrhu je priložio mišljenje Zavoda za prostorno uređenje Istarske županije i Grada Rovinja-Rovigno, Upravnog odjela za prostorno planiranje, zaštitu okoliša i izdavanje akata. U navedenom rješenju tuženik razloge odbijanja u bitnom obrazlaže da u postupku izdavanja predmetne lokacijske dozvole službena osoba nije mogla biti dovedena u zabludu neistinitim tvrdnjama podnositelja zahtjeva da se radi o državnoj cestovnoj građevini te da je predmet neusklađen s prostornoplanskom dokumentacijom, jer da upravo te činjenice službena osoba samostalnim odlučivanjem utvrđuje u postupku izdavanja lokacijske dozvole, sukladno odredbama Zakona o općem upravnom postupku i Zakona o prostornom uređenju, prema kojima se lokacijska dozvola izdaje kada se utvrdi da zahvat u skladu s važećim prostornim planom, pa da tako ni u konkretnom slučaju službena osoba nije dovedena u zabludu, već da je istinitost spornih činjenica utvrdila u okviru provedenog postupka poštujući zakonske odredbe. S tim u svezi ističe da se mišljenja Zavoda za prostorno uređenje Istarske županije i Grada Rovinja-Rovigno, Upravnog odjela za prostorno planiranje, zaštitu okoliša i izdavanje akata ne mogu smatrati novim činjenicama, u smislu razloga za obnovu postupka.
2. Tužitelj je protiv tuženika pravodobno ovom Sudu podnio tužbu kojom osporava zakonitost navedenog rješenja. U detaljnoj i opširnoj tužbi te kasnijim podnescima u bitnom navodi osporeno rješenje nije valjano i pravilno obrazloženo te da zahvat nije u skladu s prostornoplanskom dokumentacijom. Predlaže da Sud provede dokazni postupak uvidom u dokumentaciju koja se nalazi u spisu predmeta upravnog postupka, pa da po provedenoj raspravi poništi tuženikovo rješenje.
3. Tuženik u odgovoru na tužbu ostaje kod navoda iz osporenog rješenja i predlaže da sud tužbeni zahtjev odbije.
4. Zainteresirana osoba u detaljnom i opširnom odgovoru na tužbu u bitnom navodi da u konkretnom slučaju nije ispunjen ni jedan od razlog za u obnovu postupka izdavanja lokacijske dozvole, te da je predmetna lokacijska dozvola izdana u skladu s prostornoplanskom dokumentacijom u pravilno provedenom postupku. Dodaje da tužitelj nije imao svojstvo stranke u izdavanju lokacijske dozvole, pa da stoga nije ovlašten ni pokrenuti obnovu postupka. Predlaže da Sud tužbeni zahtjev odbije.
5. Sud je zakazao ročište za raspravu za 21. svibnja 2021., na koje su pristupile sve stranke i izjavile da ostaju kod dotadašnjih navoda.
6. Među strankama je u ovome sporu sporno je li pravilno odbijen tužiteljev prigovor protiv obavijesti o nepokretanju postupka izdavanja lokacijske dozvole.
7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, Sud je utvrdio da tužbeni zahtjev nije osnovan.
8. Prema odredbama članka 123. stavka 1. točaka 1. i 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“ broj 47/09, dalje: Zakona o općem upravnom postupku) obnova postupka može pokrenuti na prijedlog stranke ili po službenoj dužnosti ako se sazna za nove činjenice ili stekne mogućnost da se upotrijebe novi dokazi koji bi, sami ili u vezi s već izvedenim i upotrijebljenim dokazima, mogli dovesti do drukčijeg rješenja da su te činjenice, odnosno dokazi bili izneseni, odnosno upotrijebljeni u prijašnjem postupku, ili ako je rješenje povoljno za stranku doneseno na temelju neistinitih navoda stranke kojima je službena osoba dovedena u zabludu.
8.1. Nadalje, prema odredbi članka 47. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku službena osoba utvrđuje sve činjenice i okolnosti bitne za rješavanje o upravnoj stvari.
8.2. Nadalje, prema odredbi članka 58. stavka 1. Zakona o općem upravnom postupku službena osoba u postupku utvrđuje činjenično stanje svim sredstvima prikladnim za dokazivanje te u tu svrhu može pribaviti isprave, saslušati svjedoke, pribaviti nalaz i mišljenje vještaka i obaviti očevid.
8.3. S tim u svezi nadalje, prema odredbi članka 146. stavka 1. točke 2. Zakona o prostornom uređenju („Narodne novine“ broj 153/13., 65/17., 114/18., dalje: Zakon o prostornom uređenju) Lokacijska dozvola izdaje se nakon što je u provedenom postupku utvrđeno da je idejni projekt izrađen u skladu s prostornim planom, posebnim uvjetima i uvjetima priključenja.
9. Stoga, prema shvaćanju Suda, službena osoba u postupku izdavanja lokacijske dozvole nije mogla biti dovedena u zabludu da predmetni zahvat ne bi bio u skladu s prostornoplanskom dokumentacijom ili da se ne bi radilo o cestovnoj građevini državnog značaja, budući da te činjenice službena osoba sukladno citiranim odredbama nije utvrđivala na temelju izjave podnositelja zahvata, nego ih je bila dužna utvrditi svim sredstvima prikladnim za dokazivanje, sve dok ih ne utvrdi na razini izvjesnosti. Nadalje, mišljenja Zavoda za prostorno uređenje Istarske županije i Grada Rovinja-Rovigno, Upravnog odjela za prostorno planiranje, zaštitu okoliša i izdavanje akata ne mogu se u smislu citirane odredbe članka 123. stavka 1. točke 1. Zakona o općem upravnom postupku smatrati novim činjenicama, kao razlogom za obnovu postupka, jer isto tako službena osoba usklađenost zahvata s prostorno planskom dokumentacijom ne utvrđuje na temelju navedenih mišljenja nego, kao što je navedeno, na temelju svih prikladnih dokaznih sredstava, a što je sve pravilno obrazložio i tuženik.
10. Stoga slijedom svega navedenog tuženik sukladno odredbi članka 42. Zakona o općem upravnom postupku pravilno najprije obavijestio tužitelja da ne postoje razlozi za obnovu postupka, a potom povodom prigovora protiv navedene obavijesti prigovor odbio.
11. I naposlijetku, kao što je već i navedeno, tuženik je razloge odbijanja prigovora i nepokretanja postupka obnove pravilno i dostatno obrazložio, jer je dao dovoljne i valjane razloge zašto prijedlog tužitelja nije usvojen.
12. Slijedom svega navedenog, osporena odluka tuženika ocjenjuje se zakonitom, stoga je na temelju članka 57. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“ broj 20/10., 143/12., 152/14., 94/16., 29/17., dalje: Zakon o upravnim sporovima) tužbeni zahtjev valjalo odbiti kao neosnovan.
13. Tužitelj je postavio zahtjev za naknadu troškova spora za sastav tužbe i pristup ročištu, za svaku radnju po 2.500,00 kn, uvećano za PDV, što ukupno iznosi 6.250,00 kn. Zainteresirana osoba je postavila zahtjev za naknadu troškova spora za sastav odgovora na tužbu i pristup ročištu, za svaku radnju po 2.500,00 kn, uvećano za PDV, što ukupno iznosi 6.250,00 kn.
14. Prema odredbi članka 79. stavka 4. Zakona o upravnim sporovima stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Stavkom 2. istoga članka propisano je da se vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom.
15. Slijedom navedenog, tužitelju je naloženo da zainteresiranoj osobi naknadi troškove ovoga upravnog spora, dok je zahtjev tužitelja za naknadu troškova spora odbijen. Zainteresiranoj osobi je priznat zatraženi trošak, koji je sukladan Tbr. 23. Odvjetničke tarife.
U Rijeci 26. svibnja 2021.
S u d a c
Antun Žagar
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokome upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog Suda u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.
Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (čl. 66. st. 5. ZUS-a).
